Pratite nas

Kultura

‘BAŠ JE HEROJ, TAJ VUKOVAR’: Mislite da djeca ne bi trebala na izlete u Vukovar?

Objavljeno

na

“Svaki korak koji napravim po toj ubogoj livadi, kao da me boli. Prekrasan spomenik sa pticom slomljenih krila miluje sunce. Nešto me steže, vuče, ne da, grabi. To je taj vjetar. Topli vukovarski vjetar…”, piše zagrebačka djevojčica.

[ad id=”68099″]

Nisu svi oduševljeni idejom da hrvatski osmaši odlaze na edukativne izlete u Vukovar jer tamo nema “mora, bazena, zabavnih parkova” i ostalih stvari koje zadovoljavaju današnju djecu. Priče koje čuju od tamošnjih vodiča, smatraju neki, mogu ostaviti traga na njihovoj adoloscentskoj psihi. Laura V., 14-godišnja je Zagrepčanka koja je upravo došla iz Vukovara, a o kojem prethodno nije puno znala. Pročitajte prekrasne dojmove ove djevojčice koja je pokazala da su odlasci u Vukovar nešto najbolje što im se može dogoditi:

TOPLI VJETAR IZ VUKOVARA

“Nalazim se unutar hangara Ovčare… Ne mogu ni pričati. Nije velik prostor, ne mogu ni zamisliti da je tamo boravio 261 čovjek. Hladno je i mračno. Spokojno i gotovo nečujno. Velike zidine kao da dišu. Kao da nam se ti ljudi obraćaju kroz njih. Imena identificiranih žrtava spuštaju se u spirali duž poda. Sretno rješenje…

Ni sama ne znam kako da gledam na cijelu situaciju. Trebam li biti tužna ili trebam biti jaka kao što su i Oni bili? Jedino što znam je da na to sve gledam s velikom dozom poštovanja. Nepregledna livada. Nema kuća, samo šumarak. Već zrela stabla njišu se na toplom vjetru. Ali, tužno se njišu. Sporo. Ne žure se nigdje. I ona odaju počast svim žrtvama. Svaki korak koji napravim po toj ubogoj livadi, kao da me boli. Prekrasan spomenik s pticom slomljenih krila miluje sunce. Nešto me steže, vuče, ne da, grabi. To je taj vjetar. Topli vukovarski vjetar koji postoji.

Koji postoji i želi da mi znamo da je tu. To je taj vjetar koji je spor, topao i umoran. Koji je tu samo da nas podsjeti da je postojan. Ustajao, hladan zrak koji dopire iz hladnih bolničkih prostorija. Vlaga na zidovima. Mogu čuti vriske, uzdahe, nadu. Mogu čuti vojničku čizmu kako odvodi nevine ljude. Mogu čuti opiranje i bol. Simulacija tih ljudi u tim starim, vlažnim prostorijama je jeziva. Sada mi je samo žao i želim van. Na prvi pogled, u Vukovaru kao da nikoga nema. Kao da je otišao sa svim žrtvama. Oronule kuće, stare šume… Nigdje nikoga.

Ali, to je samo na prvu. Sada vidim obnovljene kuće, divlje livade i šume koje nemaju kraja. Osjetim taj topli vukovarski vjetar. Opet je tu. Uvijek je on tu. I svi ti ljudi koji žive s velikom ranom na srcu. Velikim ožiljcima. I oni su tu. I oni žive. Možda ne punim plućima, ali žive. Žive i bore se s realnošću. Vukovar je pao, ali Vukovarci nikada nisu. Veličanstven je, velik dušom koliko i tijelom. Grad Heroj, taj Vukovar.

Topli vjetar, svjež zrak, nepregledne livade i mudre šume, prije natopljene krvlju, a sada potocima, podsjećaju nas da je Vukovar još živ. Da nikada nije umro i da nikada neće. Baš je heroj, taj Vukovar”.

S. Vučković/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

‘Vltava’ – čarobna glazba satkana od uzvišene ljubavi prema naciji, domovini i zavičaju

Objavljeno

na

Objavio

Bedřich Smetana (1824-1884.) otac češke glazbe, utemeljitelj nacionalne opere, skladatelj i dirigent bio je u svojoj 50-oj godini života gluh, tako da na premijeri nije mogao čuti svoje remek-djelo, “Vltavu”, jedinstvenu, čarobnu simfonijsku pjesmu iz ciklusa “Moja Domovina” (“Má Vlast”).

Nije rođen u Pragu (iako se njegovo ime obično veže uz glavni grad Češke), nego u Litomyšlu, malom gradiću istočno od Praga na samoj granici Češke i Moravske, na području na kojemu je službeni jezik bio njemački. Češki je naučio tek kasnije, ali možda je upravo ta odvojenost od materinjeg jezika, pisma i češke kulture u mladom skladatelju i probudila još veću i gorljiviju ljubav prema Rodu i Domovini.

Bila mu je namijenjena sudbina pivara (jer time se bavio njegov otac), ali život ga je odveo na drugu stranu, jer se Bedřich već sa šest godina pokazao vrhunskim glazbenim talentom i nastupio pred publikom na koncertu kao pijanist. Osim klavira, učio je svirati violinu, ali je ipak ostao najpoznatiji po svojim sjajnim skladbama što ih je stvarao najprije zanesen ljubavlju prema ženama koje je volio, a potom i opusom u kojemu je slavio Domovinu, češku povijest i svoju ljubav prema zavičaju.

Ovaj glazbeni virtuoz, dirigent, pedagog i skladatelj, svjetskoj je baštini ostavi dragocjena djela među kojima su najznačajnija:

  • opere “Prodana nevjesta”, “Libuša”, “Dalibor”
  • grandiozni ciklus od 6 simfonijskih pjesama (“Moja domovina”)
  • slavna i čarobna simfonijska pjesma “Vltava”

Uzor Smetani bio je Franz Liszt s kojim je bio i veliki prijatelj, a posvetio mu je i skladbu Šest karakterističnih komada. Na nagovor Liszta Smetana je utemeljio Klavirski institut u Pragu koji ubrzo postaje važno središte glazbenog života. U to vrijeme (do 1856. godine) u Češkoj njegova djela i nisu bila tako poznata. Velike uspjehe postiže tek u Švedskoj (kuda odlazi nakon uvođenja Bachovog apsolutizma). U Göteborgu provodi 5 godina. Postaje poznati i priznati zborski dirigent, pijanist, a utemeljio je i glazbenu školu. Pored svega toga sklada i svoja prva važnija djela (simfonijske pjesme Richard III., Wallensteinov logor i Hakon Jarl).

U Prag se vraća poslije pada Bachovog apsolutizma i radi na utemeljenju nacionalne opere (jer do tada su u Češkoj operna djela izvođena na njemačkom jeziku).

Godine 1866. sklada svoju prvu operu – Braniboři v Čechách /Brandenburžani u Češkoj, a njezina je praizvedba upriličena u Privremenom kazalištu. Ovo je djelo postiglo sjajan uspjeh.

Grandiozni ciklus “Moja domovina” predstavlja jedinstvenu i neponovljivu i snažnu tonsku apoteozu mita i povijesti češke nacije, a cjelokupno djelo Bedřicha Smetane skladna je sinteza nacionalnih i aktualnih europskih glazbenih elemenata upotpunjena savršenim umjetničkim izrazom.

Čovjek ne mora biti Čeh pa da mu srce zaigra kad čuje ove harmonične zvuke koji se tako ljupko upotpunjuju, sljubljuju i stapaju u cjelinu u zadivljujućem, sjajnom i očaravajućem glazbenom remek-djelu što ga može stvoriti samo biće ispunjeno Božjim nadahnućem i žarkom ljubavlju prema Domovini koja se ne da niti može mjeriti nikakvim ovozemaljskim mjerilima.

U svome je Dnevniku na jednom mjestu ovaj veliki skladatelj zapisao: “Ja sam oruđe više sile…jedanput ću u tehnici postati Liszt, a u skladanju Mozart.”

Zaplovimo Vltavom…i uživajmo u krajoliku zavičaja neponovljivog Smetane…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

NEMOJ ME ZABORAVITI!

Objavljeno

na

Objavio

Napisat ću dio priče,
samo kraj će sretan biti
i sad čujem kako viče:
NEMOJ ME ZABORAVITI!

Heroj Domovinskog rata,
kojeg crna zemlja krije,
čekala je sestra brata,
vratio se nikad nije!

Čekala je majka sina
i brisala suze s lica,
uze joj ga Domovina,
pokri sveta trobojnica!

I otac ga ček’o dugo
al morao je jedno znati:
slomit ćeš mu srce tugo
pa ga neće dočekati.

Ali će ga zagrliti
u kraljevstvu Božje sreće,
tek će oni sretni biti
tu gdje tuga ući neće!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Još te čuvam, košuljo sveta!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari