Pratite nas

Analiza

BEZ LUSTRACIJE NEMA CROATIJE!

Objavljeno

na

Velimir Bujanac vratio se spektakularno u Bujicu nakon zasluženog odmora, nakon teške bitke u predizbornoj kampanji, bitke za Hrvatsku, bitke za istinu, bitke za slobodu i demokratičnost hrvatskog medijskog prostora, okovanog mentalnokomunističkom indoktrinacijom.

[ad id=”93788″]

Dobili smo izbore, ali nismo dobili bitku za istinu, nismo dobili bitku za slobodu, nismo dobili bitku za ravnopravan medijski prostor, nismo dobili bitku za novu pravedniju Hrvatsku čiji temelji moraju biti usidreni na istini, jer u protivnom laž će i dalje dominirati hrvatskim političkom prostorom.

Mnogi su se pitali, o ćemu će u novom ciklusu Bujanac govoriti, izbori su dobiveni, Milanović odlazi u povijest, SDP-u i komunistima prijeti raspad i čini se nedostaje tema koje bi mogle i nadalje Bujančevu publiku držati u napetosti tri puta tjedno. Jučerašnja Bujica, film o HNES-u, „Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu“, daju naslutiti da tek sada počinje prava epska bitka za Hrvatsku, bitka za istinu.

HNES je etički osudio zločinca Tita, njegove sljedbenike koji tvrde da je zločinac Tito najbolje što je Hrvatska u povijesti imala, osudilo je Zorana Milanovića za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa. HNES je osudilo Josipovića, Mesića, Teršeličku, Pupavca, Carla Bildta, a na listi veleizdajnika, podupiratelja zločina, onih koji zločine zataškavaju, na listi optuženika ima još puno imena koja će se kad tad morati suočiti s moralnom i stvarnom osudom. Iza nedjela ovih veleizdajnika i zločinaca krije se samo jedna velika ideja, ideja trovanja i negacije hrvatske državnosti, negacije Hrvatske kao samostojeće države, negacija temelja stvaranja hrvatske države, negacija nacije i hrvatskog naroda.

Etičke osude HNES pod vodstvom prof.emeritusa dr. Zvonimira Šeparovića, tog 88-godišnjaka s nepresušnom mladenačkom energijom , uz pomoć vrsnih pravnika, najvećih živućih povjesničara Hrvatske kao što je prof. Josip Jurčević, uz pomoć uglednih akademika Pečarića, Debelića, tu je i prof. Zdravko Tomac, Zvonimir Hodak, uz pomoć priznatih dramskih umjetnika, književnika, pjesnika i slikara, a nadasve uz pomoć živih svjedoka, iznjedrilo je etičke presude kao snažan temelj za buduće, pravno utemeljene optužnice jednom zločinačkom režimu koji i dan – danas na tim eklatantnim zločinačkim temeljima i nadalje želi vladati Hrvatskom, VLADATI vječno!

Etičke presude HNES-a, temelj su za sveobuhvatnu lustraciju hrvatskog društva, za osvjetljavanje svih kutaka mračne komunističke prošlosti, za osvjetljavanje lica sljedbenika tog režima, za osvjetljavanje lica krivotvoritelja povijesti kao što su Jakovina, Klasić i nihov idejni otac Slavko Goldštajn koji i dan danas odgaja jednu cijelu plejadu krivotvoritelja povijesne znanosti, odgajatelja naše djece i unuka ,s tvrdnjama da je zločinac Tito bio najbolje što je Hrvatska imala. Treba osvjetliti lica onih koji plaćaju krivotvoritelje, koji skrivaju zločine, koji skrivaju istinu od hrvatskog naroda, treba ih lustrirati samo iz jednog razloga. Da laž ne bi vladala vječno!

Moderna kriminalistička forenzika više ne treba žive svjedoke kako bi mikroskopskom točnošću ustanovila hodogram zločina, motive zločina , nalogodavce, izvršitelje i način izvršenje tog zločina. Forenzika današnjice ne treba otkopati svih 1700 jama diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine da bi detektirali rukopis zločina! Dovoljne su „Huda jama“, „Macelj“, „Tezno“, jame koje su do sada najdetaljnije istražene, da bi se podigla optužnica protiv poznatih počinitelja i nalogodavaca, optužnica za masovna ubojstva.

Ubojstvo jednog čovjeka u zakonodavstvu svake normalne države nikada ne zastarjeva i ono uvijek mora imati prvo mjesto prioriteta svakog pravosuđa, svake vladajuće pravedne politike.

Tužitelji HNES-a raspolažu sa tisućama stranica neoborivih dokaza za počinjenje masovnih zločina, raspolažu izjavama živih svjedoka koji su se taj dan umornim staračkim koracima približavali govornici u dvorani Vatroslav Lisinski svjedočeći istinu. Mučenici Štedul, Veslica, žrtve najokrutnijih metoda komunističkig progona ostavili su nijemima 2000 nazočnih u velikoj dvorani Vatroslav Lisinski, tog dana kada je započeo proces lustracije u Hrvatskoj.

Časna sestra Bernadeta Crnogorac, sestra umorenog Stjepana Crnogorca, pročitala je molitvu za sve umorene, pročitala je molitvu za svog brata, molitvu koja je izazvala more suza u prepunoj dvorani. Njen brat Stjepan Crnogorac, koji je iz Gruda, iz Hercegovine 1971. god., mnogo godina iza krvavog drugog svjetskog rata, studirao u Austriji željan slobode i novih znanja, otet je i u Sloveniji najokrutnije, bez ikakvog razloga, bez ikakve optužnice, umoren od ruke Titove UDBE.

Dokazi za taj zločin koje je pribavio gospodin Roman Leljak toliko su očiti da je u dokaznom materijalu inkorporirana tonska snimka zadnjih riječi mučenika Stjepana. Živi svjedoci govore, mole, plaču, viču u svojevrsnom kriku za istinom, a zločinci i njihovi sljedbenici, zatirači istine, čuvari svog smrtnog poretka, nisu se udostojili poslati ni jednog odvjetnika svoje obrane, jer ne postoji odvjetnik na svijetu koji bi im mogao ishoditi oslobađajuću presudu u ovom procesu. Njihov odvjetnik je „Đavolji odvjetnik Laž“, skrivanje istine, medijska blokada gora od najgoreg staljinizma, njihov odvjetnik je sam Sotona. Zatirači istine podjednako su odgovorni kao i zločinci i to je u pravnom poretku jedina mjerodavna činjenica.

HNES i HŽD, nevladine su udruge koje iz državnog proračuna nisu dobile ni jednu lipu. HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE i HRVATSKO ŽRTVOSLOVNO DRUŠTVO krajnjim naporima, u derutnim prostorijama, pregalaštvom volontera, trudom ljudi koji vjeruju u istinsku bolju budućnost Hrvatske, budućnost koja će biti svjetla za svakog poštenog čovjeka, opominje novu vlast u Hrvatskoj.

Opominje ih da hrvatsku budućnost ne će moći graditi na temeljima laži i skrivanja istine, opominje ih da pravedno rasporede novčana sredstva udrugama koje tragaju za istinom samo s jednim ciljem. Istina će osloboditi duh hrvatskog čovjeka, a tek oslobođeni duh može proaktivno djelovati za boljitak cijele nacije. Opominje ih da obustave sredstva falsifikatorima, potirateljima svega Hrvatskog, lažnim prorocima kakvi su Pusići, Pupavci i Teršeličke, opominje ih da ne bacaju hrvatske bisere pred svinje, već da sredstva iz proračuna doznače istinskim domoljubima i borcima za istinu.

Ukoliko to naprave imat će snažan suport u nekoliko udruženih nevladinih udruga s kompatibilnim idejama, idejama svjetla i istine. Imat će takvu podršku o kojoj nisu ni sanjali, imat će snažan vjetar u leđa i moći će mirno rješavati krucijalna gospodarska pitanja, ali na temeljima svetonazorskih istina. Ako oni nemaju političke volje zbog oportunih razloga razračunati s lažnim ideologijama, onda moraju narodu dozvoliti da referendumom odluči o pitanju lustracije koja je provedena u svim postkomunističkim zemljama bivšeg istočnog bloka.

Gospodo! Nema čekanja! Nema isprike! Ima bezbroj dokaza o opravdanosti lustracije! Uradite ono zbog čega vas je narod izabrao!

Ako ne napravite radikalne poteze na području lustracije vrlo brzo izgubit ćete ove teško dobivene izbore, zgazit ćete u blato glasove hrvatskog naroda, a oni koji su nominalno izgubili vlast i nadalje će gospodariti medijskim prostorom Hrvatske, gospodarit će političkim prostorom naše Domovine, nadalje će biti gospodari života i smrti!

Tako je bilo posljednjih 15 godina tako će biti i sutra! Vi ste gospodo na potezu!

BEZ LUSTRACIJE NEMA CROATIJE!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentiraj

Analiza

Jan Ivanjek: Srbija sije sjeme novih ratova

Objavljeno

na

Objavio

Danas se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici, koji su prije 24 godine izvršile srpske snage masakriravši više od 8,300 Bošnjaka.

Taj golemi zločin Srbija ne priznaje kao genocid, unatoč međunarodnim presudama. Bio je i jedan od faktora u pokretanju veličanstvene oslobodilačke operacije Oluja, kojom nije samo oslobođena većina Hrvatske od srpske okupacije, već je i spašen Bihać kojeg su srpske snage držale u okruženju i gdje bi se nesumnjivo odvio još jedan genocidni zločin, ali s daleko više ubijenih Bošnjaka.

24 godine poslije, situacija na Balkanu sve je gora, remećena prvenstveno velikosrpskim režimom Aleksandra Vučića, koji vještim manipuliranjem javnosti, medija i diplomacije provodi vrlo uspješnu kampanju pretvaranja Srba i Srbije u isključivu žrtvu, te demonizacije susjednih naroda.

Srbija nije sposobna učiti iz svoje povijesti, i umjesto da se s njom pokuša pomiriti, režim sve očitije priprema „ravnanje računa“, kad god se za to pruži prilika.

I dalje se prijeti ujedinjenjem s Republikom Srpskom i razbijanjem BiH, što bi izazvalo novi sukob. Svim sredstvima se napada i prijeti Crnoj Gori, u kojoj je pokušaj puča prije 3 godine gotovo sigurno orkestriran iz Beograda, a režimski tabloidi sve češće napadaju i Makedoniju.

Posebno kada je u pitanju nacionalistička Srpska pravoslavna crkva, čiji utjecaj te zemlje pokušavaju ograničiti. O neprekidnoj kampanji mržnje i dehumanizacije režimskih medija protiv Albanaca i Hrvata, koje velikosrpska ideologija vidi kao glavne neprijatelje, ne treba ni govoriti. Ne odustaje se ni od snova o izlasku na Jadran.

Ukratko, Srbija sije sjeme novih ratova u kojima će se osvetit za sve nepravde koje smatra da su joj počinjene.

No umjesto suradnje protiv ove zajedničke prijetnje, u BiH je na djelu marginalizacija Hrvata, koji se politički obespravljuju, ekonomski napadaju, te se u njihove sredine nameću islamski migranti, a umjesto suradnje s državom čija je vojska spriječila još veći genocid Bošnjaka od srebreničkog, bošnjačko se vodstvo odlučuje za islamizaciju i podilaženje neoosmanskim ambicijama turskog diktatora Erdogana, te potkopavanje Hrvatske svakom prilikom.

Kako bi se spriječili budući ratovi,Hrvatska treba jačati suradnju s državama koje su posebno izložene napadima iz Srbije: Crnom Gorom, Makedonijom i Kosovom.

Uz zaključivanje otvorenih pitanja, Hrvatska im može prenijeti vrijedna znanja i iskustva, ponuditi proizvode vojne industrije, te zajedničkim snagama raditi na suzbijanju malignog utjecaja Srbije te osigurati trajnu stabilnost na Balkanu, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek na facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što se do sada našlo u ponudi predsjedničkih kandidata?

Objavljeno

na

Objavio

Iako će predsjednički izbori biti službeno raspisani tek na jesen, a održat će se tek u prosincu ove godine, nekoliko je kandidata već istaknulo svoju kandidaturu, pa da vidimo što se do sada našlo u predsjedničkoj ponudi.

Goran Jurišić, profesor povijesti i neovisni kandidat desnice, čiju su kandidaturu mediji prešutjeli, istaknuo je svoju kandidaturu još u siječnju, a kroz četri točke svog programa poziva na duhovnu, gospodarsku, demografsku i obnovu hrvatskog suvereniteta.

Svojoj publici obraća se video porukama preko YouTube kanala “Jurišića za predsjednika”. Duhovnu obnovu smatra najvažnijom točkom svog programa, pa tako planira zabraniti gay parade i kriminalizirati psovanje Boga čime bi se Hrvatska oslobodila Sodome i Gomore. Ističe kako se demografska obnova može provesti isključivo zakonskom zaštitom života od začeća do smrti, te kako se “pobačaj ne može promatrati kao pravo žene, već kao pravo nerođenih da budu rođeni”.

Za obnovu hrvatskog gospodarstva predlaže Hrvatsku narodnu banku koja nije u službi Europske centralne banke, a zalaže se i za Croexit kako bi se Hrvatska spasila od “udbo-mafije, komunista i srpskih pobunjenika koji njome trenutno vladaju u službi globalnih elita”.

Hrvatskim braniteljima vratio bi dignitet koji su im kako tvrdi oduzele političke elite proglašavajući ih ratnim zločincima, a branitelje predlaže i kao brojače izbornih glasova, obzirom da sumnja u istinitost izbornih rezultata koje objavljuje Državno izborno povjerenstvo. Smatra kako hrvatski Srbi, kao braća Hrvata po Kristu zaslužuju Hrvatsku pravoslavnu crkvu, pa bi Srpsku pravoslavnu crkvu izbacio iz Hrvatske.

Snažno se protivi migracijama za koje ističe da ih provode globalisti s ciljem destabilizacije kršćanske Europe, pa planira raspisati i referendum o poništenju marakeškog sporazuma i globlanog pakta UN-a o migracijama. Papu također smatra dijelom globalne urotničke klike, a britanskom parlamentu planira poslati zahtjev za plaćanje ratne odštete za žrtve Bleiburga i križnog puta.

Nacionalizam shvaća kao božansku ideologiju, a globalizm kao novu vrstu totalitarizma koji ljudima nudi razne slobode čime ih suptilno uvodi u mentalno ropstvo i grijeh. Sebe vidi kao predsjednika domoljuba, a politička korektnost ga kako kaže ne zanima.

Namjeru da se kandidira najavio je još prošle godine i Antun Babić, kandidat platforme Spasimo Hrvatsku, a kandidaturu je istaknuo u veljači pred TV kamerama ispred Banskih dvora. Babić je iskusan diplomat i bliski suradnik predsjednika Tuđmana 90-tih kada se vratio u Hrvatsku iz Australije.

Na kandidaturu ga je potaklo „razočaravajuće i opasno stanje koje je zavladalo Hrvatskom nakon Tuđmana, obilježeno nedomoljubljem, nesposobnosti i služenju stranim interesima“. Njegovu su kandidaturu mediji također uglavnom prešutjeli, iako je za razliku od Jurišića dobio nešto veću, ali zanemarivu medijsku vidljivost u usporedbi s drugim kandidatima.

Tvrdi kako je došlo vrijeme za predsjednika koji bi bio „potomak domobrana ili ustaša, dakle istinski domoljub i vjernik“, obzirom da tvrdi kako su svi dosadašnji predsjednici i predsjednica nakon Tuđmana “sinovi i kćeri partizana, komunista i udbaša koji su djelovali ili djeluju u službi stranih, masonskih i protuhrvatskih interesa“. Iako će svoj program tek objaviti, njegova vizija budućnosti Hrvatske temelji se na odmaku od globalizma, borbi protiv migracija, demografskoj obnovi, lustraciji i novom odnosu Hrvatske prema iseljeništvu.

Babić smatra kako bi umjesto migranata, Hrvatsku trebalo napućiti hrvatskim iseljenicima što bi ujedno dovelo i do najveće demografske, ekonomske, političke i duhovne reforme u hrvatskoj povijesti.

Uspješne hrvatske iseljenike vidi kao  „veleposlanike dobre volje“, te s njima kao predsjednik planira ostvariti snažnu suradnju na svim poljima s ciljem oporavka Hrvatske. To je naime potrebno kako bi se konačno spriječila „demontaža hrvatske države od strane komunista, liberala i ‘lijevih seljaka’“ koji su na vlast u Hrvatskoj došli 2000. godine.

Andreja Plenkovića poznaje još iz vremena kada je djelovao u vanjskoj politici, te opaža kako se razvio u odličnog diplomata, međutim ga vidi i kao dosad „najopasnijeg premijera za nacionalne interese hrvatskog naroda i opstanak samostalne hrvatske države“.

Naglašava i kako bi Plenković, da nije „opsjednut Europskom unijom“, odnosno da je domoljub i suverenist bio najbolji hrvatski premijer. Usporedio ga je sa Stipom Šuvarom, kao zagovaratelja “bratstva i jedinstva do kraja“, doduše ne na jugoslavenskom nego na europskom nivou, a predviđa mu i političku sudbinu sličnu Šuvarovoj.

Plenkovićev HDZ vidi kao „stranku opasnih namjera koja bi mogla dovesti do uništenja hrvatske države“, a Miroslava Škoru kao lažnog domoljuba, obzirom da je 90-tih pobjegao u Ameriku, za razliku od njega koji se tada vratio.

Za Škorine pjesme tvrdi kako nisu domoljubne, već prilika za dobru zaradu, dok za aktualnu predsjednicu tvrdi da je „fake, masonka, te također lažna domoljupka“.

Predsjedničku kandidaturu istaknula je i Katarina Peović, kandidatkinja Radničke fronte, inače sveučilišna profesorica na riječkom Filozofskom fakultetu, te zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

Za razliku od Jurišića, Peović smatra kako je upravo komunizam koji doduše nudi pod modernijim nazivom “demokratski socijalizam” sustav koji će “izbaviti obespravljen narod iz ropstva u koje su ga uveli globalisti”, pa tako poziva sve antifašiste i antifašistkinje na radničku revoluciju s ciljem stvaranja besklasnog društva u kojem bi se prakticirale ekološki prihvatljive tehnologije, poništila razlika između rada i kapitala, te uklonila bilo kakva diskriminacija i društvena podređenost.

Zagovara izravnu participaciju građana, što bi političke stranake i elite učinilo suvišnim. Na ekonomskom planu zagovara zajedničko vlasništvo zaposlenih, koje bi poništilo kapitalizm, kojeg smatra novim oblikom fašizma, i suradnju odnosno demokratsko planiranje koje bi poništilo slijepo tržišno natjecanje i konukurenciju.

Kao što Jurišić za HDZ, ali i Suvereniste tvrdi da su lažna desnica, Peović SDP vidi kao lažnu ljevicu koja desetljećima podržava kapitalističke zakone koji gaze radnička prava. Ipak, radničku revoluciju s Pantovčaka planira provoditi samo protokolarno, odnosno simbolički kritiziranjem raznih društvenih anomalija, pa tako ispada kako s Peović građani ne bi dobili “antifašističku revolucionarku u borbi obespravljenog naroda protiv globalističkih elita”, već ipak samo “predsjednicu kritičarku”.

Za svog protukandidata Miroslava Škoru smatra da je dosadan, te tvrdi kako je kandidat elita, unatoč tomu što se predstavlja kao kandidat naroda, obzirom da je svoj poduzetnički i glazbeni uspjeh postigao sa stranačkom iskaznicom HDZ-a.

Za Kolindu Grabar-Kitarović smatra da je u službi kapitalističkih elita, interesa Zapada i svojih prijatelja tajkuna, a predbacuje joj što je “pomilovala kapitaliste odgovorne za gospodarski kriminal”. Za Zorana Milanovića tvrdi kako je idealan predsjednički kandidat, ali centra, te mu zamjera kako je Hrvatska u njegovom mandatu postala vodeća zemlja po broju ugovora na određeno, ali je pohvalila njegovu ulogu u slučaju švicarskog franka i politici prema migrantima.

Kao kandidat SDP-a predsjedničku kandidaturu istaknuo je i bivši premijer Zoran Milanović, koji želi biti predsjednik “moderne, progresivne i znatiželjne Hrvatske”. Tvrdi kako je karakter sudbinska stvar čovjeka koji izvire iz misli, a formira se preko riječi, djela i navika, pa je tako ponudio sebe kao “predsjednika s karakterom”.

Svjestan je trenutnih prilično limitiranih političkih ovlasti predsjednika, ali obzirom da netko mora obavljati i tu funkciju, prijavio se eto i on koji za sebe tvrdi kako nije “ni pošten čovjek, ni pošten političar”. Milanović, koji je po nekim ekonomskim istraživanjima bio najneuspješniji hrvatski premijer, zagovara “EU kao način življenja, a Hrvatsku kao zemlju bez bodljikave žice”.

Kada je premijer Plenković krajem lipnja boravio na maratonskim sjednicama u Briselu kao glavni pregovarač za funkcije europskih institucija, Milanović je naglasio kako je i on 2014. godine mogao otići na neku europsku funkciju, ali je odlučio ostati jer je “nepokolebljivo neovisan i uvijek ide težim putem”.

Kandidaturu je kao neovisni kandidat istaknuo i Miroslav Škoro, doktor ekonomskih znanosti, poduzetnik i pjevač narodne glazbe. Poput Jahve koji je preko Abrahama sklopio savez sa svojim izabranim narodom, Miroslav Škoro ponudio je savez hrvatskom narodu s kojim želi vladati preko referenduma.

Smatra kako vlast treba vratiti narodu, obzirom da u Ustavu tako piše, pa će stoga “račune polagati samo narodu” i borit će se protiv političkih elita koje se na “vlasti izmjenjuju sa svojim trgovačkim partnerima, a u Sabor ulaze zastupnici po volji stranačkih šefova”.

Za razliku od Milanovića koji bi na Pantovčaku vrlo rado samo fikusirao, Škoro poziva na osnaženje ustavnog poretka koji bi mu dozvolio raspisivanje zakonodavnog referenduma mimo volje premijera o temama poput uvođenja eura, gospodarskog pojasa, ovlasti predsjednika, izbornog sustava i porijeklu imovine.

Predlaže i novi model izbora ustavnih sudaca koje bi predlagao predsjednik iz redova ustavnih stručnjaka, a Sabor bi onda vršio odabir između predloženih kandidata. Po toj bi logici i ustavni stručnjaci poput Sanje Barić ili Branka Smerdela, koji su inače kritizirali njegove prijedloge trebali postati ustavni suci.

Od Srbije bi tražio odštetu za žrtve domovinskog rata, obzirom da se dobrosusjedski odnosi mogu graditi isključivo na politici “čistih računa”. O političarima i protukandidatima govori pristojno i s odmakom. Kada ih komentira zapravo govori o sebi, pa tako ističe kako “za razliku od njih ne ovisi o politici, te mu nitko ne može prigovoriti kako je s nekim slavio rođendan i da on umjesto da pije kavu, pušta plaću svojim zaposlenicima”.

Svoju kandidaturu istaknuo je i Tomislav Panenić kao neovisni kandidat koji je posljedično izbačen iz saborskog kluba Mosta, obzirom da nije dobio njihovu podršku. Iako svoj program za sada nije istaknuo, kratko je rekao kako mu je funkcija predsjednika s ovlastima fikusa sasvim primamljiva.

Mislav Kolakušić javio se iz Brisela gdje je prisustvovao konstituirajućoj sjednici Europskog parlamenta, odakle je poručio kako će kandidaturu objaviti početkom listopada, a ove uranjene objave okarakterizirao je smješnim i nepotrebnim.

Valja također spomenuti i kako kandidati koji ne prikupe minimalno 10,000 potpisa neće moći sudjelovati u službenom dijelu utakmice za Pantovčak, a čini se kako je pred nama jedna od najzanimljivijih predsjedničkih utrka u hrvatskoj modernoj povijesti.

Bojana Kocijan/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari