Pratite nas

Pregled

Besmislenu vlast ukloniti na izvanrednim izborima

Objavljeno

na

Vrijeme se primirilo, ciklone se preselile u politiku, ali kada su vidjele kamo su dospjele, opet su podivljale. Besmislena vlast esde-partije temeljena na komunističkim mitovima i izrugivanju demokraciji ne poštuje naravno ni jednostavne postulate demokratskoga društva, a oni kažu da se namjerno ili nenamjerno neuspješna vlast što prije uklanja i prilazi izvanrednim izborima – prije nego prepoznato zlo načini veliko zlo državi i narodu. To jest, izvanrednim se izborima prilazi prije nego što situacija u zemlji postane izvanredna. U našem je slučaju izvanredno stanje već nastupilo, pa svi oni koji se ne slažu s prijevremenim izborima rade u korist vlastite štete.

Naoko monolitna partija lišena mnogih čari represivnog aparata (ne posve, ali ne u tolikoj mjeri kao u komunističko doba) ne može funkcionirati u stvarnoj ili nestvarnoj demokraciji gdje su podatci o stanju države i nacije ipak dostupni javnosti, gdje više ili manje nezavisni analitičari razjašnjavaju pogubne poteze partije, a postoji i neka vražja oporba koja partijske korake naziva pravim imenom, to jest ne korake nego stajanje u mjestu.

I to je najbolja slika ove crvene vlasti: od dana preuzimanja države nisu se pomakli s mjesta, paralizirani činjenicom da osim ideoloških nepodopština kojima su vični jer su tako odgojeni, postoji i sfera zbilje koja obuhvaća sve dimenzije realnosti, život sam. Dogodilo se to i mladom Budhi kada je napokon izašao iz zlatne palače i upoznao svijet izvan nje, ali je u Budhi taj nalaz uzazvao uzbuđena čuvstva i natjerao ga na razmišljanje, na promjene, na promjenu svijesti. Paralizirana mlađa crvena klatež na vlasti samo je odškrinula vrata da vidi što je iza njih, a zatim prestrašeno vrisnula i zatvorila se u zlatni kavez prije nego što je i promotrila narod izvan njega.

I kao što se uvijek biva u zatvorenim sredinama, u kavezu su se počeli gložiti među sobom. Ono što se u literaturi o komunističkim zemljama zvalo frakcionaškim borbama (gdje je Broz bio majstor za likvidiranje protivnika), sada je u punom sjaju zahvatilo redove SDP-a čiji šef nema znanja o životu, o povijesti ni o sadašnjosti niti sposobnost da vodi partiju koja se nalazi, ali ne snalazi “u novim uvjetima”, kao što se nije snalazila ni Račanova garnitura koja je na kraju jedva čekala da ju pometemo.

Račan je, naime, nakon nekoga vremena uvidio da je jednostavno prerano za frontalni napad na sve hrvatsko, ali i da mu gospodarstvo ne ide od ruke, da se broj nezaposlenih drastično povećao, učinio je samo ono što se na brzinu i nasilno moglo – kadrovski pokolj koji je destruirao hrvatsku diplomaciju, vojsku (uz pomoć Mesića), obavještajnu zajednicu, napumpao odane partijce u institucije i javna poduzeća, pa onda – izgubio izbore bez velikoga skandala unutar stranke (partije), uvjeren će se partija teško vratiti, osim ako desni centar ne učini teške pogrješke.

A desni se potrudio da tako i bude. Prilika se, dakle, neočekivao pružila neokomunistima prije koju godinu, a njihova kombinatorika za preuzimanje vlasti nije ni bila blesava, na prvi pogled. Stari komunistički kadrovi rekli su mlađim neo- komunističkim fakinima: “Gledajte, mi ćemo vas gurnuti u prvi plan ne zato što i mi nismo željni vlasti, nego zato da bolje prevarimo narod, to jest Hrvate. Vas će percipirati kao neku neznatno ostarjelu rock-družinu, kao obrazovane fakultetlije, kao socijaldemokrate i slično. Dodat ćemo vam samo Linića i još ponekog, da vas drži na oku. Ti ćeš Milanoviću voditi taj sastav, ali je tvoja zadaća da učiniš što Račanu nije uspjelo: frontalni napad na sve hrvatsko, na hrvatske vrijednosti, na znanstvene i kulturne institucije, na hrvatsku volju, na hrvatsku državu jer nam je ona najveći trn u oku. Nju treba onesposobiti, a za tu je zadaću tvoj sastav jedino sposoban i ne bi trebalo biti većih problema.”

Milanović je sve učinio kako je traženo, ali vlast je velik vrag pa se neuki mali vođa osilio i počeo šamarati one koji su ga doveli na vlast, staru gardu sjevernokorejskoga tipa koju ne može baciti u kavez sa psima. I zato mora otići.

Koliko god bijedno zvučalo, koliko god žalosno bilo, čini se da su Hrvatima bila potrebna dva neokomunistička mandata (kao i u zemljama bivšega i možda budućega istočnog bloka) da napokon i za svagda odbace i pomisao na izbor opcije koja je duboko uronjena u komunističku prošlost i jugoslavenstvo, uz to bez i najmanje volje i znanja da makar prividno djeluje u korist prividnoga blagostanja.

Šarlatani u gostima

Hrvatska je idealno mjesto za šarlatane, kojekakve lažne šeike i tobože krezovski bogate investitore koje naši političari vode s ručka na večeru – sve baš kao u Gogoljevu “Revizoru”. Ali dolaze i intelektualci-šarlatani, pa je tako nedavno gostovao stanoviti Levy, veliki intelektualac koji je navodno navijao za Hrvatsku u vrijeme rata. Vrlo artificijelna figura, jedan HenriLeviod onih koji se utvaraju sebi i publici, Levy je pokazao jedino da je lijevi odnosno levi, a od srpske agresije na Hrvatsku zapamtio Miloševića i zlopamtio Franju Tuđmana.

Potonjega naziva nacionalkomunistom, što jednostavno nije točno jer se stvari ne mogu komentirati bez kronologije. Mladenačka Tuđmanova zabluda vrlo je brzo isparila i u tome je bio sličan velikom broju hrvatskih intelektualaca lijeve provenijencije koji su podosta brzo shvatili što se događa. Svakako, od početka šezdesetih najdalje, Tuđman nije bio komunist, ako je ikada i bio. Postao je hrvatski nacionalist u najboljem smislu riječi, branitelj istine o novijoj hrvatskoj povijesti i tražitelj izlaza iz nove hrvatske tragedije u komunističkoj Jugoslaviji. Nije dakle nikada bio nacionalkomunist. Kao što nije bio ni hrvatski Putin, kako sugerira Levy, skrećući pozornost s Miloševića koji je bio srbijanski Putin.

Samo ponešto drukčijim, ali perfidnijim “intelektualcima” otvorit će ubuduće vrata i HNK, kaže nova intendantica pa u svome programu najavljuje Slavoja Žižeka, oberšarlatana koji će glumiti samoga sebe na nekakvim filozofskim večerima , a navodno nešto i napisati. Valjda dramu. Filozofsku. Filozofska drama je po sebi vrlo zagonetan pojam, a još ako ju napiše Žižek – publika će hrliti u HNK, pa su dvije izvedbe osigurane.

Filozofija i umjetnost mogu biti zajedno uspješne samo ako je autor umjetnik koji na određenim mjestima u drami, u skladu s likom, prošverca veličanstvene ili manje uspjele ontološke ili kakve druge misli. Recimo, Shakespeare je to vrlo dobro radio.

Nego, pustimo filozofiju, blesavom vremenu usprkos. Mene zanima kako je došlo do tvrdnje da je Slavoj Žižek svjetski poznat filozof i jesu li tu sliku stvorili njemu slični marksistički umovi kojima imponira što se Žižek ne odriče komunizma kao velikoga dobra, pa će te krupne misli širiti i među kazališnom publikom u HNK? Ta publika treba znati da je Slovenac Žižek nekoliko godina proboravio u Hrvatskoj, u Karlovcu, u vojnoj službi, a vojska se tada zvala Jugoslavenska narodna armija, kao što znate. Bio je to negdje između 1973. i 1976. kada su hrvatski proljećari još bili u zatvoru, samo neki od njih već na slobodi…

I sada, u prvom redu HNK sjedit će Vesna Teršelič, do nje Pupovac i Fumić te cijela lažna antifašistička liga, pa Vesna Pusić i njezin brat, a uz njih Andrea Zlatar koja je u prvom intervjuu za novine prije nekoiliko godina i naznačila smjer te (uz duge patnje s Anom Lederer koju nije uspijevala smijeniti) našla Dubravku Vrgoč da provede partijsku liniju na način od kojega su se sustezali i partizani 1945.

Za riječki HNK kandidiran je protuhrvatski provokator Frljić, ali je nešto zapelo s njegovom diplomom, koliko pratim. Tko izdaje diplomu svršenog provokatora, ne znam. Valjda Fakultet političkih znanosti, a diplome potpisuje navodno Dejan Jović. Tko je potonjega proglasio jednim od deset najuglednijih Srba u svijetu? Pa Srbi, naravno. Micić nije bio u konkurenciji jer je pokojan, pa Dejan Jović može biti spokojan.

Svi na svoja mjesta

Ranko Ostojić nema što raditi, ustaše ne može pronaći ni uz pomoć antifašističke lige koja bi imala smisla samo ako postoji fašizam u Hrvatskoj, a nema ga, pa se Ranko dosađuje i gleda gdje bi što ipak mogao učiniti da zaradi plaću. Tako je našao pristojne dečke koji su sjedili na tribinama za vrijeme utakmice Dinamo-Rijeka i navijali, ne znajući da sjede na krivim mjestima. Ali je to uočio Ranko i poslao policiju da ih hapsi.

U maricu, u policiju, pa visokim novčanim kaznama po džepu. Jesu li oni sjedili na nečijim mjestima, pa tako uzurpirali položaj? Nisu. Mjesta je (na žalost) bilo na stadionu kao u priči, sve poluprazno kao i obično kada igra Dinamo (u Zagrebu).

Pa u čemu je onda stvar? U vježbanju represije, u dizanju tlaka javnosti. Ako već ne može masovno slati ljude u ludnicu, barem ih može u maricu.

Nego, istina je da mnogi sjede na krivim mjestima – u Vladi RH. Pa ipak još ne šaljemo policiju da ih makne.

Odžak

Mlađi naraštaju ne znaju, a morali bi znati za pokolj hrvatskih vojnika (i njemačkih) u Odžaku 1945., ali i pokolj civila istodobno. Možda se sjećaju sudbine Odžaka u srpskoj agresiji devedesetih, ali i u to sumnjam. No, Odžačani ne misle zaboraviti, pa su u sklopu Hrvatskoga narodnog sabora osnovali Odjel za II. svjetski rat i Domovinski rat, te rekli: “Ne će to biti povjerenstvo za zataškavanje zločina kao u Hrvatskoj.”

Vrlo značajne riječi: premda kusaju sličnu gorku kašu kao i Hrvati u FBiH općenito, Odžačani su dali do znanja da žive u složenom, ali manje cenzuriranom svijetu nego Hrvati u Hrvatskoj i da (barem) mogu slobodno govoriti o komunističkim zločinima, kao i o srpskim zločinima u vrijeme ne tako davnoga rata. Tako je općina na “kapiji Bosne” održala lekciju Hrvatima u Hrvatskoj koji (dobro) slute da o tim temama nije dobro govoriti jer se možeš zamjeriti režimu koji takva prisjećanja jednostavno organski ne podnosi.

Ukrajina

Veze između Moskve i istočne Ukrajine užasno su loše, pa do proruskih nasilnika nije stigla vijest da ne bi trebali održati referendume, te su ih tako neinformirani – održali.

Nego, što je s Julijom? Zadnja vijest koju sam o njoj pročitao jest da joj je život opet ugrožen, ovaj put ne u zatvoru nego na slobodi – navodno je pripreman atentat na buduću predsjednicu (cjelovite) Ukrajine. Uopće, predsjednički kandidati se sve manje spominju, a predsjednički izbori su vrlo blizu. Ako ih bude. A ako ih bude, bit će Julija.

Šumari

Državna su poduzeća dobila nalog da moraju pridonijeti državnoj blagajni. Tako će građani koji idu na izlet u šumu plaćati dvadeset kuna ako žele stazom, a ako idu kroz šikaru – navodno će proći bez ulaznica. Karte će naplaćivati šumari i lugari. Pa kakav je to režim? Čak ni u NDH nisu ljudima naplaćivali karte kad su htjeli u šumu!

Niski udarci

Podzemni i nadzemni rat Jovanovićeva ministarstva protiv Sveučilišta u Zagrebu, rat koji traje od početka mandata ove Vlade, prešao je u zadnju, najnižu fazu. Dvije godine destrukcije Sveučilišta kulminirale su slanjem financijske policije ne bi li se našle nepodopštine novčanoga karaktera. Usporedo se dovršava i rat protiv ostalih kulturnih i znanstvenih institucija, ovršuje se Nacionalna i sveučilišna knjižnica i tresu ostale ustanove nacionalonog značaja (i značenja), a Ministarstvo kulture stavlja kazališta pod pasku režima.

Tako zvijer u zadnjim trzajima pokušava dohvatiti koga može. Da načini još štete dok može.

Martin Špegelj

U najčupavijim vremenima odigrao je značajnu ulogu. I te kako značajnu. O suradnji s njim u doba “afere Špegelj” i poslije – sve do njegova odlaska s mjesta ministra obrane – pisao sam 1992. u knjizi “Lijepa moja”, koja poradi godine izdanja ne može baciti sumnju na naknadnu pamet ili krivotvorenje povijesti. Nije mu bilo lako, a nije ni nama s njim bilo lako. Neka mu je sada laka hrvatska zemlja.

Trg Franje Tuđmana

Nisam već dugo bio na Trgu Franje Tuđmana u Zagrebu jer je izvan mojih ruta. Ali su mi poslali fotografije na kojima se vidi vandalska, ruka a mnoga se slova na ploči uopće ne vide. Pa je tako od imena ostalo samo ANJE , a od prezimena MAN. Crvena akcija očito zdušno radi, a komunalni redari očito ništa ne rade. Posao doista infantilan i bljutav. Kada nije uspjela detuđmanizacija, klatež prilazi detabelizaciji Franje Tuđmana.

Joe Šimunić

Antifašistička liga u Svjetskoj nogometnoj organizaciji (FIFA) dekapitirala je Joea Šimunića pa u Brazil i na Brazil idemo bez njega. Odluka je, čini se, definitivna, a čini se isto tako da presuda nije donesena bez pomoći Londona i Zagreba.

I tako sada reprezentacija treba i bez Šimunića pokazati da smo nogometna sila. Treba igrati i za Šimunića, ali prvenstveno za domovinu i za dom.

Hrvoje Hitrec/HrvatskiTjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Dominik Knezović i Krešimir Miletić: Narod odlučuje, Sad ili Nikad!

Objavljeno

na

Objavio

Dominik Knezović: U Švicarskoj za referendum treba 100.000 potpisa koji se prikupljaju 18 mjeseci, a u Hrvatskoj trebamo za dva tjedna prikupiti 380.000! Krešimir Miletić: Hrvatska ima 8 zastupnika nacionalnih manjina, a sve ostale države Europske unije zajedno – isto 8!

Gosti Bujice na Z1 – mladi politolog Dominik Knezović i Krešimir Miletić iz Građanske inicijative ‘Narod odlučuje’ razotkrili su para-političko djelovanje GONG-a koji sve čini kako bi pomogao elitama iz SDP-a i HDZ-a te spriječio referendum… GONG je javno izdao upute za opstrukciju kod prikupljanja potpisa, a (ne)poznati počinitelji čak su pokušali podvaliti lažni štand!

U emisiji je objavljen proglas koji su dobili mnogi Riječani, a u kojem se ‘Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju’ iz Rijeke protivi referendumu, isto kao i gradonačelnik Vojko Obersnel!

S prepunog štanda na zagrebačkom Jelačić placu uživo se u emisiju javila dr. Željka Markić, a iz Splita iznimno optimistična dr. Sanja Bilač; još ovaj vikend prikupljaju se potpisi za referendum o promjeni izbornog sustava, a prema informacijama s terena – inicijativa je vrlo blizu potrebnog broja potpisa i povijesnog uspjeha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Održano predavanje ‘Hrvatski književni kanon’

Objavljeno

na

Objavio

TRI HRVATA - Otac biskup Vlado Košić, Slobodan Novak Prosperov i Božidar Alić u Sisku
TRI HRVATA - Otac biskup Vlado Košić, Slobodan Novak Prosperov i Božidar Alić u Sisku

Predavanje ”Hrvatski književni kanon“ održao je jučer u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu povjesničar književnosti, komparatist i teatrolog Slobodan Prosperov Novak.

Kao gost odabrana djela interpretirao je glumac Božidar Alić, a predavanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić kojem je predavač na početku zahvalio na pozivu.

Govoreći o naslovu svog predavanja predavač je rekao da se termin kanon ne odnosi na teologiju ili značenje te riječi u starim znanostima, već na obvezna književna djela koja bi jedna sredina trebala poznavati, upozorivši kako danas u Hrvatskoj nije kanoniziran vrijednosni sustav knjiga i ideja koje bi promijenile i zamijenile onaj zastarjeli jugoslavenski, komunistički i antihrvatski.

– Mi smo danas svjedoci jedne ofenzive ljudi koji se bore protiv hrvatskog identiteta i obitelji te hrvatskog školstva. Naša zasigurno najveća boljka su institucije koje u devedesetim godinama nismo ‘resetirali’, već smo ih naslijedili iz komunizma. To su prije svega HAZU, Matica hrvatska i Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

Te ključne institucije u devedesetim godinama nisu se ni malo promijenile. Tadašnja Južnoslavenska akademija osnovana je u 19. stoljeću s idejom da bude način prodora njemačko-austrijske civilizacije prema istoku i rješenje slavenskog pitanja.

Ta akademija, koju je Strossmayer korigirao s katoličkim vrijednostima, preživjela je to austrijsko vrijeme i obavila je svoju funkciju. Nakon dolaska Jugoslavije akademija se ‘resetirala’ i postala je Jugoslavenska akademija, a kada je devedesetih došlo vrijeme da ona postane hrvatska ne samo imenom već i svojom strukturom i suštinom, nažalost to se nije dogodilo.

Centralistička ideja nije prodrla u Akademiju i ona nije hrvatska jer njeno središte ne misli iz svoje dubine suverenu Hrvatsku, ustvrdio je predavač te se u nastavku osvrnuo i na Maticu hrvatsku kao organizaciju koja odumire jer se nije obnovila i osmislila svoj novi prostor djelovanja te Leksikografski zavod koji se još uvijek ponaša kao da je tu zbog Tita kanonizirajući djela bez vrijednosti koja promoviraju nešto što više ne postoji.

Prosperov Novak je rekao i kako hrvatski prostor, a posebno onaj obrazovni, opterećuje i na njega se postavlja niz loših teza, izdvojivši, prema njegovom mišljenju četiri najopasnijih za razvoj našeg društva.

– Kao prvu istaknuo bih proglašavanje u Hrvatskoj opasnim svega što je je navodno nastalo na temeljima zla takozvane ustaške države. Iz tog ‘straha’ stvara se ideja koja je vidljiva u svakoj Frljićevoj predstavi ili nekoj drugoj intervenciji o kripto-ustašama. Ta ideja sve više prodire u naše kazalište, na tv programe i u domove i vrlo je razarajuća.

Druga, vrlo opasna teza, tiče se Domovinskog rata i opskuriranja svega što se dogodilo u to vrijeme u vezi s njegovim izvorima, rezultatima i ljudima koji su ga vodili. To je najvidljivije u jednoj publikaciji koja se zove Novosti Srpskog narodnog vijeća, a uređuju ga ‘janjičari’ nekadašnjeg Feral tribuna. Oni to rade na način da prikazuju našu borbu i Domovinski rat pesimistično i užasno mračno te kao nešto što se ne bi trebalo uvesti u naš obrazovni prostor.

Treća teza odnosi se na ideju da su od 1945. do 1990 godine stvorene jedna država i jedna kultura koje su dale temelj europskoj Hrvatskoj omogućivši joj razvitak i uključenje Europu. Ta ideja proizlazi iz jugoslavenskih krugova i najbolje se vidi u prosvjetnoj reformi i kurikulumu. Vidljiva je i u govorima ministrice Blaženke Divjak, Borisa Jokića, kao i u mnogim elementima koji se tiču prosvjete i odnose se na taj period.

Četvera teza povezana je s našom dijasporom. Ona pokušava nametnuti da nešto ‘smrdi’ i ne valja s hrvatskom dijasporom. Posebno se tu misli na naše iseljeništvo koje se prikazuje kao mračne sile koje štete razvitku hrvatske države. To je ono kada Puhovski kaže: ‘treća generacija ustaša’. Iseljeništvo se ponižava i radi se o cijelom kolopletu nasrtaja na hrvatski identitet, na samostalnu hrvatsku državu. Kada govorimo o obrazovanju i kurikulumu onda treba znati da su ove teme doista dio toga i da su bolno urezane u svaki govor o reformi“, rekao je Novak.

Govoreći o reformi školstva dodao je kako on ne dovodi reformu u pitanje, ali kako nisu obavljene predradnje, a one koje jesu obavljene su traljavo jer su ih odradili ljudi koji ili su nesposobni ili ne žele da se promjene dogode u pravom smjeru.

– Ministrica Divjak nije dovoljno kompetentna za to. Da bi netko proveo reformu treba imati veliku političku i društvenu moć i mora biti vizionar, a to kod nje ne vidimo. Zanimljivo da od 72 škole koje provode eksperimentalnu fazu, 15 škola je direktno povezano sa strankom koja je delegirala gospođu Divjak. To je nedopustivo.

S druge strane, kada uzmete recenzije kurikula koje su stizale onda možete vidjeti da postoje i negativne recenzije kurikula iz povijesti te kurikula iz književnosti o čemu se naravno šuti. Jednostavno nije dopustivo da stranka koja ima jedan posto glasova na izborima ima toliki utjecaj na školstvo, posebno u ovoj eksperimentalnoj fazi, zaključio je Prosperov Novak.

Na kraju, u otvorenoj raspravi dotaknuta su brojna druga pitanja posebno vezana uz odgoj i obrazovanje. Tako su između ostalog nazočni upoznali predavača s činjenicom da se u sisačkim osnovnih školama na mala vrata uvodi i nameće oblik građanskog odgoja preuzetog iz Rijeke s odabranim predavačima bliskima lijevom svjetonazoru. Profesor je ocijenio da ovaj potez sisačke gradske vlasti ima elemente za ustavnu tužbu je jer očito rezultat samovolje.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found