Pratite nas

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Uloga Dejana Jovića u Vučićevu pohodu na Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Dejan Jović nije, kako se to svojedobno smatralo, tek jedan od najmoćnijih Srbalja na svijetu. On je, naime, rabeći tu svoju moć, ugrađenu gotovo kao gonik za provedbu novoga velikosrpskog memoranduma, ostvario zavidan pa dosad gotovo i nezamisliv političko-diplomatski uspjeh u Hrvatskoj.

Svojedobno otpisani Josipovićev savjetnik pozicionirao se na nekoliko ključnih mjesta u Zagrebu. Na Fakultetu političkih znanosti odgaja mlade ljude – politologe, upućuje ih u tajne i umijeće vođenja politike na području međunarodnih odnošaja dok istodobno usmjerava i njihov budući rad.

S mjesta člana uredništva časopisa „Politička misao“ razvija i širi svoje neoboljševičke ideološke teorije o hrvatskom identitetu kao konstruktu nastalom tek u Domovinskom ratu, koji navodno onemogućuje afirmaciju srpskoga identiteta, iza čega se zapravo skriva pokušaj teoretskoga opravdavanja velikosrpske politike i svih zlosilja što su ih u ime te politike počinili Srbi tijekom 20. stoljeća u Hrvatskoj.

U inozemnim krugovima je poznati i kao savjetnik stanovite britanske obavještajne ustrojbe „Economist Intelligence Unit“, što  mu, uz doista stvarnu moć, pokadšto omogućuje i krinkom premazan utjecaj na političke događaje u Hrvatskoj.

Nedvojbeno je Dejan Jović sudjelovao i u nedavnoj diplomatskoj operaciji dovođenja srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića u Hrvatsku, što je javno demonstrirao u prostorima nekadašnje hrvatske grčko-iztoične crkve, koje je sebi danas prisvojila srbijanska državna crkvena organizacija – t. zv. Srpska pravoslavna crkva.

Zahvalan na sjajno odrađenom poslu i prigodi koju mu je pružio, srbijanski predsjednik je ubrzo iskoristio prigodu, a kao svojevrsnu zahvalu Joviću, na poprilično je vješt način, ovaj put tek u zagrebačkom okruženju, opetovao svoju velikosrpsku politiku na takav način da je ona, umjesto jedinstvena hrvatskoga otpora, proizvela nove i međusobne hrvatske prijepoe koji ne prestaje ni nakon Vučićeva odlaska iz Hrvatske.

Dok se taj dobro osmišljeni Jovićev učinak, nakon početnoga rasplamsavanja počeo polagano stišavati, hrvatsku je javnost zapljusnuo neugodan zahtjev Srbalja za autonomijom u Hrvatskoj, što ga je preko Pupovčeva t. zv. Srpskoga narodnog vijeća uputio Aleksandar Vučić Zagrebu.

U nešto više od desetak zahtjeva, a Dejan Jović zna da se radi o protuustavnim zahtjevima, Srbija pokušava od Hrvatske iznuditi ono što je velikosrpska politika na čelu s Miloševićem i JNA pokušavala ostvariti tijekom devedesetih godina agresijom i okupacijom trećine hrvatskoga državnog teritorija.

Neusklađene političke reakcije Pantovčaka i Markova trga na neumjesne i nezajažljive zahtjeve Srbalja rezultat su smišljene Jovićeve operacije, čiji je cilj podjelama oslabiti hrvatsku pregovaračku poziciju, a dugoročnim održavanjem kaosa i međusobnih napetosti postupno stvarati ozračje koje bi na vlast u Hrvatskoj trebalo dovesti poželjnu političku garnituru Srbiji ili kako to Jović voli kazati nove generacije identitetom neopterećenih Hrvata.

U oživljavanju velikosrpskih aspiracija bivši je Josipovićev savjetnik i „mudri“ profesor međunarodnih odnosa, pozicijom koju očito neizravno umije rabiti, mogao utjecati i na zamrzavanje odluke hrvatskih vlasti o nabavi borbenih zrakoplova F-16 od Izraela, čime je polučio više političkih ciljeva – od dobivanja vremena za naoružavanje srbijanske vojske, preko odluka susjednih država da im u sklopu air-polica nebo nadziru Talijani i Grci, a ne Hrvati pa sve do složenijih političkih operacija, poput nastavka demonizacije hrvatskoga naroda, kako je to izložbom o Jasenovcu u UN-u, nedavno načinila aktualna srbijanska vlast.

Jovićev diplomatski uspjeh od sad će se mjeriti ubrzavanjem europskih koraka Srbije prema Bruxellesu, dominacijom nad Hrvatskom i pokušajima da se umjesto pozicioniranja na uspravnici Baltik Jadran Hrvatska sve više veže uz Balkan.

 Uostalom, premda manje razvidno pokazuje to i dovođenje turskoga predsjednika Erdogana u Zagreb te nespretni diplomatski pothvati u Teheranu i Sočiju, u kojima je, zbog velikosrpskih političkih ciljeva, savjetodavne prste mogao imati i profesor. Fakulteta političkih znanosti Dejan Jović.

Ivan Svićušić

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Pupovac priprema temelj za neko novo odcjepljenje i opravdanje za agresiju!

Objavljeno

na

Objavio

Pupovac ultimativno zahtjeva i naglašava da se „moraju“ uvesti manjinske samouprave, odnosno novi teritorijalni ustroj.

Najnoviji medijski istupi Milorada Pupovca, a čiji se karakter može tumačiti i kao ucjenjivački, najbolje govore o nužnosti promjene izbornog zakona koji se odnosi na izbor manjinskih zastupnika, a koji, ovakav kakav je otvora prostor za ucjene većinskog naroda.

Jer notorni Pupovac, a to je postalo razvidno nakon posjeta srbijanskog predsjednika Vučića Hrvatskoj, po mišljenje ide u Beograd. „Ne moraš baš za svaki zakon da glasaš, Milorade” poručio je javno Vučić Pupovcu u Vrginmostu i pokazao da je Milorad obični potrčko.

Pred Vučićem šuti, a Hrvatima bi naređivao

No, koliko je god Pupovac jadan i mali pred srbijanskim predsjednikom, u kontaktu s hrvatskim političarima pretvara se u gramzivu goropadnicu. Njemu je sve dopušteno i on se sve usudi. Iako Hrvatska ima osigurana manjinska prava kao malo koja europska država, Pupovac mrtvo hladno traži još.

Zaključci koje je Srpsko narodno vijeće usvojilo na Velikoj skupštini, a koji su potom upućeni Vladi, idu prema stvaranju još većih podjela između manjinskog srpskog naroda i hrvatske većine. Oni, sasvim sigurno, nisu slučajni, posebno ako ih se promatra u kontekstu ranijih poteza i izjava čelnika srpske manjine, a koji se otvoreno stavljaju u ulogu produžene velikosrpske ekspoziture u Hrvatskoj. Skandalozna je i sramotna teza koju Pupovac gura da je položaj srpske manjine pogoršan posljednjih godina.

Pupovac u tom dokumentu traži elektrifikaciju sela u kojima živi srpsko stanovništvo, pravo na obnovu u ratu razorenih i uništenih kuća, kao i stambeno zbrinjavanje za one koji su ostali bez stanarskih prava. No, nije mu na pamet palo da milijunska sredstva koja traži i dobiva za Novosti kako bi vrijeđao većinu i politički djelovao, preusmjeri za elektrifikaciju ili obnovu kuća, koje su u agresiji na Hrvatsku srušili njegovi sunarodnjaci. Među kojima je, recimo i to, bilo i najbližih članova Pupovčeve obitelji.

Pupovčevi kadrovi

Pupovac ignorira krizu u državi i od Vlade dekretom traži da se “aktivno provodi politika zapošljavanja pripadnika srpske zajednice“, kao da je riječ o povlaštenoj kasti. Dnevno i veliki broj Hrvata iseljava iz Hrvatske, a Pupovac mrtvo-hladno traži uhljebljivanje svojih kadrova. Kako bi još niz godina vladao i manipulirao srpskom manjinom.

No, kad smo već kod toga, bilo bi zanimljivo analizirati koliki je broj svojih kadrova Pupovac uspio ugurati na funkcije po ministarstvima i javnim poduzećima?! Mnogi bi se jako iznenadili.

U zahtjevima ide Pupovac i na ideološke pozicije pa traži prestanak poricanja zločina nad Srbima u NDH. Vjerojatno se ne smiju ni poricati krivotvorene brojke kojima deklarirani četnici godinama mašu kako bi dokazali genocidnost Hrvata.

No, žrtve Srba i velikosrpske politike mudri Pupovac ne spominje, a nije mu pravo ni to da se napokon ekshumiraju jasenovačke žrtve jer po svim dosadašnjim materijalnim dokazima i svjedočanstvima, moglo bi se dogoditi da se k’o kula od karata uruši još jedan dobro smišljen srpski mit.

Ipak, u tim Pupovčevim zahtjevima najskandalozniji je onaj u kojem SNS zahtijeva da „institucije srpske zajednice, posebno SNV i Zajedničko vijeće općina (ZVO), moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu s njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera”.

Erdustki sporazum prestao je vrijediti u siječnju 1996.

Dakle, iako je riječ o dokumentima s jasno ograničenim vremenskim trajanjem – u Erdutskom sporazumu se vrlo jasno navodi da postoji prijelazno razdoblje od dvanaest mjeseci za ostvarenje ciljeva koji su u njemu navedeni, a predviđena je i mogućnost produljenja za još dvanaest mjeseci ako to zatraži bilo koja strana u sporazumu, a prestao je vrijediti u siječnju 1996. – Pupovac ultimativno zahtijeva i naglašava da se „moraju“ uvesti manjinske samouprave, odnosno novi teritorijalni ustroj.

Koje bi onda Pupovac i klika tumačili kao temelj za neko novo odcjepljenje i opravdanje za agresiju!

SNS-u očito nije dovoljno to što su Srbi zastupljeni u svim predstavničkim tijelima, lokalnim upravama i samoupravama gdje živi srpska manjina. Istodobno Hrvati u Srbiji nemaju ni minimum minimuma kada su u pitanju manjinska prava.

Opet mu smetaju Markač i Gotovina

Pupovac se naravno nije usudio svom šefu Vučiću reći da u tom smislu nešto poduzme. Ali zato je hrabro konstatirao kako je oslobađajuća presuda u Haagu generalima Gotovini i Markaču dovela do povećanja netolerancije prema Srbima i ugroze njihovih prava, antisrpskog sentimenta.

Iako je o odnosima srpske manjine i većinskoga hrvatskog naroda netolerantan, jedino Pupovac i ekipa oko njega i upravo oni – svojim etnobiznisom, opravdavanjem velikosrpske agresije na Hrvatsku i sadašnjom huškačkom retorikom – dovode do eventualnog antisrpskog sentimenta.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko Slovo

UCJENA U TRINAEST TOČAKA

 

Mladen Pavković: Što to traže Pupovčevi Srbi?

facebook komentari

Nastavi čitati