Pratite nas

Običaji

BADNJAK

Objavljeno

na

Badnjakom se naziva dan uoči Božića, a ime mu dolazi od riječi “bdjeti”, jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. Kako se u badnjoj se noći bdije razumljiva je uloga koju ima svjetlo.

Neizostavne su još iz davnina uobičajene božićne svijeće, a skoro u pravilu je kod svih Hrvata posebno za ovu priliku napravljena svijeća – svijeća voštanica. Badnji dan ili Badnjak je bogat božićnim običajima i folklornim sadržajima. Na Badnjak se u našim ruralnim hrvatskim krajevima ženska čeljad rano ustaje da na vrijeme, do zvuka večernjih zvona uspije sve u kući i oko kuće počistiti i pripremiti obilje svakojake hrane i to nemrsne za badnju večer i mrsne za sutrašnji Božić.

Naime, na Badnjak nema objeda, jer se posti do večeri, a jede se samo navečer, ali i tada samo nemrsnu hranu. Večera na Badnjak je posna, a izbor jela i pića osobit. Posebno priređena jela obilježena su kršćanskim simbolima, a blagovanje je pak isprepleteno božićnim nazdravicama i običajima koji su usmjereni društvenom i gospodarskom dobru članova obitelji. Glavno jelo je u pravilu bakalar, ili u nedostatku bakalara, neka druga vrsta ribe. U nekim krajevima se u kući peku dva različito ukrašena kruha; jedan za Badnjak, a drugi za Božić. U drugim krajevima se peče samo jedan kruh koji na stolu treba biti od Badnjaka do Sveta tri kralja, a ovisno o pojedinim krajevima naziva se: česnica, litanja, božić, krsnica, križica i dr. što je veći tim bolje, jer je to znak obilja u idućoj godini. U južnim krajevima se frigaju uštipci ili pršurate. Muška čeljad treba na Badnjak temeljito srediti i obilno nahraniti blago, jer i ono treba osjetiti radost božićnih blagdana.

pšenica-božić-svijeće2Osim toga, na njima je da nabave sve namirnice te da donesu i iscijepaju dovoljna drva za naredne dane. Posebna im je dužnost da kući donesu “badnjak”, kako se, ovisno o pojedinim krajevima, zove debeli panj ili klada koji se stavlja na ognjište, ili dugačka zelena grana koja se prislanja uz zid kuće u blizini ulaznih vrata. Svi poslovi trebaju biti posvršavani do večernje Zdrave Marije (večernjeg zvona), nakon koje domaćin objavljuje početak večere. U prostoriji u kojoj se blaguje na određeni se način rasprostire slama. Ona slama koja se stavlja pod stolnjak služi za gatanje. Koja žena izvuče dulju slamku imat će dulju kudjelju. Prije nego se započne s večerom, domaćin unosi badnjak (panj) u kuću čestitajući ukućanima, a oni mu zajednički uzvraćaju čestitke. Sve ide po tradicionalno ustaljenom ritualu, koji je karakterističan za svaku pojedinu sredinu, a često i za pojedinu obitelj. Večeru je valjalo završiti u predviđenom vremenu .

Poslije večere, neko vrijeme se sjedi i priča za stolom, a potom se mlađa čeljad obično zaputi prema crkvi na polnoćku, a stariji odlaze na počinak. Vrhunac badnjeg bdjenja jest proslava polnoćke.

Upravo s bdjenjem je povezan niz običaja: unošenje drva “badnjaka” koje gori na ognjištu tu noć i kasnije, zatim božićne svijeće, jedne ili tri, redovito povezane trobojnicom. Bdjenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad – barem u nekim hrvatskim krajevima – domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić “Faljen Isus! Na dobro vam došla badnja večer”! Na taj pozdrav slijedi odgovor: “I s tobom zajedno!” Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: “Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica!” Odgovor glasi: “Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!” U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: “Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva”, a odgovara se: “I vi živi i zdravi bili!” Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima. Badnjak u gradu, sačuvao je tek dijelić seoskih tradicija, ali slavi se uz božićno drvce, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Najvažnije jest: bdjenje u iščekivanju polnoćke. Sudjelovanje na polnoćki smatraju važnim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu.

Takvo božićno slavljenje badnje večeri toliko je općenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opću svijest o nepobitnosti i privlačivosti otajstva Božića. Ono je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršćanstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božić i njih dosiže, a božićno čestitanje je izraz da prihvaćaju kršćansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i čovjeku.

[ad id=”53637″]

Kamenjar.com

Radujte se narodi, kad čujete glas,
da se Isus porodi u blaženi čas.
Svaki narod čuj, čuj,
i Betlemu pristupljuj,
pristupljuj.
Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
I tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.
To otajstvo čuj, čuj,
i k jaslicam pristupljuj!
Pristupljuj!
Raduje se Marija s Josipom gledeći
Anđeo pjeva “Glorija” po zraku leteći
I ti, svijete čitavi,
Spasitelja pozdravi!
Pozdravi!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Običaji

TRADICIONALNO POKLADNO JAHANJE U TENJI KOD OSIJEKA

Objavljeno

na

Objavio

Poklade su, milo janje moje…

Pjesma se orila ulicama prigradskog, osječkog naselja Tenja na blagdan svetog Blaža, Tripuna i Vlaha u veličanstvenoj pokladnoj povorci koju su predvodili jahači na čelu s glavnim konjanikom Josipom Mihaljevićem.

Pokladno jahanje, Tenja 2018., trinaesta kulturno-tradicijska manifestacija, krenula je i ove godine ulicama Tenje i obišla šest postaja, u organizaciji Centra za kulturu i sport Tenja koji je osnovan 2002.godine, a kada je osnovan i KUD „Josip Šošić“, u spomen na mladića koji je sa 17 godina dao svoj život u obrani naše domovine i tako je najmlađi poginuli branitelj iz Tenje.

Pokladno jahanje i pokladni jahači, tradicija su koja se održala više od 200 godina, od vremena Vojne krajine. Tadašnji su graničari svečano odjeveni išli u obilazak svojih pajdaša na graničnim postajama noseći im pokladno jelo i piće. Po povratku s granice jahači su projahali po svim sokacima sela, a domaćini bi im iznosili piće i ocjenjivali čiji je konj ljepši i gizdaviji, dok bi mlade djevojke gledale koji je momak najljepši.

I ove subote, u Tenji je bilo tako. Na svim postajama, radost, veselje i iskazivanje istinske ljubavi prema hrvatskoj tradiciji. Tako je bilo i u Ulici Luke Botića. Od ranog jutra svečano – hrvatske zastave istaknute na kućama, slavonski otarci – svatovski peškiri, dobrodošlica svim putnicima i namjernicima…Kuha se grah, peku slanina i kobasice dok vije snijeg, žene donose kolače, slavonsku rakiju i domaće sokove… Što je najvažnije nakon dugo vremena sreću se prijatelji, upoznaju novi…

Neka se čuvaju stari, hrvatski običaji! I sačuvat će se dok je divnih, mladih ljudi kao što su tenjski konjanici, momci i djevojke, na ponos i diku Slavonije koja svijetu ima što pokazati.

Do dugo u zimsku, sježnu noć čule su se slavonske pjesme pa i ova, stara: „Poklade su milo janje moje, barem da su u godini troje, poklade su da pjevaju lole, a korizma da se babe mole..“

Ana Diklić

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

HERCEGOVKA I BEĆAR

Objavljeno

na

Objavio

U zemlji me rodi mati,
gdje postoje mnoga blaga,
tu se rodi i moja ljubav,
Hercegovka moja draga.

Lijepa li je kao vila,
srce mi je zarobila,
rođena je baš za mene,
od nje nema ljepše žene.

Što učini ta ljepota,
pa bećara mene smota,
zaludi me zbog svog tila,
Hercegovka moja mila.

Spremaj oče svadbu meni,
hoće bećar da se ženi,
neću s vinom da drugujem,
pijan zore dočekujem.

Neka bude što će biti,
Hercegovku ću ženiti,
njena ljubav mene žari,
zbogom vino i bećari.

Katarina Zovko Ištuk / Kamenjar.com

Drugi dio:

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati