Pratite nas

Komentar

Beljakovo progresivno uništavanje HSS-a

Objavljeno

na

Krešo Beljak - HSS

Nakon što je Krešo Beljak od 2016. kada je postao predsjednik Hrvatske seljačke stranke raznim stranačkim igrama uspio iz stranke uspješno ukloniti niz neistomišljenika i pasivizirati većinu stranačkog članstva, među onima koji su još uvijek ustrajni kuha nezadovoljstvo. Iako su svjesni da u ovom trenutku nemaju snage za jasne i otvorene promjene na čelu stranke, pojedine organizacije su najavile otvoren bojkot nedolaskom na subotnju programsku, glavnu skupštinu gdje je glavna točka dnevnog reda usvajanje ideoloških polazišta i osnovnih smjernica za izradu novog programa HSS-a.

Dobrim poznavateljima prilika u HSS-u koji su u ove dvije godine shvatili da je Beljaku jedino stalo do sebe i da nema nikakvu ideologiju, zgroženi su ne samo njegovim autoritarnim vođenjem stranke nego i otvorenim najavama da će za potpredsjednicu stranke biti dovedena Jadranka Kosor, bivša predsjednica HDZ-a i Vlade RH, ali k tome na značajniju funkciju i  Neva Tölle  iz Autonomne ženske kuće u Zagrebu. Kao i sve do sada, Beljak bi to izveo na ‘legalan’ način, manipulirajući Statutom i delegatima, posebice najavljenim izmjenama statutarnih odluka prema kojima će Beljak imati ovlasti učlanjivati ljude u stranku po svojoj volji i imenovati čelne ljude na lokalnoj razini.

U kojem smjeru HSS želi voditi najbolje pokazuju ideološke smjernice nazvane „Progresivni republikanizam – Nova republika“, umotani u uvod koji sugerira na Radićev republikanizam. Ukratko Beljak želi temeljito promijeniti politiku i dovesti do toga da se HSS temelji na republikanizmu i liberalizmu, dok bi demokršćansko naslijeđe otišlo u povijest. Međutim, članstvo ne vjeruje da je Beljaku to cilj, niti da će uspjeti u ovo vrijeme implementirati tu koncepciju odnosno pronaći ravnotežu između demokratskih, liberalnih i socijalnih elemenata političkog poretka.

Ljevičarenje ili malo blaži boljševizam

Pojedine teze iz novog programa na mnogim mjestima pobijaju jedna drugu i djelomično podsjećaju na politički aktivizam Živog zida kojemu je cilj rušiti, ali ne i ponuditi promišljena rješenja za izlazak Hrvatske iz krize. Jedina razlika je što živozidaši za svoje ideje s ruba pameti imaju znatno veću potporu nego HSS.

„Smjernicama se načelno nema što prigovoriti, međutim one su samo kulisa za težnje da se HSS konačno svrsta na krajnju ljevicu i provedu Beljakove otvoreno izrečene težnje da ‘HSS mora biti ljeviji od SDP-a’. Mi ne želimo biti podružnica Iblerovog trga s jeftinom verzijom Milanovića na čelu HSS-a“, govori jedan od visokopozicioniranih haesesovaca.

Dok ih je nekritični klerikarni konzervativizam Marijane Petir dovodio do ludila jer su kormilari HSS-a brod skretali lijevo-desno, toliko ih i zabrinjava ova programska kopija Josipovićeve ideje Druge republike koja je bila okosnica prošle izborne kampanje za predsjednika RH. Iako su tu ideju prije njega u hrvatsko biračko tijelo pokušali progurati pokojni Vlado Gotovac, potom Slavko Goldstein, a kasnije i Vesna Škare Ožbolt te Milan Kujundžić koji je u svojoj predizbornoj kampanji je gotovo istovjetni naziv programa promijenio u Nova Hrvatska.

Činjenica je da je Hrvatskoj potrebna kompletna rekonstrukcija vlasti, međutim ideja ‘druge republike’ je u osnovi promašena, kako u suštinskom, tako i u formalnopravnom okviru. Iako Beljak pokušava manipulacije prikriti naukom braće Radić, činjenica je da nije prvi koji je HSS uveo u koaliciju s komunistima, što se često zaboravlja. Započeo je 2000. Zlatko Tomčić, neskriveni antiradićevac koji je s Račanom i Budišom bio na čelu pokreta koji se tada nazivao „detuđmanizacija Hrvatske“. Tada je zapravo počelo skretanje u lijevo.

Mogu li se odnosi u HSS- promijeniti? Stari haesesovci tvrde da u ovom trenutku snage za promjene nema, a s nekima koji su se povukli nakon prve prepreke i izigravali žrtve ili s onima koji bi HSS bacili u krilo HDZ-a također se ne može graditi HSS.

Dok u HSS- glasnogovornica Ivana Tomić, s političkim iskustvom ravnim nuli, ‘postrojava’ članstvo i nameće svoje ideje koje Beljak pozorno sluša, dotle javnost uopće ne zna tko su ključni ljudi, potpredsjednici stranke i koji je to program. Jedini koji istupa u javnosti je Beljak. Njegovi komunikacijski nedorečeni i agresivni istupi stranci su kontraproduktivni i u osnovi izazivaju burne reakcije. Umjesto da objasni potrebu uzgoja marihuane za medicinske svrhe i koji su proizvodi dostupni i u našim ljekarnama, ispalo je da je jedino rješenje ‘napušiti se’. Urlanje o ‘povlasticama branitelja’ također je izazvalo neprimjerene reakcije, što i ne čudi jer  Beljak nikada nije objasnio koliko je vremena proveo u postrojbama HOS-a ili primjerice ima li reguliran braniteljski status, kao i, za ilustraciju, tko mu je bio zapovjednik.

Što Beljak želi postići ili…

Što je u pozadini njegovih igrarija s progresivnim republikanizmom?

Svjestan je da ‘progresivni republikanizam’ članstvo na terenu neće ni shvatiti ni prihvatiti niti mu je to cilj. Na bazi HSS-a stvara vlastito leno šireg ‘zagrebačkog prstena’ sa stranačkim podanicima koji će njemu i odabranima omogućiti prosperitet u svojoj izbornoj jedinici, i jedan ili najviše dva saborska mandata na slijedećim parlamentarnim izborima. Sve drugo ga ne zanima, posebice stoga što je svjestan da neće dobiti slijedeće izbore za gradonačelnika Samobora.

Projekt progresivnog republikanizma ga u ovom trenutku zanima isključivo kao polazište za ostvarenje vlastitih ciljeva. Da iza svega toga doista stoje određene skupine koje pažljivo navode Beljaka može se iščitati i iz toga što na pitanje tko je ta stranačka snaga, tko su stručnjaci i ‘ideolozi’, odgovara da je iza svega samo on. U pojedinim trenutcima podsjeća na Martinu Dalić koja je ustrajno tvrdila da je sama ‘pisala’ lex Agrokor.

Beljakovo faraonsko ponašanje znak je da nema sluha ni za svoje biračko tijelo ni za članstvo stranke, a tako bi HSS, kao povijesno najznačajnija hrvatska stranka mogao nestati s političke scene.

Novinari nisu pozvani

Na Programsku sjednicu HSS-a u subotu novinari nisu pozvani. Delegati se pitaju zašto je to tako. Da li stoga što na zatvorenim stranačkim skupovima govori jedno, a u javnosti nešto sasvim drugo?

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

ZA ISTINU SPREMNI – SRBIN NAGRAĐEN PLJESKOM U VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Nije potrebno biti povjesničar, pravnik, a ni policajac pa da znate kako se istina može utvrditi iz materijalnih dokaza između kojih su dokumenti sasvim sigurno jedni od najpouzdanijih. Prisjetimo se sudovanja u demokratskom svijetu.  Stranke u nekom sudskom postupku predlažu određene materijalne dokaze (dokumente) koji bi trebali potvrditi  njihove navode na temelju koji neovisni sud donosi svoj pravorijek.

Za razliku od demokratskog svijeta u totalitarnim sistemima kakav je bila Jugoslavija vladalo je pravilo: “Kadija te tuži, sudi i drži. Tvoje pravo na obranu i istinu bilo je samo deklaratorno, a sustav je uvijek „bio u pravu“. Tek 70-tih godina prošlog stoljeća došlo je do razdvajanja pravosuđa od milicije (SUP-a) što je bio jedan od osnovnih preduvjeta za daljnji demokratski razvoj društava.  Unatoč odvajanju sudstva od milicije nije se postigla neovisnost sudstva jer je politika i dalje držala sudstvo pod svojom šapom. O tome najbolje govore politički procesi i presude koje su štitile totalitarni sustav od demokracije. Tisuće i tisuće ljudi završavali su na Golom Otoku, Staroj Gradišci i Lepoglavi samo zato jer su bili politički neistomišljenici.

Komunistička partija, tada jedino dopuštena, poslije II. svjetskog rata ideološki je kreirala povijesna događanja kako bi prikrila stravične ratne i poratne zločine kojima je došla na vlast. Milijarde i milijarde tadašnjih dinara potrošeno je na učvršćivanje i promociju neistine. Stvarani su mitovi koji su ušli i u školske udžbenike gdje nažalost egzistiraju i dan danas. Brižnim planiranjem stvorena je paradigma koja je taj totalitarni režim čuvala od neistomišljenika koje je sustav čak i likvidirao ako je to bilo potrebno. Zloglasna OZN-a, KOS i UDB-a zavile su crno mnoge obitelji.

Prisjetimo se samo Ante Brune Bušića (6. 10. 1939 – 16. 10. 1978.) danas kada se je upravo prošlo 40 godina od njegove likvidacije. Bušić se kako karizmatični politički vođa hrvatske emigracije zalagao za neovisnu hrvatsku te je tako kao borac za hrvatski nacionalni identitet bio bjesomučno proganjan od strane SDS-a  ( kolokvijalno rečeno – UDB-e).  Ušavši oko 23 sata u usko dvorište zgrade u Ulici Belleville 57. u Parizu  zakoračio je u  slabo osvijetljeni hodnik gdje ga je zaskočio UDB-in  egzekutor kodnog imena „Mišo“ ili „Pitgora“ koji je u Bušića ispalio više hitaca i usmrtio ga samo nekoliko koraka dalje od njegovog stana.

Tragična istina o genocidu nad hrvatskim narodom tijekom i nakon II. Svjetskog rata brižno je desetljećima skrivana od očiju javnosti. Dokumenti koji govore o tome nalaze se u raznim arhivima i do prije samo kratkog vremena bili su potpuno nedostupni.  Da ti dokumenti ugledaju svijetlo dana pobrinuo se novinar i istraživač Roman Leljak, autor mnogih knjiga i nekoliko dokumentarnih filmova o strašnim komunističkim zločinima nad nesrpskim narodima, a naročito nad hrvatskim narodom.

Njegov dokumentarni film i knjiga „MIT O JASENOVCU“ podigli su na noge još živuće izvršitelje tih zločina, sljedbenike komunističke partije i ljubitelje neprežaljene  Jugoslavije. Osobito ih je pogodila činjenica da će se taj dokumentarni film gledati diljem Hrvatske, a istoimena knjiga sa oko četiristo dokumenata koji donose istinu doći u ruke hrvatskom puku. Zbog urušavanja njihove sotonske komunističke paradigme „unezverili“ su se i pokušavaju na svaki mogući način diskreditirati gospodina Romana Leljaka braneći neistinu novim neistinama. Nemojte pomisliti kako je žalosno da o tome govore i neki „povjesničari“ koji se nisu udostojali niti pogledati dokumente pohranjene u raznim arhivima i saznati istinu. Njima je ta istina dobro poznata no oni kao sljedbenici te mračne ideologije ne žele da se istina obznani. Jesu li ti povjesničari zaslužili mjesta na kojima su? Upravo oni su uhljebljeni u raznim institucijama i na fakultetima kako bi sačuvali tu neistinu. Njih se kao kako meritorne s tih pozicija poziva u „javne“ medije kako bi komentirali politička događanja, a naročito kad treba braniti tekovine totalitarnog režima.

Vrlo je zanimljivo kako i na koji način se pokušava djelovati protiv gospodina Romana Leljaka koji je jučer (16. 10. 2018.) imao predstavljanje dokumentarnog filma i knjige „MIT O JASENOVCU“ u Vukovaru. Iz objave Romana Leljaka na njegovom facebooku vidljivo je kao je na njegovo predstavljanju u Vukovaru došao  iz Beograda njegov suradnik gospodin Blažo Đurović. Gospodin Đurović se prisutnima obratio i  naveo kako je dobio e-mail od ravnatelja JAVNE USTANOVE SPOMEN-PODRUČJE JASENOVAC u kojem mailu stoji (citirano s facebooka):

Poštovani g. Đurović,

s obzirom da je trenutno u Hrvatskoj u toku turneja Vašeg suradnika Romana Leljaka s filmom i knjigom Mit o Jasenovcu, zanima me da li ste imali priliku vidjeti film te ako jeste, koje je Vaše mišljenje o njemu? Mislim da Roman Leljak nije fer prema Vama što sebi pripisuje istraživački posao u arhivima i muzejima u Beogradu, a ipak ste Vi odradili lavovski dio posla. Isto tako, imate li informaciju, da li se možda priprema premijere filma u Srbiji, s obzirom da se veliki dio dokumenata koji su prikazani u fimu čuva u arhivima i muzejima u Srbiji.

Srdačno,

Ivo Pejaković

Na kraju obraćanja Đurović je rekao  kako je pomogao gospodinu Leljaku, što će i dalje činiti, navodeći pri tome “Nisam autor ni jednog dijela filma.”  Iz izvora u Vukovaru dobio sam informaciju kako je publika dugotrajnim pljeskom nagradila gospodina Đurovića.

Samo dan nakon premijernog prikazivanja filma u Zagrebu  28. rujna 2018. reagirala je Javna ustanova Spomen područja Jasenovac tekstom na svojoj službenoj web stranici. Spomen područje Jasenovac izražava zabrinutost, kako kaže,  zbog sve češćih slučajeva umanjivanja i poricanja zločina počinjenih u logoru Jasenovac, a koji se događaju u javnom prostoru. Takve teze obično zastupaju pojedinci i grupe koji istovremeno iskazuju simpatije prema ustaškom režimu, kao što je to i u slučaju autora filma Mit o Jasenovcu.

Iz spomenutog teksta dade se naslutiti kao autor nije ni pogledao film o kojem govori. Autor teksta ne suprotstavlja niti jedan argument (dokument) koji bi pobio bilo koji dio navedenog filma već isprazno s pozicije „autoriteta“ ustanove po već ranije viđenom obrascu  napada gospodina Leljaka. Da je pogledao film vidio bi kako je njegova naracija potpuno nepristrana, a u određenom  trenutku ne negira i  počinjenje zločina u Sabirnom logoru Jasenovac.

Odmah potom u obranu „ MITA O JASENOVCU“  orkestrirano su se uključili mnogi portali: Indeks.hr, Historiografija.hr, Telegram.hr,  Slobodnaevropa.hr, Bilten.org, Hr.N1info.com,  Nacional.hr, Jadovno.com,   TIME.mk i neki drugi koristeći se ispraznim pričama bez argumentacije. Njihova retorika već je desetljećima dobro je poznata svim istinskim Hrvatima.  Urušavanjem njihovog mita potpuno su svjesni skorog gubitka svojih pozicija što ujedno otvara mogućnost njihove lustracije, toliko potrebne u Hrvatskoj.  Tada više neće postojati  mit kojim se već 70 godina hrvatskom narodu  nameće krivnja za nešto što nije počinio.

Konačno je došlo je vrijeme otkrivanja istina o totalitarnom Jugoslavenskom režimu pa tako i o „MITU O JASENOVCU“ koji će se srušit poput zidina Jerihona, no neće ga srušiti sedam trubača u sedam truba već dokumentarni film i knjiga gospodina Romana Leljaka „MIT O JASENOVCU“.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Culej: Ostajem li u HDZ-u? Vidjet ću, pratite situaciju

Objavljeno

na

Objavio

Na prosvjed koji je u nedjelju u Vukovaru organizirao HDZ-ov gradonačelnik Ivan Penava, od HDZ-ovih zastupnika pojavio se samo Stevo Culej.

Dan nakon prosvjeda pojavile su se napisi da Culej razmišlja o odlasku iz HDZ-a.

‘Moji su svjetonazorski stavovi tvrdi i postojani poput Velebita, ja ih nikad ne mijenjam. Nisam povodljiva osoba i u politiku nisam ušao zbog bolesnih ambicija ili koristoljublja. Autoritete znam poštovati ako su to zaslužili. A što ću ja napraviti, hoću ili ostati u HDZ-u ili ne, to nitko ne zna. Kažem, vidjet ću. Zašto bi netko znao moje namjere? Ja nisam naivac da bih ih unaprijed otkrivao. Pratite situaciju’, rekao je Culej za Novi list.

U vezi prosvjeda u Vukovaru kaže:

Skup je protekao u savršenom redu i politički nije kompromitiran ni na koji način. Čuli smo tamo viđenje naroda o ratnim zločinima, općenito nepravdama u društvu i za to odgovornima. Na slučaju Vukovara potvrđuje se negativna slika o Državnom odvjedništvu i pravosuđu i sada bi trebalo istražiti koji ljudi u tim institucijama ne rade dobro – zadovoljan je Culej samim prosvjedom.

No, pogodila ga je činjenica da je na Trgu Republike Hrvatske bio jedini HDZ-ov zastupnik.

Tužan sam zbog toga, tužan. Osjećao sam se na prosvjedu kao da sam sam. Razumijem svačiji strah, ali potrebno je bilo biti tamo. Ne mogu vjerovati da se mi Hrvati toliko međusobno razlikujemo – ističe Culej.

 

Ante Gotovina komentirao prosvjed u Vukovaru: Svi imamo pravo reći i slobodno izraziti ono što mislimo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari