Pratite nas

Naši u svijetu

Bankarska samoubojstva znak su potpunog finacijskog kolapsa koji nas očekuje?!

Objavljeno

na

O financijskom kolapsu i potpunom krahu banaka govori se već neko vrijeme no nikako da kolaps dođe i ‘učini svoje’. S obzirom na sumnjive okolnosti ovih čudnovatih smrti bankara, možemo zaključiti kako banke idu svome kraju.

Bankar je počinio ubojstvo skočivši sa krova vlastite banke, sa 33.kata. Dogodilo se to odmah nakon što je njemački bankar pronađen mrtav. Opet samoubojstvo, u vlastitom stanu u Londonu. Nije li pomalo čudnovato da se dva samoubojstva bankara dogode s razlikom od nekoliko sati?Zašto se to događa? Da, tržište je na rubu propasti, ali još nije u potpunosti srušeno. Može li među ovim slučajevima biti i više povezanosti nego što se čini na prvi pogled?

Gabriel Magee, viši direktor banke JPMorgan koji je skočio s krova banke, imao je samo 39 godina. Bio je potpredsjednik u korporativnom i investicijskom tehnološkom odjelu banke, a kojoj se pridružio 2004., dok se iz SAD-a u Britaniju preselio 2007. Pitanje je: Što je navelo čovjeka u najboljim godinama i zavidnom karijerom koji je zarađivao velike količine novca da napravi takvo nešto? I smrt njemačkog bankara je sumnjiva. Prema pisanju Daily Maila, iako je sumnjivo, vjeruje se da je ipak riječ o samoubojstvu. Njemački bankar William Broeksmit (58) pronađen je obješen u svojoj kući u Londonu. Broeksmit je u mirovini od veljače, a prije toga je radio kao izvršni direktor Deutsche Bank. Zašto se čovjek ubio u trenutku kada je otišao u mirovinu?

Ima toga još. Business Insider izvijestio je da je prošlog tjedna mrtav pronađen i direktor komunikacija za švicarsku banku Swiss Re AG. Uzrok smrti još nije objavljen.
Možda je samo slučajnost da su ovi ljudi umrli jedan za drugim. Uostalom, ljudi umiru svakodnevno. No, s obzirom da tržište dionica bilježi svakodnevni pad, to može biti krivac za ove slučajeve. To ima veze i sa slavnim krahom burze 1929. godine. On je rezultirao ‘padom’ 1616 banki i 20 tisuća poduzeća koja su otišla u stečaj. Neposredno nakon nesreće, preko sto bankara odlučilo je sebi oduzeti život.

Možda je slučajno, a možda ne. Prošlog utorka doznalo se kako je ruska banka zabranila podizanje gotovine svim svojim korisnicima. Bloomberg izvještava da je “Moja Banka”, banka koja je je do sada dala najviše kredita u svojoj zemlji, zabranila potpuno podizanje gotovine. Da, u posljednje vrijeme stalno izlaze priče kako ljudi diljem svijeta imaju poteškoća s podizanjem gotovine, no slučaj u Rusiji iznenadio je mnoge.

O financijskom kolapsu i potpunom krahu banaka govori se već neko vrijeme. No, kolaps nikako da dođe i “učini svoje”. S obzirom na sumnjive okolnosti ovih čudnovatih smrti bankara, možemo zaključiti kako banke idu svome kraju. Jer ako bankari nemaju zašto živjeti već sada, kako će živjeti ljudi koji od bankarskih nametnika ne mogu preživljavati? Jesu li ove smrti nagovještaj propasti tržišta koji nam se sprema ostaje vidjeti. No, zbog tolikih malverzacija u bankarskom svijetu jedno je sigurno: one moraju propasti! Dalje od ovoga kaosa ne mogu ići; one moraju stati jer ponestaje onog što bi od ljudi mogli ‘izvući’. Ako dođe do lančane zabrane isplate gotovine u svijetu, a sve miriši upravo na to, ljudi će ostati bez kontole nad svojim novcem. To znači da postaju ovisni o milosti nečovječnih banaka. Kolaps koji najavljuju gotovo svi svjetski mediji samo se čeka, no nismo sigurni hoćemo li u tom trenutku slaviti ili je to samo preformans da bi se na kratko zavarala javnost i porobilo stanovništvo. U svakom slučaju vrijedi budan živjeti i vidjeti kako će se bankarske ‘smrti’ dalje razvijati.

Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari