Pratite nas

Kolumne

Barbara Jonjić: Nami je glavni problem to što lopove zovemo snalažljivi/sposobni

Objavljeno

na

Sve se mislin ovi’ dana
Ljudi biće nisu smislili
Boljega namišća od demokracije
Ae
Nije ured al’ za bolje se očito ne zna
Kažu kako narod bira
Prema sebi
Pa i je
Većina bira manjini svake ture
Manjina gleda šta većina izabere
Pa unda iz kože iskače
Jerbo
Većini se svidi svašta
Baš svašta
Od vicova jednoga Mesića priko vijolinskoga ključa i udaraljki jednoga Josipovića
Sve do samoprozvanoga teologa Pernara i njegovi’ stručnjaka opće prakse
Ljudi najvolu mutikaše, lažove
Lažne proroke
I lupoderine
Koje zovu – snalažljivi/sposobni

Davno je naš Fra Vinko lipo reka’
Kako je nami glavni problem to što lopove zovemo snalažljivi/sposobni
Ae
Sva mudrost ležala je u toj njegovoj

Sposobni se unda
Samo minjaju
Svako čet’ri godine
Jednima smrkne
Drugima svane
Svaki dok je na vlasti redi isprid svoji’ vrata
Taman kad se jedni namire i urede
Evo ti drugi i njijove svojte iza brda
Pa ajmo jopet iznova
Grabi i redi

Dan, noć traje dernek
U kojemu se gleda što više nalagat
I iz korita za se’ u gužvi ugrabit

Cili moj život
Uvik me se
Vara, laže i iz moga korita grabi

Rećemo cilo moje ditinjstvo
Učili su me u školi kako su ustaše i domobrani silovatelji žena
I ubojice male dice
Ae
Ono nikad ništa lipa za nji’
Samo to

Za partizane su me učili
Kako su bili pravo pravcato cviće
Kako su potrali mrskoga neprijatelja
Oslobodili sve redon
Spasili svaku baju
Bili prikosposobni i oni i njijovo samoupravljanje
Vrlo znani
Samo na Misec letili nisu
A obredili bi oni i Misec da se okolo Obrovca nisu vrlo zabavili

Nego, to učenje u školi
Slabo mi se poklapalo sonin što se govorilo i učilo u našoj kući

Moja pokonja baba Slava
Na temu ustaša i domobrana samo mi je znala nabrajat imena
Samo imena
Imena svoji’ i naši’
Baba ji zvala
Naša vojska
Uvik govorila kako bi metnila ruku u vatru kako oni nisu silovali tuđi žena a niti su tuđu dicu krećali
Kako su samo za našu Državu ratovali

Pričala mi kako su se ljudi po našemu selu uvik krili od četnika i partizana kad god bi ta vojska prolazila
I u ratu i iza rata, krili se uvik od isti’

U srcu rata prolazili su kroza selo i oni što za nji’ kažu kako nisu valjali
Oni, koje je moja baba zvala
Naša vojska
Naši ljudi bi ostavali u selu dok bi oni prolazili
Nisu bižali nigdi
Ae
Baba su malešnin stricon u naramku gledala kako prolaze mimo naši kuća

Jedan vojnik gazijo je uznosito Makadam ukraj naše kuće pa se nasmija kad je zgleda moga malešnoga strica
Babu je upita

– Kako se zove dijete gospođo?

Baba mu sva ponosna rekla

– Tomiša…Tomislav

A vojnik unda sve rukon zaustavijo
Sve
Babi isto svejedno nije bilo
Kad se baš sve ukraj nje ustavilo

A vojnik je samo reka’

– Skinite jednu vreću i dajte gospođi!

I tako je moj malešni strikan, samo na svoje lipo ime, od naše vojske dobijo žito

Onako, kako su žito nakon rata samo na to isto ime ljudima otimali

A cviće partizansko, govori se i ovi’ dana
Ubijalo i iza rata
Samo na ime ubijalo
I u jame bacalo

Eno
U našemu Zag’ozdu ovi’ dana
Otkopali još jednu diku partizanskoga cvića
Te dične, junačke vojske
Oslobodijoca
Koji su najvolili junački ubijat
Ljude žicon zavezani ruka

Junački
Metkon u zatijok

Taće njima Jasenovac
Nisu maniti bili gradit logor
Kad su mogli i u tuđi trpat
Kad su jamu imali u skoro svakomu mistu
Ubij i ubaci
I miran si

Te ubojice
Koje zovu cvićon
Poštenin i progresivnin
I danas živu
I imaju svoje mirovine
I svoje glasače

A šta mi biraju?

Nji’ baš blagoslovilo velikin izboron
To se privarit niti ne more
Njijovi se samo prikobacivaju
I viru iza svake pole

Svake ture kad se nekomu ponadaš
Ispadne na kraju njijov
Pa ti i nadu zgade i zgaze

Ae
Demokracija po naški
Ili nemaš svoga
Ili
Biraš jednoga a gledaš drugoga

Milanka otra ovi dana Milanu
Za zeru cvića
Tako sama kaže
Cviće cviću
Po onoj njijovoj
Neka cvate tisuću cvitova
Ne znan je li Milanka povela ćuku sa sebon i onoga što joj je ćuku voda
Sekira me to vrlo
Ako kogod znade, neka mi javi
Ae

Čitan kako naša demokracija ima novu herojinu
Blago se nami
Tako bar javlja dično novinarsko pero još dičnijega prezimena
Piše pero kako narod
Crče za njon
Potaracat će kažu ta mlada i Plenkija
I Beru
Nu, neman ništa protiv da se njizi dvojicu makne su korita
Al’ mi Dalija nikako po ukusu nije
Nikako
Di je Aleksa u toj priči ne znade se još
Al’ pero dično prednost ipak Daliji daje

Bože mi oprosti
Kad slušan tu Daliju
Meni ona
‘Vako baš pričon vrlo baca na nekakvu svojtu dvoje ljudi
K’o da joj je mater ona Puljak a ćaća pokonji pratar Grubišić
K’o da je ne’ko izmiša baš te gene u nekome maštelu pa u nju izlijo
I unda te gene još nekako i koncentrira
Ae
Baš Puljak i baš pokonji Grubišić
Oni jedini pratar u Hrvata
(Uz ovoga Baruna ovi dana)
Kojega su volili i volu naši mediji

Narod čini mi se, isto ne voli Daliju
Al’ je volu mediji
Pa bi je moga i narod zavolit
Medije je trkomice osvojila usporedbon naši’
Branitelja i metastaza raka
Lipo od nje, nema šta
Baš nan je elokventna i mudra

Zna se di si i čiji si dočin te naši mediji volu
A zna se i di nisi i čiji nisi kad te ne volu

Jedina anomalija naši’ medija
Meni je Milan Bandić
Mediji ga ne volu nikako
Neka on pričika četnike
I Milanki cviće kupuje
Ne volu ga

Daklem, on radi baš sve što oni inače vrlo volu
A oni jopet
Uvik, baš uvik protiv njega

Brige ga se za medije
Njega narod voli i bira
Većinu uvik ima
Jopet i jopet
More pričikat koga ‘oće i kitit cvićen po svojoj želji
Naš narod kronično bolestan od selektivne amnezije
Bira uvik Milana i slične njemu

Ako se naš Milan kraljon ne proglasi
Naša demokracija
Živit će zauvik

Nego
Moga bi se on zaozbilj kraljon proglasit
Jerbo ima narod uzase
Narod koji ne zna šta točno ‘oće
Niti šta točno neće

Zato Miki zna sve i sve panti
Panti čak i kad je Milanku zgleda prvi put’
Ona kažu iz malena sve za našu dobrobit radila
Srce svoje u politiki ostavila
Poradi sviju nas
A malo ‘ko to našoj Milanki prizna
Sad kad napokon Milan ima Milanku uzase
Svemir more odanit
Ni nebo granica nije
Niti smide bit
Demokracija naša je ona koja ima sve
Ima Milanku i Milana
Pa unda ima
Plenkijevu Vladu su Vrdoljakon i Pupijen
I ima Daliju herojinu

Imamo čast uživo gledat kako
Istočno od raja sriće
Apokalipsu danas
Kako Buntovnik brez razloga sriće
Glembajeve
Demokracija
Nan postade
Družba Pere Kvržice su nikad
Opravljenin
Mlinon
U kojemu se nada onin zaglavljenin točkon
Našu Slavoniju uspoređuje su Šumadijon
Usrid našega Zagreb grada

Ovo van zaprave niti nije demokracija
Nije
Ovo je rugo
Ovo je šizofrenija i dijabolika teška
Demokracija nan mutirala od silnoga laganja
I izdaje Boga
Od manitanja ono zeru našega naroda
Koji ipak znade šta ‘oće
I znade kako neće partizansko cviće
Neće ono cviće upereno protiv naroda i protiv samoga Boga
Neće cviće
Raspoređeno ulipo baš iza svake pole

Neće ga
Al’ ga gledat mora

Barbara Jonjić/narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Europski strah od ‘umjerenog’ islamskog terorizma

Objavljeno

na

Objavio

Interesni Zapad koji će i štrik prodati s kojim će ga kupci objesiti, pokaže strah od islamista samo onda kada im u vlastitoj kući gori, i tek tada izlaze malo vani da vide  tko to potpaljuje, vatru raspaljuje i pokušava graničare i čuvare, svog nezasluženog mira, kao i kolonijalizmom stečenog bogatstva, malo ohrabriti i gurnuti ih da i dalje ginu za njih.

Na tom tragu je i Süddeutsche Zeitung objavio 28.12.2018. članak o džamijama u Bosni i Hercegovini i utjecaju ekstremnog islama iz zemalja Arapskog poluotoka, na beha muslimane. Bio je to pokušaj da se pisanjem o nekoj, nepostoječoj, umjerenosti bosanskog islama, utječe na Njemce kako bi slobodnije, i bezbrižnije, bez straha od islamskog terorizma proslavili Novu godinu. Pisali su to poslije Božića jer islamisti su već zabranili Njemcima da slave Božić.

I ne samo da ga slave, već su im zabranili svaki njegov spomen. Više se ne smije čestitati Božić, već zimski praznici, jer eto domaćini kršćani ne smiju vrijeđati vjerske osjećaje islamskih migranata i radnika. Ne smiju Njemci čestitati Božić ni između se jedni drugima, jer u njihovoj  blizini može biti neki „umjereni” musliman koji bi tom čestitkom, kad je čuje, bio uvrijeđen.

Ali za to te „umjerene“ muslimane u Njemačkoj ne vrijeđa uzimanje socijalne pomoći iz ruku kršćana koji krvavo rade, i porez plaćaju da bi  kao migrant  invazionist živio udobno, i u  zemlji iz koje je umarširao uzdržavao još dvije tri žene s  dvadesetero i više djece.

Njemačko istraživanje beha islama dolazi vrlo kasno, dolazi u vrijeme kad se može tvrditi da između muslimana iz radikalnih zemalja i onih u Bosni i Hercegovini  nema nikakve razlike kad je u pitanju prakticiranje vjere.. Da su Njemci, ali i ostatak Europe, beha islam poznavali prije građansko vjerskog sukoba, do rata ne bi došlo, no i ako bi i došlo današnje uređenje zemlje bi bilo zasigurno sasvim drugačije, pravednije i za sva tri naroda prihvatljivo. Bosna i Hercegovina ne bi bila utočište radikalnih islamista, i fundamentalisticka vjerska baza najradikalnijij muslimaskih zemalja.

Puno prije Njemaca i Europe u Bosnu i Hercegovinu  su ušle radikalne islamske zemlje, i uspjele u svojoj vrlo opasnoj namjeri, radikalizacija radikaliziranih beha muslimana. Piše Süddeutsche Zeitung, „Još i prije nego što su se u toj opustošenoj zemlji obnovile kuće, na mnogim mjestima su iz tla nicale džamije financirane petro-dolarima.

Rat je uopće doveo povrat u vjeri i iz džamije Kraja Fahda i iz stotina drugih poklonjenih džamija se trebalo  širiti strogo učenje vehabitskog islama, objašnjava članak u minhenskim novinama”. Ne trebalo se širiti,  već se u gotovo svim izgrađenim, koje su nicale kao gljive poslije kiše, i koje i dalje se grade, gotovo jedan vjernik jedna džamija, ali i starim džamijama se uči i širi strogi islam. Ne može se nikako govoriti  o umjerenom beha islamu, koji je u građansko vjerskom sukobu očistio sve prostore od  kršćana, kroz koje je prošla njihova armija, koju su u mnogim slučajevima vodile hodže. Daje bilo umjerenog islama ne bi Muslimani ubijali fratre, Fojnica, ne bi bilo osnivanja  konclogora, Gluha Bukovica, za svećenike i časne sestre, ne bi se rušile crkve, Dolac, Putićevo, ne bi se granatirale crkve u Vitezu, Novoj Biloj, Brajkovićima,,,.

Ne bi se gučogorski samostan opljačkao i obesčastio i u njemu, nakon što su izrešetali kip Svetog Frane, Bibliju, i počeli je spaljivati smjestili komandu svoje isilovske abih. Nadalje njemački novinar piše: „Doduše ima nekoliko selefističkih sela u brdima Bosne i u nekim džamijama sve do danas se čuje vehabitsko gledište”. Ili dotični svemoćni Nijemac ne smije pisati pravu istinu ili je ne poznaje.

A ona glasi da u svim novoizgrađenim, i onim od vehabija okupiranim, džamijama se propovijeda radikalni islam, i da u njih ne smije zaći nitko osim učitelja i učenika, sponzora i graditelja, te  bivšeg poglavara Islamske Zajednice BiH Mustafe Cerića, kao glavnog uvoznika radikalnog islama.  Tih i takvih bogomolja je toliko u Bosni i Hercegovini, u  federacijskom entitetu, da su ograđene nekim svojim, trećim, entitetom u kojem ne vladaju ni beha, ni euro zakoni.

To je slika suvremene Bosne i Hercegovine, federalnog dijela o kojoj ne smiju pisati ni njemački novinari, kako se ne bi vrijeđali muslimani u Njemačkoj, i zbog straha od „umjerenog“ islamskog terorizma koji ruši tu zemlju, Bosnu i Hercegovinu i Europu.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Dah i zadah beogradskog proljeća

Objavljeno

na

Objavio

U Parizu se već mjesecima, uz velike nerede i sukobe na ulicama, “žuti prsluci” bune protiv liberalne Macronove politike, u Bruxellesu svako malo demonstriraju antiglobalisti, a u Njemačkoj protivnici nekontroliranih imigracija.

Svugdje u Europi jačaju desni pokreti, seizmografi bilježe krupne tektonske promjene, pripadnici establišmenta galame protiv populizma u strahu da bi ti populistički vjetrovi mogli i njih pomesti.

I u našem susjedstvu se odvijaju zanimljivi događaji. U Srbiji se traži odlazak Aleksandra Vučića, u Crnoj Gori Mila Đukanovića, što može biti i povezano, u Tirani promjena aktualne vlasti. Različiti su motivi i sudionici prosvjeda, zajednička im je samo izvanjska slika.

Praško proljeće 1968. nagovijestilo je slom sovjetskog bloka, a hrvatsko proljeće 71. slom Jugoslavije, a i jedan i drugi lom dogodit će se dva desetljeća kasnije.

Danas je definitivno najzanimljivije beogradsko proljeće, gdje već tri mjeseca traju prosvjedi upereni protiv aktualnog predsjednika, koji glumi stabilnost i hrabrost, ispod čega vire nervoza i strah. U jednom je trenutku bio zatočen u zgradi Predsjedništva, podsjetivši na nesretnu sudbinu rumunjskog diktatora Ceausescua.

I nitko ne zna što se iza brda valja i na što će sve to izići. Uvijek to počne zahtjevima za većim slobodama te protiv nasilja i korupcije. Zapreteno opće nezadovoljstvo zapali jedna mala iskra, u ovom slučaju napad na oporbenog političara Borka Stefanovića.

Najprije progovore pjesnici revolucije, koji polako nestaju sa scene, a onda na koncu vrhnje poberu oni politički ambiciozni.

Nema više glumaca, braće Trifunović, sada je uzde u svoje ruke preuzeo Boško Obradović. On još ne govori o svom političkom programu, ali se zna kako je sklon Rusiji i nesklon NATO-u i EU-u, protivi se odvajanju Kosova, Vučića naziva izdajnikom i čak ustašom.

U svemu tome ne treba isključiti ni utjecaj izvana. Tako je nekako bilo i s “arapskim proljećem”, nesumnjivo iniciranom od stranih obavještajnih službi, koje su kao htjele više demokracije i ljudskih prava. Legalne su vlasti svrgnute, a pojavilo se muslimansko bratstvo pa onda još građanski ratovi, islamski kalifati te emigrantski val prema Europi.

Hrvatska je mirna. Ni izigrani inicijatori referenduma nisu pozivali na demonstracije. Tek prosvjed protiv nasilja u obitelji, koji je u potrazi za slavom i opterećena vlastitim bračnim nevoljama povela glumica Jelena Veljača, vrativši se iz Beograda i donijevši sa sobom dah beogradskog proljeća. To je gruda koja bi se mogla zakotrljati.

Samo nije jasno je li to bio prosvjed protiv nasilja, protiv obitelji ili protiv države. Lukavi Andrej i sam se pridružio prosvjedu protiv samoga sebe, otupivši tako ionako slabašni glumičin glasić.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari