Connect with us

Događaji

Babić: Je li moguće, i na koji način, vratiti izgubljeno povjerenje hrvatskog iseljeništva u hrvatsku državu?

Objavljeno

on

[su_heading size=”21″]Antun Babić, izlaganje na Hrvatskom isljeničkom kongresu u Šibeniku 1. srpnja 2016.[/su_heading]

Govor Antuna Babića na Hrvatskom iseljeničkom kongresu u Šibeniku prenosimo u cijelosti:

Poštovani uvaženi gosti, poštovani članovi Organizacijskog i Programskog odbora, poštovani sudionici Hrvatskog iseljeničkog kongresa iz Hrvatske i svih krajeva svijeta.

Tema je mojeg predavanja sljedeća: «Je li moguće, i na koji način, vratiti izgubljeno povjerenje hrvatskog iseljeništva u hrvatsku državu?» Međutim, danas u ovom kratkom obraćanju ne namjeravam govoriti o temama i stvarima koje već i vrapci na grani znaju, a koje mi vječiti entuzijasti do besvijesti ponavljamo već dvadeset i pet godina.

[ad id=”93788″]

Kao jedan od prvih povratnika iz političke emigracije u Hrvatsku 1990. godine i kao izravan svjedok negativnog institucionalnog odnosa Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu u tih četvrt stoljeća, danas ću otvoreno upozoriti na, po mojem osobnom sudu, ključne razloge zbog kojih Republika Hrvatska ima maćehinski odnos prema hrvatskom iseljeništvu. Iako postoji i nekoliko drugih riječi, termin hrvatsko iseljeništvo koristim isključivo zbog toga što je taj termin u najčešćoj uporabi, kako u Domovini tako i diljem hrvatskog iseljeništva.

Poruka hrvatskim političkim i gospodarskim elitama

 Dame i gospodo, moje današnje izlaganje bit će zapravo obraćanje i poruka tzv. hrvatskim političkim i gospodarskim elitama od proglašenja samostalnosti hrvatske države 25. lipnja 1991. godine, a prije svega svim dosadašnjim predsjednicima i sadašnjoj predsjednici Republike Hrvatske, osim prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu; svim predsjednicima Hrvatskog sabora i svim saborskim zastupnicima; svim predsjednicima Vlade Republike Hrvatske i svim ministrima; svim županima; svim predsjednicima parlamentarnih stranaka; svim rektorima hrvatskih sveučilišta; Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti; Matici hrvatskoj; svim drugim hrvatskim intelektualcima; svim čelnicima hrvatskih pravosudnih tijela; svim vlasnicima velikih poduzeća i financijskih institucija; vlasnicima privatnih medija i ravnateljima hrvatskih javnih medija; kao i svim novinarima. Naravno, ono što želim posebno naglasiti jest da je među tim elitama bilo, a još uvijek i ima, iako nevelik broj, časnih iznimaka, koje ovdje ne mogu nabrojiti.

Hrvatice i Hrvati, želim zahvaliti svom dugogodišnjem suborcu u političkoj emigraciji za samostalnu, demokratsku i slobodnu hrvatsku državu, dr. Marinu Sopti, predsjedniku Organizacijskog i Programskog odbora Drugog hrvatskog iseljeničkog kongresa, što mi je dao priliku da vama i hrvatskoj javnosti objelodanim nekoliko svojih misli, koje su isključivo odraz mojeg osobnog i dubokog uvjerenja.

Dr. Sopta i drugi članovi Organizacijskog odbora Hrvatskog iseljeničkog kongresa napravili su čudo organiziranjem ovako brojnoga kongresa u današnjoj teškoj političkog, gospodarskoj i moralnoj krizi prisutnoj u Republici Hrvatskoj. Međutim, uz sve dužno poštovanje prema njima i njihovom velikom entuzijazmu i trudu, sva izlaganja s ovoga kongresa i konačna rezolucija, koja će na kraju biti donesena, otići će u vjetar i biti zaboravljeni u samo nekoliko dana nakon završetka kongresa, kao što su bili zaboravljeni i od strane hrvatskih elita ignorirani bezbrojne slične rezolucije i apeli od 1991. godine nadalje.

ikongresDame i gospodo, zbog situacije u kojoj se Hrvatska nalazi, danas sam primoran javno izreći ono što nisam ni u najstrašnijem snu sanjao u političkoj emigraciji od 1968. do 1990. godine. Već dugo vremena nema nikakve dvojbe o tomu da hrvatske političke i gospodarske elite od 2000. godine naovamo, pa i prije tog vremena, smišljeno, sustavno i dirigirano rade protiv hrvatske države, hrvatskog naroda i nacionalnog interesa. Nemojmo se zavaravati i zatvarati oči pred stvarnošću: Hrvatska je već danas postala neuspjela država, u kojoj vladaju bezakonje, kaos, korupcija i diktatura državnih institucija. Hrvatska se nalazi pred potpunim gospodarskim kolapsom i demografskim nestankom. Živimo u najvećoj svjetskoj neizvjesnosti od završetka Drugog svjetskog rata. Hrvatska može preko noći nestati ako se na vrijeme ne osvijestimo te- iz političkog života u Hrvatskoj ne isključimo, tj. lustriramo, one koji sustavno rade na tomu da se taj strašan scenarij uistinu i ostvari. Izuzetno mi je žao što predsjednica, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, nije ovdje, da čuje ove riječi upozorenja i prestane živjeti u oblacima globalizma, kao i bratstva i jedinstva sa Srbijom. Mislili smo da nakon Mesića I Josipovića ne može doći opasniciji predsjednik ili predsjednica. Sadašnje naznake su da može, jer se sadašnja predsjednica često sakriva ispod plašta domoljublja, a radi sve ono što su radili Mesić i Josipović.

Mnogi će se upitati zašto na Hrvatskom iseljeničkom kongresu govorim o temama koje nedvojbeno spadaju u područje politike. Što se mene tiče, razjašnjenje se nameće samo po sebi.

Samoubilački odnos prema Hrvatima u svijetu

 Hrvatice i Hrvati, jednako kao i svi drugi sve teži problemi, koji silno opterećuju i pritišću današnju Hrvatsku, tako i neshvatljivo pogrešan i samoubilački odnos prema Hrvatima u svijetu ima svoje izvorište u duboko negativnom, neprijateljskom, osmišljenom i saboterskom odnosu apsolutne većine hrvatske političke i gospodarske elite prema više od četiri milijuna Hrvata i njihovih potomaka koji žive diljem svijeta. Jednostavno ne postoji nijedno drugo razumno i prihvatljivo objašnjenje zašto hrvatska država, za razliku od pedesetak drugih država u svijetu koje imaju brojno iseljeništvo, postavlja ogromne birokratske i institucionalne balvane onim Hrvatima iz svijeta koji se žele vratiti u Hrvatsku i poslovati u Hrvatskoj, bilo da se radi o umirovljenicima koji žele doći i provesti zadnje dane i godine svoga života u Domovini ili o mladim ljudima koji su stekli vrijedna znanja i zavidne vještine u stranom svijetu, ili pak o poduzetnicima koji bi mogli otvoriti desetke tisuća radnih mjesta. Ja sam i dalje duboko uvjeren u to da Hrvati u svijetu jesu i mogu biti pojas za spašavanje Hrvatske od još teže i još neizvjesnije budućnosti.

Mi hrvatski povratnici i hrvatski iseljenici predugo smo šutjeli i vjerovali da se možda ipak radi o prolaznom fenomenu. Nažalost, danas moramo, želimo li spasiti što se još spasiti može, javno priznati da je hrvatsko iseljeništvo, zajedno s hrvatskim braniteljima, prevareno i izdano. Republika Hrvatska nije slučajna država. Ona je planirana, ali nažalost i ukradena država. Hrvatsku su državu ukrale hrvatske antidržavne elite. Hrvatska je država rezultat tisućljetne borbe i snova hrvatskog naroda. Ideja o rušenju zločinačke i komunističke Jugoslavije te stvaranju samostalne hrvatske države bila je čvrsto živa u cijelom hrvatskom iseljeništvu od 1945. do 1990. godine.

Bez pomoći hrvatskog iseljeništva nebi bilo ni samostalne hrvatske države

 Sve do danas ustručavao sam se javno iznijeti činjenicu kako, da nije bilo aktivne, organizirane i borbene hrvatske političke emigracije i svekolikog hrvatskog iseljeništva, HDZ na čelu s dr. Franjom Tuđmanom ne bi bio pobijedio na prvim i ključnim slobodnim izborima u Hrvatskoj u travnju i svibnju 1990. godine. Tek nakon posjeta hrvatskim iseljenicima u Kanadi i SAD-u. dr. Tuđman je postao svjestan koliko je u hrvatskom iseljeništvu živa ideja o stvaranju hrvatske države, kao i kakav financijski i drugi potencijal iseljeništvo ima za ostvarenje te ideje. Bez financijske pomoći iz iseljeništva HDZ ne bi bio dobio prve izbore, i to bi bio kraj snova o stvaranju hrvatske samostalnosti. To nam je, vjerujem, danas jasno dok promatramo ponašanje političkih i gospodarskih elita u Hrvatskoj. Bez pomoći za kupnju oružja koja je stigla iz iseljeništva i heroja Domovinskog rata, hrvatskih branitelja, pored ovakvih elita koje imamo, Hrvatska se ne bi bila odcijepila od Jugoslavije, a malo je vjerojatno da bi se mogla uspješno obraniti od velikosrpske agresije u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine.

Dame i gospodo, veliki vođe, mučenici i prosvjetitelji hrvatskog naroda s početka dvadesetog stoljeća, braća Antun i Stjepan Radić, otvoreno su govorili i pisali kako hrvatska pokvarena gospoda i inteligencija drže svoj hrvatski narod u sluganstvu i bijedi. Ne treba biti previše vidovit, a da ne vidimo kako je to i danas slučaj.

Tijekom  tisuću i četiristo godina naše povijesti, hrvatska pokvarena gospoda (iliti narodna elita) služila su stranim silama, vladarima i okupatorima Hrvatske. Ta su gospoda isključivo vodila računa o sebi, vlastitim interesima i prekomjernom osobnom bogaćenju. Hrvatske su elite kroz povijest služile, između ostalih, Veneciji, Beču, Pešti, Beogradu, Rimu, Berlinu, Moskvi, Londonu, Washingtonu i Bruxellesu. Danas naročito lojalno služe velikim svjetskim javnim i tajnim društvima te organizacijama koje zagovaraju globalizam i uništenje nacionalnih država i Katoličke crkve. U tom kontekstu posebno im smeta naša mala, ali u narodu popularna, hrvatska nacionalna država. Kao što je nedavno izjavio prof. dr. Anđelko Milardović, citiram: “Predsjednica Republike Hrvatske ne vodi državu na suverenistički način nego je više transmisija, kao što je cijeli naš sustav na neki način podsustav globalnog sustava, s akterima koji provode koncepciju odozgo”, završetak citata.

Današnji hrvatski globalisti, od naših do manje važnih državnih dužnosnika, zapravo su bivši komunistički internacionalisti. Najzagriženiji hrvatski globalisti djeca su hrvatskih živih ili umrlih vodećih komunista i udbaša. Oni se, jednako kao i njihovi očevi, bore protiv svega što je kroz tisuću i četiristo godina održalo hrvatski narod: protiv naše katoličke vjere i crkve, našeg domoljublja, naše hrvatske kulture, naših hrvatskih narodnih običaja, naših obitelji s brojnom djecom i, naravno, u zadnjih dvadeset i pet godina, protiv povratka Hrvata iz iseljeništva u Domovinu.

Dame i gospodo, sigurno vam je poznato da su te hrvatske vrijednosti i danas sastavni dio života milijuna Hrvata koji žive izvan Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Nedavno sam boravio u dužem posjetu svojoj djeci i unucima u Australiji, čija je iseljenička zajednica dala posebno velik doprinos u stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju Hrvatske. Obišao sam i nekoliko velikih australskih gradova u kojima žive brojni Hrvati i njihovi potomci. Hrvatsko iseljeništvo u Australiji jako dobro poznajem jer sam tamo živio i djelovao od 1968. godine. Umjesto velikog povratka Hrvata iz Australije u Domovinu, negativna i neprijateljska politika hrvatskih elita prema hrvatskom iseljeništvu u Australiji, kao i u drugim zemljama svijeta, stvorila je novu emigraciju, koja se sve više otuđuje od Hrvatske i živi po svojim pravilima. Današnja Hrvatska za Hrvate u Australiji veliko je razočaranje, i jedina veza s Hrvatskom turistički su posjeti i nogometna reprezentacija. Srce me je zaboljelo kad sam vidio stotine djece od šest godina pa nadalje koje igraju nogomet u hrvatskim klubovima i hrvatskim dresovima dok istovremeno hrvatski narod demografski nestaje. Zamislite kakva bi danas bila Hrvatska da se u nju vratilo milijun Hrvata, kao što se milijun Židova vratilo u Izrael, i to samo iz bivšeg Sovjetskog Saveza.

Tijekom boravka u Australiji bio sam i na večeri u jednom hrvatskom restoranu, u kojem odnedavna  kao konobari rade jedan mladi pilot hrvatskog zrakoplovstva i jedna mlada novinarka, koja je imala radno mjesto. Takvih je sve više i u dalekoj Australiji, a da ni ne govorimo od desecima tisuća koji su se u zadnjih desetak godina odselili u Irsku, Kanadu, Njemačku i druge zemlje.

Hrvatske komunističke i neojugoslavenske elite prevarile su hrvatsko iseljeništvo

 Dame i gospodo, hrvatske političke i gospodarske elite, tj. komunisti i Jugoslaveni, a naravno i udbaši i njihova djeca, kojih je velik broj bio i među takozvanim domoljubima u svim političkim strankama u Hrvatskoj, prevarili su hrvatsko iseljeništvo i hrvatskom narodu u cjelini oteli državu. Hrvati u svijetu sigurno će preživjeti i nastaviti živjeti dobro, ali treba postaviti pitanje što će biti s nama u Hrvatskoj, kao i s našom djecom i unucima, dozvolimo li da pokvarene i sluganske hrvatske elite nastave s današnjom izdajničkom i pokvarenom politikom, koja vodi Hrvatsku u propast na svim područjima.

Bilo bi sasvim pogrešno za sve što se u Hrvatskoj događa optuživati samo pokvarene elite. I mi, koji smo bili politički aktivni u emigraciji, kao i čitavo iseljeništvo, snosimo dio odgovornosti za situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi. Međutim, naša odgovornost leži isključivo u našoj velikoj naivnosti i skromnosti u vrijeme stvaranja samostalne hrvatske države. Hrvatsko je iseljeništvo odigralo ključnu ulogu u stvaranju hrvatske države. No, mi smo tada bili duboko uvjereni da hrvatski intelektualci, a posebno tada vrlo poznati hrvatski disidenti, vole Hrvatsku i da imaju veliko znanje, poštenje i sposobnost za uspješno upravljanje državom, za koju je poginulo više od petnaest tisuća hrvatskih branitelja. Duboko smo se sami prevarili, ali su nas teško prevarile i hrvatske elite u Hrvatskoj. Hrvatsko je iseljeništvo od 1990. do 1992. godine svoju veliku pomoć Hrvatskoj trebalo uvjetovati i udjelom u vlasti u Hrvatskoj, kako bi spriječilo ovu strašnu katastrofu, koja nam se danas događa i koja ozbiljno dovodi u pitanje opstanak ne samo hrvatske države, nego i samog hrvatskog naroda.

Hrvatice i Hrvati, današnje hrvatske elite i pokvarena gospoda ne razlikuju se ni najmanje od hrvatskih elita iz vremena u kojem nismo imali svoju samostalnu državu. Naše elite nisu nimalo domoljubne. Naše elite su ne samo protuhrvatske, nego i nepoštene, pokvarene, a prije svega i nesposobne. Sjetite se  samo izjave naše predsjednice prije nekoliko dana nakon što je u Ujedinjenoj Kraljevini na referendumu izglasan izlazak iz Europske unije. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila ja za HTV kako Europsku uniju treba obraniti i održati po svaku cijenu. To je vrlo zastrašujuća i prijeteća izjava predsjednice jedne male države kao što je Hrvatska. Nema tih sila na svijetu koje mogu zaustaviti dolazeće svjetske promjene. Nijedno carstvo i nijedna unija nisu vječno trajali, a posebno ne oni koji su gušili male narode i vlastite stanovnike.

Hrvatskoj je potrebna potpuno nova hrvatska tj. drukčija paradigma

 U svijetu se događaju velike promjene. Obični ljudi u državama diljem svijeta bune se i traže korjenite promjene u društvenim i gospodarskim politikama. Traže zaštitu svojeg suvereniteta i svojeg identiteta. I Hrvatskoj je potreban velik politički i gospodarski zaokret. Nama je potrebna potpuno nova hrvatska, tj. drukčija paradigma. Što predlažem i na koji se način to može ostvariti, iznijet ću ubrzo na drugim mjestima.

Na kraju, dozvolite mi, molim vas, da vam skrenem pozornost na jednu, po mojem sudu, vrlo važnu činjenicu, koja možda najbolje oslikava pravi odnos hrvatskih elita i globalista ne samo prema hrvatskom iseljeništvu, nego i prema samostalnoj i nacionalnoj hrvatskoj državi.

Ima li netko danas ovdje razumno, logično i s hrvatskog nacionalnog stajališta shvatljivo i prihvatljivo objašnjenje zašto predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nema niti jednog jedinog savjetnika iz iseljeništva ili nekog od povratnika u Hrvatsku. Osim što to ni ona sama ne želi, unatoč brojnim savjetima da to učini, njezin je glavni savjetnik dr. Mate Granić, koji je kao ministar vanjskih poslova tijekom devedesetih godina bio poznat kao protivnik većeg povratka i zapošljavanja u Ministarstvu vanjskih poslova visoko obrazovanih i sposobnih mladih ljudi iz iseljeništva. Umjesto neupitnih hrvatskih domoljuba, dr. Granić u to se vrijeme okružio isključivo bivšim članovima Komunističke partije, udbašima i internacionalistima, tj. protivnicima hrvatske države.

Nikakav kongres nam neće pomoći ako ne promijeno antihrvatske političke elite

 Ovo izlaganje završit ću sličnim razmišljanjem kao i na početku. Koliko god Drugi hrvatski iseljenički kongres bio uspješan, a iskreno vjerujem da će biti, to nam neće nimalo pomoći da se zaustavi sadašnji negativan i neprijateljski odnos prema Hrvatima u iseljeništvu. Samo velik i temeljit politički zaokret u Hrvatskoj može u zadnji čas donijeti pozitivne promjene u institucionalnom odnosu Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu, koje još uvijek može spasiti Hrvatsku od gospodarske i demografske propasti.

I na samom kraju, ne mogu a da ne iznesem svoje osobno mišljenje da za današnje veliko iseljevanje hrvatskog naroda iz Hrvatske nije kriva neka nova filoksera. Današnja filoksera, koja tjera mlade Hrvate da odlaze iz Hrvatske hrvatske su pokvarene, sebične, gramzive, nedomoljubne i nesposobne političke i gospodarske elite. Dakle, već izgubljeno povjerenje hrvatskog iseljeništva u hrvatsku države moguće je vratiti samo kroz vraćanje Hrvatske u ruke hrvatskog naroda, i iskrenih i poštenih, ali i sposobnih hrvatskih domoljuba.

Antun Babić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari