Pratite nas

Pregled

Austro-ugarski i daytonski dualizam

Objavljeno

na

Prvi svjetski rat

U obitelji se u nekoliko navrata spominjala uloga moga djeda u sarajevskom atentatu, uvijek u kratkim i pakosnim aluzijama da je slabo čuvao nadvojvodu Ferdinanda. On sam nikada o tome nije govorio, ali legenda kaže da je kao austrougarski žandar bio u Sarajevu u lipnju 1914. Da u tome ima istine, govorilo je njegovo poznavanje Bosne i tamošnjih prilika uoči Prvoga svjetskog rata.

Stotinu godina poslije sarajevskog atentata, situacija je na vlas ista glede položaja Hrvata u BiH, zahvaljujući potpuno krivim procjenama velesila koje su i opet na vlas iste kao što su bile procjene one velesile u čijem je sastavu kratkotrajno bila Bosna i Hercegovina. Austro-Ugarska je, naime, od trenutka legalnoga zaposjedanja 1878. počinila bezbroj kobnih pogrješaka. Umjesto da se osloni na Hrvate, ona ih je potisnula i išla niz dlaku onima koji su i Hrvatima i njoj samoj radili o glavi.

Beč je promptno odbio i osudio adresu Hrvatskoga sabora da se Bosna i Hercegovina uredi tako da bude moguće njezino pripojenje Trojednoj kraljevini. Razumljivo je to iz kuta austrijske, ali i prvenstveno ugarske politike kojoj je Velika Hrvatska bila toliko zazorna da su mađarski političari govorili kako im je onda draža Velika Srbija i time dolijevali ulje na vatru velikosrpske politike. Mađarima je uostalom i bila prepuštena uprava Bosnom i Hercegovinom, te su oni ubrzo nakon što je hrvatska vojska pod Filipovićem u bitkama zaposjela Bosnu – i junačkoga generala Filipovića i druge Hrvate poput Vladimira Mažuranića pacificirali i odstranili.

Benjamin Kallay se prvo oslonio na muslimane i usporedo gurao suludu ideju o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku, sve dok nije postalo razvidno da je stvaranje umjetne nacije nemoguće poslanje. No dok je to Kallayu napokon sinulo, Hrvati su patili pod zabranama svoga imena i zastave, a Srbi pomalo nacionalizirali gradove i gradsko pučanstvo, rovarili u sprezi s ruskim konzulima i širili ideje Vuka Karadžića, Načertanija i svoga suvremenika Miroslava Spalajkovića koji je u to vrijeme u Parizu predstavljao Francuzima Srbe u BiH kao “najljepši dio srpske rase i jedine čuvare Balkana” koji mogu zaustaviti Bismarcka kada krene prema jugoistoku i prednjoj Aziji, uz pomoć Austro-Ugarske koja nije drugo do predstraža Njemačke.

Spalajkovićeva knjiga bila je poznata i Beču i Budimpešti, znalo se da autor ne govori pro domo sua nego kao eksponent srbijanske politike. Širenje Srbije na zapad i BiH imalo je tada, kao i u nedavnoj srpskoj agresiji devedesetih 20. stoljeća za krajnji i stvarni cilj uništenje Hrvatske jer bi, kako je pisao Spalajković, “konačnim osvajanjem BiH bila odlučena i nacionalna sudbina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije – zbog zemljopisne konfiguracije, to više što u njima već ionako ima Srba.” Na istom su tragu bili i Mađari, koji su pak držali da mogu uz pomoć Srba ne samo vladati Bosnom nego ostvariti Kossuthovu ideju o brisanju Hrvatske sa zemljovida. Ta su se dva imperijalizma u Bosni međusobno hranila, s tim što je srpska hrana nuđena Mađarima bila bizantinski otrovna i zato uspješnija.

Protuhrvatska politika Budimpešte

Protuhrvatska politika Budimpešte s blagoslovom Beča nastavila se upravo nevjerojatnim sljepilom, pa je Kallayev nasljednik Burian ojačao noge Srpskoj pravoslavnoj 150px-Joseph Philippovich von Philippsbergcrkvi i omogućio srpskom da postane službeni jezik, a ćirilica službenim pismom u okviru crkvene autonomije. Za Bečom i Peštom nije zaostajao ni Zagreb gdje Supilo u Hrvatskom saboru govori o BiH kao o srpskoj zemlji. U takvoj općoj zabuni i podmetanjima, uspravljaju se Hrvati u Bosni i Hercegovini i samostalno kreiraju tada nadonosnu politiku sveze s muslimanima, s kojima postižu većinu u Bosanskom saboru.

Iz Hrvatske ne dobivaju pravu pomoć, kao i u ovim našim vremenima, jer Hrvatska i sama stradava u ugarskom i germanskom nasilju. Jedan detalj zvuči vrlo poznato. Kao što sada muslimani biraju Hrvatima člana predsjedništva, tako je isto bilo u Dalmaciji 1883. kada su Hrvati dobili većinu u Dalmatinskom saboru i tako nadvladali Talijane, a Vlada je za predstavnika u carevinskom vijeću izabrala – Srbina.

Tek u prvom desetljeću 20. stoljeća Beč i Pešta počinju razumijevati što se događa u Bosni i Hercegovini, a tada je već kasno. Kao što kaže Pilar,”militantna bizantinska misao o crkvi i državi već je utisnula svoje obilježje i dala misaonu opremu.” Ista ta misao grije Rusiju koja se želi dočepati Carigrada ne samo zbog strateških, dardanelskih ciljeva nego i zato da konačno preuzme bizantsku baštinu čijim se sljednikom smatra. U Srbiji vidi saveznika istoga kova i daje potporu njezinim zamislima o širenju na zapad i jug, s izlaskom na Jadransko more.

Začudno je kako su u Beču zanemarili jasne poruke, poput one u beogradskom listu “Politika” gdje je napisano sljedeće: “Ili će nam Europa popustiti i dati da vladamo u Bosni i Hercegovini, ili će doći do strašnoga rata.” Objavljeno je to 1909. u jeku veleizdajničke parnice u Zagrebu koju na svoj način usmjerava zagrebački tisak, a njega vode uglavnom Srbi. Austro-Ugarska koja je napokon shvatila da joj nisu Hrvati opasnost nego Srbi, još odbija zamisao o trializmu koji se temeljio na ideji da uz dvije sastavnice države Austro-Ugarske treba postojati i treća (treći entitet, rekli bismo), a ona bi teritorijalno obuhvaćala Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu i Vojvodinu.

Prijestolonasljednik Ferdinand – pristaša trializma

Po svemu sudeći, iskreni pristaša te zamisli bio je upravo nadvojvoda i prijestolonasljednik Ferdinand Habsburški, koji je grofu Bombellesu rekao: “Poručite vašim Hrvatima da samo još jednom ostanu vjerni kruni, a ja ću im po dolasku na prijestolje ispuniti sve što traže.” Protiv trializma bili su naravno Mađari, ali i slavenski narodi u sklopu Monarhije poput Čeha, te hrvatski rezolucionaši, jugofili, svjesni ili nesvjesni kamo njihove ideje mogu odvesti Hrvatsku.

Srbija i Srbi u BiH reagirali su bjesomučno, pa je od tada pristaša trializma nadvojvoda Ferdinand postao za njih neprijateljem broj jedan, kojega treba eliminirati. Tada su već odavno postojale četničke organizacije u Bosni, ali i Hrvatskoj, srbijanska politika i posebno Crna ruka tražile su krv i nudile teror. Franjo Ferdinand nije imao šanse preživjeti posjet Sarajevu, to više što je osiguranje bilo upravo balkanski neorganizirano, čime se vraćam na uvodnu anegdotu o mojem djedu…

Toga je trenutka nestao projekt europske perspektive Bosne i Hercegovine, rečeno današnjim rječnikom, a uskoro je nestala i Austro-Ugarska koja je za vladavine u Bosni ipak štošta učinila u gospodarskom, prometnom i kulturnom smislu. Ideja trializma prometnula se u jednom kratkom bljesku 1918. u samostalnu državu Slovenaca, Hrvata i Srba koja je teritorijalno zahvaćala upravo područja trialističke zamisli, ali su prevladali jugoslavenski nacionalisti i tako je započelo najtragičnije razdoblje u hrvatskoj povijesti, nastavljeno i u komunističkoj Jugoslaviji i završeno sretnim osamostaljenjem Hrvatske u kojoj se i danas vodi borba između jugoslavenskog nacionalizma i hrvatstva, s medijskom situacijom kakva je bila uoči Prvoga svjetskog rata i s posebnom mržnjom jugofila prema Hrvatima u BiH.

Ništa novo u Bosni i Hercegovini nisu donijeli ni taj Prvi svjetski rat, ni Drugi, a na žalost po hercegbosanske Hrvate ni rat devedesetih. Svi čimbenici koji danas ležerno ostavljaju BiH u stanju opasne rastresitosti, kao da zazivaju novi rat. Ponašaju se potpuno isto kao i Austro-Ugarska, to jest vode politiku isključivo na štetu Hrvata i zatvaraju oči pred jedinim mogućim mirnim rješenjem, a to je federalno ili konfederalno uređenje Bosne i Hercegovine s tri teritorijalne jedinice, tri republike – novo uređenje koje će zamijeniti pokvareni daytonski dualizam.

Hrvatska treba na tome odlučno inzistirati, a da to bude moguće, prvi i žurni potez je odlazak sadašnje vlasti -što će se uskoro dogoditi- te uspostava nove u kojoj ne će biti Supila ni Spalajkovića, nego ljudi povijesno potkovanih i svjesnih da se Hrvati istom žestinom moraju boriti za samostalnu republiku unutar BiH kao što su se borili za samostalnu hrvatsku državu. To je zadaća za ovaj naraštaj.

Hrvoje Hitrec/hkv

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Osumnjičenici za napad na Banske dvore: Za nas ste bili pobunjenici

Objavljeno

na

Objavio

Šestoro visoko pozicioniranih ljudi bivše JNA, koje hrvatska policija i državno odvjetništvo terete za raketiranje Banskih dvora ratne 1991., ne nalaze se na području Hrvatske. Radi njihova prisustva u tom postupku provode se mjere, koje uključuju prijedlog za određivanje istražnog zatvora i raspisivanje međunarodnih tjeralica.

Napad na Banske dvore bio je pripremljen u Zemunu, u zapovjedništvu ratnog zrakoplovstva JNA.  Zapovjed je izdao general major Ljubo Bajić koji danas živi u Srbiji.

Bajić je za HRT telefonom izjavio: Vi ste za mene bili oružani pobunjenici, a zna se kako se sa pobunjenicima postupa. Hrvatska nije bila država, niti je bila priznata država. Što se desilo, desilo se, kazao je.

Naredba je bila proslijeđena Đuri Miličeviću, zapovjedniku lovačke eksadrile, a istražitelji smatraju da je mozak operacije bio pukovnik Slobodan Jeremić.

No u telefonsom razgovoru za HRT Jeremić je sve negirao. Ne znam da je bio napad, ja i nisam siguran, nije to nikad ni dokazano. Ne znam što je bilo. Ja sam tražio da ide mještovita komisija, naša i Hrvatska da to utvrdi. Ja ni ne znam da je to bio napad, kazao je Jeremić.

I Bajić i Jeremić kažu da su spremni razgovarati s istražiteljima, ali isključivo srbijanskima. Napominju da ne vjeruju u izručenje Hrvatskoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

20. obljetnica Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH/ K. Briglević

Svečanom procesijom i misom u Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava u Zagrebu u srijedu, 13. prosinca 2017. godine obilježena je 20. obljetnica utemeljenja Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj.

Koncelebriranu misu predvodio je vojni ordinarij monsinjor Jure Bogdan u koncelebraciji s nadbiskupima, biskupima, vojnim i policijskim kapelanima i drugim svećenicima iz Hrvatske i inozemstva.

Procesiji i misnom slavlju koje se održalo u zagrebačkoj katedrali nazočili su načelnik Glavnog stožera OSRH general-zbora Mirko Šundov koji je ujedno bio i izaslanik predsjednice Republike Hrvatske i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga RH, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i potpredsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner, potpredsjednik Vlade, ministar obrane RH Damir Krstičević kao izaslanik predsjednika Vlade RH, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, priopćio je MORH

U obilježavanju 20. obljetnice uspostave Vojne biskupije u Republici Hrvatskoj sudjelovali su i pripadnici Oružanih snaga RH, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva hrvatskih branitelja, Počasno zaštitne bojne, Povijesne postrojbe te klape Hrvatske ratne mornarice i MUP-a. Misno slavlje započelo je ulaznom procesijom koju je predvodila Počasno zaštitna bojna Oružanih snaga RH, a u procesiji su sudjelovala tri službena stijega: Republike Hrvatske, Vatikana i Vojnog ordinarijata.

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan u svojoj je propovijedi naglasio kako odabir zagrebačke katedrale za proslavu 20. obljetnice Vojnog ordinarijata nije slučajan.

Foto: MORH/ K. Briglević

“Ovdje su zgusnute tolike uspomene na velikane iz hrvatske povijesti, od Zrinskih i Frankopana do blaženog Alojzija Stepinca i sluge Božjega kardinala Franje Kuharića. Na taj način ova prvostolnica okuplja i ujedinjuje čitavu domovinu Hrvatsku prikazujući je svemogućem Bogu kao dar i prinos”, rekao je mons. Bogdan i poručio kako u središtu i ove mise moraju biti Isusove riječi na Posljednjoj večeri: “Ovo je moje Tijelo. Ovo je kalež moje krvi. Ovo činite meni na spomen. Spomen na Isusa daruje nam život, a zaborav nas vodi u smrt. U svakodnevnom životu možemo iskusiti kako je zaborav nešto vrlo opasno, na svim razinama. Ako jedan narod zaboravlja svoje branitelje, one koji su se za nj žrtvovali, onda se zajednički dom urušava i ne može dobro završiti.

Važno je njegovati i promicati spomen na osobe i događaje iz Domovinskoga rata jer je to temelj naše slobode i neovisnosti”, poručuje mons. Bogdan. Ovom se prilikom osvrnuo i na činjenicu kako u današnje vrijeme nije lako živjeti kršćanski i djelotvorno svjedočiti svoju vjeru pred drugima.

“Tko javno zastupa kršćanske vrjednote, primjerice na području zaštite nerođenoga života ili u pitanjima braka i obitelji, nerijetko biva ismijavan, ignoriran, odbacivan. Kako dakle shvatiti Isusove riječi iz evanđelja? Isusovo breme je lako jer ga On nosi zajedno s nama. Nasljedovati Krista znači uzeti križ na se, biti spreman na žrtvu, prihvatiti patnju. Ali to ne činimo sami, kao pojedinci, nego kao zajednica: u našim kapelanijama, u našoj biskupiji, u Crkvi Kristovoj. Crkva je mistično tijelo Kristovo”, rekao je mons. Bogdan.

Ministar obrane Damir Krstičević ovom je prigodom istaknuo kako su Hrvatska vojska i Crkva neraskidivo povezani još od vremena Domovinskog rata te da je vjera oslonac hrvatskom vojniku kojemu je duhovna potpora važna u obavljanju zahtjevnih zadaća. “Vojni ordinarijat na čelu s vojnim biskupom mons. Jurom Bogdanom prisutan je u svim aktivnostima koje provode Ministarstvo obrane i Oružane snage. Poštujući svu potporu koju je Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj pružao Oružanim snagama tijekom Domovinskog rata, Ministarstvo obrane njeguje i podupire sve aktivnosti vezane za duhovnu skrb pripadnika Oružanih snaga i Ministarstva obrane”, poručio je ministar.

Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj osnovan je bulom svetog pape Ivana Pavla II. 25. travnja 1997. godine čime je uspostavljena duhovna skrb za vjernike katolike u oružanim snagama i redarstvenim službama Republike Hrvatske, a iste su godine u Republici Hrvatskoj osnovane još dvije biskupije, Požeška i Varaždinska. Jurisdikcija vojnog ordinarija se proteže na području cijele Republike Hrvatske i na mirovne snage u svijetu gdje djeluju hrvatski vojnici i policajci.

Foto: MORH/ K. Briglević

 

Krstičević: Mladi ljudi, željni izazova pridružite se pobjedničkom Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i letite s najboljima!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari