Pratite nas

Istaknuto

Benjamin Tolić: Deseti travnja

Objavljeno

na

vucic-mesic-pusic

Desetoga travnja 1941. proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Trajala je malo više od četiri godine – do 8. svibnja 1945. Dan proglašenja nacionalne države, i još k tomu „nezavisne“, izvanredan je nadnevak u povijesti svakog naroda.

[ad id=”93788″]

No 10. se travnja nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske nije javno prizivao u sjećanje hrvatskoga naroda. Jugani (četnici i partizani) više su voljeli sjećati se smrti nego rođenja države protiv koje su ratovali. Oni su, dok su bili na vlasti, ponosno slavili svoj Dan pobjede, a poraženog su neprijatelja zdušno sotonizirali.

Pobjedu slavi snaga. No, zašto pobjednici sotoniziraju poraženog neprijatelja? Kako koji. Pobude su i svrhe različite. Možda je juganima dušu žuljao vlastiti zločin? Svoj su zločin mogli zasjeniti samo „većim“ neprijateljskim zločinom: Bleiburg, Tezno, Hudu jamu, Daksu, Kevinu jamu, Jazovku, Križne putove i nebrojena grobišta diljem svoje Jugoslavije – ustaškim Jasenovačkim logorom! Tako je Jasenovački logor, zahvaljujući zločinačkoj racionalizaciji, veličinom zločina nadmašio sva mjesta zločina u svijetu.

To je, reći ćete, razjašnjenje bez ikakva oslonca u povijesnoj zbilji. U pravu ste. Nisu jugani, ni oni monarhofašistički ni ovi komunistički, bili tankoćutno ćudoredni ljudi. Oni su svrhovito gradili svoju mitsku moralističku toljagu. Njome su se nadali zauvijek zatući pravo Hrvatā na slobodnu, samostalnu i suverenu državu. Metoda je bila jednostavna. Silom su zametali tragove svojih zločina, a zločine su svojih neprijatelja maštovito preuveličavali i stavljali ih na velika domaća i svjetska zvona. Moralistička je toljaga u rukama pobjednika bila moćno oružje. Zbog toga je jugani nisu smetnuli s uma ni kada su u hrvatskomu Domovinskom ratu poraženi na bojnom polju, nego su dotadašnji vrući promidžbeni „fašizam“, „nacizam“ i „rasizam“ preoblikovali u naoko hladan, ali puno ubojitiji pravni izričaj – „udruženi zločinački pothvat“. Tom su novom toljagom oboružali Tužiteljstvo haaškoga Međunarodnog kaznenog sudišta za bivšu Jugoslaviju (ICTY) kada se tamo sudilo osamostaljenju Republike Hrvatske, a srpsku su političku promidžbu nahranili još gorom kvalifikacijom naravi hrvatskoga naroda: više nas u njihovoj predodžbi nije resio fašizam, nego – genocidnost! No haaško je Tužiteljstvo, na našu sreću, razoružao sudac Theodore Meron odbacivši tu otrovnu potvoru u pravomoćnoj presudi hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.

A koji je to vrag sada? Kako smo opet postali – „fašisti“?! O našemu „fašizmu“ i „rasizmu“, o našoj „nesnošljivosti“ i „ekstremizmu“ ne govore samo Zoran Milanović (SDP) i drugovi. O našoj političkoj zloći pronijela je glas i saborska družina Milorada Pupovca i Furija Radina po „vasceloj Jevropi“ u znamenitoj pulskoj Deklaraciji o tomu. Ta vrsta zloće narasla je pod vlašću Zorana Milanovića, a sada je vidovitiji ljudi poput Miranda Mrsića već vide preciznije kao „ustašizaciju“ Hrvatske. Ta ideološka pošast jako je uzbudila oba dnevna lista, Kulturnjake 2016., njemačko-francusku TV-postaju Arte, Juricu Pavičića i Antu Tomića i, dakako, srpsku vlast u Beogradu i u Banjoj Luci.

Zbog toga su ove godine svi oni, svatko na svoj način, obilježiti 75. obljetnicu proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Srpski predsjednik vlade Aleksandar Vučić polio nas je genocidnim suzama, rekavši da je u NDH živjelo više od milijun Srba, a da ih sada u Republici Hrvatskoj nema ni 200.000. Tvrdnja je podmuklo klimava, jer je NDH obuhvaćala i Bosnu i Hercegovinu, ali može proći u srpskom predizbornom ozračju. Kulturnjaci 2016. obilježili su 10. travnja time što su u crno zavili Kožarićevo „Prizemljeno sunce“ u središtu Zagreba. To, kažu, treba shvatiti kao kulturan prosvjed protiv ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji im je ugrozio „slobodu mišljenja“. U redu, samo ne razumijem kako im je ministar mogao ugroziti – slobodu mišljenja. Francusko-njemačka TV Arte dobro zna koliko su hrvatski „fašizam“ i hrvatska „za dom spremnost“ pogibeljni za Europu! Znali bismo i mi da smo poput Francuza u XIX. i Nijemaca u XX. stoljeću žarili i palili Europom. Naše je znanje o tim stvarima mizerno. Da nam nije Jurice Pavičića i Branimira Pofuka, Morgenblatta i Abendblatta, ne bismo znali ni za 10. travnja ni za NDH, jer dok „ceo svet“ priziva taj nadnevak – „ustaše“ – šute.

A vlast? Eh, vlast! Ona se teško snalazi. Umjesto da provokatorima jasno odgovori: Republika Hrvatska izrasla je prije četvrt stoljeća iz referendumski ovjerene volje hrvatskoga naroda i pobjede u Domovinskom ratu, vlast nešto petlja o antifašizmu i obredno proklinje Nezavisnu Državu Hrvatsku. To djeluje žalosno-smiješno onima koji znaju da smo vlast izabrali ne da nam tumači povijest, nego da upravlja državom.

Benjamin Tolić/Hrsvijet.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

5. studenog 1990. – Osnovana 1. gardijska brigada “Tigrovi”

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1990. godine formirana je Jedinica za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske u Rakitju, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Tigrove”.

Bila je formirana od dragovoljaca i dijelova Hrvatske policije. U prvoj fazi svoga djelovanja, kao Jedinica za posebne namjene MUP-a “Rakitje”, izvršavali su delikatne vojno-redarstvene zadaće.

Iza njih su ostale briljantno provedene akcije poput hvatanja Arkana i drugih terorista.

U suradnji sa drugim jedninicama za posebne namjene MUP-a RH proveli su povijesnu akciju na Plitvicama koja je u historiografiji zapamčena kao “Krvavi Uskrs”.

Daljnjim rastom snaga i postupnim formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku, “Tigrovi” postaju 1. A brigada ZNG-a, koju čini šest bataljuna (bojni).

Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna-Vrapče (ćukovi), 2. bojna-Rakitje (kosovi), 3. bojna-Pionirac, po Pionirskom gradu (žune), 4. bojna -Kumrovec pa Petruševac (gavranovi), 5. bojna -Vinica kod Varaždina (oblaci) i 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu (orlovi).

Tijekom ljeta 1991. godine, dio “Tigrova” držao je položaje u Novim Čakovcima, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima i Tenji.

Tijekom 1991. godine “Tigrovi” su sudjelovali i u borbama na novogradiškom i novljanskom ratištu, te su spriječili namjere banjalučkog da se spoji s bjelovarskim korpusom JNA. Štoviše u operaciji “Orkan ’91” brigada je imala zapaženu ulogu u oslobađanju okupiranog područja. Sredinom 1992. godine brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika.

Sve zadatke uspješno su obavili i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Godine 1993. dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Maselnica”, a 1994. godine brigada je uglavnom neaktivna te je taj period provela u treningu i opremanju.

Ipak ta godina ostat će upamćena kao ona u kojoj je život izgubio jedan od simbola “Tigrova” – heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran. U operaciji “Bljesak”, “Tigrovi” su bljesnuli na njima poznatom terenu zapadne Slavonije, a kruna njihova djelovanja bila je operacija “Oluja”.

Važno je napomenuti činjenicu koja se se često zaboravlja, a to je da je brigada sudjelovala i u ratnim operacijama u BiH, od operacije “Ljeto ’95” do “Južni potez“. Tijekom Domovinskog rata ime i važnost “Tigrova” gradilo je oko 11 tisuća pripadnika.

U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 367 pripadnika Tigrova dok je 1711 ranjeno, a 201 pripadnik je prošao torture logora. Šestorica se još uvijek vode kao nestali, piše vojna povijest

 

Ministar Krstičević čestitao obljetnicu Tigrovima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari