Pratite nas

Pregled

Besmislenu vlast ukloniti na izvanrednim izborima

Objavljeno

na

Vrijeme se primirilo, ciklone se preselile u politiku, ali kada su vidjele kamo su dospjele, opet su podivljale. Besmislena vlast esde-partije temeljena na komunističkim mitovima i izrugivanju demokraciji ne poštuje naravno ni jednostavne postulate demokratskoga društva, a oni kažu da se namjerno ili nenamjerno neuspješna vlast što prije uklanja i prilazi izvanrednim izborima – prije nego prepoznato zlo načini veliko zlo državi i narodu. To jest, izvanrednim se izborima prilazi prije nego što situacija u zemlji postane izvanredna. U našem je slučaju izvanredno stanje već nastupilo, pa svi oni koji se ne slažu s prijevremenim izborima rade u korist vlastite štete.

Naoko monolitna partija lišena mnogih čari represivnog aparata (ne posve, ali ne u tolikoj mjeri kao u komunističko doba) ne može funkcionirati u stvarnoj ili nestvarnoj demokraciji gdje su podatci o stanju države i nacije ipak dostupni javnosti, gdje više ili manje nezavisni analitičari razjašnjavaju pogubne poteze partije, a postoji i neka vražja oporba koja partijske korake naziva pravim imenom, to jest ne korake nego stajanje u mjestu.

I to je najbolja slika ove crvene vlasti: od dana preuzimanja države nisu se pomakli s mjesta, paralizirani činjenicom da osim ideoloških nepodopština kojima su vični jer su tako odgojeni, postoji i sfera zbilje koja obuhvaća sve dimenzije realnosti, život sam. Dogodilo se to i mladom Budhi kada je napokon izašao iz zlatne palače i upoznao svijet izvan nje, ali je u Budhi taj nalaz uzazvao uzbuđena čuvstva i natjerao ga na razmišljanje, na promjene, na promjenu svijesti. Paralizirana mlađa crvena klatež na vlasti samo je odškrinula vrata da vidi što je iza njih, a zatim prestrašeno vrisnula i zatvorila se u zlatni kavez prije nego što je i promotrila narod izvan njega.

I kao što se uvijek biva u zatvorenim sredinama, u kavezu su se počeli gložiti među sobom. Ono što se u literaturi o komunističkim zemljama zvalo frakcionaškim borbama (gdje je Broz bio majstor za likvidiranje protivnika), sada je u punom sjaju zahvatilo redove SDP-a čiji šef nema znanja o životu, o povijesti ni o sadašnjosti niti sposobnost da vodi partiju koja se nalazi, ali ne snalazi “u novim uvjetima”, kao što se nije snalazila ni Račanova garnitura koja je na kraju jedva čekala da ju pometemo.

Račan je, naime, nakon nekoga vremena uvidio da je jednostavno prerano za frontalni napad na sve hrvatsko, ali i da mu gospodarstvo ne ide od ruke, da se broj nezaposlenih drastično povećao, učinio je samo ono što se na brzinu i nasilno moglo – kadrovski pokolj koji je destruirao hrvatsku diplomaciju, vojsku (uz pomoć Mesića), obavještajnu zajednicu, napumpao odane partijce u institucije i javna poduzeća, pa onda – izgubio izbore bez velikoga skandala unutar stranke (partije), uvjeren će se partija teško vratiti, osim ako desni centar ne učini teške pogrješke.

A desni se potrudio da tako i bude. Prilika se, dakle, neočekivao pružila neokomunistima prije koju godinu, a njihova kombinatorika za preuzimanje vlasti nije ni bila blesava, na prvi pogled. Stari komunistički kadrovi rekli su mlađim neo- komunističkim fakinima: “Gledajte, mi ćemo vas gurnuti u prvi plan ne zato što i mi nismo željni vlasti, nego zato da bolje prevarimo narod, to jest Hrvate. Vas će percipirati kao neku neznatno ostarjelu rock-družinu, kao obrazovane fakultetlije, kao socijaldemokrate i slično. Dodat ćemo vam samo Linića i još ponekog, da vas drži na oku. Ti ćeš Milanoviću voditi taj sastav, ali je tvoja zadaća da učiniš što Račanu nije uspjelo: frontalni napad na sve hrvatsko, na hrvatske vrijednosti, na znanstvene i kulturne institucije, na hrvatsku volju, na hrvatsku državu jer nam je ona najveći trn u oku. Nju treba onesposobiti, a za tu je zadaću tvoj sastav jedino sposoban i ne bi trebalo biti većih problema.”

Milanović je sve učinio kako je traženo, ali vlast je velik vrag pa se neuki mali vođa osilio i počeo šamarati one koji su ga doveli na vlast, staru gardu sjevernokorejskoga tipa koju ne može baciti u kavez sa psima. I zato mora otići.

Koliko god bijedno zvučalo, koliko god žalosno bilo, čini se da su Hrvatima bila potrebna dva neokomunistička mandata (kao i u zemljama bivšega i možda budućega istočnog bloka) da napokon i za svagda odbace i pomisao na izbor opcije koja je duboko uronjena u komunističku prošlost i jugoslavenstvo, uz to bez i najmanje volje i znanja da makar prividno djeluje u korist prividnoga blagostanja.

Šarlatani u gostima

Hrvatska je idealno mjesto za šarlatane, kojekakve lažne šeike i tobože krezovski bogate investitore koje naši političari vode s ručka na večeru – sve baš kao u Gogoljevu “Revizoru”. Ali dolaze i intelektualci-šarlatani, pa je tako nedavno gostovao stanoviti Levy, veliki intelektualac koji je navodno navijao za Hrvatsku u vrijeme rata. Vrlo artificijelna figura, jedan HenriLeviod onih koji se utvaraju sebi i publici, Levy je pokazao jedino da je lijevi odnosno levi, a od srpske agresije na Hrvatsku zapamtio Miloševića i zlopamtio Franju Tuđmana.

Potonjega naziva nacionalkomunistom, što jednostavno nije točno jer se stvari ne mogu komentirati bez kronologije. Mladenačka Tuđmanova zabluda vrlo je brzo isparila i u tome je bio sličan velikom broju hrvatskih intelektualaca lijeve provenijencije koji su podosta brzo shvatili što se događa. Svakako, od početka šezdesetih najdalje, Tuđman nije bio komunist, ako je ikada i bio. Postao je hrvatski nacionalist u najboljem smislu riječi, branitelj istine o novijoj hrvatskoj povijesti i tražitelj izlaza iz nove hrvatske tragedije u komunističkoj Jugoslaviji. Nije dakle nikada bio nacionalkomunist. Kao što nije bio ni hrvatski Putin, kako sugerira Levy, skrećući pozornost s Miloševića koji je bio srbijanski Putin.

Samo ponešto drukčijim, ali perfidnijim “intelektualcima” otvorit će ubuduće vrata i HNK, kaže nova intendantica pa u svome programu najavljuje Slavoja Žižeka, oberšarlatana koji će glumiti samoga sebe na nekakvim filozofskim večerima , a navodno nešto i napisati. Valjda dramu. Filozofsku. Filozofska drama je po sebi vrlo zagonetan pojam, a još ako ju napiše Žižek – publika će hrliti u HNK, pa su dvije izvedbe osigurane.

Filozofija i umjetnost mogu biti zajedno uspješne samo ako je autor umjetnik koji na određenim mjestima u drami, u skladu s likom, prošverca veličanstvene ili manje uspjele ontološke ili kakve druge misli. Recimo, Shakespeare je to vrlo dobro radio.

Nego, pustimo filozofiju, blesavom vremenu usprkos. Mene zanima kako je došlo do tvrdnje da je Slavoj Žižek svjetski poznat filozof i jesu li tu sliku stvorili njemu slični marksistički umovi kojima imponira što se Žižek ne odriče komunizma kao velikoga dobra, pa će te krupne misli širiti i među kazališnom publikom u HNK? Ta publika treba znati da je Slovenac Žižek nekoliko godina proboravio u Hrvatskoj, u Karlovcu, u vojnoj službi, a vojska se tada zvala Jugoslavenska narodna armija, kao što znate. Bio je to negdje između 1973. i 1976. kada su hrvatski proljećari još bili u zatvoru, samo neki od njih već na slobodi…

I sada, u prvom redu HNK sjedit će Vesna Teršelič, do nje Pupovac i Fumić te cijela lažna antifašistička liga, pa Vesna Pusić i njezin brat, a uz njih Andrea Zlatar koja je u prvom intervjuu za novine prije nekoiliko godina i naznačila smjer te (uz duge patnje s Anom Lederer koju nije uspijevala smijeniti) našla Dubravku Vrgoč da provede partijsku liniju na način od kojega su se sustezali i partizani 1945.

Za riječki HNK kandidiran je protuhrvatski provokator Frljić, ali je nešto zapelo s njegovom diplomom, koliko pratim. Tko izdaje diplomu svršenog provokatora, ne znam. Valjda Fakultet političkih znanosti, a diplome potpisuje navodno Dejan Jović. Tko je potonjega proglasio jednim od deset najuglednijih Srba u svijetu? Pa Srbi, naravno. Micić nije bio u konkurenciji jer je pokojan, pa Dejan Jović može biti spokojan.

Svi na svoja mjesta

Ranko Ostojić nema što raditi, ustaše ne može pronaći ni uz pomoć antifašističke lige koja bi imala smisla samo ako postoji fašizam u Hrvatskoj, a nema ga, pa se Ranko dosađuje i gleda gdje bi što ipak mogao učiniti da zaradi plaću. Tako je našao pristojne dečke koji su sjedili na tribinama za vrijeme utakmice Dinamo-Rijeka i navijali, ne znajući da sjede na krivim mjestima. Ali je to uočio Ranko i poslao policiju da ih hapsi.

U maricu, u policiju, pa visokim novčanim kaznama po džepu. Jesu li oni sjedili na nečijim mjestima, pa tako uzurpirali položaj? Nisu. Mjesta je (na žalost) bilo na stadionu kao u priči, sve poluprazno kao i obično kada igra Dinamo (u Zagrebu).

Pa u čemu je onda stvar? U vježbanju represije, u dizanju tlaka javnosti. Ako već ne može masovno slati ljude u ludnicu, barem ih može u maricu.

Nego, istina je da mnogi sjede na krivim mjestima – u Vladi RH. Pa ipak još ne šaljemo policiju da ih makne.

Odžak

Mlađi naraštaju ne znaju, a morali bi znati za pokolj hrvatskih vojnika (i njemačkih) u Odžaku 1945., ali i pokolj civila istodobno. Možda se sjećaju sudbine Odžaka u srpskoj agresiji devedesetih, ali i u to sumnjam. No, Odžačani ne misle zaboraviti, pa su u sklopu Hrvatskoga narodnog sabora osnovali Odjel za II. svjetski rat i Domovinski rat, te rekli: “Ne će to biti povjerenstvo za zataškavanje zločina kao u Hrvatskoj.”

Vrlo značajne riječi: premda kusaju sličnu gorku kašu kao i Hrvati u FBiH općenito, Odžačani su dali do znanja da žive u složenom, ali manje cenzuriranom svijetu nego Hrvati u Hrvatskoj i da (barem) mogu slobodno govoriti o komunističkim zločinima, kao i o srpskim zločinima u vrijeme ne tako davnoga rata. Tako je općina na “kapiji Bosne” održala lekciju Hrvatima u Hrvatskoj koji (dobro) slute da o tim temama nije dobro govoriti jer se možeš zamjeriti režimu koji takva prisjećanja jednostavno organski ne podnosi.

Ukrajina

Veze između Moskve i istočne Ukrajine užasno su loše, pa do proruskih nasilnika nije stigla vijest da ne bi trebali održati referendume, te su ih tako neinformirani – održali.

Nego, što je s Julijom? Zadnja vijest koju sam o njoj pročitao jest da joj je život opet ugrožen, ovaj put ne u zatvoru nego na slobodi – navodno je pripreman atentat na buduću predsjednicu (cjelovite) Ukrajine. Uopće, predsjednički kandidati se sve manje spominju, a predsjednički izbori su vrlo blizu. Ako ih bude. A ako ih bude, bit će Julija.

Šumari

Državna su poduzeća dobila nalog da moraju pridonijeti državnoj blagajni. Tako će građani koji idu na izlet u šumu plaćati dvadeset kuna ako žele stazom, a ako idu kroz šikaru – navodno će proći bez ulaznica. Karte će naplaćivati šumari i lugari. Pa kakav je to režim? Čak ni u NDH nisu ljudima naplaćivali karte kad su htjeli u šumu!

Niski udarci

Podzemni i nadzemni rat Jovanovićeva ministarstva protiv Sveučilišta u Zagrebu, rat koji traje od početka mandata ove Vlade, prešao je u zadnju, najnižu fazu. Dvije godine destrukcije Sveučilišta kulminirale su slanjem financijske policije ne bi li se našle nepodopštine novčanoga karaktera. Usporedo se dovršava i rat protiv ostalih kulturnih i znanstvenih institucija, ovršuje se Nacionalna i sveučilišna knjižnica i tresu ostale ustanove nacionalonog značaja (i značenja), a Ministarstvo kulture stavlja kazališta pod pasku režima.

Tako zvijer u zadnjim trzajima pokušava dohvatiti koga može. Da načini još štete dok može.

Martin Špegelj

U najčupavijim vremenima odigrao je značajnu ulogu. I te kako značajnu. O suradnji s njim u doba “afere Špegelj” i poslije – sve do njegova odlaska s mjesta ministra obrane – pisao sam 1992. u knjizi “Lijepa moja”, koja poradi godine izdanja ne može baciti sumnju na naknadnu pamet ili krivotvorenje povijesti. Nije mu bilo lako, a nije ni nama s njim bilo lako. Neka mu je sada laka hrvatska zemlja.

Trg Franje Tuđmana

Nisam već dugo bio na Trgu Franje Tuđmana u Zagrebu jer je izvan mojih ruta. Ali su mi poslali fotografije na kojima se vidi vandalska, ruka a mnoga se slova na ploči uopće ne vide. Pa je tako od imena ostalo samo ANJE , a od prezimena MAN. Crvena akcija očito zdušno radi, a komunalni redari očito ništa ne rade. Posao doista infantilan i bljutav. Kada nije uspjela detuđmanizacija, klatež prilazi detabelizaciji Franje Tuđmana.

Joe Šimunić

Antifašistička liga u Svjetskoj nogometnoj organizaciji (FIFA) dekapitirala je Joea Šimunića pa u Brazil i na Brazil idemo bez njega. Odluka je, čini se, definitivna, a čini se isto tako da presuda nije donesena bez pomoći Londona i Zagreba.

I tako sada reprezentacija treba i bez Šimunića pokazati da smo nogometna sila. Treba igrati i za Šimunića, ali prvenstveno za domovinu i za dom.

Hrvoje Hitrec/HrvatskiTjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Policija osumnjičila 59-godišnjaka za ubojstva branitelja i civila u Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Facebook

Za ubojstva 30 civila i 13 branitelja u Škabrnji 18. i 19. studenoga 1991. zadarska policija osumnjičila je 59-godišnjeg Srbina koji živi u Sidneyju i ima australsko državljanstvo koji Policijska uprava zadarska izvijestila je u četvrtak o završenoj kriminalističkoj istrazi ratnih zločina na području Škabrnje godine.

Prema pisanju medija radi se o Zoranu Tadiću, dobrovoljcu iz Loznice, koji je zapovijedao specijalnim vodom benkovačkih specijalaca.

Voditelj Službe kriminalističke policije Bore Mršić istaknuo je da je u dugotrajnom i zahtjevnom kriminalističkom istraživanju utvrđeno da je tada 32-godišnji Z. T., državljanin Srbije, kao zapovjednik 2. specijalnog voda TO Benkovac izravno odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43 Škabrnjana, 30 civila i 13 branitelja, u čijim je ubojstvima i sam sudjelovao.

Danas 59-godišnji Z. T. živi u Sidneyju i ima australsko državljanstvo, a osumnjičen je da je, postupajući protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata i protivno odredbama Ženevske konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima, počinio kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i protiv ratnih zarobljenika.

Policijska uprava zadarska izvijestila je i o završenoj kriminalističkoj istrazi ratnih zločina iz koje, kako je rečeno, nedvojbeno proizlazi da je Ratko Mladić odgovoran za zločine 18. i 19. studenoga 1991. kada je zapovijedao napadima na Nadin i Škabrnju.

I u njegovu dnevniku stoji “da se zbriše i kvalitetno očisti rajon Škabrnja-Nadin“. Protiv njega je podneseno posebno izvješće.

(Hina)

 

Škabrnja: Poginuli u mislima i srcima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Bačić: Ja sam zadovoljan kako je reagirao premijer Planković

Objavljeno

na

Objavio

Treba li nam izmjena izbornog zakonodavstva? Zašto se predlaže talijanski i grčki model prema kojem se relativnom pobjedniku dodaje nekoliko desetaka mandata? Kako zaustaviti stampedo stranačkih prebjega? Jesu li oni legitimni ili se radi o političkoj korupciji? Kakva je uopće razina rasprave u sabornici?

Na ta i brojna druga pitanja u emisiji urednika i voditelja Mislava Togonala odgovore su pokušali dati gosti: predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić, predsjednik Kluba zastupnika SDP-a Arsen Bauk, Natalija Kanački iz Građanske inicijativa “Narod odlučuje”, saborski zastupnik Mosta Robert Podolnjak i Robert Jankovics, predsjednik Kluba zastupnika Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika.

No za početak su komentirali današnje incidente u sabornici.

Branko Bačić zadovoljan je reakcijom predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na provokacije i optužbe Mostovog zastupnika Nikole Grmoje.

– Premijer je rekao da nije imao namjeru nikakvog fizičkog obračuna. Kako u životu tako i u politici postoje granice do kojih možete nekoga vrijeđati, do kojih možete nekoga klevetati. Optužba da predsjednik i potpredsjednica Vlade rade u interesu druge države, u ovom slučaju Srbije, optužiti ih za veleizdaju kap je koja je prelila čašu i ja sam zadovoljan kako je reagirao premijer Planković, rekao je Bačić.

Mostov zastupnik Robert Podolnjak kaže kako je činjenica da kolega Grmoja opetovano upozorava kako sama Vlada ne poštuje odluku koja je na snazi o osnivanju povjerenstva koje bi pratilo mjerila koje mora ispuniti Republika Srbija u Poglavljima 23 i 24.

– Kada vi uvijek skrećete pozornost predsjedniku Vlade i ministrici vanjskih poslova da ne poštuju odluku po kojoj moraju djelovati u nizu važnih pitanja i kada ima nakon toga kažete da ne štite interese Republike Hrvatske to jeste objektivna kritika, tvrdi Podolnjak.

– Svi oni koji su danas u Saboru izgubili malo živce biti će podložni ocjeni svojih birača. Ja do sada nisam imao poriv da s malo bržim korakom i oštrim pogledom hodam po parlamentu, komentirao je današnji incident SDP-ov Arsen Bauk nakon čega se rasprava prebacila na glavnu temu emisije – najavu izmjena Izbornoga zakona.

Premijerova najava novog izbornog zakona prema kojem bi relativni pobjednik dobio “bonus” mandate probudila je političke strasti. Premijer objašnjava da je riječ samo o jednom od mogućih rješenja kojim bi se osigurala stabilnost i smanjila mogućnost političkih ucjena i prebjega, a nikako o konačnom prijedlogu.

– Pa su tako neke zemlje odlučile imati bonus mandate za relativnog pobjednika. Da se ne mora slagati parlamentarna većina od nekih krupnih i velikih i možda puno malih ili onih koji će biti manji po ovom izbornom sustavu a htjeli bi biti malo veći kao što je Most. To je bila jedna teoretska opaska, tvrdi premijer Andrej Plenković.

Teoretska ili ne – najava izbornog zakona koji kopira grčki ili talijanski model naišla je na oštre kritike Mostova zastupnika Roberta Podolnjaka. Smatra da bi takav zakon pogodovao jednoj stranci i da bi se njime stvorila umjetna parlamentarna većina.

– Takav izborni model koji vam se toliko sviđa je zapravo model koji je primjenjen u kraljevini Jugoslaviji za diktature kralja Aleksandra na izborima 1931. godine kada je relativno najjačoj trebalo pripasti 2/3 poslaničkih mandata, kaže Podolnjak.

U Mostu predlažu svoj zakon kojim bi smanjili ukupan broj zastupnika, ali i broj zastupnika nacionalnih manjina. U Glasu pak predlažu mještoviti ili tzv. njemački model u kojem bi se pola zastupnika biralo razmjernim sustavom sa stranačkih lista, a pola većinskim sustavom u manjim izbornim jedinicama. Premijerov prijedlog smatraju najlošijim rješenjem. U SDP-u podsjećaju i na izvješće Ustavnog suda u kojem se upozorava na neravnomjernu raspodjelu birača po izbornim jedinicama. Budući da se time dovodi u pitanje i sama zakonitost izbora, ustavni su suci još 2010. zatražili da se izmijeni Zakon o izbornim jedinicama. Od promjene izbornog zakona, i to putem referenduma, ne odustaje građanska inicijativa Narod odlučuje. Traže da se izborni prag spusti na 4%, smanjenje ukupnog broja saborskih zastupnika, zastupnika manjina te tri preferencijska glasa.

Odgovarajući na pitanje voditelja je li se u HDZ-u raspravljalo o uvođenju grčkog ili talijanskog modela predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić je rekao kako niti na jednom stranačkom tijelu nikada o tome nije bilo govora.

– Premijer je samo u kontekstu nestabilnosti Vlade i prebjega u Saboru rekao kako neke druge države poput Grčke i Italije u ovakvim situacijama, kako bi spriječili prelaske iz stranke u stranku, benefitom nagrađuju relativnog izbornog pobjednika koji onda dobije određeni broj mandata kako bi mogao formirati stabilnu vladu, objasnio je Bačić.

– To je model koji postoji samo u Grčkoj, odnosno primjenit će se još samo na idućim izborima jer je zakonom ukinut. U Italiji su taj model ugradili u jedan od brojnih izbornih zakona. Dio tog modela je ukinuo talijanski Ustavni sud jer smatra kako u razmjernom izbornom sustavu se ne može na taj način nagraditi pobjednička stranka. Nakon toga su Talijani mijenjali zakon nekim drugim formulacijama, ali Ustavni sud je i to ukinuo. Dakle, takav model praktično više nigdje u svijetu ne postoji, ustvrdio je Podolnjak dodavši da bi takav model HDZ želio kod nas ozakoniti.

Suprotstavio mu se predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a rekavši da premijer nikad nije rekao da razmišlja o uvođenju toga modela.

Predsjednik Kluba zastupnika Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika Robert Jankovics kaže da je njihov klub uveo jednu novinu u hrvatskoj politici jer se oni dogovaraju oko svake odluke i mišljenje svih članova je bitno.

– Vjerujem da je to glavni razlog zašto zastupnici drugih strnaka prelaze u naš klub, istaknuo je Robert Jankovics. Rekao je da im ulazak u Vladu trenutačno nije ambicija. “Smatramo da vlada radi dobar posao i da treba izbjeći turbulencije”.

Natalija Kanački iz građanske inicijative “Narod odlučuje” rekla je da iz perspektive birača ovaj Sabor uopće ne odražava sliku onoga za što su birači glasali.

– Tu smo imali toliko političke trgovine, o korupciji neću niti pričati, to je za neka druga državna tijela, ali ću vam reći da iz perspektive nas običnih ljudi sve ovo izgleda kao pogodovanje, politička trgovina i velika nesređenost. Nadam se da će birači prepoznati što se u ove četri godine događalo, istaknula je. Naša inicijativa nastavlja svoju borbu za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog zakona, dodala je.

– 2011. je Ustavni sud ustvrdio da postoji velika razlika birača po izbornim jedinicama, a nakon toga je još jednom odlučivao o Zakonu o izbornim jedinicama ali ga nije ukinuo jer je ocijenio da odstupanja nisu takva da bi to zahtijevalo njegovo ukidanje, kaže Arsen Bauk. Ja smatram da postoji još jedan problem s brojem birača po izbornim jedinicama jer se do samog dana izbora ne zna koliko birača ima u svakoj izbornoj jedinici jer se pripadnici nacionalnih manjina na sam dan izbora mogu odlučiti u kojoj će izbornoj jedinici glasovati, ustvrdio je. Kaže kako je mala šansa da se tzv. grčki i talijanski model usvoji u Hrvatskom saboru.

 

Plenković: Grmojine tvrdnje o ‘veleizdaji’ nedopustive i najteže klevetničke uvrede

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari