Connect with us

Analiza

Asimilacija ili žilet žica

Published

on

“Multikulturalizam vodi prema paralelnim društvima i stoga ostaje ‘životna laž’”, (www.Index.hr od 15. XII. 2015).

Merkel je nakon ponovnog odbacivanja multikulturalizma naglasila da se pridošlice trebaju asimilirati, prihvatiti njemačke vrijednosti i poštivati njemačke zakone, piše Index u nastavku.

 [ad id=”93788″]

„Polazim od toga da moramo poštivati muslimanske zemlje. Neke su liberalnije, neke manje liberalne, ali poštujmo njihovu vjeru sve dok njihovi stanovnici ne dolaze u Europu, jer ako oni dolaze u Europu, onda dolazi do kontakta dvije po mom mišljenju nespojive kulture“ rekao je Miloš Zeman, predsjednik Češke.

„Kao dokaz te tvrdnje naveo je da se islamski imigranti nigdje i nikada u Europi nisu uspjeli asimilirati“, prenosi Dnevni list od 17. 12. 2015.

Da su ovo izgovorili građani Njemačke i Češke u nekoj uličnoj anketi, to još i ne bi zvučalo tako strašno, no kada to izgovore predsjednici europskih država, to time dobije zlokoban prizvuk, jer oni su ti koji kreiraju europsku politiku i akcijske planove, te tako i time čitateljima nema druge nego to najozbiljnije shvatiti.

Pitam se da možda navedena gospoda nisu do kraja svjesni izgovorenih riječi, njihovog značenja i posljedica, pa su zbog toga izgovorili to što su izgovorili, ili su to i izgovorili baš zbog toga što su u potpunosti svjesni i značenja tih riječi i posljedica koje proizlaze iz toga.

Asimilacija podrazumijeva gubitak identiteta, što znači gubitak i svega onoga što određeni identitet i čini identitetom: ime, kultura, jezik, običaji, tradicija, kulturno-povijesna baština, …itd.

Asimilacija i ne mora biti nešto tako strašno ako se radi o pozivu ili s druge strane dragovoljnom prihvaćanju, no ako je to službeni stav državne vlade, odnosno, ako je asimilacija službena državna politika, onda ona podrazumijeva i primjenu sile, odnosno odgovareajuće sankcije za sve one koji je ne prihvaćaju ili se ne podvrgavaju takvoj politici.

O kojem se to humanizmu u Europi priča, ako se ne poštuju temeljne ljudske slobode: pravo na uvjerenje, slobodu govora i mišljenja, slobodu vjere i jezika, …

Naravno da svatko tko živi u određenoj državi, stalno ili privremeno – svejedno, bez ostatka mora poštivati zakone te države, no to ne znači da svi građani, oni koji žele postati i biti punopravni građani te države, moraju vjerovati u istoga boga, odreći se vlastite kulture, jezika, na koncu konca, iako se najčešće radi o nacionalnim državama, ne moraju biti svi građani pripadnici iste nacije.

Asimilacija kao politika je vrlo opasna i ima vrlo uznemirujuću poruku.

Zakonima treba riješiti i sankcionirati svako nasilje, a sloboda uvjerenja, vjerovanja, govora i djelovanja koje ne uključuje nasilje, mora biti zajamčena.

To je ono što bi trebala biti temeljna europska stečevina.

Tko će koga i na što pozivati, ako to nije poziv na mržnju i nasilje, neka svako to sam sebi odredi u punini vlastite slobode i odgovornosti spram vlastite savjesti, bez straha od bilo kakvih sankcija i nasilja vlasti, ili bilo koga drugoga.

Tko će se na što i čiji poziv odazvati i što prihvatiti, ako to nije mržnja i nasilje, neka svatko sam sebi odredi i opet u punini vlastite slobode i odgovornosti spram vlastite savjesti, i opet bez straha od bilo kakvih sankcija i nasilja vlasti, ili bilo koga drugoga.

Valjda je vrijeme da postane i praktično uistinu civilizacijsko postignuće ona stara pravna norma da je dozvoljeno sve što zakonom nije izričito zabranjeno.

Nitko ne tvrdi da su spojive kršćanska i islamska kultura, no je li to razlog da se žicama ograđuju jedna od druge.

Kakva je to kultura ograđena u žici?

Kultura žice?!

Je li to kultura života u žici?

Gdje to piše u Bibliji ili Kuranu?

Tko to podvaljuje i kršćanima i muslimanima?

Tko se to igra sukobom civilizacija?

Tko su ti što ga priželjkuju?

Jahači apokalipse!

Ako se želi graditi Europu u žici, bolje ju je ne gradi nikako.

Svijet će biti puno ljepši bez Europe u žici. Sjećanja o Europi u žici su još uvijek svježa kod mnogih još uvijek živućih ljudi.

Bilo bi dobro kada gospodin Zeman ne bi uopće ni spominjao kšćanstvo, jer to što govori nije kršćanski.

Kršćanski je naime: „Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko!“ (Gal 3,28), ili „Gospod štiti izbjeglice, podupire siroče i udovice, a smućuje opake.“ (Ps 141,9, T. Dretar)

To što govore gospodin Zeman i gospođa Merkel nije kršćanski, kao što nije ni islamski to što rade pripadnici ISIL-a.

Kršćani se nemaju koga bojati, osim sebe samih. Kršćani se trebaju bojati zatvorenosti, izoliranosti, a ne otvorenosti i kontakata.

Zamislite da su se apostoli, zbog straha od kontakta s drugima i drugačijima, zatvorili u sobu Posljerdnje večere. Kršćanstvo bi s njima i počelo i završilo.

Upravo suprotno: izišli su na ulice i trgove tražeću baš kontakte i baš s tima drugima i drugačijima. Nisu koristili ni silu ni prisilu nego su pozivali, pozivali su na obraćenje a ne na asimilaciju, svejedno bili oni obrezani ili ne obrezani, bili oni robovi ili slobodnjaci, neovisno jesu li Židovi, Rimljani ili Grci.

Svi oni koji koriste silu i prisilu, bilo koje vrste, nek ne govore kako su kršćani i neka se ne pozivaju na njega, jer i sila i prisila su protukršćanske.

Govor mržnje nije dozvoljen kao što nije dozvoljeno ni nasilje.

To što je gospođa Merkel izgubila vjeru u multikuturalnost je njezina osobna stvar, no kao kancelarka, trebala bi se suzdržati takvih izjava, kao što bi se i gospodin Zeman kao predsjednik Češke trebao suzdržati takvih izjava, što ih oboje ne bi priječilo da i dalje zadrže takvo mišljenje kao privatne osobe.

Svatko ima slobodu misliti što god hoće, no nitko nema pravo govoriti i činiti što god hoće, makar bio i predsjednik ili kancelarka.

Onoga trenutka kada misao postane riječ, misao se riječju uobliči, dobije svoj pojavni oblik, njome je postala javna, tad više nema povratka.

Europa još uvijek dobro pmati ne tako davna vremena kada su se nakon sličnih riječi i govora, uzduž i poprijeko nje, počele graditi žičane ograde.

Nakon što se Europa i javno odrekla svog kršćanskoga temelja, ne trebaju onda nikoga previše čuditi ovakve izjave, a još manje trebaju čuditi pojave novih žica na granicama nekih europskih država.

Mađarska, Slovenija i Austrija su izgleda prve u Europi shvatile kako se povijest ponavlja?

No, za Europu bi bilo najbolje kada se povijest ne bi ponavljala.

I gospodin Zeman i gospođa Merkel bi to prvi trebali znati, ako i ni zbog čega drugoga, a ono barem zbog iskustva vlastitih zemalja iz ne tako davne prošlosti.

Grgo Mikulić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari