Pratite nas

Pregled

Austro-ugarski i daytonski dualizam

Objavljeno

na

Prvi svjetski rat

U obitelji se u nekoliko navrata spominjala uloga moga djeda u sarajevskom atentatu, uvijek u kratkim i pakosnim aluzijama da je slabo čuvao nadvojvodu Ferdinanda. On sam nikada o tome nije govorio, ali legenda kaže da je kao austrougarski žandar bio u Sarajevu u lipnju 1914. Da u tome ima istine, govorilo je njegovo poznavanje Bosne i tamošnjih prilika uoči Prvoga svjetskog rata.

Stotinu godina poslije sarajevskog atentata, situacija je na vlas ista glede položaja Hrvata u BiH, zahvaljujući potpuno krivim procjenama velesila koje su i opet na vlas iste kao što su bile procjene one velesile u čijem je sastavu kratkotrajno bila Bosna i Hercegovina. Austro-Ugarska je, naime, od trenutka legalnoga zaposjedanja 1878. počinila bezbroj kobnih pogrješaka. Umjesto da se osloni na Hrvate, ona ih je potisnula i išla niz dlaku onima koji su i Hrvatima i njoj samoj radili o glavi.

Beč je promptno odbio i osudio adresu Hrvatskoga sabora da se Bosna i Hercegovina uredi tako da bude moguće njezino pripojenje Trojednoj kraljevini. Razumljivo je to iz kuta austrijske, ali i prvenstveno ugarske politike kojoj je Velika Hrvatska bila toliko zazorna da su mađarski političari govorili kako im je onda draža Velika Srbija i time dolijevali ulje na vatru velikosrpske politike. Mađarima je uostalom i bila prepuštena uprava Bosnom i Hercegovinom, te su oni ubrzo nakon što je hrvatska vojska pod Filipovićem u bitkama zaposjela Bosnu – i junačkoga generala Filipovića i druge Hrvate poput Vladimira Mažuranića pacificirali i odstranili.

Benjamin Kallay se prvo oslonio na muslimane i usporedo gurao suludu ideju o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku, sve dok nije postalo razvidno da je stvaranje umjetne nacije nemoguće poslanje. No dok je to Kallayu napokon sinulo, Hrvati su patili pod zabranama svoga imena i zastave, a Srbi pomalo nacionalizirali gradove i gradsko pučanstvo, rovarili u sprezi s ruskim konzulima i širili ideje Vuka Karadžića, Načertanija i svoga suvremenika Miroslava Spalajkovića koji je u to vrijeme u Parizu predstavljao Francuzima Srbe u BiH kao “najljepši dio srpske rase i jedine čuvare Balkana” koji mogu zaustaviti Bismarcka kada krene prema jugoistoku i prednjoj Aziji, uz pomoć Austro-Ugarske koja nije drugo do predstraža Njemačke.

Spalajkovićeva knjiga bila je poznata i Beču i Budimpešti, znalo se da autor ne govori pro domo sua nego kao eksponent srbijanske politike. Širenje Srbije na zapad i BiH imalo je tada, kao i u nedavnoj srpskoj agresiji devedesetih 20. stoljeća za krajnji i stvarni cilj uništenje Hrvatske jer bi, kako je pisao Spalajković, “konačnim osvajanjem BiH bila odlučena i nacionalna sudbina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije – zbog zemljopisne konfiguracije, to više što u njima već ionako ima Srba.” Na istom su tragu bili i Mađari, koji su pak držali da mogu uz pomoć Srba ne samo vladati Bosnom nego ostvariti Kossuthovu ideju o brisanju Hrvatske sa zemljovida. Ta su se dva imperijalizma u Bosni međusobno hranila, s tim što je srpska hrana nuđena Mađarima bila bizantinski otrovna i zato uspješnija.

Protuhrvatska politika Budimpešte

Protuhrvatska politika Budimpešte s blagoslovom Beča nastavila se upravo nevjerojatnim sljepilom, pa je Kallayev nasljednik Burian ojačao noge Srpskoj pravoslavnoj 150px-Joseph Philippovich von Philippsbergcrkvi i omogućio srpskom da postane službeni jezik, a ćirilica službenim pismom u okviru crkvene autonomije. Za Bečom i Peštom nije zaostajao ni Zagreb gdje Supilo u Hrvatskom saboru govori o BiH kao o srpskoj zemlji. U takvoj općoj zabuni i podmetanjima, uspravljaju se Hrvati u Bosni i Hercegovini i samostalno kreiraju tada nadonosnu politiku sveze s muslimanima, s kojima postižu većinu u Bosanskom saboru.

Iz Hrvatske ne dobivaju pravu pomoć, kao i u ovim našim vremenima, jer Hrvatska i sama stradava u ugarskom i germanskom nasilju. Jedan detalj zvuči vrlo poznato. Kao što sada muslimani biraju Hrvatima člana predsjedništva, tako je isto bilo u Dalmaciji 1883. kada su Hrvati dobili većinu u Dalmatinskom saboru i tako nadvladali Talijane, a Vlada je za predstavnika u carevinskom vijeću izabrala – Srbina.

Tek u prvom desetljeću 20. stoljeća Beč i Pešta počinju razumijevati što se događa u Bosni i Hercegovini, a tada je već kasno. Kao što kaže Pilar,”militantna bizantinska misao o crkvi i državi već je utisnula svoje obilježje i dala misaonu opremu.” Ista ta misao grije Rusiju koja se želi dočepati Carigrada ne samo zbog strateških, dardanelskih ciljeva nego i zato da konačno preuzme bizantsku baštinu čijim se sljednikom smatra. U Srbiji vidi saveznika istoga kova i daje potporu njezinim zamislima o širenju na zapad i jug, s izlaskom na Jadransko more.

Začudno je kako su u Beču zanemarili jasne poruke, poput one u beogradskom listu “Politika” gdje je napisano sljedeće: “Ili će nam Europa popustiti i dati da vladamo u Bosni i Hercegovini, ili će doći do strašnoga rata.” Objavljeno je to 1909. u jeku veleizdajničke parnice u Zagrebu koju na svoj način usmjerava zagrebački tisak, a njega vode uglavnom Srbi. Austro-Ugarska koja je napokon shvatila da joj nisu Hrvati opasnost nego Srbi, još odbija zamisao o trializmu koji se temeljio na ideji da uz dvije sastavnice države Austro-Ugarske treba postojati i treća (treći entitet, rekli bismo), a ona bi teritorijalno obuhvaćala Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu i Vojvodinu.

Prijestolonasljednik Ferdinand – pristaša trializma

Po svemu sudeći, iskreni pristaša te zamisli bio je upravo nadvojvoda i prijestolonasljednik Ferdinand Habsburški, koji je grofu Bombellesu rekao: “Poručite vašim Hrvatima da samo još jednom ostanu vjerni kruni, a ja ću im po dolasku na prijestolje ispuniti sve što traže.” Protiv trializma bili su naravno Mađari, ali i slavenski narodi u sklopu Monarhije poput Čeha, te hrvatski rezolucionaši, jugofili, svjesni ili nesvjesni kamo njihove ideje mogu odvesti Hrvatsku.

Srbija i Srbi u BiH reagirali su bjesomučno, pa je od tada pristaša trializma nadvojvoda Ferdinand postao za njih neprijateljem broj jedan, kojega treba eliminirati. Tada su već odavno postojale četničke organizacije u Bosni, ali i Hrvatskoj, srbijanska politika i posebno Crna ruka tražile su krv i nudile teror. Franjo Ferdinand nije imao šanse preživjeti posjet Sarajevu, to više što je osiguranje bilo upravo balkanski neorganizirano, čime se vraćam na uvodnu anegdotu o mojem djedu…

Toga je trenutka nestao projekt europske perspektive Bosne i Hercegovine, rečeno današnjim rječnikom, a uskoro je nestala i Austro-Ugarska koja je za vladavine u Bosni ipak štošta učinila u gospodarskom, prometnom i kulturnom smislu. Ideja trializma prometnula se u jednom kratkom bljesku 1918. u samostalnu državu Slovenaca, Hrvata i Srba koja je teritorijalno zahvaćala upravo područja trialističke zamisli, ali su prevladali jugoslavenski nacionalisti i tako je započelo najtragičnije razdoblje u hrvatskoj povijesti, nastavljeno i u komunističkoj Jugoslaviji i završeno sretnim osamostaljenjem Hrvatske u kojoj se i danas vodi borba između jugoslavenskog nacionalizma i hrvatstva, s medijskom situacijom kakva je bila uoči Prvoga svjetskog rata i s posebnom mržnjom jugofila prema Hrvatima u BiH.

Ništa novo u Bosni i Hercegovini nisu donijeli ni taj Prvi svjetski rat, ni Drugi, a na žalost po hercegbosanske Hrvate ni rat devedesetih. Svi čimbenici koji danas ležerno ostavljaju BiH u stanju opasne rastresitosti, kao da zazivaju novi rat. Ponašaju se potpuno isto kao i Austro-Ugarska, to jest vode politiku isključivo na štetu Hrvata i zatvaraju oči pred jedinim mogućim mirnim rješenjem, a to je federalno ili konfederalno uređenje Bosne i Hercegovine s tri teritorijalne jedinice, tri republike – novo uređenje koje će zamijeniti pokvareni daytonski dualizam.

Hrvatska treba na tome odlučno inzistirati, a da to bude moguće, prvi i žurni potez je odlazak sadašnje vlasti -što će se uskoro dogoditi- te uspostava nove u kojoj ne će biti Supila ni Spalajkovića, nego ljudi povijesno potkovanih i svjesnih da se Hrvati istom žestinom moraju boriti za samostalnu republiku unutar BiH kao što su se borili za samostalnu hrvatsku državu. To je zadaća za ovaj naraštaj.

Hrvoje Hitrec/hkv

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Pregled

Ugostitelji: Svadbe su sigurne za uzvanike i zaposlenike

Objavljeno

na

Objavio

Nacionalna udruga ugostitelja (NUU) priopćila je u četvrtak da se u Hrvatskoj tjedno održava više od 300 vjenčanja koja su sigurna za uzvanike i zaposlenike, a s dodatnim preporukama upućenim članovima upoznala je i Nacionalni stožer civilne zaštite.

“Svadbene svečanosti i događaji sigurni su za uzvanike, kao i za zaposlenike, uz poštivanje svih propisanih epidemioloških mjera”, poručili su iz NUU-a u priopćenju.

Ističući kako se tjedno u Hrvatskoj održava više od 300 svadbenih svečanosti i veliki broj događaja, NUU tvrdi da njegovi članovi okupljeni u sekciji cateringa organiziraju poslovanje u skladu s preporukama te su iznimno posvećeni sigurnosti uzvanika, kao i svojih zaposlenika.

“Obzirom na velik broj subjekata i ljudi zaposlenih u segmentu industrije koji je posvećen svadbama i sl., podržavamo svaku mjeru koja će pomoći očuvanju tih radnih mjesta”, rekao je predsjednik NUU-a Marin Medak.

Naglasio je da sekcija cateringa NUU-a poduzima izuzetno jake mjere za sigurnost gostiju i zaposlenika, promovira odgovorno poslovanje, a spremna je provesti i dodatne mjere ako nadležne službe odluče da su potrebne.

Naglašavaju da udruga podržava sve dosadašnje odluke Stožera vezane uz privatna i javna događanja te su pozvali članove i subjekte uključene u organizaciju takvih događanja na dosljednu provedbu mjera i pridržavanje preporuka. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

EU uklonila BiH s popisa država s rizikom od financiranja terorizma

Objavljeno

na

Objavio

Europska unija skinula je Bosnu i Hercegovinu s popisa rizičnih država s manjkavostima u sustavu kontrole pranja novca i sprječavanja terorizma a ta odluka stupila je na snagu u četvrtak, priopćili su iz Ministarstva pravosuđa BiH u Sarajevu.

U priopćenju se pojašnjava kako je i formalno stupila na snagu odluka što ju je Europska komisija donijela 7. svibnja i kojom je revidiran popis rizičnih država pri čemu je procijenjeno kako je BiH ispunila pretpostavke da je se tretira kao državu bez nedostataka koji bi predstavljali “znatnu prijetnju” financijskom sustavu Unije.

Revidirani popis Europske komisije usklađen je i sa sličnim popisom Financial Action Task Force-a (FATF), akcijske radne skupine koja na globalnoj razini nadzire kapacitete država u sprečavanju ilegalnih financijskih aktivnosti koje mogu poslužiti kao izvor financiranja terorizma.

Kako ističu iz Ministarstva pravosuđa, Europska komisija je prepoznala napredak i poduzete mjere koje je BiH ostvarila u proteklom razdoblju te je zaključila da u ovoj fazi ta zemlja “nema strateške nedostatke” u režimu sprječavanja pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti. Komisija je ipak najavila kako će nastaviti pratiti učinkovitost provedbe takvih mjera.

BiH je u proteklim godinama morala provesti izmjene i dopune kaznenog zakonodavstva te Zakona o udrugama i zakladama kako bi se osigurao da one ne služe kao krinke za financiranje nezakonitih aktivnosti kako je to ranije bio slučaj. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari