Pratite nas

Naši u svijetu

AUDIO Svjedočenje Sindičića koje žele eliminirati Nobilo i Perković

Objavljeno

na

Udbin killer Vinko Sindičić potanko je svjedočio o ulozi Partije i tajnih službi u pripremi i likvidaciji Stjepana Đurekovića, te stvarnoj prirodi komunističke vlasti

Obrana Josipa Perkovića na minhenskom suđenju za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića želi od samog početka suđenja diskreditirati najpoznatijeg Udbinog killera Vinka Sindičića – ključnog svjedoka u ranijem suđenju Krunoslavu Pratesu za to ubojstvo, a koji je do kraja „utopio“ Perkovića i Partiju. Što je Sindičić i kako svjedočio da je bio ključni svjedok protiv Pratesa, vidljivo je iz audio zapisa svjedočenja – kojeg ekskluzivno objavljuje direktno.hr.

10685564_10152781679344106_7520431385177217957_nPartijski moćnik Mika Špiljak se prije organiziranja ubojstva Đurekovića 1983. godine, zabrinut za svoga sina Vanju i istragu koja se protiv njega zbog malverzacija u Ini obratio partijskom drugu iz komiteta i sve je ubrzano krenulo. O tome je svjedočio i agent Jugoslavenske tajne službe Vinko Sindičić. Za pokušaj ubojstva hrvatskog emigranta Nikole Štedula odležao je 10 godina u britanskom zatvoru. Najpouzdaniji Udbin ubojica povezuje se s još barem 6 ubojstava i pokušaja ubojstava u emigraciji. Audio snimka ovog njegovog svjedočenja nikada do sada nije objavljena.

“I tada je stvar dobila polu-legalitet, jer se je Špiljak obratio osobi za sigurnost države i sekretarijatu Centralnog komiteta, i dobio je odobrenje, polu-legalno odobrenje, ne skroz legalno, jer su ga proveli funkcionari na legalnim funkcijama, ilegalno jer to nisu smjeli uraditi. Razlog je bio što je Đureković predstavljao potencijalnog svjedoka protiv sina političara Mike Špiljka vezano uz njegove kriminalne djelatnosti u državnoj firmi nalog, recimo tako, za ubojstvo došao je iz Izvršnog biroa Centralnog komiteta Hrvatske, Mika Špiljak je imao dovoljno moći da kaže da se to treba provesti”, svjedočio je Sindičić njemačkim istražiteljima, što je iskorišteno na suđenju Krunoslavu Pratesu koji zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića služi doživotni zatvor.

U Saveznoj službi državne sigurnosti, odjel za Emigraciju, vodio je Ivan Lasić, koji sada nije dostupan njemačkim vlastima.

“To je bila stvar Zagreba i Ivana Lasića u Beogradu. Ivan Lasić je bio funkcioner SDS-a na federalnoj razini koji je obrađivao problem emigracije, on je bio neka vrsta koordinatora. On je morao to potvrditi, on je bio posljednja instanca. Dakle, kad je Đureković dospio u inozemstvo, i kad ga je Prates „pokrio“, Špiljak je smatrao da je stvar sređena da ga se može ubiti,” tvrdi Sindičić.

Slijedeće godine Đureković je likvidiran, antikorupcijska akcija „Lugano“ zaustavljena, a sin Mike Špiljka spašen zatvora.

Sindičić na vezi s Perkovićem

Optuženi Josip Perković ne poriče da je držao Pratesa na vezi, pa i da se redovito čuo s njim, a do najsitnijih detalja Sindičić je obrazlagao sudu kako je Partija osnovala komisiju koja se bavila revizijom  Đurekovićeva ubojstva.

“Glavni zadatak istrage bio je utvrditi postoji li ikakav propust zbog kojeg bi se jugoslavensku državu moglo povezati s ubojstvom i zato je Perković morao u detalje izvijestiti o događaju”, objašnjava Sindičić.

Pred tom Komisijom je Perković dao iskaz i u njemu opširno opisao vlastitu ulogu i ulogu ostalih u pripremu i izvršenje ubojstva. Njemački sud je zaključio da je Sindičić zbog Perkovićeva ponašanja prema njemu izgubio svaku lojalnost koja ga je ranije vezala za Perkovića.

“Imali smo dvije vrste svađe. Prvo, kad sam ja napuštao bivšu Jugoslaviju /…/ njegov zadatak je bio starati se o mojoj imovini i mojoj obitelji. To je bila jedna stvar. Druga je bila politička. On nije pazio na moju imovinu, moja obitelj morala je ostati u Njemačkoj”, rekao je Sindičić.

Prijetio mu je da će ga prokazati. Budući da Perković nije bio spreman vratiti imovinu, Sindičić je progovorio.

U Hotelu Laguna Sindičić je 2006. svjesno navlačio Perkovića na razgovore o ubojstvu Stjepana Đurekovića, koje je snimao. Sa sobom je vodio i svjedoke. Njihova svjedočenja o Perkovićevim reakcijama tijekom tih razgovora, uvjerila su sudsko vijeća, da je Sindičić bio član komisije koja se bavila revizijom Đurekovićeva ubojstva i da je Perković saslušan pred tom komisijom.

Sindičić je dobro znao da treba nove i svježe dokaze jer su akcije Jugoslavenske tajne policije bile pomno pripremane, krajnje konspirativne i lišene realnih imena.

“Na primjer, kad je Perković putovao u inozemstvo zvao se Tomo Novaković. Svaki put je imao drugo ime. Jednom prilikom Boris Horvat mu je bilo ime. Kad sam ja bio u Škotskoj, zvao sam se Rudolf Lahotzky, Švicarac, ne Vinko Sindičić”, svjedočio je Udbin killer

Doprinos reviziji povijesti

Tajni agent Sindičić tvrdio je da tragova tih akcija vjerojatno nema niti u arhivima. Na upit o motivima suradnje sa tužiteljstvom, Sindičić je izjavio da želi dati svoj doprinos reviziji jugoslavenske odnosno hrvatske povijesti.

Perković je, kaže se u presudi Pratesu, iznio svoju procjenu da Nijemci ne će nikada otkriti pravu istinu o ubojstvu jer će optuženik šutjeti, a dokazi koji imaju neku vrijednost (svjedoci ili isprave) nisu na raspolaganju.

Razgovore Sindičić – Perković u hotelu Laguna čulo je troje svjedoka. Perković se tijekom razgovora opravdavao da je morao postupiti po naređenju Zdravka Mustača. Mustač je svoje upute, tvrde dalje ti svjedoci, primao iz Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske».

Perković i Mustač su sve radili da se ja ne vratim u Hrvatsku. Ali kad je to došlo, kad su shvatili da ću tamo doći, tada me je pokušao, putem pisama, dobiti na svoju stranu, da ja ništa, što ovdje svjedočim, uopće ne govorim, da se podalje držim od države, općenito od državnih centara moći, svjedočio je Sindičić.

Autori: Val Kurtin/Neven Pavelić za Direktno.hr/foto:direktno/ilustracija: mprofaca.cro.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Ivan Grbešić odlikovan Redom Stjepana Radića

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Savjeta za Hrvate izvan Republike Hrvatske  Ivan Grbešić, inače, ugledni pravnik, koji živi i radi u Kanadi  Odlukom je predsjednice Republike Hrvatske odlikovan Redom Stjepana Radića za osobito zalaganje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda, zbog iznimnog doprinosa jačanju veza između iseljene i domovinske Hrvatske te za kulturnu i gospodarsku promidžbu Republike Hrvatske u svijetu.

Na svom facebook profilu Grbešić nije krio radost:

– Kao sinu hrvatskih iseljenika u Kanadi, nije bilo lako vjerovati da će Hrvatska jednog dana biti oslobođena i priznata od ostatka svijeta kao neovisna država, a kamoli da ću jednog dana primiti odlikovanje predsjednice Hrvatske. Tijekom godina mnogo se toga promijenilo, ali ljubav prema Domovini i našem hrvatskom narodu – gdje god bio – nije. Istinski sam počašćen i ponizno zahvalan. Hvala predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović na priznanju – nećemo nikada prestati raditi na povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske!”, napisao je Grbešić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Meksička La Zonámbula objavila sedmu knjigu hrvatskoga autora

Objavljeno

na

Objavio

Željka Lovrenčić

Knjiga Sibile Petlevski Astečka molitva/Spojena lica sedma je u nizu djela hrvatskih autora koja je uz potporu Ministarstva kulture RH i u suradnji sa Željkom Lovrenčić objavila La Zonámbula.

Uspješna nakladnička kuća La Zonámbula iz Guadalajare kojoj je na čelu urednik i pjesnik Jorge Orendáin krajem 2019. objavila je knjigu Sibile Petlevski La oración azteca/Caras unidas (Astečka molitva/Spojena lica) u prijevodu Željke Lovrenčić koja uz Fabiolu Ocegueda Benítez potpisuje i uredništvo.

Astečka molitva je dramsko djelo nadahnuto vizijama jedne Meksikanke koja se usred vreve današnjega velegrada Ciudad de Méxica prisjeća slavne meksičke prošlosti. Na temelju toga spjeva, skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk skladao je svoju Mexicanu koju je izveo s Meksičkim simfonijskim državnim orkestrom. Zbirka pjesama Spojena lica objavljena je 2006. godine u Zagrebu (HDP-Durieux).

Inače, knjiga Sibile Petlevski sedma je u nizu djela hrvatskih autora koja je uz potporu Ministarstva kulture RH i u suradnji sa Željkom Lovrenčić objavila La Zonámbula. Godine 2008. objavljena je knjiga Murmullo sobre el asfalto (Šapat na asfaltu), izbor iz poezije Lane Derkač i Davora Šalata koji je prevela spomenuta prevoditeljica. Ona je 2010. u Guadalajari predstavila i svoj izbor poezije desetero hrvatskih suvremenih pjesnika naslovljen po pjesmi pokojnoga akademika Ante Stamaća Bajo la ceniza del antiguo fuego (Pod pepelom davne vatre). Uz Stamaća, odabrani autori su: Diana Burazer, Ružica Cindori, Dunja Detoni-Dujmić, Lana Derkač, Luko Paljetak, Delimir Rešicki, Joja Ricov, Diana Rosandić i Borben Vladović, dok je uvodno slovo napisao Davor Šalat.

Lovrenčić je i jedna od urednika knjige Dubravka Jelčića Historia de la Literatura Croata: desde la lápida de Baška hasta el postmodernismo (Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne) koja je u prijevodu Tihomira Pišteleka objelodanjena 2012. godine te uz Marija Marcosa Ostojića i Tatjanu Margeta Grubišić-Čabo prevoditeljica knjige Miroslava Međimorca Historias veridícas de la Guerra Patria ( Piše Sunja Vukovaru: istinite priče iz Domovinskog rata).

Godine 2015. Željka Lovrenčić prevela je knjigu Veselka Koromana Yo, el viajero (Ja, putnik), a 2018., opet s Ostojićem i Grubišić-Čabo, Međimorčevo djelo Su Eminencia y el Rabino (Presvijetli i Rabin).

U pripremi je knjiga pripovijesti Davora Velnića.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari