Pratite nas

Barbika razodjenula sujetnog i frustriranog predsjednika

Objavljeno

na

Što se kampanja za predsjednika Republike više zakuhava to do punog izražaja dolazi pravi karakter aktualnog predsjednika Ive Josipovića. U prvoj kampanji za predsjednika, onoj 2009., Ivo Josipović nam se predstavio kao uglađen i dobroćudan profesor, skladatelj, pijanist i intelektualac.

photo-region-hrvatska-licnosti-josipovic_ivo-Ivo_Josipovic_11_u_237979971Nakon posljednjih kočijaških nastupa u javnosti jasno je kako je za takav imidž predsjednika zaslužan tek PR tim te kako Ivo Josipović iz dotjeranih nastupa ima malo dodirnih točaka sa Ivom Josipovićem iz posljednjih nastupa. A upravo su posljednji nastupi u javnosti, intervjui i konferencije za medije pokazali pravo lice Ive Josipovića.

Radi se o sujetnoj osobi, punoj frustracija, spremnoj napakostiti svakome tko u određenom trenutku dovede njegov položaj u pitanje. Ustvari, Ivo Josipović ljubi svoj položaj i društveni status više od ičega.

Da bi se otkrio pravi karakter Ive Josipovića i sva negativna energija koja ga okružuje, odnosno kako bi se raskrinkala lažna medijska slika, koja se o njemu godinama gradi, bilo je potrebno da na drugoj strani ima primjerenog protukandidata. Josipović na posljednjim predsjedničkim izborima nije imao adekvatnog protukandidata, odnosno, protukandidati su namješteni na način da je on, Josipović, bio superiorniji kandidat u svakom pogledu. Sada se na putu drugog Josipovićeva mandata ispriječila Kolinda Grabar Kitarović.

Da bi se otkrio pravi karakter Ive Josipovića i sva negativna energija koja ga okružuje, odnosno kako bi se raskrinkala lažna medijska slika, koja se o njemu godinama gradi, bilo je potrebno da na drugoj strani ima primjerenog protukandidata.

Intelektualno je u rangu s Josipovićem, ako ne i superiornija. O njenoj profesionalnoj karijeri političari mogu samo sanjati. Ukratko, kandidat za predsjednika države kakvog se ne bi posramile niti najveće svjetske sile. Upravo takav kandidat, kandidat na kojeg Josipović ne može gledati sa akademskih visina uz potporu ideološki sklonih mu medija zadaje najviše muka Ivi Josipoviću. Lako je bilo u srazu pobijediti sirovog Bandića, ali kako uglađenu i intelektualno superiorniju Kolindu.

Kada je izgubio poziciju intelektualne superiornosti koju je imao u odnosu na inferiorne kandidate sa proteklih predsjedničkih izbora Josipović je nastupio kao zadnji primitivac. Izgubio je živce i prešao na osobne diskvalifikacije protukandidata. Tako se spusti na nivo kočijaša. Famozni uradak „Barbika“ pokazao je kako u glavi Ive Josipovića, ali i kod njegovog najbližeg tima suradnika vlada potpuno rasulo. Rad na koji bi se svatko normalan nasmijao predstavljen je kao vrhunac obavještajnog, odnosno paraobavještajnog rada. I to od čovjeka koji bi trebao poznavati rukopis obavještajnih službi jer im je šef i svaki dan komunicira sa njima. Uz sve to, predsjednik izađe u javnost sa šizofrenom tvrdnjom o paraobavještajnoj uroti. Možda više ne može prepoznati paraobavještajni rukopis jer mu je glavni paraobavještajac u njemačkom zatvoru?

Šalu na stranu što kampanja više odmiče imamo prilike sve bolje upoznati čovjeka na čelu države, što li ćemo samo do kraja kampanje sve o njemu saznati?

Željko Primorac/hrsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari