Pratite nas

Komentar

Beljak ne kontrolira svoje zastupnike?!

Objavljeno

na

Rezultati izbora za realne poznavatelje političke scene u Hrvatskoj nisu iznenađenje. Bilo je dosta jasno da će HDZ predvođen predsjednikom, građanskog, pučkog profila, uljuđenog ponašanja, Plenkovićem, dobiti izbore.

U tome mu je znatno pomogao, sada već bivši šef SDP–a, Milanović. Pomogao mu je svojom svađalačkom  retorikom, ali i “jačanjem”svoje koalicije Krešom Beljakom. Beljak mu je oteo napadačko vodstvo na HDZ, pa je u nekim trenutcima Milanović bio preblag prema HDZ-u. Zato je Beljak udarao iz svih položaja i oružja, za njega je HDZ bio crvena krpa. Bio, jer odmah nakon izbora dolazi do velikih obrata.

To u stvari i  nisu  nikakvi politički obrati, već političko bauljanje nesretnika koji se očito bolje snalazi u mraku kraj tuđih automobila nego na političkoj sceni. Jednostavno, Beljak je krivo procijenio. Napravio je velik zaokret odvođenjem HSS-a iz pučke političke obitelji prema SDP-u. Bio je siguran u pobjedu pa se svojim istupima i grubom retorikom želio dokazati svom šefu Zokiju, a kad je Milanović odstupio Beljak se našao na vjetrometini, sam. S jedne strane pojavili su se nezadovoljnici kojima je obećao položaje i funkcije, a s druge strane velika grupacija stranačkih dužnosnika koji su od početka bili neskloni savezu sa SDP-om. Uplašen, bez Zokijeve zaštite, Beljak uzima stvar u svoje ruke, odlučuje iz stranke udaljiti sve koji bi ga mogli ugroziti.

Nije poznato da je netko od šefova stranaka u mladoj Hrvatskoj demokraciji iz stranke eliminarao tako veliki broj najačih ljudi pa je nemoguće procijeniti konačnu štetu, ili korist.
Ipak takav potez očito je kod Beljaka probudio određeni strah pa on najednom obznanjuje kako će HSS podržati HDZ i Plenkovića za premijera. Vjerojatno je to potez kojim se barem malo želio zaštititi šaljući poruku i svojem članstvu na terenu da im neće osporavati koaliciju sa HDZ-om na lokalnim izborima. Ipak, taj potez poguban je za HSS, nešto neviđeno. Tim potezom Beljak je još više razjario sve. I SDP koji mu je darovao pet mandata s kojima sad beskrupulozno trguje ali i stranačku infrastrukturu. Posebno onu koja ga je pratila i dobrim dijelom narušila odnose sa HDZ-om na lokalnoj razini, a sad ih Beljak ponovo vraća tamo.
HSS je pak trajno i do kraja kompromitiran i nitko mu nikada više neće moći skinuti naziv”trgovačka stranka”. Nitko nikada i nije na takav ružan način trgovao mandatima!

Koja je uloga izabranih zastupnika HSS-a? Svi izabrani, osim Beljaka, lokalno su u koaliciji sa HDZ-om. Ana Marija Petin u Virovitičko-podravskoj županiji, gdje je koalicijom sa HDZ-om zbrinula nekoliko najznačajnijih lokalnih dužnosnika, a nisu neskloni daljnjoj koaliciji sa HDZ-om. Davor Vlaović, zastupnik kojega je u Sabor uveo bivši predsjednik HSS-a, u koaliciji sa HDZ-om, sada je ponovo izabran u ovoj koaliciji. Predsjednik je Županijske organizacije koja ima veliki broj načelnika, većinom siromašnih slavonskih općina, a na županijskoj je razini u koaliciji sa HDZ-om. HSS tamo ima i pročelnicu Klaru Šćuka koja navodno ima izniman utjecaj na Vlaovića, a i ambicije biti zamjenica župana. Realno, to može jedino u koaliciji sa HDZ-om.

Željko Lenart, zamjenik je Marijane Petir u Sisačko-moslavačkoj županiji. U koaliciji sa HDZ-om postavljen je na mjesto direktora županijske turističke zajednice. Marijana Petir, nakon suspenzije, u stalnom je sukobu sa Beljakom, a Sisačko-moslavački HSS sigurno i dalje želi biti u koaliciji sa HDZ-om. Stjepan Kožić je u stvari najveća enigma. On je čovjek koji “nikad ništa ne želi”ali je stalno tu. Spreman je na sve. Njemu prevrati i prijelazi nisu ništa strano. U kolaiciji je sa HDZ-om čitav niz godina, no ne trepnuvši je spreman preskočiti u drugi tabor, ali samo ako je siguran da taj tabor pobjeđuje.  Tu nastaje problem, teško da SDP može dobiti izbore u Zagrebačkoj županiji i eto Kožića u problemu. A i velik broj HSS-ovaca je navodno raspoređen na razne dužnosti po županiji i nisu baš spremni riskirati.
Dakle, lako je procijeniti da svi i zastupnici HSS-a više naginju koaliciji sa HDZ-om pa Beljak ostaje sam. Pitanje je samo kada će  mu otkazati poslušnost!?

Pred Beljakom su očito teški dani. Ne povuče li suspenzije prijeti opasnost gubljenja najačih uporišta HSS-a kao što su Čazma, Čepin, Semeljci, Križevci, te županije Koprivničko-križevačka, Siasačko-moslavačka i Bjelovarsko -bilogorska. Veliki broj organizacija navodno je spreman na masovni izlazak ukoliko se suspenzije ne povuku i ne omogući se svima sudjelovanje u izbornom procesu. Teško da će Beljak povući suspenzije, prije će pronalaziti neke dogovorne protukandidate kako bi glumio demokraciju.

A HSS, stranka za koju su mnogi emotivno vezani? Hoće li nakon Beljaka i njegovih ludorija uopće još postojati? Teško!

Ante Rašić/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Prof. dr. sc. Zdravko TOMAC: Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje

Objavljeno

na

Objavio

Slobodan Praljak već danas se može reći da je trajno ušao kao velikan u povijest hrvatskog naroda ali isto tako da će prijepori oko Slobodana Praljka bitno odrediti budućnost hrvatskog naroda. Svojom smrću Praljak je jasno poručio da kao častan čovjek ne može živjeti pod stigmom da je ratni zločinac. Da bi obranio svoju slobodu i svoju čast popio je čašu otrova i poslao jasne poruke svom hrvatskom narodu.

Jasno je rekao da ne želi imati ni grob ni spomenike, da ne želi da se njegov život i junačko djelo zloporabi. Ispunjena mu je želja i njegov prah rasut je po Mirogoju.

Međutim, Praljak je cijelim svojim životom i djelom, a posebno birajući slobodu i dostojanstvo i s prezirom odbijajući lažnu presudu da je ratni zločinac, poslao i jasne poruke svom hrvatskom narodu. Ta poruka je: Borite se za slobodu! Borite se za čast! Nemojte kapitulirati! Nemojte prihvatiti lažne presude, lažnu krivnju! Borite se za istinu i nikad ne odustajte!

Nema nikakve dvojbe da će ta borba biti teška, mukotrpna i dugotrajna jer postoje moćne snage u međunarodnoj zajednici ali i u hrvatskom narodu koje represijom, pritiskom, lažnim optužbama traže da hrvatski narod i hrvatska država padne na koljena i da pod tim pritiskom svoga heroja i ljudinu prihvati kao ratnog zločinca kojem treba oduzeti generalski čin i sva odličja.

Znači veliki je pritisak na većinu hrvatskog naroda koji se nedvojbeno izjasnio da je general Praljak nepravedno osuđen, da je Hrvatska nepravedno optužena i da je Praljak častan čovjek koji je u ratu često dovodio u pitanje i vlastiti život da bi spašavao živote muslimanske djece i srpskih žena, da se borio protiv zločina s hrvatske strane. Dakle, radi se o čovjeku koji po svom životu i djelu zaslužuje biti kandidat za Nobelovu nagradu za humanost i mir a ne ratni zločinac.

To dugo vremena već pišem i zastupam i prije ovog, istovremeno tragičnog i junačnog, čina generala Praljka i prije ove sramotne presude Haškog suda.

Bio sam na komemoraciji koja je bila veličanstvena, emocionalna, ljudska. Na kojoj su se mnogi “tvrdi muževi” rasplakali. Užasnut sam što je dio medija, političara, nevladinih udruga pa i dio međunarodne zajednice taj veličanstveni ljudski oproštaj od velikog čovjeka nazvao slavljenjem presuđenog ratnog zločinca. Svi ti ljudi koji su došli bili su potreseni, bili su uvjereni a tako se i govorilo o Praljku, da se radi o ljudini, humanisti, velikom domoljubu a ne ratnom zločincu i kriminalcu.

Kao i svi mi koji smo bili na toj komemoraciji smatram da je potrebno nastaviti borbu za istinu, da je to naš dug, ne samo prema generalu Praljku nego i svim braniteljima, dug prema našoj domovini, koja se i dalje lažno optužuje.

Moram reći da sam uznemiren, da sam zgrožen ponašanjem jednog dijela hrvatskih političara i medija koji usprkos činjenicama pokušavaju zabraniti nama koji govorimo istinu o Praljku i Haškom sudu javno djelovanje.

Kažu da je veća nepravda ako jedan nevini čovjek bude osuđen nego ako kaznu izbjegne deset zločinaca.

Nema nikakve dvojbe, a o tome sam napisao cijelu knjigu, puno članaka, da je Haški sud politički sud, da je prema hrvatskom narodu nepravedan, da su presude iskonstruirane na temelju izmišljenog i nedokazanog udruženog zločinačkog pothvata. Dogodio se paradoks, haški suci su najprije jasno rekli da nema udruženog zločinačkog pothvata, da se ne sudi državama nego pojedincima ali su onda cijelu osudu upravo temeljili na tom udruženom zločinačkom pothvatu, za koji su sami rekli da ga nema.

Istina o životu i djelovanju Slobodana Praljka je dokazana, čak se to i ne osporava, ali ga se nepravedno optužuje za zločine drugih. Praljak je na djelu pokazao kako je bio spreman žrtvovati vlastiti život da spasi muslimanku djecu i srpske žene. Praljak je na djelu pokazao kako se vodi častan rat i to mu nitko ne osporava. Ali su osporili svjedocima da to na sudu kažu. Na sudu su naveli niz novih činjenica koje pokazuju da Praljak nije kriv za ono za što ga optužuju ali su ga usprkos toga osudili kao ratnog zločinca.

I sad je pitanje svih pitanja, kako se odnositi prema toj nepravdi? Neki kažu, točno je Praljak nije kriv ali zbog širih interesa i zbog pritiska međunarodne zajednice i zbog činjenice da ga je osudio sud Ujedinjenih naroda treba tu presudu prihvatiti bez obzira što je nepravedna, jer ako se tome opiremo nanijet ćemo nove štete hrvatskom narodu.

Oni koji su cijelo vrijeme željeli da se osudi Hrvatska i hrvatski narod trijumfiraju i vesele se i traže ne samo da se prihvati Praljkova nepravedna presuda nego da ga se tretira na djelu kao nemoralnog zločinca da mu se izbriše sve ono veliko što je napravio za hrvatski narod, da mu se uzmu odličja i čin generala.

Taj pritisak raste iz dana u dan a on se pokazuje i na primjeru da se nacionalni portali brišu s Facebooka, da su se mnogi ljudi uplašili i pod pritiskom odustali od dolaska na komemoraciju i od borbe za istinu.

Treći, a to je većina hrvatskog naroda ne želi baciti “koplje u trnje”, nastavlja se boriti za istinu i neće se prestati boriti dok se istina ne utvrdi i skine stigma s generala Praljka kao navodnog ratnog zločinca.

To nije prvi slučaj u povijesti, da časni ljudi, koji imaju savjest, osporavaju zakonite presude i ne prihvaćaju presude nevinim ljudima, ako su uvjereni da su presude nepravedne. Veliki pisac Emil Zola proslavio se kao moralni velikan u poznatoj Dreyfussovoj aferi, kada je branio nevinost jednog francuskog časnika i kada je na njega izvršen strahoviti pritisak da ruši pravni sustav.

Hrvatski narod je branio i istinu o Alojziju Stepincu godinama, usprkos presude suda, i nije odustao od borbe za istinu.
Uostalom koliko je nevinih ljudi pogubljeno na bazi zakonskih presuda u staljinističkim sustavima, pa i u Jugoslaviji. Koliko ljudi je izgubilo život po presudama fašističkih režima?

Dakle, ogroman je broj u povijesti nevino osuđenih ljudi. Danas navodno živimo u demokratskom svijetu kada bi jedno od temeljnih prava trebalo biti da nema ničega nedodirljivog, da građani po svojoj savjesti imaju pravo suprotstaviti se i presudama koje su formalno donešene po zakonu ali su posljedica pogrešnih odluka i krivotvorina.

Dakle, Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje. Ne radi se samo o generalu Praljku, on je samo ključna točka na kojoj će hrvatski narod odlučivati kojim će putem ići. Vodit će se teška borba između onih koji su spremni prihvatiti reviziju naše povijesti, nametnute krivotvorine o krivnji hrvatskog naroda, koji su spremni prihvatiti da bez sumnje veliki heroj, humanist, general Praljak bude ne samo tretiran kao ratni zločinac nego i traže niz mjera da mu se oduzme svaka čast, odličja i generalski čin.

Savjest čovjeka je najvažnija. Svaki čovjek mora postupati u skladu sa svojom savjesti. Najmanje cijenim one ljude koji znaju da je Praljak velikan i humanist a ne zločinac ali koji zbog svoje karijere i nekih interesa spremni su prihvatiti laži i lažne optužbe. Ne samo to nego su i spremni optuživati sve one Hrvate koji postupaju u skladu sa svojom savješću i koji kažu: ne prihvaćamo lažne optužbe, ne prihvaćamo diktate, borit ćemo se i izboriti za slobodu i istinu.

Preporučam svima koji su u dvojbi o čemu se tu radi da pažljivo pročitaju sjajan i istiniti govor prof. dr. Miroslava Tuđmana na komemoraciji generalu Slobodanu Praljku. U skladu s tim govorom svi Hrvati koji su domoljubi, koji postupaju po svojoj savjesti trebaju djelovati i nastaviti se boriti za istinu.

Ne bih si oprostio da nisam bio na komemoraciji. Ta komemoracija vratila mi je vjeru u moralnu snagu hrvatskog naroda.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/Hrvatska Danas

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh

Objavljeno

na

Objavio

Predstavka s potpisima više od 6 000 građana je predana.

Idući korak je informiranje studentske populacije iz cijele EU o najvećem gaženju prava u Europi, degradiranja Hrvata u BiH. Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh.

Hvala i Indexu na live prijenosu i medijskom praćenju. Ipak nam je žao njihovog cijenjenog novinara koji je od šoka jer je sve prošlo dostojanstveno i časno zaboravio nadodati jednu nulu kada je pisao o odazivu. Mi studenti mu to nećemo zamjeriti! Poslije kiše dolazi sunce. 

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

 

Velik broj studenata na skupu solidarnosti s Hrvatima u BiH: Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari