Connect with us

Komentar

Beograd se zatresao od hrvatskog odgovora na Vulina. Od smijeha

Objavljeno

-

Potrebno je baš iskoristiti ovakve istupe Vulina i, još gora i kruća “objašnjenja” njegova šefa Aleksandra Vučića, i reći “popu pop, bobu bob”.

[ad id=”68099″]

 Kao što vidimo, službeni Beograd se sav zatresao od “oštra” odgovora hrvatskih vlasti. Koje su onaj Vučićev megafon, ministra Aleksandra Vulina, proglasile – neodgojenim. Kao, nije dobro odgojen, pa je usred Hrvatske pljunuo na hrvatske svetinje.

Naprotiv, problem je što Vulin jest odgojen, ali u duhu velikosrpstva. Koje sve Hrvate drži ustašama, a sve naše uglednike od ‘90-ih ratnim zločincima. Da će u Beogradu opet, 20 godina od završetka rata, stolovati velikosrbi i četnici, ne predstavlja neko posebno iznenađenje za Hrvate. Očekivano. Njihova stvar. No, da će hrvatske vlasti dopustiti da nakon krvavog rata Hrvatskom opet glavinjaju četnici, e to već jest iznenađenje. I za to nam nije kriv Beograd. Ponavlja se kraj osamdesetih kad je Beograd znao zašto i koga šalje da diže ustanak po Hrvatskoj, a hrvatske vlasti nisu znale kontrirati. Pa su se ponašale pristojno. Nije uspjelo tada, neće ni sada. Govoriti kako je to stvar kućnog odgoja, to je samozavaravanje. Potrebno je baš iskoristiti ovakve istupe Vulina i, još gora i kruća “objašnjenja” njegova šefa Aleksandra Vučića, i reći “popu pop, bobu bob”.

Kad već spominjem tu rečenicu, izrekao ju je 1989. šef jugoslavenske partije (predsjednik CKSKJ) Stipe Šuvar, koji je tako zaprijetio da će raskrinkati Slobodana Miloševića i velikosrpsku politiku, no to se nije dogodilo. Šuvar je bio Hrvat na papiru, do kraja života bio je Jugoslaven, no svejedno, za službeni Beograd bio je i ostao tek – ustaša. Poslije će velikosrpska politika uzrokovati ratove devedesetih, bit će poražena, izgubit će rat u Hrvatskoj, izgubit će Kosovo, no dobit će de facto polovicu BiH. Što im je sada i kvalitetno uporište za obnavljanje velikosrpske politike. Koja je, u međuvremenu očistila četnički pokret i Dražu Mihailovića od suradnje s nacistima i zločina, pa tako očistila i biografije aktualnih političkih šefova Srbije, koji više ne moraju zataškavati svoje četničke početke.

Kad službeni Beograd kaže da za njih Stepinac nikada neće biti svetac, treba im vjerovati. Kao da mi tražimo da oni vjeruju u Stepinca. Jedino što ovdje Hrvati trebaju tražiti od srbijanskih političara jest da misle što žele, ali da Hrvatima više ne govore tko je Stepinac. A najmanje da nam to govore na našem tlu. Sad, problem je što ovakvu poruku Beogradu mora prenijeti hrvatska politika. A to ne čini. Pa kad ne čini, jasno je da će Vučić i njegovi vukovi nastaviti posao. Imaju planove i ciljeve. Koje svaki Hrvat razumije. Kako, dakle kontrirati? Nasreću, našeg premijera Zorana Milanovića naglo je obasulo poštovanje spram Franje Tuđmana. Neka prouči kako je Tuđmanu uspjelo nadigrati, na kraju, i Miloševića i one koji su rabili izlizanu taktiku “nacifikacije” Hrvata. Poruka premijeru – sada nam je lakše no što je to bilo Tuđmanu. Punopravna smo članica EU.

U koju, navodno, želi ući i Srbija. Logika nalaže: upozoriti Europsku komisiju kako Srbija ne ispunjava potrebne kriterije, a u sastavu 23. poglavlja (Pravosuđe i ljudska prava), jer njezin pravni okvir za kažnjavanje ratnih zločinaca (tzv. mini Haag, gdje Srbija želi kao žandarm, premda je bila agresor, suditi i državljanima RH, BiH, Kosova) nezakonit je sa stajališta međunarodnog prava. Ne makne li Srbija taj zakon, nećemo joj dati zeleno svjetlo za ulazak u EU. Takav će odgovor u Beogradu razumjeti, za razliku od onog o “neodgojenom” ministru, čemu se smiju. I, da, ministra Vulina treba proglasiti nepoželjnom osobom u RH. Radije ćemo ga gledati i slušati putem YouTubea. Tamo i spada, pod “velikosrbi, estrada”.

Davor Ivanković/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari