Pratite nas

Kronika

Austrijske vlasti razmatraju zabranu skupa na Bleiburgu

Objavljeno

na

“Taj se događaj više ne vodi kao crkveni pa odsad podliježe pod austrijski Zakon o javnom okupljanju”

Nakon što je Katolička crkva u Koruškoj uskratila dopuštenje Hrvatskoj biskupskoj komisiji da misu na Loibaškom polju kraj Bleiburga vodi biskup, promijenile su se i pravne okolnosti održavanja komemoracije u Austriji.

Taj se događaj, navodi dnevnik, više ne vodi kao crkveni pa odsad podliježe pod austrijski Zakon o javnom okupljanju te ga organizator, Počasni bleiburški vod, mora prijaviti lokalnim vlastima bez obzira na to što se održava na privatnom zemljištu.

Na lokalnim je vlastima da ga analiziraju te da ga, u skladu sa zakonima, dopuste ili pak zabrane, piše Večernji list.

“Ove godine imamo potpuno novu situaciju. Okolnosti su se održavanja komemoracije promijenile, stoga vlasti sada drugačije tretiraju događaj”, objašnjava Rainer Dionisio iz koruške policije, na koga su Večernji list uputili iz austrijskog Ministarstva unutarnjih poslova.

Odluka biskupije Gurk-Klagenfun da ne dopusti biskupu vodenje mise jer, kako su naveli, smatraju da se dio manifestacije politički instrumentalizira te služi selektivnom tumačenju povijesti i šteti ugledu Katoličke crkve, znači da se prestaje smatrati vjerskim događajem i za nju vrijede druga pravila. Kako objašnjava Dionisio, vjerski događaji, kao vjenčanja, sprovodi i narodna slavlja, provode li se na tradicionalan način, izuzeta su iz Zakona o javnom okupljanju. Sva druga događanja pak podliježu pod taj zakon.

Organizator, Počasni bleiburški vod, mora pisanim putem obavijestiti lokalne vlasti okruga Voelkermarkt o svojim namjerama. Zasad od njih nismo dobili nikakvu informaciju tako da ne znamo hoće li se uopće nešto održati i, ako da, što točno.

“Tek nakon toga, kad završimo s analizom, možemo procijeniti je li događaj u skladu s austrijskim zakonima ili nije” dodaje Rainer Dionisio.

Na pitanje ima li veze to što se skup održava na privatnom zemljištu u vlasništvu Počasnog bleiburškog voda, odgovara da nema. Riječ je o uobičajenoj proceduri koja se primjenjuju na sva okupljanja bez obzira održavaju li se na javnom ili privatnom zemljištu, ističe.

Večernji list podsjeća i da je austrijski Zakon o javnom okupljanju prije dvije godine dobio novelu koja bi mogla igrati ulogu u konačnoj odluci vlasti. Uz prijašnju formulaciju da skupovi koji su u suprotnosti sa zakonom ili koji ugrožavaju javnu sigurnost mogu biti zabranjeni, dodano je da se isti princip odnosi i na okupljanja koja služe političkoj aktivnosti građana drugih država, na skupove koji su u suprotnosti s međunarodnim zakonima, demokratskim vrijednostima i vanjskopolitičkim interesima Republike Austrije.

Koordinator Počasnog bleiburškog voda Bože Vukušić kazao je za Večernji list da ne očekuje zabranu skupa niti ikakve druge probleme s vlastima u Austriji. Tvrdi da su ove godine, kao i prethodnih, kontaktirali s lokalnim vlastima u Bleiburgu. Iako tamošnja biskupija Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK) nije dozvolila služenje mise, Vukušić tumači kako se komemoracija na Bleiburgu i dalje ima smatrati vjerskim obredom.

“Biskupija nije dala odobrenje isključivo za pontiflkalnu misu, odnosno onu koju bi služio biskup. Jedino za to je odobrenje i zatraženo, no komemoracija će se i ove godine sastojati isključivo od mise, molitve i procesije, tako da je i dalje riječ isključivo o vjerskim obredima”, kaže Vukušić za Večernji list. Dodao je i da će tražiti posebna odobrenja, ali samo ako to od njih zatraže austrijske vlasti, što se, tvrdi, do sada nije dogodilo.

Vukušić: Komemoracija se kontinuirano od 1952. obilježava na Bleiburgu i tako bi trebalo biti i dalje

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Tomislav Karamarko: Dragi Josipe hvala ti na žrtvi. Ima nas još i tu smo

Objavljeno

na

Objavio

Povodom obljetnice stradavanja prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića koji je 31. ožujka 1991. poginuo na Plitvičkim Jezerima, na Facebooku posebnu posvetu napisao je Tomislav Karamarko:

Dragi Josipe, vrijeme prolazi i sjetimo te se na dan pogibije – kako si, zaljubljen u hrvatsku neovisnost i hrvatsku državu, bio spreman dati sebe za domovinu. To si i učinio, prvi!

Hrvatska ti je bila vrelo emocija. I u maglovitu zoru na Plitvicama, tom Oltaru Domovine, dao si sve. Snove i život Josipa Jovića, otaca, djedova i pradjedova. Tvoja Hrvatska, Josipe, bila je jednostavna. Nezavisna, samosvjesna, slobodna, ugodna za život i ponosna. Nije li takvo i stijenje iz kojeg si ponikao?

Hvala ti na žrtvi. Ima nas još i tu smo. I još uvijek sanjamo Hrvatsku. I spremni smo. Dragi Josipe, zauvijek si s nama, napisao je Tomislav Karamarko na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Bio je prva legenda Domovinskog rata

Objavljeno

na

Foto: MUP RH

Još nam i danas odzvanjaju pucnji u Josipa Jovića, prvu žrtvu u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. To nisu bili samo pucnji u ovog mladog hrvatskog redarstvenika, to su bili pucnji u hrvatsku državu! Nu, kako bilo da bilo, Josip Jović nije zaboravljen.

Ubijen je 31. ožujka 1991., na Uskrs. Bilo je to na Plitvicama, gdje mu je podignut i spomenik. Posthumno smo mu dodijelili i priznanje – Junak hrvatskog Domovinskog rata (17.12. 2011.) u njegovu rodnom selu – Aržanu. Sa suzama i zahvalnošću primila ga je njegova majka Marija, koja na žalost također više nije među živima. Na njegovoj rodnoj obiteljskoj kući (19. 8. 2007.), na inicijativu moje malenkosti, postavljena je i spomen ploča, u znak sjećanja na ovog legendarnog hrvatskog viteza kojeg ništa nije moglo zaustaviti da se ne pridruži braniteljima – policajcima. Kad je odlazio, rekao je: „Majko, ja više ne mogu gledati što Srbi rade od Hrvata!“ Tada nitko nije slutio da će postati prva žrtva, a još manje da će njegovo veliko srce prestati kucati relativno nedaleko rodnoga mjesta.

Mnogi obilaze njegovo posljednje počivalište, na mjesnom groblju. Ove godine zbog koronavirusa doći će nažalost tek rijetki. A na mramornoj ploči na njegovu grobu jednostavno piše, tek da se ne zaboravi: „ Josip Jović (1969.-1991.). Uskrs 1991. Prvi branitelj pao za slobodu Hrvatske“.

Što bi danas rekao Jović kad pojedini ekstremni ljevičari pričaju i deru se o privilegijama hrvatskih branitelja i stradalnika, što bi rekao o iznimno velikom broju hrvatskih branitelja koji nakon rata žive „od danas do sutra“, a što o majkama, poput njegove, koje se i malo tko sjeti?

S obzirom da je u Hrvatskoj i dalje „na snazi“ (malo karikirano) tzv. „lov na hrvatske branitelje“, ili bolje rečeno selektivno proganjanje ljudi koji su bili među prvima kad je trebalo, srbijanski i ini četnici (zločinci) mogu i dalje mirno spavati. Ako ih i sude, onda to rade u njihovu odsustvu, što nije ništa drugo nego marginaliziranje. Još nitko, primjera radi, nije odgovarao za smrt Josipa Jovića, ili pak za ubojstvo četiri sina Kate Šoljić, baš kao što nitko nije odgovarao, a kamoli završio na robiji, zbog okrutnog zločina koji je u vrijeme Domovinskoga rata počinjen u Škabrnji, ali i drugdje.

A što se to zapravo dogodilo na krvavi Uskrs na Plitvicama? Tamo je u Mukinje 28. ožujka 1991. stigla skupina milicajaca Milana Martića iz Knina s ciljem onemogućavanja prosvjeda djelatnika poduzeća „Plitvice“ protiv pripajanja tog područja tzv. SAO krajini. Na koranskom mostu bile su istaknute zastave SAO krajine i Jugoslavije, a odbor Srpske demokratske stranke (SDS) u Titovoj Korenici drugi je dan donio odluku o promjeni strukture zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvice i time su čuvarsku službu preuzeli ljudi iz Knina.
Predstavnici mjesnih zajednica slunjske općine sastankom u Drežnik Gradu zaključili su da hrvatska Vlada ne poduzima ništa protiv nelegalne pretvorbe poduzeća „Plitvice“ i tražena je akcija legitimnih organa Republike Hrvatske.

Policijske uprave Karlovac i Gospić su 31. ožujka 1991. u ranim jutarnjim satima uputile dio svojih snaga na Plitvice sa svrhom uspostavljanja javnog reda i mira na tom području, na kojem su naišle na veliki broj barikada (balvana) s kojih su srpski teroristi otvarali vatru na sva vozila koja su se tamo zatekla.

Jedan od autobusa s hrvatskih redarstvenicima vozio je Ljubo Ćesić Rojs. Bio je kažu pravi „fajter“. Mnogi ga danas neopravdano prozivaju (podcjenjuju) da je prije rata vozio autobuse. Vozio je, ali je vozio i u srpski „epicentar“, gdje je imao veliku sreću što je ostao živ. Naime, kad su se iskrcali branitelji pred jednom barikadom u njegov autobus „ruknuo“ je tromblon, ali na svu sreću osigurač nije eksplodirao. Da je eksplodirao bio to pravi pokolj.

Josipa Jovića pogodio je rafal kod zgrade pošte, pancirka je bila probijena i relativno brzo je prenesen do vozila hitne pomoći, ali je preminuo na putu do helikoptera.
Sukob između hrvatskih obrambenih snaga i srbijanskih terorista trajao je nekoliko sati, a pobunjenici (zločinci) bili su prisiljeni povlačiti se, odnosno bježati poput zečeva. Prema policijskim izvješćima, uhićeno je devet pobunjenika, među njima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara.

Inače, SDS je kasnije bila zabranjena politička stranka, ali je najvećim dijelom nastavila svoj rad kao SDSS, (Samostalna demokratska srpska stranka) pod vodstvom Vojislava Stanimirovića i Milorada Pupovca, i poznata je među ostalim i po tome da njezini čelnici neprestano traže da se zabrane Udruge branitelja HOS-a, jer su njihovi pripadnici u Domovinskom ratu nosili oznaku „Za dom spremni“. Nu, vrlo su brzo zaboravili da četnici (i članovi SDS_a) tada nisu pozdravljali tim pozdravom već su svoj „pozdrav“ upućivali mecima, tromblonima, pa i kamama!
O Josipu Joviću, kao Junaku Domovinskog rata, objavio sam i knjigu (2012.) – da se ne zaboravi.
Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari