Pratite nas

Kolumne

Barbara Jonjić: Još nisan srila čelnika mladeži koji bi bijo godinama na Zavodu za zapošljavanje

Objavljeno

na

Početak prosinca
Meni nije samo vrime svete Barbare i svetoga Nikole
Ni čut

Tvoje je
Ukra’ si ga i odnijo

Nisi se silon utrpa u njega
Ti si ga samo ukra’
Brez ikakve želje i svisti o tome’

Doša’ si na ovi svit jednoga davnoga prosinca
Tako si mi reka’
Tako san i upantila

Tako je i zapisano gorikar
Zapadno od našega svetoga Marka

Valja pravo reć’
Tvoj dolazak na svit nisan mogla upantit
Došla san naknadno
Došla podilit
Našu, zajedničku krv
Kroza godine
I kroza naša brcka kolina

Uzejo nan te ladni, ratni, prvi misec
Probra te
A di ne bi!?
Tebe, našu diku
Baš tebe i Ivana probralo
Na isti dan
Tamokar di dere bura
Dere i probire najbolje

Priko tvrdi stina i onoga modrila
Ždrila naše Maslenice

Znaš, zamiran ti još
Jesan
Još me vrlo drži

Triba si tu sridu bit kod kuće
Jesi
U našemu Varušu
Pa me lipo na kavu odvest
E
Po našemu dogovoru

– Iđemo,
Ekipa naša
Nas četvero
Čin se vratimo

Obeta si mi

Jednon kad me popusti ova gorčina
Zapetljana
Unde između oka i uva
Viruj mi
U taj vakat
Nećeš ni tribat
Vraćat se

Ja ću sama doć’
K tebi

Oću
Znan to

I bit će srida
Jopet
Onak’a kakva i triba bit
Prava, naša
Imocka a Gorikar

Gledan ovi’ dana
RTL ima k’o nekakva gospodina Savršenoga

Kako san to do sad’ propušćala?
Nikako ne kontan
Jerbo
Oči se ne more od Savršenoga otvorit’

Vrpa cura bori se za toga
Savršenoga ženika
K’o da je on sam sve redon oslobodijo
I zapasa
Trse se za nj’
Rede
Kolju između sebe
I gledaju ga osvojit
Što je, razumi se…manito samo po sebi

Di to ima da cura momka osvaja?
Di?
A ima
U istome onomu svitu
Hajdaša Dončića
Di čovik ženino prezime
Okolo nosa

Osvaja se Savršenoga
I to nije
Ni zere zgodna rađa
Kopanje skorene zemlje ništa je za to
Jerbo Savršeni, meščini, najvoli sebe gledat u ogledalu
Taj se ogleda u kredenci, rosfreju bronzina
U pinjuru
I bazenu
U svemu redon

Pravi, savršeni pojedinac

Imamo mi i skupine, vrpe savršeni’
Ono di se navrpaju svi perspektivni
Mladi
I lipi ljudi
U mladež stranke
Ili u zlatnu mladež

Uvik san mislila kako samo Zagreb i HDZ
Imaju tu svoju zlatnu mladež

Ono sva ustrojena
Od vrva do dna
Svaki stočić
Svaka kuna
I svaka truba in
Raspoređena po špagu

A privarila san se
Vrlo

Nikad mi ta mladež
Po ukusu nije bila
Nikad
Sama ta zamisa’ meni strana
Ne kontan
Ni to
Ni one udruge žena neke stranke

Jerbo
To baš ne volin
Nikako

Meni to Bože mi oprosti, vrlo baca
Na skojevce i a-fe-že
Vrlo

I nisan kriva za tu averziju
Niti zere
Kriv je moj ćaća
E
On mi to usadijo
Pa dočin vidin balavurdiju koja se vele podudara su vlašću, sve nešto sastanči i probija se priko reda u prve redove
Meni odman u glavi
Zasvitli i zvoni
Ona ćaćina

– Ma, pusti njih, Skojevci

I odman mi u glavi
Boško Buha
Slet
I štafeta
Biži ća

Nema mi pomoći na tu temu

Ae
Nekako mi neprirodno da se drtesina t’liko meće u politiku
A sve vrlo često spojeno su raznoraznin listama, izborima i ambicijama

Da se razumimo, jasno je meni
Kako to njima smisla ima
Nu
Dašta nego ima
Jerbo u svome životu još nisan srila čelnika mladeži koji bi bijo godinama na
Zavodu za zapošljavanje
Ae
Neće taj ginit za tebe u Saboru
Valja pravo reć
Al’ će zbrinit sebe i svoje
Što nije mala stvar
Jasno
Jerbo moga je rećemo sve mećat na kladijonicu
Ili kupovat parcele na donjemu Marsu

Daklem
Nisu oni brez smisla
Tek meni po ukusu nisu

I tako u manitošćini naše politike
Uspijen propustit kako
I HNS mladež ima
E, ima

Ajde, koga to šokiralo ne bi!?
Birači in brojni k’o arhitekti među migrantin
Članstvo in k’o omanje selo

I unda oni tak’i, imaju povr svega i mladež
Za prikrstit se
Eto

Mislin, meni je za krstit se i to što oni svako malo ministra daju
I što ji se pita
Išta

Al’ mladež?
Imaju je
I to kakvu

Tak’u mladež svit skoro pa vidijo nije

Nu
Ta mlađarija organizirala nagradnu igru
Di je nekak’i džek pot
Su Vrdoljakon provest dan

To in nagrada
Ae
On je njima
Gospodin Savršeni
A ja savršeno cenin od smija na tu manitošćinu

Oglasijo se u svoj gunguli ukratko i Ivan Savršeni Vrdoljak
Njemu to k’o vrlo simpatično

Ne znan ‘ko se usrićijo u toj nagradnoj igri su njin
Dojmova neman
Ne iskaču od nigdi
Jerbo iskače solo Vrdoljak
Odsvaklen
Prikobacijo se na važne teme
Pokriva sve brajo
Od gejeva do školstva
Pa zeru bistri udžbenike, pa zeru zakone
Pa zeru Marakeški

Kad smo kod Marakeškoga
Nema strava
Moremo mirno spavat
Vrdoljak je to prostudira cilu jednu večer
I kaže, kako je što se njega tiče, sve sotin ured

Ajde, Bogu vala
Vozi dalje!

Neka to kogod javi onin manitovima po svitu koji Vrdoljaka nemaju pa se patu u neznanju i stravu
Incaju se i odbijaju suradnju
Brez veze

Kad naš Vrdoljak Savršeni ne zna šta bi susebon
Unda zeru, čisto poradi publike Plenkiju
priti
Ono ispod glasa
Da ne pukne, ne daj Bože, zaprave njijova korisna suradnja
Nego, nek’ se čuje samo zeru
Čisto k’liko triba za pokazat njegovin biračin
Kako on nije nikakvi zaostali demokršćanin
Što je naravski manitošćina sama po sebi
Jerbo baš će ne’ko mislit kako si demokršćanin kad te uza Plenkija vidi
Svaštatićeš

Plenkiju isto iđe voda na mlin kad se ovi inca i priti
Jerbo i njemu drago kad se plavin biračima mulja kako su on i Vrdoljak zaraćene i vrlo različite strane
Ae

Ne bi da i’ko normalan više more nasist na te njijove manitošćine

Iako, mora se priznat
Manito je vrime došlo
Ono vrime u kojemu se i Vučića kiti međunarodnon nagradon za mir, neka se znade uza koga je sve u ratu bijo
I kome je sve ruke k’o pomoćnik dava

Neka se znade šta i danas misli i govori
Mirotvorac su lavon poda rukon
Vedri i oblači po polju mira i diplomacije

Savršeno vrime probire svoje
Savršene pojedince
I savršene skupine

A moji?
Moji su neki drugi svit
Apose

Moji Savršeni nisu se ni vratili
Ošli
Ili in se nikako ne daju vratit

Od rata su na slipoj testi
U mraku
Nikako kući svojoj doć’

Ili jin vali ruka
Ili noga
Ili in je otkinilo dušu
Pa jin vali vrlo
Taj komad
Otkinuti

Dere ga i danas bura
Tamo di je osta
Tamo
Na terenu
Noćima ga budi
Onako umorna u čizmama
I probire ga sva u goloj vodi od muke

Zove ga
Tako da mu poda kušin
Su mrakon
Umisto svete Luce
Poreda u san sve redon
One savršene koji
Više nema

A meni
Meni ostalo
Samo pisat o njima
Sridon

Barbara Jonjić/narod.hr

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Sporazum nije, ali zapravo je

Objavljeno

na

Objavio

U upravo prihvaćenom Globalnom kompaktu o migracijama govori se isključivo pozitivno i propagandistički. On se doima ne kao odgovor na probleme, nego kao programatski tekst novog svjetskog poretka.

Migranti su, kaže se, izvor bogatstva i razvoja. Nema spomena o socijalnim, sigurnosnim i kulturološkim problemima u zemljama imigracije. Djeci rođenoj na području druge države treba automatski osigurati državljanstvo, kao što treba omogućiti spajanje razdvojenih obitelji migranata.

Prema ilegalnim imigrantima valjalo bi ukinuti sankcije, osigurati slobodu kretanja, siguran prijelaz granica i socijalnu zaštitu, liberalizirati vizne režime, spriječiti diskriminaciju, priznati strane, pa i neformalne kvalifikacije.

Iako se navodi kako je suvereno pravo država da same određuju vlastitu imigracijsku politiku, tekst je napisan u imperativnom tonu, uz čestu upotrebu formulacije „obvezuju se države potpisnice”.

Hrvatska predsjednica odbila je otputovati u Marrakech, ali zato je spomenuti kompakt svesrdno podržala Vlada i poslala svog pouzdanika Davora Božinovića na konferenciju, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Taj sporazum u kojemu se ističu ljudska prava, solidarnost, integracija itd. možda je i prihvatljiv, ali su enervantne manipulacije kojima je rasprava o njemu u nas praćena.

Najprije se tekst pokušao sakriti od javnosti i za njega se saznalo tek kad je Kolinda Grabar-Kitarovć objavila da odbija sudjelovati na skupu u Maroku.

Do danas je taj tekst ostao nedostupan široj javnosti, a rasprava u Saboru je zaobiđena, iako su o njemu raspravljali skoro svi parlamenti europskih država. Nitko se nije potrudio čak ni objasniti razliku između legalnih i ilegalnih migracija, a ta je nejasnoća bila razlogom odbijanja u nekim drugim zemljama.

Kaže se kako sporazum ili kompakt nije obvezujući, iako se riječ obveza spominje četrdesetak puta.

On se navodno ne potpisuje, ali se o njemu glasuje. Time kao da vlast hoće narod utješiti i uvjeriti u opravdanost nečega u što sama nije sigurna. To je kao kad se djeci prije vađenja zuba kaže: boljet će, ali ne puno.

No, taj isti tekst usvojit će Opća skupština UN-a u obliku rezolucije, a rezolucije UN su, koliko je poznato, obvezujuće za sve članice UN-a, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Hodak: ‘Globalni kompakt’ sve više sliči na ‘globalnu pušionu’ u Marakešu’

 

 

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Franjo Tuđman podcijenio je Sorosa, njegove trabante i medije…

Objavljeno

na

Objavio

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je, sa svim svojim manama, bio državnik s misijom – čovjek koji razumije vrijeme i realne dosege politike. Točno je znao kako izabalansirati vrlo različite ljude koji su se okupili oko njega, kao što je točno znao i sve njihove mane.

Znao je kako pobijediti ideju Velike Srbije, te kako Hrvatsku vratiti na političku kartu Europu – iz koje ju je lažni bravar Josip Broz izvukao 1945. godine. Vjerovao je podjednako i u sebe i u Hrvatsku i nije ga odviše brinulo onih 20% protivnika nezavisne Republike Hrvatske, ona peta kolona koja je bila aktivna i tijekom cijelog Domovinskog rata. Protivnici ga nisu brinuli jer je imao znanje i realnu političku moć koja je bila daleko veća od njihove. Ukratko, znao je što radi i bio je svjestan svoje političke snage.

No, problemi su nastali nakon njegove smrti. Naime, peta kolona – sastavljena od rigidnih komunista i još rigidnijih Jugoslavena – poželjela je Hrvatsku udaljiti od Europe i vratiti je u nekakvu fantomsku “balkansku” zajednicu: “Regijon”, “Zapadni Balkan” bilo što pod “Saveznom Udbom” i Beogradom. Svo to cirkusantsko društvo sastavljeno od kojekakvih mesića, josipovića, pusićki i milanovića bacilo se na Hrvatsku s ciljem da ju se prikaže kao “fašističku, zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku”, te kao “nepotrebnu i slučajnu državu”, za razliku od “potrebne Jugoslavije u kojoj je svima bilo bolje, a Srbija je imala more!”

Gdje je Franjo Tuđman pogriješio?!

Pogriješio je u onom u čemu često veliki političari griješe – podcijenio je katastrofalnu nesposobnosti svojih nasljednika, te hijeničnost protivnika, koji su napali u čoporima! No, najveća pogreška bila mu je – što je podcijenio medije!

Zasljepljen veličinom svoje povijesne misije podcijenio je političke hijene koje su mu se vrzmale oko nogu i koje su se neugodno glasale preko “Feral Tribunea, Globusa, Nacionala, Novog lista, Radija 101”… tvrdeći da je: “operetni diktator, ratni zločinac, lažni general, lažni doktor znanosti” itd.

Kako je točno znao što i zašto radi, nije brinuo o slici koju komunističko – pseudoliberalni – jugoslavensko – udbaško – soroševski ološ šalje u svijet. To je velika, gotovo katastrofalna pogreška, jer u ovo vrijeme posvemašnje površnosti – slika (“image”) je sve! Uopće više nije bitno kakav je čovjek, već samo kakvu sliku o njemu imaju drugi! Nije bitan čovjek, već samo njegova odjeća, njegove cipele, njegov sat, njegovi bijeli zubi, njegov srdačan i isprazan osmjeh…

Na tom polju trijumfirali su svi protivnici nezavisne Republike Hrvatske, financirani ili iz pravca globalne bankarske oligarhije, koju usmjerava George Soros (“dragi ljudi iz Davosa”), ili iz sve manje i sve nervoznije Srbije, sve udaljenije od Jadranskog mora. Hijene nas okružuju i neugodno se glasaju.

George Soros bez milijuna muslimanskih izbjeglica kojima ruši katoličku Europu, te Srbija bez Jadranskog mora, dvije su podjednako turobne i isprazne priče.

Što znači slika?! Znači, na primjer, da militantna, nepismena, piskarala “Feral Tribunea” imaju hrpu stanova po Beogradu (i drugdje), a da se pisalo o “Tuđmanovoj vili”, a ne o njihovom ratnom profiterstvu. Znači da se četnička, dobro naoružana Srbija prikazuje kao žrtva razoružane – od strane komunista! – Hrvatske! Da se piše o koncentarcijskom logoru Jasenovac, a ne o koncentracijskom logoru Sajmište pokraj Beograda u kojem je ubijen isti ili veći broj zatočenika! Da se govori o nepostojećem srpskom anti-fašizmu, a da se stalno zatire hrvatski anti-komunistički anti-fašizam!

Kraljevina Jugoslavija bila je najveća laž poslije I. svjetskog rata, a Titova Jugoslavija poslije drugog! “Moderna europska Srbija” je najveća laž današnje Europe!

Dakle, Franjo Tuđman je podcijenio i Sorosa, njegove trabante i medije, i 50.000 udruga, od kojih većina (nikako ne sve!) radi na rastakanju ideje nezavisne Hrvatske. I svaki put kad zablista europska i svjetska Hrvatska, sve medijske hijene bacaju se i grizu gdje i kako mogu. I kad su tu senzacionalni uspjesi nogometaša i tenisača, i kad se podiže spomenik Franji Tuđmanu, i kad Hrvatska vodi iskrenu pro-europsku politiku preko predsjednice Republike, tu je glasanje političkih hijena …

Stvarnost “Yutarnjeg lista” nije hrvatska stvarnost. U toj stvarnosti Miljenko Jergović je “najveći yugoslavenski pisac”, a to što ta država ne postoji – nikoga ne muči! To što je Viskovićevo Jugoslavensko društvo pisaca u Zagrebu (službeno Hrvatsko društvo pisaca), te što dodjeljuje nagradu Janko Polić Kamov (koji je bio veliki Hrvat i starćevičanac!) Igoru Mandiću, svom članu i yugoslavenskom piscu, to je nešto poput “Čovjeka u visokom dvorcu”, alternativne stvarnost u kojoj je Tito, “ljubičica bijela”, operetni maršal-bravar besmrtan, a njegov pobočnik Budimir Lončar koordinira smijeh političkih hijena!

Tuđman je podcijenio medije, a oni nasrću, velikim dijelom financirani hrvatskim novcem (npr. Pupovčeve Novosti, kao sljednik Soroseva Ferala)!? Oni nasrću i preko Rijeke, tzv. “Luke različitosti”, lažne Europske prijestolnice kulture 2020., u kojoj anti-hrvatske političke hijene dobivaju hrvatski novac za iskreno i duboko anti-hrvatsvo!

A projekt “Za Yugoslaviju s ušutkanom Hrvatskom!” se nastavlja. I dok stojim pred novim Tuđmanovim spomenikom, koji je još jedan od sjajnih poteza Milana Bandića, koji je velegradski Zagreb smjestio duboko u Europu, čitam Tomislava Klauškog (kao i svi neprijatelji Hrvatske, gostovao ja u Josipovićevoj tv-emisiji “Nedjeljom u 2”!):

“Spomenik se podiže par tjedana nakon izručenja Ivice Todorića, jednog od tajkuna koji je izrastao pod pokroviteljstvom prvog predsjednika. Podiže se pod vlašću stranke koja se ne tako davno, u mandatu Ive Sanadera, ispričala hrvatskim građanima zbog Tuđmanove vladavine. Podiže se u vrijeme kad se u Vukovaru hapse srpski zločinci, čime se ruši Tuđmanov koncept amnestije nakon mirne reintegracije. Podiže se godinu dana nakon izbacivanja trga Josipa Broza Tita iz centra Zagreba, što je za Tuđmanova života bilo izričito zabranjeno.Nije taj spomenik, dakle, samo estetski užas. On simbolizira i politički užas koji smo naslijedili od njegove vladavine, kao i sve užase koji se provode u sjeni spomenika državniku čije se čak i pozitivno naslijeđe nastoji dezavuirati.”

Taj “sjajni” novinar Klauški rođen je u Zagrebu 24. rujna 1971. godine, diplomirani je novinar, predavač na komunističkom Fakultetu političkih znanosti, bio je više puta u konkurenciji za anti-hrvatskog novinara godine. Radio je u zagrebačkim dopisništvima “Novog lista” i “Slobodne Dalmacije”, u “Nacionalu” i “Poslovnom dnevniku”. Šest godina radio je na portalu “Index.hr”, a sad piše za “24 sata”.

Iskreno anti-hrvatstvo dobro se plaća. Hrvatskim novcem, a po direktivi Bruxellesa, Beograda, Budimira Lončara…

Zbog svega rečenog, mediji su apsolutno najveća Tuđmanova pogreška!

F. Rizner / hrsvijet.net

 

Zbog čega su od izbora 2000. stvari u Hrvatskoj otišle pogrješnim putem?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari