Pratite nas

Komentar

Beljakovo progresivno uništavanje HSS-a

Objavljeno

na

Krešo Beljak - HSS

Nakon što je Krešo Beljak od 2016. kada je postao predsjednik Hrvatske seljačke stranke raznim stranačkim igrama uspio iz stranke uspješno ukloniti niz neistomišljenika i pasivizirati većinu stranačkog članstva, među onima koji su još uvijek ustrajni kuha nezadovoljstvo. Iako su svjesni da u ovom trenutku nemaju snage za jasne i otvorene promjene na čelu stranke, pojedine organizacije su najavile otvoren bojkot nedolaskom na subotnju programsku, glavnu skupštinu gdje je glavna točka dnevnog reda usvajanje ideoloških polazišta i osnovnih smjernica za izradu novog programa HSS-a.

Dobrim poznavateljima prilika u HSS-u koji su u ove dvije godine shvatili da je Beljaku jedino stalo do sebe i da nema nikakvu ideologiju, zgroženi su ne samo njegovim autoritarnim vođenjem stranke nego i otvorenim najavama da će za potpredsjednicu stranke biti dovedena Jadranka Kosor, bivša predsjednica HDZ-a i Vlade RH, ali k tome na značajniju funkciju i  Neva Tölle  iz Autonomne ženske kuće u Zagrebu. Kao i sve do sada, Beljak bi to izveo na ‘legalan’ način, manipulirajući Statutom i delegatima, posebice najavljenim izmjenama statutarnih odluka prema kojima će Beljak imati ovlasti učlanjivati ljude u stranku po svojoj volji i imenovati čelne ljude na lokalnoj razini.

U kojem smjeru HSS želi voditi najbolje pokazuju ideološke smjernice nazvane „Progresivni republikanizam – Nova republika“, umotani u uvod koji sugerira na Radićev republikanizam. Ukratko Beljak želi temeljito promijeniti politiku i dovesti do toga da se HSS temelji na republikanizmu i liberalizmu, dok bi demokršćansko naslijeđe otišlo u povijest. Međutim, članstvo ne vjeruje da je Beljaku to cilj, niti da će uspjeti u ovo vrijeme implementirati tu koncepciju odnosno pronaći ravnotežu između demokratskih, liberalnih i socijalnih elemenata političkog poretka.

Ljevičarenje ili malo blaži boljševizam

Pojedine teze iz novog programa na mnogim mjestima pobijaju jedna drugu i djelomično podsjećaju na politički aktivizam Živog zida kojemu je cilj rušiti, ali ne i ponuditi promišljena rješenja za izlazak Hrvatske iz krize. Jedina razlika je što živozidaši za svoje ideje s ruba pameti imaju znatno veću potporu nego HSS.

„Smjernicama se načelno nema što prigovoriti, međutim one su samo kulisa za težnje da se HSS konačno svrsta na krajnju ljevicu i provedu Beljakove otvoreno izrečene težnje da ‘HSS mora biti ljeviji od SDP-a’. Mi ne želimo biti podružnica Iblerovog trga s jeftinom verzijom Milanovića na čelu HSS-a“, govori jedan od visokopozicioniranih haesesovaca.

Dok ih je nekritični klerikarni konzervativizam Marijane Petir dovodio do ludila jer su kormilari HSS-a brod skretali lijevo-desno, toliko ih i zabrinjava ova programska kopija Josipovićeve ideje Druge republike koja je bila okosnica prošle izborne kampanje za predsjednika RH. Iako su tu ideju prije njega u hrvatsko biračko tijelo pokušali progurati pokojni Vlado Gotovac, potom Slavko Goldstein, a kasnije i Vesna Škare Ožbolt te Milan Kujundžić koji je u svojoj predizbornoj kampanji je gotovo istovjetni naziv programa promijenio u Nova Hrvatska.

Činjenica je da je Hrvatskoj potrebna kompletna rekonstrukcija vlasti, međutim ideja ‘druge republike’ je u osnovi promašena, kako u suštinskom, tako i u formalnopravnom okviru. Iako Beljak pokušava manipulacije prikriti naukom braće Radić, činjenica je da nije prvi koji je HSS uveo u koaliciju s komunistima, što se često zaboravlja. Započeo je 2000. Zlatko Tomčić, neskriveni antiradićevac koji je s Račanom i Budišom bio na čelu pokreta koji se tada nazivao „detuđmanizacija Hrvatske“. Tada je zapravo počelo skretanje u lijevo.

Mogu li se odnosi u HSS- promijeniti? Stari haesesovci tvrde da u ovom trenutku snage za promjene nema, a s nekima koji su se povukli nakon prve prepreke i izigravali žrtve ili s onima koji bi HSS bacili u krilo HDZ-a također se ne može graditi HSS.

Dok u HSS- glasnogovornica Ivana Tomić, s političkim iskustvom ravnim nuli, ‘postrojava’ članstvo i nameće svoje ideje koje Beljak pozorno sluša, dotle javnost uopće ne zna tko su ključni ljudi, potpredsjednici stranke i koji je to program. Jedini koji istupa u javnosti je Beljak. Njegovi komunikacijski nedorečeni i agresivni istupi stranci su kontraproduktivni i u osnovi izazivaju burne reakcije. Umjesto da objasni potrebu uzgoja marihuane za medicinske svrhe i koji su proizvodi dostupni i u našim ljekarnama, ispalo je da je jedino rješenje ‘napušiti se’. Urlanje o ‘povlasticama branitelja’ također je izazvalo neprimjerene reakcije, što i ne čudi jer  Beljak nikada nije objasnio koliko je vremena proveo u postrojbama HOS-a ili primjerice ima li reguliran braniteljski status, kao i, za ilustraciju, tko mu je bio zapovjednik.

Što Beljak želi postići ili…

Što je u pozadini njegovih igrarija s progresivnim republikanizmom?

Svjestan je da ‘progresivni republikanizam’ članstvo na terenu neće ni shvatiti ni prihvatiti niti mu je to cilj. Na bazi HSS-a stvara vlastito leno šireg ‘zagrebačkog prstena’ sa stranačkim podanicima koji će njemu i odabranima omogućiti prosperitet u svojoj izbornoj jedinici, i jedan ili najviše dva saborska mandata na slijedećim parlamentarnim izborima. Sve drugo ga ne zanima, posebice stoga što je svjestan da neće dobiti slijedeće izbore za gradonačelnika Samobora.

Projekt progresivnog republikanizma ga u ovom trenutku zanima isključivo kao polazište za ostvarenje vlastitih ciljeva. Da iza svega toga doista stoje određene skupine koje pažljivo navode Beljaka može se iščitati i iz toga što na pitanje tko je ta stranačka snaga, tko su stručnjaci i ‘ideolozi’, odgovara da je iza svega samo on. U pojedinim trenutcima podsjeća na Martinu Dalić koja je ustrajno tvrdila da je sama ‘pisala’ lex Agrokor.

Beljakovo faraonsko ponašanje znak je da nema sluha ni za svoje biračko tijelo ni za članstvo stranke, a tako bi HSS, kao povijesno najznačajnija hrvatska stranka mogao nestati s političke scene.

Novinari nisu pozvani

Na Programsku sjednicu HSS-a u subotu novinari nisu pozvani. Delegati se pitaju zašto je to tako. Da li stoga što na zatvorenim stranačkim skupovima govori jedno, a u javnosti nešto sasvim drugo?

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Jurič: Ivo Goldstein kronični manjak činjenica i argumenata nadoknađuje maštom

Objavljeno

na

Objavio

Dio Goldsteinovog obrazlaganja koji je relevantan za ovaj tekst nalazi se između 27. i 30. minute gornjeg video snimka.

Dobar je Goldstein Ivo. Kaže da su ustaše u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli “strojeve koji uništavaju kosti” pa da zato nema ljudskih ostataka na prostoru nekadašnjega logora Jasenovca.

Zanimljivo!

Kako to da nikad do sada u proteklih sedamdeset godina, nitko od stotina i stotina raznih domaćih i stranih istraživača logora u Jasenovcu nikada nije spomenuo takve strojeve? Zar je moguće da takvu jednu, vrlo zanimljivu i pomalo senzacionalnu informaciju, kao što je nacistički stroj za uništavanje kostiju, nikada, nitko, nigdje do sada nije spomenuo u kontekstu logora Jasenovac? Piše Marko Jurič/Projektvelebit

Goldstein mlađi spominje i spaljivanje kostiju na rešetkama gdje su se one pretvarale u pepeo. To je također izuzetno zanimljiva informacija. Bilo bi korisno da tu tehniku Goldstein ispriča djelatnicima Krematorija na Mirogoju. Naime današnjom naprednom tehnikom spaljivanje tijela preminulih u krematoriju, pomoću snažnih plinskih plamenika i u hermetičkoj komori traje gotovo tri sata. Tek tada kosti postaju dovoljno krhke da bi ih se potom moglo mehaničkom drobilicom smrviti. Dakle, ni današnjom tehnologijom ne uspijevaju se kosti pretvoriti u pepeo. E sad kako su to Goldsteinovi ustaše 1945. godine uspjeli razviti tehnologiju spaljivanja kostiju i pretvaranja u pepeo u ondašnjim primitivnijim uvjetima i ratnom stanju? To bi bilo zanimljivo čuti. Naime kosti nisu zapaljive i jednostavno ne gore, ne oksidiraju, nego dugotrajnim spaljivanjem na vrlo visokoj temperaturi (800ºC-1000ºC) postanu krhke. E sad, kako su ustaše uspjele na nekakvim rešetkama, dakle ne u komori, nego na otvorenoj vatri postići višesatnu visoku temperaturu? Tko se imalo razumije u tehnološke procese spaljivanja leševa, bez kreamtorija kakve su imali Njemci a u Jasenovcu ih nije bilo, zna da na otvorenoj vatri postići dugotrajnu tako visoku temperaturu jednostavno nije moguće. I onda još sve to ponoviti nekoliko desetaka tisuća puta, kako bi se uklonili svi leševi i još cijeli taj proces izvesti u samo nekoliko preostalih ratnih dana travnja 1945. godine.

Tu se nameće niz pitanja čiji bi odgovori i za današnje tehnološke standarde bili vrlo, vrlo zanimljivi. Poput recimo, gdje su ustaše nabavljali tolike enormne količine plina ili benzina za tu svrhu i kako su na otvorenom prostoru, odnosno kako kaže Goldstein ‘na rešetkama’, uspjeli postići toliko visoku temperaturu u širokom radijusu i u dugom vremenskom razdoblju?

Također je Goldstein izjavio da su se kosti nakon nekoliko poplava rijeke Save jednostavno istopile u zemlji. E ovo je daleko najzanimljivija informacija. Naime geološki proces ‘otapanja’ fosilnih ostataka u zemlji, pa tako i kostiju, traje otprilike nekoliko milijuna godina. E sad kako su to ustaše uspjele skratit taj proces na svega dvije, tri godine? To je svakako vrlo zanimljiva informacija i za današnje tehnološke standarde. Iz svega ovoga se može zaključiti kako su ustaše bili tehnološki razvijeni ispred svoga pa i našega vremena.

Ipak, zanimljivo je da sve ovo nitko do sada nije otkrio o ustašama nego evo baš Ivo Goldstein. Pa ako ne za povijest, Goldstein je bez sumnje zaslužio neko priznanje za ovakav svoj tehnološki istraživački talent.

Taj njegov istraživački talent je bez sumnje svojevremeno zapazio i profesor Miroslav Brandt. Naime, profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. je napisao: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.

Dakle, čini se da je Goldstein Ivo očiti kronični manjak činjenica i argumenata već tada jednostavno nadoknađivao maštom. Ako je to onda prolazilo i kao takvog ga etabliralo na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu zašto bi onda to danas bilo manjkavo u javnom diskursu? Sudeći prema HRT-ovim standardima novinarstva, znanstvenoj vjerodostojnosti i kritičnosti, manjak činjenica nije nikakav problem. Očito je, da je za uspješnu karijeru povjesničara u Hrvatskoj najvažnije poznavati idealan omjer mašte i činjenica. Kada je hrvatska nacionalna povijest u pitanju, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, ti omjeri očito uvijek idu na štetu činjenica, a u korist mašte vlastodržačkih ideologa hrvatske okupacije.

Marko Jurič/Projektvelebit

Dio Goldsteinovog obrazlaganja koji je relevantan za ovaj tekst nalazi se između 27. i 30. minute gornjeg video snimka.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Pero Kovačević: ‘Hrvatsko pravosuđe treba žurno lustrirati’

Objavljeno

na

Objavio

Već dugo vremena govorim i ukazujem na činjenicu da je hrvatsko pravosuđe duboko „kontaminirano“ i iluzorno je očekivati njihovo djelovanje. Naravno da nisam očekivao,što sam javno i najavio, da će „pravna država“ procesuirati bilo koga iz grupe Borg u aferi Hotmail, piše Pero Kovačević

Jednako tako, potajno sam se nadao da će konačno netko u DORH-u „lupit šakom o stol“ i reći –ajmo raditi profesionalno“. Naravno,ništa od toga. Ne mogu se suzdržati, a da ne komentiram obrazloženje USKOK-a o razlozima odbacivanju kaznenih prijava u aferi Hotmail. Ovo obrazloženje vrijeđa „zdrav razum“ svakog normalnog.

Da nije tragično bilo bi smiješno. Evo što piše: „Naime, utvrđeno je da na strani prijavljenih osoba ne postoji veza između odabira osoba koje su činile radnu skupinu za izradu Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku i potom angažiranja nekih od njih kao izvanrednog povjerenika i njegovih savjetnika, odnosno utjecaja na izbor glavnog savjetnika za restrukturiranje i njegovih podugovaratelja. Slijedom navedenog doneseno je rješenje o odbačaju kaznenih prijava.

Ovakvo obrazloženje potvrđuje onu dobro poznatu latinsku sentencu Epistula non erubescit. – Papir podnosi sve.
Zašto ovo obrazloženje „vrijeđa zdrav razum“ svakog normalnog. Odgovor je jednostavan.

Nadalje, iz mailova i dokumentacije je isto tako jasno kako su Plenković i Dalić, ne vodeći računa o javnom interesu i transparentnom vođenju procesa sanacije Agrokora, privatnim osobama, koje nisu bile vezane ni za jednu javnu funkciju, odavali ne samo povjerljive pravne i financijske podatke nego i sadržaje povjerljivih razgovora članova Vlade s investitorima, bankarima i diplomatima iz Rusije te ostale pravne i financijske podatke koji nisu bili poznati javnosti.

Naime, vlasnici i predsjednici brokerskih kuća, konzultantskih tvrtki i odvjetničkih ureda tajno su radili za vladu na pripremi zakona te izvukli osobnu korist s obzirom na to da je na kraju, na ime savjetničkih usluga, iz Todorićeve bivše tvrtke u posljednjih godinu dana izvučeno više od pola milijarde kuna.

Nadam se da je sad svima jasno kako je sazrelo vrijeme da konačno krenemo u ustrojavanje hrvatskog prvosuđa koje će dokinuti AVNOJ-sku maksimu koja danas glasi: ‘nema kaznenog djela ako je nešto počinjeno u interesu partije-stranke’. Nužno je provesti cjelovitu i to funkcijsku lustraciju hrvatskog pravosuđa.

Pero Kovačević

Uskok odbacio kaznene prijave Živog zida i Slobodne Hrvatske u ‘aferi Hotmail’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori