Pratite nas

ATENTAT U MARSEILLE-u 9.10.1934. (četvrti (4) dio)

Objavljeno

na

Kralj na – nišanu!

Tvrdo ustaško jezgro koje je predvodio Ante Pavelić zastupalo je stav o likvidaciji kralja, kojeg su, inače, zvali “Aleksandar poslednji”. Propao do temelja razrađen plan o ubojstvu suverene Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu.

kralj aleksandar marseile atentatSUDBINU Gustava Perčeca doživijela je i Jelka Pogorelec, sedam godina kasnije. Ustaše su je pronašle u Sarajevu i sprovele u zatvor u Zagrebu. Zvijerski je mučena, a zatim, po naređenju Pavelića, ubijena.

U međuvremenu, Janka Puszta je dobila novog upravnika umjesto Perčeca, Vjekoslava Servacija koji je neko vreme bio u Italiji sa Pavelićem. Servaci, kao i ranije Perčec, nije na ovom “seoskom imanju” proizvodio pšenicu, kako je glasilo u ugovoru o zakupu, već teroriste, i to one najtežeg oblika.

Saznavši za djelatnost Janka Puszte, vlada Kraljevine Jugoslavije je u nekoliko navrata upućivala prosvijede Mađarskoj, koje su na kraju i urodile plodom. Mađarske vlasti, 1934. godine, raspuštaju logor Janka Puszta, ali su dopustili da ustaše središte svojeg vojničkog treniranja smjeste u gradić Nađ Kanjižu koji se nalazi nedaleko od Janka Puszte. Međutim, to je bilo samo prividno, jer je jedan broj ustaša i dalje ostao u Janka Pusti, gde su u toku rujna obavili poslijednje pripreme za atentat.
U logoru su ostali oni sa kojima se izvodila specijalna obuka za atentat, pod kontrolom specijalnih instruktora. Jedan od glavnih je bio pripadnik VMRO Vladimir Černozemski, alijas Veličko Kerin. Međutim, većina ustaških terorista iz Janka Puszte prelazi u Italiju, gde je bio organiziran veći broj logora duž talijansko-jugoslovenske granice u kojima se prvenstveno obavljala vojna obuka. Posredstvom visokog službenika ministarstva unutarnjih poslova Italije Erkole Kontija oružje i municiju ustaše su dobivale od talijanske vlade.

Ustaše su, u isto vrijeme, bili aktivni i na području Jugoslavije gdje su izvele mnogobrojne terorističke (nasilne, kaže se hrvatski, mo) akcije. Međutim, time se nisu zadovoljile, pa su pokušale i oružani ustanak. Ante Pavelić, Perčec i Servaci su na sastanku u mjestu Špitalu, u Austriji, odlučili da se, preko ustaškog središta u Zagrebu, ubaci jedan broj istaknutih ustaša. NJihov zadatak je bio da se povežu sa domaćim ustašama i pokrenu ustanak. Ustaše su se prebacile na Velebit i povezale sa ustaškim središtem u Gospiću u kojm su djelovali dr Andrija Artuković, odvjetnik iz Gospića, Marko Došen veleposjednik iz Gospića i bivši austrougarski časnik Juco Rukavina. Zbog slabe organizacije, do općeg ustanka nije došlo i sve se svelo na nekoliko diverzija na vojne objekte i sukobe sa žandarmerijom. Najveći broj sudionika je uhvaćen i na suđenju su svi dobili vremenske kazne. Andrija Artuković, Juco Rukavina i Marko Došen, sa nekoliko ubačenih ustaša, pobjegli su u Zadar, a odatle preko Rijeke u Bogataro u Italiji, gdje se nalazio logor za obuku ustaša. (Potrebno ja za današnji naraštoj ovdje spomenuti da je grad Zadar u to vrijeme pripadao Italiji i bio je slobodni grad, mo)

Nakon neuspjelog ustanka, Pavelić i njegovi suradnici su, zbrajajući rezultate iz prethodnog razdoblja, zaključili su da se takovim nasilnim akcijama postižu samo djelimični rezultati. Isto tako, zaključili su da će takovo djelovanje, u dužem razdoblju, imati negativne posljedice i izazvati negativan učinak. Sve bi ih to moglo diskreditirati kod njihovih učitelja, u prvom redu Musolinija. (Prije Poglavnika Mussolini je bio “mentor” za sve Srbe, a poimenice za kralja koji je koristio svaku priliku zbližavanja kraljevskog dvora i Mussolinijevog “Fašističkog Velikog Vijeća”. To im nije smetalo, a smeta im ako se Poglavnik približuje Mussoliniju, mo.)

MEĐU najvažnijim tada donijetim zaključcima je zaključak (bio) da je kralj Aleksandar Prvi Karađorđević predstavljao kohezioni, nutarnji elemenat zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca čija bi eliminacija dovela do nemira, što bi stvorilo pogodno tlo za ostvarivanje njihovih ciljeva – razbijanja Jugoslavije i stvaranje Nezavisne Države Hrvatske. Tvrdo ustaško jezgro koje je predvodio Ante Pavelić zastupalo je ideju o ubojstvu kralja, kojeg su, inače, zvali “Aleksandar poslijednji”. Na suprot ovoj stajala je druga sturja u redovima ustaša koja se tome protivila, smatrajući da se takvim terorističkim akcijama ne dolazi do željenog cilja. U kampanji pokrenutoj preko ilegalnih ustaških listova pobjedila je struja Ante Pavelića, koja je uvjerila članstvo ustaške organizacija o neophodnosti takve akcije.

Poslije odluke o ubojstvu, Pavelić je čekao zgodnu priliku za izvršenje atentata na karalja. Prvi put mu se ta prilika ukazala 17. prosinca 1933. godine, prilikom dolaska kralja u Zagreb, kako bi tamo proveo svoju obiteljsku slavu. Kada je za to saznao, Pavelić formira dvije grupe od odabranih aktivista/djelatnika. Prvu je predvodio Petar Oreb iz logora Fontekijo u Italiji, a drugu Ivan Herenčić iz Janka Puszte, u Mađarskoj.

Dolazak suverena u drugi po važnosti grad kraljevstva odvijao bi se po unaprijed utvrđenom protokolu. Međutim, uoči kraljevog dolaska, u noći između 16. i 17. prosinca, zagrebačka policija je upozorena od policije iz Beograda, na osnovu podataka dobijenih od Jelke Pogorelec, da se u predgrađu Zagreba u Ulici Štore broj 34 nalaze teroristi koji spremaju atentat na kralja. Šef zagrebačke policije dr Josip Vragović je tek sutradan u 7 sati u jutru uputio na tu adresu dvojicu agenata Ćurčića i Lečića. Kada su stigli pred naznačenu kuću, dočekala ih je žestoka paljba iz automatskog oružja. Ćurčić je ubijen, a Lečić ranjen, što su teroristi iskoristili i pobegli.

To je, međutim, bila rezervna grupa atentatora, a glavna, koju je predvodio Oreb, već se nalazila u gradu. Čekali su kralja na trgu Zrinjskog kuda je trebalo proći na putu od postaje do Gornjeg grada, gde se nalazila njegova palača.

Oreb i dva člana njegove grupe bili su obučeni u skijaška odijela. Dva čalan grupe su nosila skije, a Oreb – ništa. Plan je bio vrlo jednostavan: u trenutku nailaska kralja dvojica terorista bi bacili skije ispred kraljevskog automobila, što bi skrenulo pažnju sigurnosne službe, a Oreb bi to iskoristio, bacio bombu i dokrajčio posao pištoljem, ako bi bilo potrebno. U predviđeno vrijeme pojavio se kraljev automobil, a tisuće ljudi se tiskalo napred kako bi bolje videlo kralja i pozdravili ga. Šofer se kolima jedva probijao kroz masu, a kralj dirnut dočekom sa osmijehom je otpozdravljao.

Oreb je zaključio da je došao njegov trenutak, pred njim je bio čovek kojeg su mu predstavili kao krvavog tlačitelja hrvatskog naroda. Međutim, kada bi sada bacio bombu na kraljev automobil, pomislio je, njegove žrtve bi bili i mnogi Hrvati, pokolebao se i odustao.

HAPŠENJE OREBA
KADA je kraljev automobil prošao, dao je znak svojim sudionicima i svi su se uputili da se pridruže drugim teroristima. Dok se približavao shvatio je da je kuća zauzeta, pa su se sva trojica terorista, svaki svojim putem uputili prema mađarskoj granici. Na putu Oreb se pridružio grupi Cigana i sklonio se u njihov tabor, ali ga je policija pronašla i uhapsila, a ubrzo i drugu dvojicu.

Piše: Pavle Ljumović
(NASTAVLJA SE)

otporaš

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Burna debata: Vrdoljak i Čačić isprozivali jedan drugoga oko milijardi u vezi vjetroelektrane

Objavljeno

na

Objavio

Donositelji odluka o vjetroelektrani Krš-Pađene gostovali večeras u HRT-ovoj emisiji Otvoreno, u kojoj nije nedostajalo ni povišenih tonova, pogotovo između bivših ministara Ivana Vrdoljaka i Radimira Čačića, dok su se ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić i njegov prethodnik Slaven Dobrović sporili oko odluke kojom je sporni projekt deblokiran.

Nakon uhićenja u sklopu afere Vjetroelektrane međusobno se optužuju članovi bivših i sadašnje Vlade. Premijer Plenković poručuje: ne vidim ništa sporno u odlukama ministra Ćorića. Predsjednik Milanović kaže kako je laž tvrdnja da je proces kontaminiran u vrijeme njegove Vlade i tadašnjeg ministra Vrdoljaka.

Na pitanje kako je moguće da nije ništa zamijetio Tomislav Ćorić, ministar zaštite okoliša i energetike, u Otvorenom je odgovorio da je što se tiče njegovog ministarstva njihova pozicija od trenutka kad je preuzeo ministarstvo ispravna. Poručio je da je mišljenje doneseno 31. 7. 2017. godine, kojim je deblokiran projekt vjetroelektrane, u interesu Hrvatske jer nas je zaštitilo od pravnog slučaja i kasnijeg plaćanja naknade.

Rekao je da će o samom modelu, sustavu poticaja i odlukama koje su donesene i na temelju kojih je projekt zaživio više moći govoriti Ivan Vrdoljak, koji je bio ministar graditeljstva i prostornog uređenja i ministar gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića, te Radimir Čačić, nekadašnji prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva također u Vladi Zorana Milanovića, jer su te odluke donesene za vrijeme te Vlade.

Vrdoljak: Ušteđeno je 7 milijardi kuna

Vrdoljaku se spočitavaju ugovori potpisani 31. 12. 2013. umjesto 1. siječnja 2014., no on na pitanje je li time za milijardu kuna oštećen hrvatski proračun odgovara niječno i poručuje da je njegovim odlukama hrvatskim građanima ušteđeno 7 milijardi kuna.

– Poslušajte sjednice Vlade iz 2012. godine. 31. 10. je donesen tarifni sustav gdje je povećana cijena za vjetroelektrane, produžen ugovor s 12 na 14 godina , a onda, mojim dolaskom 2013. godine, sukladno zakonima, smo 31. 10. donijeli tarifni sustav gdje smo vjetroelektrane od planiranih otprije godinu dana 1200 MW prebacili na referentne cijene i tržišne vrijednosti. Naravno da taj tarifni sustav stupa na snagu 1. 1. i svatko tko u međuvremenu dostavi svu dokumentaciju s 31. 12. dobija svoj ugovor jer taj sustav po zakonu stupa na snagu s 1. 1. 2014. godine. Da su se potpisali ugovori, onda bi sigurno svi investitori na arbitražnim sudovima stotine milijardi eura naplatili Republici Hrvatskoj, a nitko za to ne bi bio odgovoran, rekao je Vrdoljak.

Optužio je Čačića da je povećao cijenu i vrlo jako izašao u susret investitorima, no Čačić kaže da i dalje stoji iza odluka i da ništa nije sporno.

– Naslijedili smo sustav iz 2007. koji je imao ogromne cijene na solarima, relativno niže na vjetroelektranama. Tada smo u skladu s direktivama EU morali ići na 20-20-20 posto. Bili smo tada, mislim, na 12,5 ili 13 posto, donijeli smo odluke, naše stručne službe, mi smo ih prihvatili, dali smo tarife. Nakon toga se normalno išlo prema 2013. kada je sve prihvaćeno za vrijeme ministra Vrdoljaka, smanjene su i cijene s 1. 1. jer je trend išao u tom smjeru, rekao je Čačić, dodajući da se tu postavlja jedno jednostavno pitanje – bi li itko u ovoj sobi, da je slučajno odgovorna osoba, 31. 12. potpisao ugovore koji su za milijardu kuna skuplji za hrvatske građane u odnosu na 1. 1.

– Ako takav postoji u ovoj zemlji, nek se javi. Ja, vjerujte mi, nikad to ne bih učinio, poručio je Čačić.

Čačić: Postoje svjedočenja da Vrdoljak preskače procedure

– Postoje svjedočenja, već su dana na USKOK-u, par godina gdje ljudi iz ministarstva potvrđuju da su u pisanoj formi upozoravali ministra da to ne radi, da preskače procedure, da radi stvari na protuzakonit način, ali je učinjeno. Mi tu milijardu plaćamo, a od tim uštedama o kojima govori Vrdoljak, to je presmiješno uopće komentirati, rekao je također Čačić.

Vrdoljak je rekao da se radi o neistinama.

– Uzimaju se zasluge za sve odluke koje su donesene 2013. i 2014. osim jedne. Ja ću samo reći jednu stvar: pozivam građane Hrvatske, preslušajte tonske zapise sjednice Vlade. Pogledajte dokumente koji su doneseni. Nije istina da je smanjena cijena za vjetroelektrane, nego je ukinuta mojom odlukom 31. 10. 2013. godine. I tu je ušteda 7 milijardi, poručio je Vrdoljak.

Dodao je da očekuje i beljenje, referirajući se na nedavno Čačićevo ponašanje za vrijeme davanja izjave ministrice obrazovanja Blaženke Divjak.

Je li preskakao proceduru, pitala ga je urednica Zrinka Grancarić.

– Vjerovali ili ne, ali i sam Čačić je rekao da to nisu moji dokumenti, rekao je Vrdoljak.

– Jesu, njegovi su dokumenti, uzvratio je Čačić.

– Izašao sam iz ministarstva prije 5 godina, ako nešto nije valjalo, mogli ste tisuću puta provjeriti. Prije sedam godina je bio taj slučaj, sada se obnavlja pamćenje gospodinu Čačiću koji se, by the way, bio jako založio da se poskupi tarifa vjetroelektranama, pa čak i meni urgirao da to ne diram još godinu dana. Ja sam to svojom odlukom zaustavio, 7 milijardi uštedio i na taj način pomogao hrvatskim građanima, rekao je Vrdoljak.

Čačić o prijetnjama

Čačić je rekao da se nije prijetilo Vrdoljaku, nego njemu. Prijetio mu je, tvrdi, Milenko Bašić, investitor u vjetropark Krš-Pađene i jedan od osumnjičeni u aferi s vjetroelektranama.

– Meni je prijetio vlasnik tvrtke za koga ja nikad nisam čuo ni vidio nikad prije u životu, gospodin Bašić. Došao lijepo čovjek i veli, “Slušajte, mi se znamo obračunati sa svojim neprijateljima, a nagraditi svoje prijatelje”, naveo je Čačić, dodavši da je to prijavio policiji te da nema pojma niti ga zanima je li se što dogodilo.

– Prijateljima se ne prijeti, poručio je. Rekao je i da se nije radilo o riječima, već o pisanoj poruci koju je predao policiji.

Dobrović: Upoznao sam investitora, ima agresivan pristup

Slaven Dobrović, ministar zaštite okoliša i energetike u Vladama Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića, izrazio je žaljenje što se vjetroenergiju isključivo predstavlja kao negativnu stvar te rekao da ne bi htio da takva poruka ode u javnost.

– Obnovljivi izvori energije su u interesu RH i svih njezinih građana i moramo činiti sve da ubrzamo izgradnju i dekarbonizaciju naše energetike, a to bez vjetra i fotonaponskih sustava ne ide, rekao je Dobrović.

Dobrović je rekao da smo neuređena država u kojoj investitori ne znaju što ih čeka.

– Zato su Austrijanci pobjegli, to su fina gospoda koja gledaju gdje, kako, ulože, sve se zna, gdje, kuda… I tko je nama ostao? Investitori koji, po riječima gospodina Čačića, znaju nagrađivati i kažnjavati. To su neugodni investitori i, nažalost, to je posljedica našeg neuređenog sustava, rekao je Dobrović.

Dobrović je kao ministar bio zatražio dodatnu studiju utjecaja projekta na okoliš. Kad je došao zahtjev za projekt, koji je doživio određene promjene, uprave su dale mišljenje da je obvezno napraviti ocjenu o prihvatljivosti na ekološku mrežu, rekao je.

– Ne uvažavati takvo mišljenje znači riskirati tužbu jer smo mi ipak jedna civilizirana zemlja u ovom drugom sektoru, vidim da državni aparat nismo još uredili, ali postoje udruge koje to prate, i naravno da je to utuživo. Ono što sam ja napravio i jedino mogao napraviti je uzeti u obzir stručne službe i dati mišljenje kakvo sam dao, rekao je Dobrović.

Kaže da investitor s time nikako nije bilo zadovoljan te da su uslijedili pritisci.

– Meni se nije prijetilo, međutim, investitora sam također upoznao, on ima svoj jedan agresivan pristup. Međutim, ostali smo pri rješenju kakvo je izdano u ožujku 2017. godine, rekao je Dobrović.

Ćorić: Doneseno mišljenje zaštitilo nas je od pravnog slučaja i plaćanja naknade

Ćorić je rekao da se slaže s Dobrovićem da nam obnovljivi izvori energije trebaju, u jednom uređenom sustavu. Kaže da je Bašić došao u ministarstvo sa svojim odvjetnicima i da se radi o čovjeku sa snažnim ekonomskim interesom u ovom projektu.

Ćorić je naveo slijed događaja: 16. 12. 2016. firma je podnijela zahtjev prema Ministarstvu s idejom da se broj agregata, odnosno njihovih turbina smanji sa 71 na 48. Ministarstvo je zatražilo mišljenje Uprave za zaštitu prirode koja je rekla da je potrebno provesti postupak procjene, odnosno glavnu ocjenu prihvatljivosti.

– Uprava za energetiku dostavila je mišljenje da se ne očekuje negativan utjecaj. Upravni odjel za zaštitu okoliša i komunalne poslove Šibensko-kninske županije dostavio je mišljenje isto tako da za zahvat nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš. Grad Knin dostavio je također isto mišljenje. Općina Ervenik na čijem teritoriju se ovaj projekt, kako sam shvatio kasnije, također realizirao nije dostavila mišljenje, međutim, 17. 3. dostavili su pismo predsjednici, predsjedniku Vlade i Sabora i podržali projekt. Riječ je o postupku screeninga koji je uobičajen u ovakvim situacijama. Temeljem tog postupka gospodin ministar Dobrović dao je mišljenje da je potrebno odraditi glavnu ocjenu, rekao je Ćorić.

20. 3. izdano je mišljenje, a 29. 3. druga strana zatražila je obnovu postupka, ponovno razmatranje cijelog postupka, odnosno rješenja koje je služba potpisala. 27. 4. druga strana se obraća DORH-u, 3. 5. Upravnom sudu podnijela je tužbu protiv rješenja, a 5. 6. 2017. krenule su konzultacije i prvi put su ljudi iz Ministarstva bili u DORH-u, naveo je Ćorić.

– 28. 7. temeljem naših konzultacija s DORH-om sastavio sam povjerenstvo u sastavu Šiljeg, Vuković i ja na čelu tog povjerenstva, rekao je Ćorić.

– 31. 7. doneseno je mišljenje, kakvo Dobrović ne podržava, i ja držim da je u interesu Hrvatske jer nas je zaštitilo od pravnog slučaja i kasnijeg plaćanja naknade drugoj strani zbog propuštene dobiti, dodao je.

Naveo je kako je Visoki upravni sud odbacio žalbu Zelene akcije. Donesena je odluka da se po službenoj dužnosti Dobrovićevo mišljenje promijeni.

– Na taj način Ministarstvo ni na koji način nije utjecalo na ovaj slučaj. (…) Vodili smo se time da zaštitimo dugoročno interes Republike Hrvatske, poručio je Ćorić.

Dodao je da očito postoje neke devijacije, ali da to više nije bilo u ingerenciji njegovog ministarstva.

Dobrović se i dalje ne slaže s ovom odlukom.

– Ako je DORH tu tako važan, pa što se oni nisu supotpisali? To je jedna alibi politika. Ministar donosi odluku, odnosno, on se služi stručnim službama. U pitanju su staništa. Pa gdje su stručne službe?, upitao se Dobrović.

– To što je na našem Upravnom sudu Ministarstvo prošlo dobro, to ne znači da će Hrvatska proći dobro na Europskom sudu, zato što to slijedi. Ako se ne varam, neki dan je stiglo upozorenje iz EK da se ne postupa dobro u pogledu Direktive o staništima, dodao je.

Ćorić je rekao da je kao ekonomist promišljao o dugoročnom financijskom interesu Hrvatske te da Dobrović propušta reći da je ocjena Ministarstva propisala vrlo stroge mjere monitoringa svih vrsta staništa na tom području.

Dobrović smatra da je ovo klijentelistički slučaj par excellence.

– Iako ministar Ćorić to brani, i ta je odluka itekako išla na ruku ovome projektu, rekao je.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Pentagon rasporedio 1600 vojnika u okolici Washingtona

Objavljeno

na

Objavio

Oko 1.600 američkih vojnika raspoređeno je u okolici Washingtona i u stanju su “pojačane pripravnosti”, objavio je u srijedu Pentagon nakon što su nastavljeni prosvjedi protiv policijske brutalnosti i rasizma u gradu.

“Raspoređeni su u vojnim bazama u području oko glavnog grada, ali ne i u samom Washingtonu D.C.”, priopćio je glasnogovornik Pentagona Jonathan Rath Hoffman.

Kaže da su vojnici u “stanju pojačane pripravnosti”.

Nastavljeni su prosvjedi protiv policijske brutalnosti i sustavnog rasizma u SAD-u pokrenuti zbog ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda.

Gradovi se pripremaju za potencijalne nove nemire nakon Trumpovih prijetnji za primjenom veće sile.

Republikanski predsjednik zaprijetio je ranije da će poslati vojsku u gradove i savezne države kako bi smirio nerede, istovremeno tvrdeći da podupire mirne prosvjede. (Hina)

TRUMP: Sjedinjene Američke Države će proglasiti ANTIFA kao terorističku organizaciju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari