Pratite nas

Kolumne

Barbari pred vratima hrvatskih medija

Objavljeno

na

Vlasnici TV N1, projugoslavenski i prosocijalistički nastrojene televizije koja donosi vijesti “iz regiona”, su Srbin iz Kragujevca koji se obogatio u vrijeme Miloševića i američki multimilijarderi koji drže 120 milijardi dolara vrijedan investicijski fond i o kojima je snimljen film “Barbari pred vratima”

Stvar se iscrpno potrudio istražiti Denis Kuljiš još poodavno, razotkrivši pozadinu novih vlasnika Nove TV. Nije li malo licemjerno glumatati brigu za malog čovjeka a voditi preko sto milijardi dolara vrijedan investicijski fond poznat po metodama preuzimanja korporacija koje su izvan svega što je u kapitalizmu inače dozvoljeno?

Upravo to je praksa današnjih medija i TV stanica: sve se vrti samo oko profita, a profit se najlakše ostvaruje manipuliranjem osjećajima gledatelja. Kog briga što je vlasnik beskrupulozni ovrhovitelj koji bakicama plijeni trećinu mirovine od sedamsto kuna za TV pretplatu ako su mu novine “na strani pravde i malog čovjeka” te “ugroženih i potlačenih skupina”. Tako je i TV Nova dobila nove vlasnike: Srpskog poduzetnika Dragana Šolaka, multimilijardera i jednog od pet najbogatijih Srba, prema izvješćima srpskih medija, i još kudikamo bogatije američke vlasnike fonda koji upravlja imovinom vrijednom nevjerojatnih 120 milijardi dolara – KKR, Kohlberg, Kravis, Roberts fond. Nitko od njih nije cvijeće.

Porez je za budale

Dakle tko su ljudi koji stoje iza pravedničke N1, i koji će od sad stajati i iza Nove TV? Šolak je svoje medijsko carstvo izgradio koristeći bezvlašće u doba Miloševića, uzurpiravši besplatno državne resurse. “Čovjek je postao milijarder kad mu je država gotovo besplatno prepustila monopol na tržištu kablovske televizije i telefonije. I ne samo da mu nikada nije naplaćeno ništa za državne resurse koje je koristio, nego mu je kasnije omogućeno da na prihod veći od milijardu eura izbjegne porez tako što je SBB u Srbiji prodao preko fantomskih off-shore firmi”, kaže za srpske medije jedan ugledni srpski biznismen koji ne skriva da je ogorčen povlaštenim tretmanom koji Šolak uživa u Srbiji. I ne samo u Srbiji: Nacional je nedavno donio članak u kojem navode kako je, prema “Malta files”, Dragan Šolak i iz Hrvatske izvukao milijune eura izbjegavši pritom plaćanje poreza. “Dokumenti pokazuju kako se izbjegava plaćanje poreza u Hrvatskoj i kako je novac koji su uplatili Hrvatski Telekom, Iskon i VIPnet završio na tajnim računima United Media Grupe na Cipru i u Lihtenštajnu”, pisao je Nacional u tekstu naslovljenom ” Medijski mogul Dragan Šolak iz RH izvukao 6,7 milijuna eura BEZ PLAĆANJA POREZA”.

Malta Files je inače projekt EIC-a, Europske istraživačke kolaboracije. Cilj je bio istražiti kako mala otočka zemlja, koja je formalno članica EU, služi kao piratska baza za izbjegavanje plaćanja poreza unutar same EU. Ne treba ići do Paname! Iako ima sve koristi od članstva u EU, Malta zapravo pruža utočište velikim korporacijama iz EU i bogatim privatnim klijentima koji žele izbjeći plaćanje poreza u svojim domicilnim državama. Naravno, Šolakovi poslovi idu preko Malte.

“Manjinski vlasnik United Media Grupe Dragan Šolak, jedna od najbogatijih osoba na Balkanu, ima već duže vrijeme lanac tvrtki u poreznim oazama na Cipru, Britanskim Djevičanskim otocima, Sejšelima, u Švicarskoj i Lihtenštajnu. Većinski vlasnik United Media Grupe, koja u Hrvatskoj emitira program svog sportskog kanala Sportklub i informativnog kanala N1, američki je privatni dioničarski fond KKR, sa sjedištem u američkoj saveznoj državi Delaware i na Kajmanskim otocima, a u njegovu tvrtku majku na Kajmanskim otocima 50 milijuna eura uložila je i Europska banka za obnovu i razvoj”, navodi se u tekstu Blaža Zgage, slovenskog istraživačkog novinara. Kad smo kod Slovenije, i tamo Šolak, pasionirani igrač golfa, ima svoje prste: 2013, je kupio golf igrališta u toj državi za jedanaest milijuna eura. A nedavno je kupio i sebi privatni transatlantski avion za nepoznat iznos: desetak milijuna eura je dao u kešu, ostatak na leasing, ali iznos leasinga nije poznat. Dakle, ima se, može se.

Krađom stupova do prve milijarde

I u BIH su pisali o Šolaku: “Televiziju N1 osnovao je zato da, kad sudovi, inspekcija ili SIPA počnu pretraživati njegove poslove, poput nelegalnog emitiranja kanala, neplaćanja poreza, uzurpiranja elektro stupova u vrijednosti preko 11 miliona maraka, nepoštivanja sudskih presuda u slučaju Sport Klub, putem informativnog programa televizije N1, napada službenike organa koji ga istražuju i optužuje ih da rade protiv interesa stranog kapitala i da će ih i dalje javno osuđivati i šikanirati šaljući tako svima poruku, da ne smiju ni kažnjavati niti istraživati njegov Telemach”, kažu Prvenovine iz BIH. “Uvidjevši da zakon u BiH djeluje bolje nego u Srbiji, Dragan Šolak je došao na ideju da otvori N1 televiziju koja se financira ilegalnim emitiranjem NetTV-a (sa sjedištem u poreznoj oazi). Šolak je otvorio televiziju N1 u Luksemburgu, kako bi izbjegao kažnjavanje od strana organa države BiH (Regulatorne agencije i organa drugih država gdje se emitira).

Pošto se nelegalno stečeni novac od Net TV-a nalazi u poreznoj oazi, Šolak lako financira televiziju sa sjedištem u drugoj poreznoj oazi – Luxemburgu – jer mu nije potrebno dokazivati porijeklo novca, a ujedno ne plaća porez na transfer novca.

Kako Šolakova N1 televizija u praksi štiti Telemachove radnje? Kad inspekcija zaustavi nelegalnu radnju Telemacha, tada Šolak, u akciju na općinu, šalje N1 televiziju u cilju zastrašivanja općinskih službenika. Ako službenici ne odustanu, tada slijedi prilog u dnevniku N1 televizije. Sličan postupak je i sa tužiteljstvom. Kad tužiteljstvo istražuje nelegalne radnje Telemacha u dnevniku N1 televizije se emitira prilog – imovinska karta predmetnog tužitelja – sve u cilju odustanka tužioca od istraga protiv Telemacha”, navode oni, i daju i primjer:

“Kad je Kantonalni sud Zenica presudio da je čak 73 kilometra Telemachove nelegalne mreže nakačeno na stupove Elektroprivrede, krenula je ofanziva N1 televizije na općinu i sud. Čak 12 puta su novinari njegove televizije obilazili općinske službenike kako bi im poslali poruku: Ako na osnovu presude zabranite rad Telemachove nelegalne mreže postavljene na stupovima Elektroprivrede BiH – što je sud pravosnažno utvrdio – sljedeći dan mogli biste se naći u prilogu centralnog dnevnika N1 televizije. Neki razlog bi se već našao , a po potrebi i izmislio?

Kada treba Regulatorna agencija za komunikacije oduzeti dozvolu za rad N1 televiziji zbog blaćenja ljudi i institucija, tada do izražaja ponovo dolazi smišljeni plan Dragana Šolaka – Regulatorna agencija ga ne može kazniti, jer je sjedište N1 televizije izvan Bosne i Hercegovine (u Luksemburgu). Tu priči nije kraj. Kada naš portal javno objavi informacije o koruptivnim i nelegalnim radnjama, tada hakeri pokušaju srušiti naš sajt. Stoga smo uvjereni, da će poslije objave ovog teksta, ponovo pokušati cenzurirati naš portal.”

oni na kraju pišu, “Preostaje nam samo još da vidimo da li će Šolak svoj plan uspjeti realizirati do kraja i zavladati medijskim prostorom Bosne i Hercegovine ili ipak neće?”

Izvezi, uvezi natrag, ne plati porez

Ako je uspio u BIH, a jest, zašto ne bi i u Hrvatskoj? Istim metodama: zastrašivanjem i ucjenom? Jer, tome “liberalni” mediji ponajviše i služe – zaštiti interesa superbogatih, kroz zalaganje za prava “potlačenih” od homoseksualaca do imigranata. Njegova “United group” je višestruko veća od Hrvatskog Telekoma. O tome kako se obogatio je iscrpno pisao Kuljiš u “Jutarnjem”:

“Počeo je 90-ih trgujući muzičkim pravima za područje bivše Jugoslavije, a zatim se uključio u lukrativno tržište distribucije filmova za kina i kazeta za videoklubove. Neformalna burza uspostavljena je još usred rata u Budimpešti, gdje se dilalo za videoteke, kina i nacionalne televizije.

Šolakova izvorna firma za digitalne mreže, Gerrard Enterprises, registrirana je 2004. u poreznoj oazi na Otoku Man, ustanovili su vrijedni slovenski istraživači. Suvlasnica je Šolakova žena Gordana koja je 2013. kupila vilu na Ženevskom jezeru plativši porez od 7,5 milijuna eura. Onda su pribavili avion Cessna Citation XLS i preuzeli Kraljevsko golf-igralište na Bledu…

Nacionalni TV kanali bili su u Srbiji u doba Miloševića pod režimskim nadzorom, a mnoštvo malih TV postaja ilegalno je emitiralo piratirane premijerne filmove i bilo kakva bulažnjenja lokalnih redikula i radikala. Iz te stihije počela se razvijati alternativna kabelska mreža, koja je dosegla 60-70 posto kućanstava, dok je u Hrvatskoj to i sad samo 30 posto. Novac od reklama – najvažnije su tu reklame državnih poduzeća – išao je monopolistu koji je ovladao kabelom, SBB-u. Oni su distribuirali signal javnih kanala, a nudili su i različite programske pakete, sportske, filmske, dokumentarne… Taj se program uvozi i plaća u inozemstvo, tako da ova golema operacija ne donosi nikakav profit koji bi se mogao oporezovati”, kaže Kuljiš. Naravno, posao se razgranao uz podršku političara koje je kupovao i oligarha, ali i kreditom EBRD-a od više stotina milijuna eura kojeg je Šolak dobio kako bi širio EU-propagandu suprotnu od Miloševićeve nacionalističke, tj. kako bi Srbiju povuako na “pravu” stranu. Ne treba niti sumnjati da će isto raditi u Hrvatskoj, i da će mu EU dati koliko god treba da nas uvjeri u prednosti bratstva i jedinstva, regiona, Zapadnog Balkana, dovlačenja imigranta, čega god već treba.

Barbari iza barbara

A onda je svoje medijsko carstvo 2013, odnosno veći dio njega, prodao za preko milijardu dolara (1,2 milijarde eura je navodno bio iznos, no nitko ne zna točan) još gorima od sebe: Herojima spomenute knjige i filma “Barbari pred vratima”, navedenim vlasnicima KKR-a. “Zašto je KKR istovario milijarde, ako nema zarade, a republikanac Henry Kravis nije poznat kao filantrop, nego kao hladna riba s temperamentom velike bijele psine? O tome se može samo nagađati. Činjenica je da novac odlazi iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, a u marginalnom hrvatskom poslovanju otkrivena je porezna nepravilnost koju, međutim, nije lako ukratko objasniti. Stvar je u tome što se osim eksploatacijom kabelskih mreža na Balkanu, United Group kroz svoju United Media diviziju bavi distribucijom sadržaja drugim kabelskim mrežama. Ima osam Sport Klubova (SK) koji se vrte po kafićima, narodnjačkih Grand 1 i Grand 2, kanal Cinemania, Fight Channel i koješta drugo, a na koncu i – sasvim neobična pojava u ovom kontekstu – regionalni njuz-kanal N1 koji u editorialu naginje ulijevo, kao da mu je vlasnik Tsipras, a ne Kravis”, objašnjava u nastavku Kuljiš. “Prava za emitiranje tih kanala hrvatski kabelski operateri (HT, VIP, Iskon…) plaćaju na maltešku adresu jedne od podružnica United Grupe. Kako Malta nije porezna oaza, nego članica EU, s kojom Hrvatska ima sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, porez plaćen u La Valetti (35 posto) računa se kao da je plaćen u “unijaćenoj” Hrvatskoj (također 35 posto). No, Malta ima tu osobitost da stranim firmama koje su kod njih samo registrirane i “papirnato” prisutne, vraća 85 posto poreza, što znači da UB ondje zapravo plaća samo pet posto dobiti, a ostatak odmah prebacuje na Cipar, da novac bude u društvu sa svim ostalim srpskim off-shore parama. U posljednje vrijeme, doduše, to je rearanžirano tako da lova ide u Luksemburg, gdje je apsolutno najveći mutež, pa su ondje osim Šolakovih američkih firmi registrirani i mnogi ruski hedge-fondovi”, kaže Kuljiš.

A odakle ova sintagma o barbarima? Henry Kravis i njegov rođak George R. Roberts, koji su u dilu sa Šolakom, su praktički izumili tzv. “Leveraged buyouot”, odnosno kupovinu kompanije novcem i prihodima te same kompanije. U stvari, radi se o pljački. Na taj način je kupljen (i kasnije uništen) od strane tog dinamičnog dvojca američki div prehrambene i duhanske industrije RJR Nabisco. Knjiga pod naslovom “Barbari pred vratima” koju su napisali istraživački novinari Bryan Burrough i John Helyar se bavi bitkom Rossa Johnsona, CEO-a RJR Nabisca, koji je htio otkupiti dionice od ostalih suvlasnika korporacije.

Njemu su se suprotstavili Kravis i Roberts. Kravis je bio prva osoba s kojom je Johnson razgovarao o modelu LBO otkupa ostalih dioničara, kao s pionirom na tom polju, ali ga je Kravis izdao sklopivši dogovor s American Express-om. Uslijedio je rat oko otkupa dionica kojeg je Johnson izgubio, a Kravis i Roberts su preuzeli Nabisco. No nezgodna strana rata oko otkupa dionica je što je kompanija pri tome zadužena preko svake mjere. Naslov dolazi odatle što je Forstmann, jedan od sudionika kupovine, nazvao Kravisov novac “lažnim drekom od smeća od obveznica” (phoney junk bond crap) i rekao kako su on i njegov brat “stvarni ljudi sa stvarnim novcem”, apelirajući da se zaustavi pirate koji korporacije kupuju nepostojećim novcem i dugovima kod banaka, poput Kravisa: “Mi moramo odgurnuti barbare od vrata našeg grada”, izjavio je.

No barbare nije uspio odgurnuti, a dobri su izgledi da će isti ti barbari, u suradnji s istim takvim barbarima “iz regiona”, preuzeti cijeli hrvatski medijski prostor. A onda bi i Hanžekovićeve tiskovine i Babićev Index mogli izgledati kao oaza istinitog novinarstva, spram onog što ćemo moći gledati na “uglednim” TV stanicama združenih barbara iz SAD i Kragujevca.

Marcel Holjevac : Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Neki članovi povjerenstva kao “isljednici”

Objavljeno

na

Objavio

Neki članovi saborskoga povjerenstva o Agrokoru ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju jednu vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća

Na slučaju saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor nije teško uočiti dvije političke tendencije. Po logici zakona jedna se kreće prema ukidanju povjerenstva, dok bi druga, koju zastupa oporba, trebala krenuti preko relativizacije zakona i na kraju ukidanju prava.

Prva se kreće tragom demokratske tradicije i poštivanja vladavine prava, a druga, čiji su izraziti predstavnici mostovac Nikola Grmoja i sdpeovac Gordan Maras, starom balkansko i totalitarnim komunističkim nasljeđem, koje je sebi prisvajalo pravo na koruptivno ponašanje, dok se s protivnicima pokušavala obračunavati na vrlo radikalne načine.

Primjera takvoga licemjernog ponašanja tijekom 20. stoljeća je na pretek, a njegova balkanski načela formulirana su u izjavi srbijanskoga političara Nikole Pašića, kojem je zakon služio tek za obračun s političkim protivnicima, dok je svoje političke pristaše oslobađao od zakonskih obveza.

Novija inačica stare Pašićeve balkanske metode političkoga obračuna našla je potvrdu i poruci jugoslavenskoga komunističkog diktatora Josipa Broza, koji se u obračunu s nositeljima Hrvatskoga proljeća obračunavao pod geslom kako se sudci ne trebaju držati zakona kao pijan plota.

Koliko god ovako retrogradna tendencija bila škodljiva za razvoj hrvatskoga društva, ona je logična posljedica, ne samo ideološkoga nasljeđa dviju bivših jugoslavenskih diktatura, nego i cijeloga sustava sadašnjega hrvatskog pravosuđa, očito premrežena kadrovima sa starim balkanskim i jugokomunističkim mentalitetom, koje nažalost nije prošlo ni svoju minimalnu lustraciju.

Osim toga, u političkom smislu, nije nelogično ni ponašanje oporbe, koja u okviru saborskoga povjerenstva, doduše demagoškim smicalicama, poluinformacijama i neznanjem, snažno koristi povjerenički položaj kako na na slučaju Agrokora stjecala u javnosti toliko potrebne bodova za rušenje aktualne vlasti.

Naravno, to je posve legitiman politički postupak, koji doista šteti sadašnjoj vladi. Nu to nije problem oporbe, nego vladajuće većine, koja očito nije dorasla prijeporima s oprobom, a ni problemima Agrokora, koji nisu nastali preko noći.

Posve je druga stvar to što se i neki oporbeni članovi povjerenstva ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju neku vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća.

Tu su metodologiju, nakon ubrzanih tečajeva, već od 1944. svladavali bivši oznaški i udbački likviodatori.
Srećom, danas još uvijek živimo u demokratskom društvu, a i formalni NKVD-e je nestao s političke pozornice pa se od nabrušenih komesara iz saborskoga povjerenstva za Agrokor ne treba bojati bar za fizičko uništenje.
Kako se povjerenstvo bavi pitanjima političke, a ne kaznene odgovornosti, njegov je prvenstveni cilj oblatiti, optužiti i dikreditirati političkoga protivnika.

Nu taj politikanstki cirkus ne će nanijeti samo štetu vladajućoj većini, nego bi se njegov utjecaj mogao prelijevati i na opće poslovno i gospodarsko ozračje, čime će račun platiti cijela hrvatska država.

Bajkovito izgleda da interpretraciju zakona tumači državni odvjetnik, a ne za to ovlaštena državna tijela.
Pokazuje li možda i to opće stanje u kakvom se nalazi hrvatsko pravosuđe?

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Dica su to Malešna, al’ znadu komu su sviće palili – Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Objavljeno

na

Objavio

Školu moreš
Al’ ne moraš imat
Ae
Komu se uči, neka uči
Neka buba, čita, zbraja i dili
Na volju mu je

Al’
Kuvat u nas moraš znat
Ono zeru, mrvočak
On’liko k’liko se kuvalo u našemu sirotinjskomu kraju na golu kamenu
Na kominu su šamot ciglon
U bronzinin što su se mrčavi
Cunali
O komaštrin

Moja baba nije znala pravit sto i jedan kolač
Ni čut
Kakvi kolači, kakvi bakarači
Kašnje je to došlo
Su markan iz Njemačke
Uskupa su flajdan i hauban za kosu
Su prvin merđanin i bagerin
Uskupa su petardan
Njemačkin štekan Ma’lbora i Zipašin

Nisu naše kuvarice
Ravne onin iz
Slavonije
Ni govora
Jerbo naše
Valja pravo reć’
Nisu imale nit’ mat’rijala za toga

Pravit svo ono bogatstvo nisu imale sučin al’ zato
Su naše pekle
Privrte vrile
Ušćipke meke
I padišpanj u koji bi viju rukan vridnin zadivale

Bile vrlo stručne
Za rašćike i koštradine
Za kruva ispod sača
Raka su metvicon i puron
Stručne za pečenice, divenice i toća

Još k’o dite
Učilo me naškoj kuvariji
Metnili bi mi zdilu, bilu.. su jajima na tolu
Ispod niske odrne
A ja na stočiću propeta
Unde di gleda priko Bejine kuće
U Osoje
Metnili bi mi
Šaku brašna, soli navr’ prsta
Kap varenike, zeru mlake vode
Pa bi unda sama zamišala privrte
Gledajuć satrat sve one gljize

Izlivala bi i’ kacijolon
U zagrijanu, crnu tavu na šporetu
Pa bi začvrčalo na kapi ulja

Čekala bi da zeru skori
Ujti su donju stranu
Pa unda privrnila
Unda bi jopet
Pričekala
Minut, dva
Pa
Iskrenila na pijat
Oni na sitne, crljene ruže

Amerikanski pijat
Oni što je doša’ brodon u jednoj od oni’ puni’ skrinja moje babe
Što su njojzi slala braća iz svita

Najlišpe na svitu meni je bilo na vrilu privrtu
Posut rukon zeru cukra
Onako iz zdraka
Samo da zabili sridica
Pa pljesnit rukama i gledat
Kako cukar krabi vrućina koja ugusto iz privrte
Dimi

Doklen ideš
Musavin rukan privrćeš listove one dvi materine knjige zvane – Kuvarica
One su tvrdin korican
Su šarevitin slikan, kojima smrti nema

To ti je najdraža zabava bila
Ist i privrćat slike
Oni knjiga što i’ je mater kupila u vakat kad se udala prikomlada
T’liko mlada da ni kuvat nije znala

Kuvarice ob’e znadeš napamet
Od
Do
Svako slovo i svaku sliku
I znadeš šta bi iz nje najradije pojio
I ti
I ćaća ti
I brajo
Jerbo si i nji’ uvik pita šta bi oni za se’
Probrali
I silijo bi i nji’
Sve redon
Da ti upru prston u najlišpu sliku
Ae
Jerbo glavno je bilo izabrat šta ‘oćeš
Izabrat na sliki
U mašti
To ti je unda isto k’o da si kupijo i mat’rijal
I kuva i peka
I pojio zaprave

Kraj studenoga je i oni je vakat
Kad se po selu uzvire gudini po kućarin

Dobranalo se iznenada to jedno jutro kad ti se mrzle ruke lipu za volan
A iz usta ti dimi od leda doklen govoriš
Pa puneš u caklo
Da dica rukan
Mogu mećat srca
Dok se vozu

Pa se ne voziš više u običnomu autu kroza mrzle dane
Nego u malešnoj galeriji
Njijovi imena
I srca

U te studene dane
Uvati gudine skrika po kućarin
A u zdraku se izmiša mirluš brenera
Svinjski dlaka
I vrile vode
Postanu tražena roba u selu one lole što znadu utvrdo gudinu držat nogu

Vrime je to oštra mirluša
I vrime oštri’ noža
Zvona za bikarenja
I sindžira za okrićanja

Nije lako bit gudin
Priko godine
Ni čut
Krajen godine
Apose je gadno bit gudin
Milo ti ji dođe

Ae
Meni milo gudina
Oduvik
Šta mu je život
Ništa!
Ide, pije, tovi se
Ne misli se o ničemu
Svaki dan mu jednak
Nečisti podase
A dalje svoga kućara niti ne zna
Loče iz korita mekinje i spirine
Pa čeka
Da ga se su prvin ledon prikolje
Posoli krupnon soli
I na lisi ga se razviša

Studeni je
Mrznu cakla
Dobranalo se ono jutro kad se ruke mrzle za volan lipu

Vratili mi se sokolići moji
Oni moji stariji
Iz našega Vukovara
I već danima govoru
Šta su sve vidili
Okon i srcon
Di su i šta ili
Di sviće palili
A di se do tlea
Poklonili

Donili u rukan malešni Vodotoranj
I malešnu Golubicu
Donili sasebon Vukovar na naš jug
U dnu malešnoga Vodotornja
Upisana ona časna godina
Tisućudevestodevestprva
Ona za koju moraš znat di si bijo
I ti
I svi koliki

Vidili moji sokolići gorikar
Sve naše barjake na vrpi
Sve
I one crne koji su u nemilosti
Poradi
Pozdrava
Za Dom spremni
Dica su to
Malešna
Al’ znadu komu su sviće palili

Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Neka nemaju velike škole
Znadu
Više se volu igrat nego sidit nada knjigon
Uču se išton privrte zamišat
Al’ o ratu sve ono prikovažno
Već znadu

Jerbo
Nije njima cili svit
Kućar i puno korito
Nisu godine proveli samo ločuć spirine
I gledajuć u prazno
Dica su al’
Mislu glavon i srcon
I volu svoje

Tak’ima mista
Nikad’ neće bit’ ni na hateveu
A ni na državnon koritu

Taki poda rukon cili život nosu one dvi Kuvarice tvrdi korica
Iz koji’
Znadu šta ‘oće

Znadu izabrat

Znadu kako je srce i mašta
Prišnije
Od onoga zaprave

Kako je prišnije crtat onin praznin, promrzlin rukan srca po caklu
Nego živit k’o gudin koji ne vidi baš ništa dok ide sve redon
I zaprave

Znadu kako se more i mora volit sve svoje redon
I upaljenon svićon
I pismon
I molitvon

More se volit sve svoje su onin što šalješ u modernin, šarevitin skrinjan
Koje i danas dolazu na naš kamen sirotinjski

Tisnin putin
Odsvaklen

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari