Pratite nas

Komentar

Bez potpunog političkog prava Hrvata izvan Hrvatske, hrvatski narod će izgubiti državnost

Objavljeno

na

Procjene državnih institucija Republike Hrvatske su da izvan granica Republike Hrvatske u ovome trenutku živi oko četiri milijuna Hrvata s pravom na hrvatsko državljanstvo.

Hrvati u ostalim zemljama čine zajedno s hrvatskim narodom u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini temeljnu ljudsku, biološku ili demografsku armaturu ukupne hrvatske državnosti. Što je armatura snažnija, u ovome slučaju brojnija, država je legitimnija, nacionalne politike reprezentativnije, ciljevi i međunarodni status snažniji i prepoznatljiviji. Ili, država je nacionalna i demokratska točno onoliko koliko pripadnika njenoga naroda sudjeluje u političkom i državnom poretku i odlučuje o nacionalnim politikama.

Demokratski i nacionalni ideal je da svaki pripadnik naroda, kroz institut državljanstva i preko izbornoga sustava sudjeluje posve ravnopravno u političkom životu svoje nacionalne države.

Dva su načina integracije ljudi u državno-politički poredak.

To su, državno licenciranje svakoga pojedinačnoga prava, ostvarivanjem prava na državljanstvo, te s tim pravom kao temeljnim uvjetom, osigurano pravo na sudjelovanje u političkom životu svoje zemlje.

Ostali načini, kao suradnja i državna poptora u oblasti kulture, športa, u poslovima i investicijama su bitni, ali svi ti načini su izvedenog karaktera i ne mogu osigurati potpunu integraciju jednoga naroda u temelje njegove državnosti. Ti načini ne mogu nikada biti ekvivalent za nepostojanje političkoga prava, a temeljno ljudsko pravo u uređenim državama je – slobodno i praktično osigurano pravo na političko djelovanje. Ono se presudno ostvaruje i realizira kroz izborni sustav.

U konačnici, danas narodi svijeta preko svojih nacionalnih država i uz njihovu potporu ostvaruju vrhunsku suradnju u svim oblastima, iako ne pripadaju istom državno-političkom korpusu, pa je utoliko jasnije da športska, znanstvena, kulturna, poslovna ili turistička suradnja nije, niti može biti zamjenski, niti ikakav nadomjestak političkim pravima.

Iseljavanje hrvatskog naroda tijekom zadnja dva stoljeća je prvenstveno plod nedemokratskih, totalitarnih, zločinačkih i antihrvatskih režima, o čemu postoji čak i presuda suda u Münchenu protiv Perkovića i Mustača, koja je i de facto i de jure presuda zločinačkom komunističkom jugoslavenskom režimu, pa se s toga pola hrvatskoga naroda izravno može smatrati ranjivom skupinom, a posredno i cijeli hrvatski narod, jer je silno oslabljen njegov politički potencijal iseljavanjem pa diskriminacijom njegovih iseljenih sunarodnjaka.

Važno je shvatiti i ne imati dovjbe da je ograničavanje prava Hrvatu u Njemačkoj istodobno politički udar na Hrvata u Hrvatskoj, i slabljenje i jednoga i drugoga, te multiplicirani udarac na njihovu zajedničku državnost. Postaju ranjiviji i slabiji.

Zbog toga je čak i u međunarodnom smislu, a prema radovima profesora Marca Gjidare, koji je analizirao praksu međunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu s naglaskom na posebnu osjetljivost suda za tzv. ranjive skupine naroda, nužno i zbog univerzalnih civilizacijskih načela u međunarodnom poretku kojemu pripadamo, otkloniti diskrimancijske i štetne posljedice djelovanja tih režima i svakome Hrvatu vratiti njegova izvorna politička prava.

To je temelj na kojemu se potpuno preklapaju strateški interesi hrvatskog naroda, njegove nacionalne države i međunarodnoga pravnog poretka i stečevina. Zato je ustavna odredba da Hrvati izvan Republike Hrvatske ostvaruju pravo na tri mandata u Saboru i zakonska odredba o posebnoj izbornoj jedinici u suprotnosti s interesima hrvatskoga naroda, razvoja njegove države, ali i u suprotnosti s dobrom praksom demokratskog svijeta, temeljnim ljudskim pravima i slobodama, te praksom međunarodnoga suda za ljudska prava. Jednako bi takva odredba bila u suprotnosti sa svim navedenim, da je umjesto tri zastupnika određeno pedeset. To se ne smije raditi, pri čemu broj zastupnika – nije bitan.

Zato se mora odmah usmjeriti sva pamet, snaga i svi hrvatski organizirani potencijali u domovini i iseljeništvu ka žurnom otklanjanju diskriminacijskih odredbi u ustavu i zakonu, te tako izgraditi nova definicija razvoja hrvatske nacionalne državnosti, a konačan i to ultitmativni cilj mora biti uključivanje bez ikakvih ustavnih i zakonskih ograda, svakoga Hrvata gdje god živi, u državni i politički poredak nacionalne države.

To je jedino moguće ostvariti kroz sustavan pristup državnih institucija, prvenstveno diplomatsko-konzularnih predstavništava, svakome Hrvatu radi pristupa hrvatskom državljanstvu, a nakon toga izbornim sustavom, gdje bi se za Sabor kao zakonodavni dom hrvatskoga naroda, zatim za predsjednika Republike, te Europski parlament svim državljanima omogućilo posve ravnopravno odlučivanje o tim elementima hrvatske nacionalne politike.

To svakako nameće nužnost osiguravanja dopisnoga i elektronskog glasovanja. I nema druge razumne mogućnosti, koja može osigurati potpunu uravnoteženost i jednakost političkih prava svih hrvatskih državljana mimo – jedne izborne jedinice za sve.

Jedino tako bi hrvatski zakonodavni dom bio vjerni reprezetant volje hrvatskoga naroda u cjelini, predsjdednik/predsjednica Republike vjerni izraz iste te volje i simbol nacionalne državnosti, kao i zastupnici i politike u Europskom parlamentu. Tek tako i tek tada bi sve hrvatske državne politike imale oznaku neusumnjivo nacionalnog i demokratskog predstavljanja, kakve god bile. Danas nisu ni jedno ni drugo, ni iz bliza.

Marko Ljubić/Fenix-magazin

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Čestitke riječkom SDP-u

Objavljeno

na

Objavio

Danas kada čitate ovaj tekst riječki SDP će u dužini vladanja gradom na Rječini uspjeti nadmašiti Komunističku partiju Sovjetskog Saveza na čemu mu neupitno moramo čestitati. Možemo misliti što god želimo o SDP-u, ali ostati na vlasti na nekom području duže od 74 godine predstavlja neupitan politički uspjeh na kojemu se mora čestitati. Red je da danas u skladu s tom obljetnicom pogledamo rezultate te dugotrajne vladavine SDP-a u Rijeci s osvrtom na vremenski posljednjih 30 godina.

Grad to su ljudi. Grad to su njegovi stanovnici. Niti država, niti grad niti selo ne mogu postojati bez ljudi pa je red pogledati demografske rezultate vladavine SDP-a. Kako smo predaleko od vremenski posljednjeg popisa stanovništva onda smo prisiljeni koristi druge službene podatke od demografskom stanju Rijeke. Na lokalnim izborima za gradsko vijeće grada Rijeke 2001 godine pravo glasa je imalo 132.574 stanovnika dok je na identičnim izborima 2017 godine pravo glasa imalo njih 110.071. To nam govori da se broj stanovnika Rijeke, pardon osoba s pravom glasa smanjio za praktički 17 % u ovih 16 godina. Kako se danas u Hrvatskoj kao specijalni problem navodi bijeg stanovnika iz Osijeka red je usporediti riječke podatke s osječkim. U tom istom razdoblju broj glasača u Osijeku se smanjio s 101.887 na 91.348 ili 10 % što nam neupitno ukazuje da je Rijeka grad slučaj, a nikako ne Osijek.

Grad to su ljudi. Grad to su njegovi stanovnici. Drugi podatak koji ukazuje na uspjeh ili neuspjeh nekog grada predstavlja broj rođenih i broj umrlih. Tokom posljednjih 5 godina u Rijeci se rodilo 4.527 djece, a istovremeno je umrlo 8.414 osoba što znači da smo prilično blizu toga da na 1 rođenje dolaze 2 sprovoda kao što se dogodilo 2017 i 2018 godine. S druge strane u ponovno moramo ovdje naglasiti navodno problematičnom Osijeku se rodilo 4.500 djece,a umrlo su 6.823 osobe. Tko zna možda je istina da se Osijek iseljeva u Njemačku, ali Rijeka se ne iseljava. Ona izumire, ubrzano izumire.

Mnogi će se upitati kakve veze to izumiranje Rijeke ima s gradskom vladom, kakve to veze ima s riječkim SDP-om ? Oni koji se to pitaju su isti oni koji su stalno iznenađeni neugodnim događajima, oni koji nikada nisu ništa krivi ili odgovorni. Ranije Linić, a danas Obersnel ponavljaju da je Rijeka sužena na 44 kilometra prostora i da je to bio zločin odgovoran za sve njene današnje probleme. Ako ih ikada išta pitate oni će uvijek odgovoriti da nisu krivi za izumiranje Rijeke. To po njima nema nikakve veze s odlukom da se razvoj grada temelji na tercijarnim, uslužnim djelatnostima koje po mišljenju riječkih SDP-ovaca nose veće plaće. Obersnel voli navoditi da se Riječani sele u Viškovo i slična okolna mjesta tako da smanjivanje broja stanovnika grada na Rječini ne predstavlja nikakav demografski, socijalni ili politički problem. Tko zna možda on sam u to i vjeruje ignorirajući razlog za na primjer uspjeh Viškova. Za razliku od Rijeke koja izumire u Viškovu na 2 sprovoda dolaze 3 bebe što nam govori da je riječ o živoj, uspješnoj općini. Osnovna gospodarska razlika između Rijeke i Viškova je da se ekonomija manjeg mjesta temelji na industriji,a ne na uslužnim djelatnostima. To govori više nego dovoljno o neuspjehu vladavine riječkog SDP-a u samostalnoj Hrvatskoj.

Za dobiti potpunu sliku propadajućeg grada dovoljno je spomenuti da se Rijeka godišnje zadužuje za 70 milijuna kuna godišnje. To nas automatski dovodi do pitanja gdje odlazi ovaj novac,a najjednostavniji odgovor na njega bi bio da Rijeka ima jednak broj zaposlenih kao i Split s 40 % više birača na posljednjim lokalnim izborima. Nema nikakvog smisla išta drugo reći.

Na kraju red je da se svi upitamo što rade druge političke opcije u gradu na Rječini da nisu u stanju pobjediti na lokalnim izborima ? Ispravan odgovor na to pitanje je praktički nemoguće naći. Danas kada riječki SDP zasluženo slavi  dužu vladavinu nego što je vladala KP SSSR-a red je obratiti pogled na budućnost. Na budućnost kada će Rijeka zbog svoje pogrešne gospodarske i demografske politike imati još manje stanovnika. Na 2021 godinu kada će SDP pokušati predati gradonačelničku poziciju iz ruka Vojka Obersnela u ruke Mirka Filipovića. To je ujedno i budućnost kada se možemo nadati promjenama na bolje jer gore više stvarno ne može biti.

Rijeka nije grad koji se iseljava. Rijeka je grad koji izumire.

Robert Jurčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

U idućih 8 mjeseci mjesto predsjedavajućeg će umjesto hrvatskog člana Predsjedništva preuzeti g. Željko Komšić

Objavljeno

na

Objavio

Budući da Ustav predviđa da hrvatski član Predsjedništa preuzme Predsjedništvo u idućih 8 mjeseci , a budući da takvog u Predsjedništvu nema, jasno je da idućih 8 mjeseci BIH neće imati Predsjedavajućeg.

Prema Ustavu BIH, idućih osam mjeseci Predsjedavajući BIH morao je biti hrvatski član Predsjeništva. To bi bio onaj član koji ima pravo konzumacije veta u hrvatskom klubu Doma naroda Federacije BIH.

Čovjek koji predstavlja većinsku legitimnu volju Hrvata u BIH. Kako u BIH predsjedništvu nema takvog čovjeka idućih osam mjeseci BIH ulazi u ustavnu krizu, dok će mjesto predsjedavajućeg umjesto hrvatskog člana Predsjedništva preuzeti g. Željko Komšić, piše Poskok.info.

Mnogi Hrvati ga mrze, i nazivaju izdajnikom, no radi se o čovjeku koji se bori za vlastiti život. Lako je nama iz Hercegovine, Posavine, Lašve, galamiti na njega, no je li se ikada itko zapitao kako je njemu u Sarajevu, i što bi mu se dogodilo preko noći da odbije slušati svoje Gospodare? Od Šehera do Stambola?

Je li HDZ ili HVO ikada iti pokušao izvući Komšića iz Sarajeva? Osigurati njegovoj obitelji dostojanstven život?

Prepustili smo čovjeka na višedesetljetno maltretiranje i nasilje nad njim, i danas se čudimo što je postao?

Uvijek je važno promotriti stvar i iz tuđe perspektive.

Slučaj Željka Komšića obeshrabruje mnoge mlade Hrvate koji su zaljubljeni u Bošnjakinje da stupe u brak s njima. Komšić tako indirektno djeluje na smanjenje broja miješanih brakova u BIH. Zašto? Zato što je njegov primjer upravo primjer Hrvatima što će im se dogoditi postanu li bošnjački zetovi.

Podsjećamo: Željko Komšić nema prava veta u Domu naroda Federacije BIH. Kao takav on nije hrvatski član Predsjedništva jer je njegova funkcija nepotpuna. Ne može ju konzumirati. On nema politički utjecaj nad tijelom koje predstavlja. Ne predstavlja Hrvate u BIH. Kao takav on je uzrok krize na dnevnoj razini. Izaziva raskol među narodima, jača nacionalizam i širi nepovjerenje u državu. Svakim njegovim istupom odnosi Bošnjaka i Hrvata u BIH su to gori.

Budući da Ustav predviđa da hrvatski član Predsjedništa preuzme Predsjedništvo u idućih 8 mjeseci , a budući da takvog u Predsjedništvu nema, jasno je da idućih 8 mjeseci BIH neće imati Predsjedavajućeg.

Bošnjački nacionalisti i mediji pokušat će javnost uvjeriti da je Komšić predsjedavajući no njega ne prizna većina građana BIH, većina naroda BIH i ograničio si je kretanje na većini teritorija BIH. Ne zato što ga građani mrze, nego zato što on na 75% teritorija sebe doživljava kao izdajnika Bosne i Hercegovine, njena dva naroda i većine građana. Iako je godinama maltretiran od strane bošnjačkog nacionalizma, njegov stid i strah od Hrvata i Srba ipak govore da je on u dubini duše ipak svjestan tko je i što je, piše Poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari