Pratite nas

Komentar

Bajaga može u Rijeku, ali Thompson – ne

Objavljeno

na

Uzalud su svojedobno braniteljske udruge i mnogi građani zahtijevali da se srpskom pjevaču Bajagi koji je u ratu pjevao za četnike u Kninu zabrani novogodišnji nastup u Rijeci.

Uzalud se zabrana njegova nastupa zahtijevala i u Zadru, Splitu… Bajaga je svuda nastupio. Uzalud se prosvjedovalo zbog gostovanja šovinističkih i pročetničkih srpskih pjevača u Hrvatskoj – Lepe Brene, Miroslava Ilića i Đorđa Balaševića – nastupili su svuda gdje su htjeli.

Uzalud su najavljivani Thompsonovi koncerti u Puli, hrvatski pjevač Marko Perković, koji se u ratu borio protiv Bajaginih, Breninih, Ilićevih, Balaševićevih obožavatelja s kokardom – nije nastupio.

Sada mu je zabranjen nastup i u Kostreni, tik do “teritorija” riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela, koji je 2009. Bajagi, zabavljaču nasljednika Đujićevih koljača, dao zeleno svjetlo.

Kao što se zna, preklani je na riječkom Korzu Obersnel jednoj ženi, aktivistici Pokreta otpora – Riječani protiv korupcije, koja ga je nazvala “debelim govnom”, htio istrgnuti kišobran iz ruke.

Četnički pjevač Bajaga na pozornici, nasilje nad građanima na Korzu, zabrana Thompsona u Kostreni – tako se brani čast crvene Rijeke i okolice.

Milan Ivkošić / Večernji List

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Umjesto veličanstvene pobjede nad Osmanlijama, slavi se ‘događaj’ koji se nije niti dogodio

Objavljeno

na

Objavio

Već godinama ukazujemo na nepravdu kojom je okaljan 22. lipnja u Sisku. Umjesto veličanstvenog obilježavanja pobjede koju je izvojevala združena kršćanska vojska nad Osmanlijama 1593. na spomenuti datum i time postavila granice suvremene Europe kakvu danas poznajemo, hrvatski političari degradiraju ovaj povijesno dokazan događaj i veličaju “događaj” koji se nije niti dogodio na ovaj datum, kazala je doc dr.sc. Vlatka Vukelić.

Još gore, manifestaciju održavaju na području masovne grobnice u kojoj su posmrtni ostaci 6000 komunističkih neistomišljenika koji su mučki ubijeni na području šume Brezovice krajem Drugog svjetskog rata.

Toga je datuma 1941. godine navodno u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi (sisački) partizanski odred. Nova generacija hrvatskih povjesničara, neopterećena prošlošću, mnogo manje indoktrinirana, ovaj događaj stavlja pod veliki upitnik. Smatraju kako se radilo o skupini članova lokalne partijske organizacije koja je u strahu pred viješću da je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu.

Ukazuju na to da je cijeli događaj bio POVIJESNO NEBITAN, jer u istraživanju ovog događajnog fenomena imamo veći broj suprotnih povijesnih podataka. Nejasno je koji se to događaj 22. lipnja svake godine obilježava u šumi Brezovica kao državni praznik.

Ono što bi se moglo koliko-toliko nazvati partizanskim odredom od dvadesetak ljudi, formirano je doista u šumi Brezovici, ali sredinom kolovoza i Capo im nije bio zapovjednik. Mjesec dana su izvodili neke sabotaže, pa i ubojstva neizvježbanih i slabo naoružanih ljudi, a onda su se u drugoj polovici rujna, bježeći od Hrvatske vojske, pokušali pridružiti – četnicima koji su ih otjerali, kazala je Vukelić.

22. lipnja 1593. – Slavna pobjeda Hrvata nad Turcima kod Siska

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Bilo bi super imati više događaja koji će podsjetit Hrvate da nisu inferiorni nikome

Objavljeno

na

Objavio

Treba svjetska i europska igrat svako dvije godine.

Odjednom se promijeni društvena klima, čuje se hrvatska glazba i vide se zastave, potrošnja poraste, ljudi razgovaraju međusobno, djevojke se sređuju i hodaju po gradu, djeca igraju nogometa po ulici, na svakom radiju i televiziji neka nagradna igra, dežurni jugonostalgičari povuku se u mišje rupe, o Hrvatskoj se priča u cijelom svijetu pa nam dolaze i turisti i redatelji, ali najvažnije od svega, bilo bi super imati više događaja koji će podsjetit Hrvate da nisu inferiorni nikome i da možemo biti bolji i od onih najvećih, kako u sportu – tako i u obrazovanju, gospodarstvu, inovacijama; ma koliko nas naslovnice mnogih medija uvjeravale kako u Hrvatskoj nema perspektive i kako je sve otišlo u nepovrat, pogotovo za mladog čovjeka.

Siguran sam da je sinoć nakon utakmice više mladih u Stuttgartu nostalgično razmišljalo o povratku u Hrvatsku nego što ih je u Hrvatskoj razmišljalo o odlasku u Stuttgart.

A takve se stvari događaju onda kada oni koji nas predstavljaju, u ovom slučaju nogometaši, rade nešto ulažući najvrijedniju monetu – svoje srce.

To je najbrži lijek za društvo sa sve manje strasti i srčanosti, a kad gledamo onakve predstave reprezentacije u zemlji s ovakvom društvenom klimom, gledamo i liječnike svijesti i velike motivatore, pa tek onda nogometaše. I to je jedan od razloga zašto nogomet nikad nije bio samo igra.

Marijan Knezović

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori