Pratite nas

Kolumne

Barbara Jonjić: Najslađe nan bilo pucat za Božića u Jugi

Objavljeno

na

I evo nas

Lagano s noge na nogu
Ušetali u Novu
Neki nalili teću manje
Neki više
Neki puškarali
Jerbo
Petarde in i danas majka
Drugi nabrajali poradi ćukenja koja se kako kažu petarda vrlo plašu

A mene petarde
Uvik prikobace
U rane osandesete

Nu
Moje selo van oduvik volilo puškaranje
I
Mi smo van imali našega strica Žaru
Nije mi bijo baš pravi, pravcati stric
Al’ san ga ja stricon zvala k’o i drugi

Stric Žara bijo je
Dotur od dinamita
E
I meni
Curici su bukon poda rukon
I keson karabita
On bijo pojam
Mi bi puškarali danima
Al’ pravo vrvo bi nan bilo kad bi stric Žara puca
Jerbo to se čulo baš onako kako toka

Najdalje

Najslađe nan bilo pucat za Božića u Jugi
Ih
Jerbo u taj vakat za nas nikako nije vridila ona pisma Tiha noć
Ni čut
Koja tišina životati
Što žešće
Što glasnije
Neka čuju oni dušmani što nan struju na Badnjak isključivaju kako mi ne predamo od nji’ i kako rođenje Krista slavimo
Neka njima to rođenje vrlo smeta

U taj vakat petarde su se bacale i
Sa kora u našoj crkvi
Ae
Jesu
Valja grije priznat

U nas van na koru nikad žensko nogon kročilo nije
One sidu dolikar
Gori, na kor
Tamo se penjala samo muškadija

Ne lažen
Živa istina

U crkvi se u taj vakat pucalo petarde
I nakon Po’noćke crkva našega svetoga Luke bila bi puna dima

Nema majci
Pravi pravcati prizor pisme
Spustila se gusta magla

Samo eto, nije usrid Zagreba
Nego usrid Imockoga

Valja pravo reć’ toga od rata više nema
Ogadilo nas puškaranje kvalitetno
Ogadilo nas
Nekako od naši bili kašeta spušćani u naše bile grebe

Nema više pucanja u
I okolo naše crkve
Nema
Prava je Tiha noć za našu Po’noćku

Ne puca se više blizu crkve a ni blizu greba
Jerbo

Naša nan dica tuten počivaju
I ne valja ji brudit
Ne valja

Nisu više rane osandesete
Probudin se u ovu Novu
Gazin kroza papire konfeta
Kapica i šešira
Na toli do pola popijena boca dičinjega šampanjca i plastične čaše
Šampanjac
Koji se šampanjcon zove
Iako to vidilo šampanjca nije

Nasmijen se

Pa navisin sebi kavu
Tursku
K’o i uvik
I pratin kroza prozor kako mi moj Imocki spava

Dok slušan radijon nalivan u kavu ladno mliko
Čujen
Sve nešto
Svicki nabrajaju
I unda jopet kažu

Start

Dekeko
Rič koju se gura više od riči
Regijon
Ima nediljak dana

Da me kogod pita’ do niki dan
Zaklela bi se kako manitijega imena za stranku
Od
Pametno
Nema

Ae
A privarila bi se
Kvalitetno

Jerbo je teta Dalija svoju stranku nazvala
Start
Tri dana san se tomu smijala
Tri cila dana
A di ne bi!?

Pa san unda pisala kako je ime vrlo pametno jerbo ona cilja niti vidit neće

I čini mi se
Kako i naša Dalija
Naša nova politička zvizda i miljenica medija
Nostalgično na naše osandesete gleda

Ne baš k’o ja
Valja pravo reć’
Al’ i kod nje su neke asocijacije na broju

K’o rećemo meni za Dočeka
Niku večer

Oživile
Neke moje asocijacije

Gledan je
Na njoj jaketica
Stisla šake u džepe
Digla svoj crven nosić od leda
Kupi usta
I šmrca već zeru nalađena
Jerbo je puškarala cilu noć isprid kuće
Su drugon dičicon i ćaćon
Ni’ko je živ u kuću potrat nije moga’

A sad se samo isprid kuće prikobacila
Na balkon
Su kojega puca pogled na našu lipu Krajinu i Ercegovinu bracku

Sidi na zelenoj, balkonskoj katrigi
A ukraj noga poredani joj vatrometi
Sva napeta
Svako zeru me priupita

– K’liko još ima do ponoći?

U ponoć ona nije čestitala k’o druga dica
Niti je nazdravljala su nami
Nije imala kada valja pravo reć’
Skakala je metar od zemlje
Od puste sriće na naš vatromet
I na svu silu onizi koji su se vidili od naši kuća

Puškaranje više ne volin
Već dugo ne volin
Ogadilo me

Al’ gledan nju
Nju, moju malešnu
I razumin je
Jesan

Razumin
I vidin
One moje davne osandesete
U njoj

Vidin buku i karabit

I vidin kako u njoj
Živi i oni gen
Našega strica Žare
Našega dotura od dinamita

Pa kažen
‘Nako
Samo za se’

Ne sikiraj se striče

Tebe nema
Mene ogadilo
Al’
Na Brdu
Sve mi se čini

Imaš i danas svoju
Malu doturicu.

Barbara Jonjić/Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Najnapadanija osoba u Hrvatskoj izložena histeriji izluđenih lobista, četnika i SDP-ovih kompleksaša

Objavljeno

na

Objavio

U Hrvatskoj nema napadanije osobe od ministra obrane Damira Krstičevića. Nije još proslavio ni pedesetu, ali je postao simbol najveće karakterne slabosti Hrvata – hrvatskog jala. Zavisti, oblika zlobe, nezadovoljstva koje prelazi u neprijateljstvo.

Hrvati često zavide na uspjehu svojim sunarodnjacima, kukaju, a kada se predmet zavisti “posklizne”, onda jal prelazi u euforiju i histeriju. Krstičević se sada poskliznuo, propao mu je životni projekt da HRZ-u osigura budućnost i nabavi respektabilnu borbenu eskadrilu. Posao s izraelskim F-16 Baracima jest propao, no ono što ga još drži na tom radioaktivnom stolcu jest tvrdoglava uvjerenost da će, ako nije uspio iz prve, uspjeti iz drugog pokušaja.

A još prije samo tri i pol godine Krstičević je bio gospon čovjek, jedan od čelnih ljudi moćne M-San grupe (King ICT), tvrtke u kojoj je 2000. nastavio svoju drugu karijeru, menadžersku, nakon čistke elitnih hrvatskih generala koju je proveo Stjepan Mesić. I koji je njihovo otvoreno pismo smatrao pokušajem vojnog udara. No, 2015. Krstičevića zovu iz HDZ-a i prebacuje se u politiku. Ubrzo postaje i žrtva jedne desničarsko-obavještajne grupacije unutar HDZ-a koja ne podnosi one koji su u HV došli s “pedigreom” školovanog oficira JNA, pa ne postaje ministar.

To postaje godinu kasnije, kada Karamarka zamjenjuje Plenković, kojemu Krstičević vodi izborni stožer, a sam dobiva 32.500 preferencijskih glasova. Nakon toga počinju najgrublje diskreditacije, koje od tada i ne prestaju. Prvo je lansirana informacija da je on još u rujnu 1991., kao oficir JNA, sudjelovao u napadima na Vukovar. Međutim, on je u to vrijeme već preuzeo zapovjedništvo 4. bojne 4. Gbr., a u srpnju 1991., piše u njegovu službenom životopisu, ulazi u 4. Gbr. kao obični vojnik-izvidnik. Dalje, znamo, sudjeluje u svim najvažnijim vojnim operacijama HV-a, od Maslenice do Maestrala, a Knin oslobađa kao zapovjednik 4. Gbr.

Od ulaska u politiku aktivirali su se i velikosrpski paraobavještajni “centri za istraživanje ratnih zločina”, te hrvatskim medijima otamo plasiraju informacije da je protiv Krstičevića pripremljena optužnica za ratne zločine, pogotovo u BiH tijekom zadnjih oslobodilačkih operacija HV-a.

Odmah nakon propasti posla s Baracima, iz Beograda stiže vijest da je protiv Krstičevića podignuta kaznena prijava jer je kao zapovjednik 4. Gbr. koja je “sudjelovala u raketiranju kolone srpskih izbjeglica u mjestu Bravnice kod Jajca 12. i 13. rujna 1995., osumnjičen za ubojstvo 81 srpskog civila”. Prijavu je podnio odvjetnik Dušan Bratić koji zastupa bivšeg pilota JNA Ljubomira Bajića koji je raketirao Banske dvore u jesen 1991., zbog čega se protiv njega u Zagrebu vodi istraga.

Na molbu Hrvatske, u Beogradu saslušan je Bajić i ostali koji su sudjelovali u pokušaju ubojstva Tuđmana, Mesića i Markovića. Bratić svoju prijavu temelji na dokumentima banjolučkog Centra koje je prije dvije godine objavio zagrebački list Nacional. Večernji i Jutarnji objavili su potom tekstove koji dokazuju da je banjolučki Centar u Zagreb poslao falsifikate, a pravi izvor su originalni dokumenti sa suđenja Slobodanu Miloševiću u Haagu gdje stoji da je 4. Gbr. tada bila povučena na odmor 300 kilometara dalje, u Split.

Specijalni je rat protiv Krstičevića nastavljen, pa ga je Srbija proglasila nepoželjnim nakon što je RH zabranila dolazak Vučićevu ministru obrane Vulinu zbog četničke propagande i pobunjivanja Srba.

No glavni problemi počeli su kada su i u Srbiji i u RH shvatili da bi Krstičević mogao uspjeti i nabaviti Barake, najsnažnije i najmoćnije zrakoplove u “regiji”. Kada su počeli problemi, Krstičević postaje istodobno meta lobista Gripena.

U cijelu kampanju uključuje se i dio oporbe želeći politički poentirati. Most tome pristupa iz političkog pragmatizma, vjerojatno i ne znajući stvarnu istinu o Krstičeviću i Baracima, a SDP-ovi kritičari Bernardić i Maras pokazuju komplekse, pa će Maras nakon što se Krstičević usudio samo spomenuti da MiG-ovi ne lete zbog katastrofalnog remonta u Ukrajini koji je proveo SDP-ov ministar, sada “tvitnuti”: “Daj ostavku, brate, poklopi se ušima i idi radi u King ICT”.

I tako je Krstičević unatoč svom životopisu i tome što je gotovo jedini ministar, bez obzira na fijasko s Baracima, koji je u dvije godine svoj sustav znatno poboljšao, od SDP-ova društveno-političkog radnika s mizernom biografijom dobio “šupkartu” u ovoj jedinstvenoj hrvatsko-srpskoj histeriji izluđenih lobista, četnika i SDP-ovih kompleksaša.

Davor Ivanković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

IVICA ŠOLA – Znanstveno potvrđeno: biti muško je poremećaj

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je sedamdesetih u jeku seksualne revolucije američko cehovsko psihijatrijsko udruženje izbacilo homoseksualnost s popisa poremećaja, ovu godinu dočekali smo s oprečnom dijagnozom.

Homoseksualnost, O.K., nije poremećaj, sada je poremećaj muškost, točnije tradicionalna muškost, kako u svojim smjernicama kaže Američko društvo psihologa (APA). Prvo što je nejasno – što je to sintagma “tradicionalna muškost”? Samim tim implicira se da postoji netradicionalna muškost, no i to je u znanstvenom i zdravorazumskom smislu fluidan, frivolan, da ne kažem bedast pojam.

Iz duha dokumenta američkih psihologa da se zaključiti da poremećaj zvan “tradicionalna muškost” označava bijelca, heteroseksualca, “previše” muževnog muškarca, koji ne pokazuje emocije, drugim riječima ne cendra, pa uslijed potiskivanja emocija i problema češće nego žene čini (samo)ubojstva i u manjoj mjeri od žena traže psihološku pomoć.

Svašta se danas naziva znanošću, pogotovo što pod tradicionalnu muškost možete možda strpati Hugha Hefnera, macho playboj alfa mužjaka i tip muškarca koji Hefner simbolizira?

Koje su to karakteristike poremećaja zvanog tradicionalna muškost. Američki psiholozi navode četiri značajke: “To je muškost obilježena stoicizmom, kompetitivnošću, dominacijom i agresivnošću”, što je, navode američki psiholozi “u cijelosti štetno” i dovodi do bolesti i nasilja.

Stoička filozofija

Krenimo redom. Stoicizam, znaju li uopće ovi psiholozi što je stoicizam? Jamačno ne. Što manjka muškarcu, caru, stoiku, Marku Aureliju koji je prezirao moć, zanimala ga je mudrost, vladanje sobom, ali nije abdicirao zbog naglaska cijele stoičke filozofije, za razliku od današnjeg vremena hiperprodukcije prava, a to je – dužnost.

Dakle, tradicionalna muškost, ma što to značilo, je poremećaj u ovoj narcisističkoj, feminiziranoj kulturi eksplozije prava jer se u stoicizmu inzistira na – dužnosti. Za mene ovo je zamjena teza, opasna dijagnoza, jer je temeljni poremećaj današnje kulture upravo sumrak dužnosti, već od školske dobi, bez obzira radi li se o muškarcima ili ženama, svi inzistiraju na pravima.

Normalno je da stoicizam tu postaje poremećaj, da se zdravlje proglašava bolešću, bolest zdravljem. K tome, moja mater, žena, brižna i posvećena, imale je na principu dužnosti sve karakteristike stoika, kao i mnoge kolegice s kojima sam radio ili radim, i koje, od obitelji do posla, stoički su posvećene dužnostima, samozatajne, ostvarene, izvrsne.

Stoicizam, pak, ne znači šuti i trpi, nepravde ili bilo što drugo, već vodi računa o svojim dužnostima. U konzumerističkoj kulturi kakva je naša, stoicizam koji zagovara umjerenost, mjeru, jasno da je – poremećaj. Ili njegov izvor.

Što je problem u kompetitivnosti, od posla do sporta? Kompetitivnost, natjecanje, ljudsko je prirodno stanje još od vremena dok smo živjeli u pećini. Je li onda i cijeli proces evolucije poremećaj?

A dominacija? Ona po sebi nije niti vrijednosno ni psihološki niti pozitivna niti negativna, već to postaje zavisno od toga je li ona u svrsi služenja ili pokoravanja ljudi. Hoćemo li dokinuti politiku? Sport? Znanost?…

Talijani dominiraju u designu, Đoković u tenisu, Janica je dominirala u skijanju, Japanci i Amerikanci u inovacijama, žene dominiraju u pedagoškim strukama, Modrić ove godine u nogometu… Osovina dominacija – servilnost je prerogativ svih živih bića i ona ima pozitivan/negativan znak samo u teleološkom kontekstu, odnosno, koja joj je svrha, porobljavati ili je izvršavati u kontekstu (općeg) dobra, ili dobra skupine kojom vladate.

Što je, na kraju, ovaj dokument Američkog društva psihologa o “tradicionalnoj muškosti” nego akt dominacije nad pojmovima, a tko vlada pojmovima, vlada ljudskim mislima, a tko vlada mislima vlada ljudima.

Ideološka agresivnost

Slično je i s agresivnošću, invazivna agresivnost nije isto što i defenzivna, od životinjskog do ljudskog svijeta. Kako bismo u Domovinskom ratu kao narod i država opstali da tisuće muškaraca i žena nisu pokazali agresivnost prema invazorima s istoka?

Bedasto je ne samo muškost, već i ženskost, suditi po manjini nasilnog ili devijantnog ponašanja u oba spola.

Iz ovog dokumenta američkih psihologa isijava ideološka agresivnost, gdje se u ime znanosti muškost kao takva de facto proglašava potencijalno opasnom, poremećenom, bolesnom. To je tako kada u znanosti na matrici kulturmarksizma dajete prednost ideologiji pred metodologijom, kada znanost, pogotovo na području društvenih znanosti i humanistike, samo služi kao pokrivalo za unaprijed postavljene teze i stereotipe u službi politike koje “istraživanje” samo treba potvrditi.

Američki psiholozi zapravo perfidno stigmatiziraju muškost kao takvu s tim nejasnim pojmom “tradicionalne muškosti”. Zar je muškost samo problem, a ne i rješenje na mnogim područjima, kao i ženskost, kako u prošlosti, tako i danas?
Svašta se danas naziva znanošću…

Ne preostaje mi drugo nego upaliti TV i gledati gospodina savršenog u okršaju s Nevenom Ciganovićem i početi s vlastitim preodgojem.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Zapad je infantilna, kretenska kultura

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari