Pratite nas

BiH

Balkanske mimikrije

Objavljeno

na

Kad hrvatska državna politika nema adekvatne vlastite odgovore na neprihvatljive strane strategije, onda strah naroda može biti razložan, ali ne i opravdan, jer ga upravo taj strah paralizira za bilo koju ozbiljnu političku akciju. Prvu prigodu da se narod riješi Hrvatskoj neprijateljskih jugoslavenskih strategija bit će na predsjedničkim izborima.

opet-lapsus-josipovic-pusic-nazvao-ministricom-pravosudja

Nedavno je HNS, odnosno stranka Vesne Pusić, najavila kako će njezin stranački kandidat na sljedećim predsjedničkim izborima biti Ivo Josipović. Možda ta Josipovićeva preuranjena kandidatura, bar što se tiče prihvatljivosti HNS-a u hrvatskoj javnosti, ne bi izazivala pozornost da se ne radi o glavnom koalicijskom partneru Milanovićeva SDP-a.

Kad bi Josipović doista bio samo kandidat gospođe Pusić, vjerojatno ne bi mogao dosegnuti ni izborni prag od pet posto glasova. Naime, stranku Vesne Pusić u nepisanom programu karakterizira ekstremno “regionstvo”, a pod tim se nazivom obično skrivaju političke projekcije, koje kao temelj sadrže integracijske komponente o ponovnom ustrojavanju jedinstvene balkanske državne zajednice, koja se tijekom 20. stoljeća nasilnim putem najprije manifestirala u svom monarhofašističkom, a potom i u komunističkom obliku.

Druga pak karakteristika stranke gospođe Pusić jest ekstremni gospodarski liberalizam, koji se u političkom životu očituje i kao potpuni nedostatak socijalnoga osjećaja. Takav stav pak u pitanjima prema nacionalnim bogatstvima i gospodarskim subjektima od nacionalnoga interesa obično se u stvarnosti pretvara u posvemašnju rasprodaju, koja na kraju stanovništvo dovodi u potpunu ovisnost o stranom kapitalu.

Ako se politika gospođe Pusić nadovezuje na karađorđevićevsku političku tradiciju, onda se politika njezina predsjedničkoga kandidata, što gospodin Josipović i ne skriva, veže na komunističku politiku satrapa Josipa Broza Tita. Premda se u stvarnosti ova dva politička sustava međusobno isključuju, predsjednica HNS-a i predsjednički kandidat očito imaju previše dodirnih točaka. Možda je politička ideologija jugoslavenstva upravo ona dodirna točka, koja preteže nad svim drugim „izmima“.

Unatoč svim protimbama, možda pragmatičnu sintezu međusobna zajedništva dviju totalitarnih jugoslavenskih ideologija najbolje sažimaju dva lika hrvatske političke pozornice, koji nastupaju pod krinkom zaštite ljudskih prava – šefica Dokumente Vesna Teršelič, koju je Josipović dodjelom državnoga odličja prošle godine uzdigao na oltar časti „nacionalne“ heroine te šef samozvane udruge Goljp Zoran Pusić, inače brat predsjednice HNS-a. Mnoga povijesna iskustva pokazuju kako se protivnik, dobro kamufliran, najbolje osjeća tamo gdje ga se najmanje očekuju. Tko bi tako rekao da će se u pozadini ideje „pravednosti“ prikrivati nositelj potpuno nepravedna odnosa prema većini stradalničke populacije tijekom srpske agresije na Hrvatsku?

Jednako tako se ispod naziva Hrvatske narodne stranke, dakle po imenu bitno nacionalne pučke stranke, skriva politika ekstremnoga liberalizma.

Šefovi pak Dokumente i Goljpa, neprestano se zauzimajući za sustavni progon hrvatskih branitelja, izgledaju kao najistaknutije manifestacije totalitarne jugonacionalističke politike. Nije tajna kako se upravo „militantni“ mirovnjaci vrlo često odazivaju na londonske konzultacije, pa mnogi smatraju kako se iza njihova mirovnjačkoga djelovanja skriva tek jedna od inačica britanske balkanske strategije. No nema samo Velika Britanija svoju balkansku strategiju. Imaju je i sve velike europske sile. Rusija ju na primjer manifestira izgradnjom t. zv. Južnog toka, kojim bi posredno preko Srbije mogla u šaci držati najprije Ukrajinu, a potom i dijelove srednje Europe te Mediterana.

Ne treba zaboraviti kako u svojoj lepezi zaštite nacionalnih interesa sličnu politiku na raspolaganju ima i hrvatska saveznica Njemačka. Ona se manifestirala tijekom nedavnoga posjeta srbijanskoga premijera Aleksandra Vučića Berlinu.

Francuska pak politika, zbog svojih balkanskih probitaka, praktično je bojkotirala sarajevsko obilježavanje 100. obljetnice početka Prvoga svjetskog rata, čime je htjela dati do znanja kako se i danas nalazi na sličnim versjaskim političkim pozicijama.

Čak i manje europske države, poput Madžarske, imaju svoje balkanske interese. Nakon što je hrvatska politika svim silama razrušila tradicionalno dobre hrvatsko-madžarske odnošaje, Budimpešta je bez oklijevanja javno poručila kako ih sa Srbijom veže povijesno prijateljstvo.

Države su djelatni čimbenici međunarodnih odnošaja. Među njima ne postoji sklonost i prijateljstvo, nego isključivo međunarodno pravo i interes pojedinih država.

Kad hrvatski političari shvate, naravno ne mislim na one koji se još i danas bude s gađanjem zato što žive u samostalnoj hrvatskoj državi, da im je zadaća služiti svomu narodu, a na međunarodnoj razini štiti interese vlastite države, onda će se mijenjati i mentalni sklop sadašnjega straha od svake strane političke strategije.

Naime, kad hrvatska državna politika nema adekvatne vlastite odgovore na neprihvatljive inozemne strategije, onda strah naroda može biti razložan, ali ne i opravdan, jer ga upravo taj strah paralizira za bilo koju ozbiljnu političku akciju.

Prvu prigodu da se narod riješi Hrvatskoj neprijateljskih jugoslavenskih strategija bit će na predsjedničkim izborima.

Tada će između dva suprotstavljena kandidata hrvatski izbornici određivati i državnopravnu koncepciju svoje države.

Nadamo se da će do izbora biti dovoljno vremena da i birači uvide pod kojim se sve krinkama želi preuzeti vlast nad hrvatskim narodom.

 

 

Mate Kovačević

facebook komentari

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari