Pratite nas

ATENTAT U MARSEILLE-u 9.10.1934. (četvrti (4) dio)

Objavljeno

na

Kralj na – nišanu!

Tvrdo ustaško jezgro koje je predvodio Ante Pavelić zastupalo je stav o likvidaciji kralja, kojeg su, inače, zvali “Aleksandar poslednji”. Propao do temelja razrađen plan o ubojstvu suverene Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu.

kralj aleksandar marseile atentatSUDBINU Gustava Perčeca doživijela je i Jelka Pogorelec, sedam godina kasnije. Ustaše su je pronašle u Sarajevu i sprovele u zatvor u Zagrebu. Zvijerski je mučena, a zatim, po naređenju Pavelića, ubijena.

U međuvremenu, Janka Puszta je dobila novog upravnika umjesto Perčeca, Vjekoslava Servacija koji je neko vreme bio u Italiji sa Pavelićem. Servaci, kao i ranije Perčec, nije na ovom “seoskom imanju” proizvodio pšenicu, kako je glasilo u ugovoru o zakupu, već teroriste, i to one najtežeg oblika.

Saznavši za djelatnost Janka Puszte, vlada Kraljevine Jugoslavije je u nekoliko navrata upućivala prosvijede Mađarskoj, koje su na kraju i urodile plodom. Mađarske vlasti, 1934. godine, raspuštaju logor Janka Puszta, ali su dopustili da ustaše središte svojeg vojničkog treniranja smjeste u gradić Nađ Kanjižu koji se nalazi nedaleko od Janka Puszte. Međutim, to je bilo samo prividno, jer je jedan broj ustaša i dalje ostao u Janka Pusti, gde su u toku rujna obavili poslijednje pripreme za atentat.
U logoru su ostali oni sa kojima se izvodila specijalna obuka za atentat, pod kontrolom specijalnih instruktora. Jedan od glavnih je bio pripadnik VMRO Vladimir Černozemski, alijas Veličko Kerin. Međutim, većina ustaških terorista iz Janka Puszte prelazi u Italiju, gde je bio organiziran veći broj logora duž talijansko-jugoslovenske granice u kojima se prvenstveno obavljala vojna obuka. Posredstvom visokog službenika ministarstva unutarnjih poslova Italije Erkole Kontija oružje i municiju ustaše su dobivale od talijanske vlade.

Ustaše su, u isto vrijeme, bili aktivni i na području Jugoslavije gdje su izvele mnogobrojne terorističke (nasilne, kaže se hrvatski, mo) akcije. Međutim, time se nisu zadovoljile, pa su pokušale i oružani ustanak. Ante Pavelić, Perčec i Servaci su na sastanku u mjestu Špitalu, u Austriji, odlučili da se, preko ustaškog središta u Zagrebu, ubaci jedan broj istaknutih ustaša. NJihov zadatak je bio da se povežu sa domaćim ustašama i pokrenu ustanak. Ustaše su se prebacile na Velebit i povezale sa ustaškim središtem u Gospiću u kojm su djelovali dr Andrija Artuković, odvjetnik iz Gospića, Marko Došen veleposjednik iz Gospića i bivši austrougarski časnik Juco Rukavina. Zbog slabe organizacije, do općeg ustanka nije došlo i sve se svelo na nekoliko diverzija na vojne objekte i sukobe sa žandarmerijom. Najveći broj sudionika je uhvaćen i na suđenju su svi dobili vremenske kazne. Andrija Artuković, Juco Rukavina i Marko Došen, sa nekoliko ubačenih ustaša, pobjegli su u Zadar, a odatle preko Rijeke u Bogataro u Italiji, gdje se nalazio logor za obuku ustaša. (Potrebno ja za današnji naraštoj ovdje spomenuti da je grad Zadar u to vrijeme pripadao Italiji i bio je slobodni grad, mo)

Nakon neuspjelog ustanka, Pavelić i njegovi suradnici su, zbrajajući rezultate iz prethodnog razdoblja, zaključili su da se takovim nasilnim akcijama postižu samo djelimični rezultati. Isto tako, zaključili su da će takovo djelovanje, u dužem razdoblju, imati negativne posljedice i izazvati negativan učinak. Sve bi ih to moglo diskreditirati kod njihovih učitelja, u prvom redu Musolinija. (Prije Poglavnika Mussolini je bio “mentor” za sve Srbe, a poimenice za kralja koji je koristio svaku priliku zbližavanja kraljevskog dvora i Mussolinijevog “Fašističkog Velikog Vijeća”. To im nije smetalo, a smeta im ako se Poglavnik približuje Mussoliniju, mo.)

MEĐU najvažnijim tada donijetim zaključcima je zaključak (bio) da je kralj Aleksandar Prvi Karađorđević predstavljao kohezioni, nutarnji elemenat zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca čija bi eliminacija dovela do nemira, što bi stvorilo pogodno tlo za ostvarivanje njihovih ciljeva – razbijanja Jugoslavije i stvaranje Nezavisne Države Hrvatske. Tvrdo ustaško jezgro koje je predvodio Ante Pavelić zastupalo je ideju o ubojstvu kralja, kojeg su, inače, zvali “Aleksandar poslijednji”. Na suprot ovoj stajala je druga sturja u redovima ustaša koja se tome protivila, smatrajući da se takvim terorističkim akcijama ne dolazi do željenog cilja. U kampanji pokrenutoj preko ilegalnih ustaških listova pobjedila je struja Ante Pavelića, koja je uvjerila članstvo ustaške organizacija o neophodnosti takve akcije.

Poslije odluke o ubojstvu, Pavelić je čekao zgodnu priliku za izvršenje atentata na karalja. Prvi put mu se ta prilika ukazala 17. prosinca 1933. godine, prilikom dolaska kralja u Zagreb, kako bi tamo proveo svoju obiteljsku slavu. Kada je za to saznao, Pavelić formira dvije grupe od odabranih aktivista/djelatnika. Prvu je predvodio Petar Oreb iz logora Fontekijo u Italiji, a drugu Ivan Herenčić iz Janka Puszte, u Mađarskoj.

Dolazak suverena u drugi po važnosti grad kraljevstva odvijao bi se po unaprijed utvrđenom protokolu. Međutim, uoči kraljevog dolaska, u noći između 16. i 17. prosinca, zagrebačka policija je upozorena od policije iz Beograda, na osnovu podataka dobijenih od Jelke Pogorelec, da se u predgrađu Zagreba u Ulici Štore broj 34 nalaze teroristi koji spremaju atentat na kralja. Šef zagrebačke policije dr Josip Vragović je tek sutradan u 7 sati u jutru uputio na tu adresu dvojicu agenata Ćurčića i Lečića. Kada su stigli pred naznačenu kuću, dočekala ih je žestoka paljba iz automatskog oružja. Ćurčić je ubijen, a Lečić ranjen, što su teroristi iskoristili i pobegli.

To je, međutim, bila rezervna grupa atentatora, a glavna, koju je predvodio Oreb, već se nalazila u gradu. Čekali su kralja na trgu Zrinjskog kuda je trebalo proći na putu od postaje do Gornjeg grada, gde se nalazila njegova palača.

Oreb i dva člana njegove grupe bili su obučeni u skijaška odijela. Dva čalan grupe su nosila skije, a Oreb – ništa. Plan je bio vrlo jednostavan: u trenutku nailaska kralja dvojica terorista bi bacili skije ispred kraljevskog automobila, što bi skrenulo pažnju sigurnosne službe, a Oreb bi to iskoristio, bacio bombu i dokrajčio posao pištoljem, ako bi bilo potrebno. U predviđeno vrijeme pojavio se kraljev automobil, a tisuće ljudi se tiskalo napred kako bi bolje videlo kralja i pozdravili ga. Šofer se kolima jedva probijao kroz masu, a kralj dirnut dočekom sa osmijehom je otpozdravljao.

Oreb je zaključio da je došao njegov trenutak, pred njim je bio čovek kojeg su mu predstavili kao krvavog tlačitelja hrvatskog naroda. Međutim, kada bi sada bacio bombu na kraljev automobil, pomislio je, njegove žrtve bi bili i mnogi Hrvati, pokolebao se i odustao.

HAPŠENJE OREBA
KADA je kraljev automobil prošao, dao je znak svojim sudionicima i svi su se uputili da se pridruže drugim teroristima. Dok se približavao shvatio je da je kuća zauzeta, pa su se sva trojica terorista, svaki svojim putem uputili prema mađarskoj granici. Na putu Oreb se pridružio grupi Cigana i sklonio se u njihov tabor, ali ga je policija pronašla i uhapsila, a ubrzo i drugu dvojicu.

Piše: Pavle Ljumović
(NASTAVLJA SE)

otporaš

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

Srpski dužnosnici odbijaju se suočiti s činjenicama, Mladića nazivaju herojem

Objavljeno

na

Objavio

Gotovo svi srpski dužnosnici u tijelima vlasti u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj bez obzira na međusobne prijepore u srijedu su bez ikakve rezerve branili Ratka Mladića koji je zbog ratnih zločina osuđen na doživotni zatvor ignorirajući tako pozive da se suoče s činjenicom kako je riječ o individualnoj odgovornosti koja bi trebala poslužiti za konačno utvrđivanje istine o ratu i pomirenje na toj osnovi.

Među onima koji su na to pozvali bio je i poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovinu Husein Kavazović, koji je ocijenio kako je presuda Mladiću prilika da se svi, a posebice Srbija ali i dužosnici i među bosanskim Srbima, suoče s prošlošću.

“Jedino istina o onome što se ovdje događalo može biti osnova za povratak pomirenja”, izjavio je Kavazović kako ga citira agencija Fena.

Dodao je kako pomirenja neće biti nastavi li se s glorificiranjem zločinaca i politika koje su rezultirale zločinima.

Udruge koje okupljaju bivše pripadnike vojske bosanskih Srba u Istočnom Sarajevu su, nakon izricanja presude Mladiću, pokušale organizirati prosvjedno okupljanje, no na njihov poziv odazvalo se tek pet osoba koje su ulicama prošetale gotovo nezamijećene s ranije pripremljenim transparentima na kojima su bile poruke poput one “Stidi se, Europo” i “Naš heroj”.

No predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je i ranije veličao Mladića, presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koju je nazvao “sramotnom”, iskoristio je kao povod za nove hvalospjeve sada već osuđenom ratnom zločincu.

Dodao je kako haaške presude “ne mogu utjecati na činjenice”, a Mladiću, tvrdi Dodik, može suditi samo povijest, a ne neki sud.

Dodik je izrazio čuđenje što je za ratne zločine u BiH pred ICTY-em do sada osuđeno 90 Srba, dok je za zločine nad Srbima tamo optuženo “samo 9 Bošnjaka i samo 28 Hrvata”, što je za Dodika dokaz kako je ICTY nepravedan.

Najavio je kako će stoga zatražiti da se iz školskih udžbenika u RS iz sadržaja izbaci sve što se odnosi na ICTY i njegov rad.

Iako Dodikov politički protivnik, član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić u sličnom je tonu kazao kako je ovom presudom nastavljena “negativna politika prema Srbima”.

“Haški tribunal ostat će upamćen po tome da nije dijelio pravdu, već politiku”, kazao je Ivanić ustvrdivši kako će sve to dovesti do novih političkih sukoba.

I Vukota Govedarica, predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), koja je dio vlasti na razini BiH, a najveća je oporbena stranka na entitetskoj razini, ocijenio je kako presuda Mladiću ne može biti doprinos pomirenju.

“Mladić nije jedini Srbin koji je, na ovakav ili sličan način, postao žrtva Haškog tribunala”, zaključio je Govedarica.

Podsjetimo, Mladiću na Haškom sudu nije bilo suđeno za zločine počinjene u Hrvatskoj, među kojima je i masakr u Škabrnji.

Također, zastupnici Skupštine Srbije različito su u srijedu komentirali presudu ratnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću, a dominiraju ocjene nacionalnih stranaka, desnog bloka i konzervativaca da je riječ o “političkoj presudi srpskom narodu” sračunatoj da se Srbima “stavi žig zločinačkog naroda”.

Vođa radikala (SRS) Vojislav Šešelj, koji je i sam bio optuženik Haškog suda, drži da je presuda Ratku Mladiću uperena protiv Srba i Srbije. “Presuda je politička, a uperena je protiv srpskog naroda koji je sudjelovao u ratu, pomalo i protiv Srbije, a najviše protiv Republike Srpske”, rekao je Šešelj beogradskim medijima.

Podsjetimo, Vojislav Šešelj na haškom je sudu 2016. prvostupanjskom presudom oslobođen svih optužbi za zločine u Hrvatskoj, BiH te progone i likvidacije Hrvata iz Vojvodine.

Zamjenik šefa SRS Nemanja Šarović također drži da je presuda Mladiću uperena protiv srpskog naroda te da će “Srbi nositi žig genocidnog naroda”. Šarović kaže kako “genocida apsolutno nije bilo” i da se “ne može svaki zločin nazivati genocidom”.

Vođa oporbenog konzervativnog pokreta Dveri Boško Obradović kaže kako “odbacuje sve presude Haškog tribunala kao antipravne, nepravedne i antisrpske” ta naglašava kako je za njega Ratko Mladić heroj. Obradović je novinarima u Skupštini Srbije za presudu ICTY-a rekao kako je “vrhunac antisrpskog djelovanja tog suda” te da ga on “ne priznaje jer je antisrpski”.

Predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Miloš Jovanović presudu Mladiću vidi kao “formalno-pravno presudu jednoj osobi”, dok je “politički gledano to presuda srpskom narodu i Republici Srpskoj”.

Jovanović odbacije tezu da je u Srebrenici učinjen genocid, navodeći kako “to nije ispravna kvalifikacija” već “zloupotreba pravne kvalifikacije u političke svrhe” te da se ”zločin u Srebrenici ne može definirati kao genocid”.

Potpredsjednik srbijanske vlade Rasim Ljajić poručio je u povodu izricanja presude Ratku Mladiću da “treba spriječiti novi val etničkih netrpeljivosti”.

Doživotna kazna Mladiću nije iznenađenje ni za Ljajića ”imajući u vidu dosadašnju sudsku praksu u Tribunalu, kao i ranije presude Mladićevim potčinjenima”.

“Bez obzira na to što će u ovom trenu nacionalne tenzije u regiji vjerojatno biti pojačane, pomirenje zasnovano na istini i pravdi imperativ je za sve države i narode regije. Moramo učiniti sve da spriječimo novi val etničkih netrpeljivosti”, rekao je Ljajić.

“Ovom presudom obitelji žrtava vjerojatno će dobiti djelomičnu satisfakciju, ali u javnosti zemalja regije neće prestati rasprave o interpretaciji ove odluke Tribunala, u zavisnosti od etničke prizme iz koje se ona promatra”, prokometirao je Ljajić.

Podsjetimo, Mladiću na Haškom sudu nije bilo suđeno za zločine počinjene u Hrvatskoj, među kojima je i masakr u Škabrnji. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Višnja Starešina: Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom

Objavljeno

na

Objavio

Doživotna kazna zatvora prvostupanjska je presuda Ratku Mladiću na suđenju u Haagu za zločine u Bosni i Hercegovini.

Težina nijedne kazne ne može se izjednačiti sa strahotama počinjenim pod njegovim zapovjedništvom, no okrivljujuća presuda barem nosi zadovoljštinu.

O presudi, njezinom značenju i odjecima u Temi dana na HRT-u govorili su novinarka Višnja Starešina i
predsjednik Upravnog vijeća Memorijalnog centra Srebrenica Sadik Ahmetović.

“To je potpuno očekivana presuda i to ne samo nakon presude Radovanu Karadžiću, već i nakon presude u predmetu Srebrenica, osobito generalima Tolimiru i Popoviću koje su potpuno rekonstruirale mehanizam genocida i mehanizam likvidacija u Srebrenici.

Dakle, Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom i jedno od najvećih postignuća tih suđenja je to što je utvrdila kako izgleda mehanizam likvidacije”, rekla je Višnja Starešina.

“Ako i doživi drugostupanjsku pravomoćnu presudu, ona je svakako ‘zabetonirana’. Zašto Mladić nije suđen za Škabrnju? To je također zabetonirano već samom optužnicom. Zdravko Tolimir je bio s njim u Škabrnji, cijelo vrijeme je bio s njim od Knina do Srebrenice. I Zdravko Tolimir je mozak zločina”, kazala je Starešina.

Na pitanje zašto nije djelovalo hrvatsko pravosuđe istaknula je da ono može još uvijek djelovati. “Pitanje je zašto se ne organiziraju suđenja u odsutnosti, barem zbog istine, da nam se ne nameće teza da su neki lokalni zli ljudi upravljali svime”, naglasila je Starešina.

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari