Pratite nas

Politički rentgen

BEZ REFERENDUMA O LUSTRACIJI NEMA USKRSNUĆA KROACIJI!

Objavljeno

na

Još uvijek smo u znakovitom vremenu Kristovog Križnog puta, muke i Njegovog uskrsnuća koje nam je dalo vječnu nadu u vječni život, dokaz za postojanje vječne Domovine i vječnog života.

Svjedoci smo kako nam je naša draga Domovina i danas još uvijek na svojevrsnom Križnom putu prema konačnom uskrsnuću, na Križnom putu koji je simbolično započeo na Bleiburgu, prelamao se preko burnih događaja u Hrvatskom proljeću 1971. godine, svjedoci smo krvi, kazamata, patnji i smrti hrvatskih domoljuba, uznika, muke i smrti bojovnika u Domovinskom ratu, svjedoci smo jedne krvave epopeje za koju smo se samo naivno nadali da je završila na Golgoti vukovarske Ovčare, misleći kako je priznanjem Hrvatske konačno Domovina uskrsnula u svom punom sjaju. Svjedoci smo da još uvijek padamo pod vlastitim križem na ne znam kojoj postaji hrvatskog Križnog puta, a neke mračne, lažljive  sile ne daju nam ustati i vračaju nas deset koraka unatrag, kada smo se već ponadali konačnom uskrsnuću u istini.

Nakon pet proteklih burnih političkih godina u Hrvatskoj, kada su na čistac iz svojih vučjih jazbina istjerani predvodnici tih istih vučjih čopora, kada smo konačno doznali tko je pravi King Kong, kada smo doznali tko je i zašto gazio hrvatske domoljube, branitelje, Crkvu, Željku Markić, Predsjednicu  Kolindu Grabar Kitarović, Tomislava Karamarka i sve nosive stupove hrvatske suverenosti, kada smo doznali tko je i zašto stišavao  glas domoljubnih pobjeda i pobjednika, vraćeni smo na prvu postaju Križnog puta, bačeni smo na margine društva u tom vječnom cikličnom ponavljanje tragične hrvatske povijesti. Čim uzmognemo dići glavu, zakucaju nas još dublje pod zemlju. I da apsurd bude još veći to su učinili upravo oni koji tvrde da su naši, koji traže naš glas, koji se iščuđavaju kada pročitaju o sebi kritički osvrt, koji misle da je sve prije njih bilo loše i bezvrijedno, koji misle da nova povijest počinje s njima kao da nikada povijesti nije bilo.

Zgaženo je i ismijano domoljublje, zgažene su sve inicijative „Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta“ koje je hrabrim i neumornim radom kompetentnih vrhunskih intelektualaca iznjedrilo najznačajnije javne, etičke osude nacionalnim veleizdajnicima, mega zločincu Titu i njegovim sljedbenicima, zgažena je Željka Markić i referendum o braku, zgaženi su branitelji iz nebeskog šatora Nevenke Topalušić, zgažena je prolivena krv vukovarskog branitelja Darka Paičića, zgažen je Stožer za obranu Vukovara, njihovi prosvjedi na trgovima, kolone  nezadovoljstva u Vukovaru i Kninu, veličanstveni doček Gotovini, brilijanta pobjeda Kolinde Grabar Kitarović nad veleizdajnikom Josipovićem, zgažen je Roman Leljak koji je dao svoj život za istraživanje istine, zgažen je Jakov Sedlar taj neumorni domoljub koji je svojim filmovima bio i ostao na pravom tragu konačne istine, na tragu uskrsnuća Hrvatske. Zgažen je Tomislav Karamarko peterostruki izborni pobjednik i proglašen je hrvatskim neprijateljem broj jedan, zgažen je zato, jer se na krilima domoljublja usudio pobjeđivati stvarne neprijatelje Hrvatske. Zgažen je i prevaren hrvatski narod koji je podržavao i glasovao za sve zgažene, onaj hrvatski narod koji iskreno vjeruje u uskrsnuće Kristovo, u vječni život, koji vjeruje u uskrsnuće svoje vlastite Domovine!

Kao što je Poncije Pilat oprao ruke i ostrašćenoj rulji predao Krista umjesto Barabe, isto tako je veleizdajničkoj rulji predan Zlatko Hasanbegović umjesto Milorada Pupovca. A sve u ime stabilnosti, u ime borbe za budućnost bez propitivanja prošlosti, u ime gospodarskog napretka, demografije, u ime smanjivanja jaza u hrvatskom društvu. „Izručenjem“ Hasanbegovića valjda se željelo reći da je on, koji je provodio državotvorne  Karamarkove politike, glavna smetnja svekolikom napretku Hrvatske!?

A onda se događaju  čudni presedani!? Hrvatska gubi arbitražu s mađarskim Molom, Vlada „prodaje“ HEP kako bi otkupila INU, a zapravo smiruje strasti, zatim se otvara pandorina kutija neminovnog sloma Agrokora, bankari pišu „Lex Agrokor“ pogodujući sebi, zatim iz Švicarske dobivamo račun od 210 milijuna kuna troškova koje moramo platiti za izgubljenu arbitražu, a sve u iščekivanju još jednog gubitka arbitraže u Washingtonu u istom predmetu INA-MOL! Onda nam Slovenci stvaraju neviđene kolone na granicama po europskoj direktivi koju su iznjedrili Grci i Talijani, a vrlo brzo će im se pridružiti i Mađari!?  I gdje je tu stabilnost, ekonomska budućnost, prosperitet, demografija, radna mjesta? Hoćemo li sutra pisati „Lex Zagrebački holding“ ili „Lex Kujundžićevo zdravstvo“? Eto, od velike diplomatske akrobatike nemamo ni sigurnost, nemamo stabilnost, nemamo prosperitet! Ali nemamo ni domoljublje, zapravo imamo jedno veliko demagoško ništa, produbljenu depresiju i strah od budućnosti! Umjesto svehrvatskog zajedništva na čijim krilima smo bili nošeni zadnjih pet godina mi imamo svehrvatski raskol demokršćana iniciran od onih koji su navodno protiv  podjela u hrvatskom društvu.

Referendum o braku, heroine Željke Markić, ne bi nikada uspio niti bi bio realiziran bez snažne potpore HDZ-a! Usuđujem se tvrditi i to potkrijepiti dokazima! Bez snažne potpore HDZ-a i svih domoljubnih stranaka i udruga ne bi bilo prikupljeno ni dovoljno potpisa što je bila osnovna pretpostavka za uspjeh tog referenduma. Stvoreno je domoljubno zajedništvo, a svi neprijatelji Hrvatske pokazali su svoje nakazno lice i na svijetlo dana izašle su njihove stvarne političke namjere, a  zahvaljujući Tomislavu Karamarku stvorena je nova jaka politička platforma za lustraciju mentalno komunističke bulumente, tih istih odnarođenih tlačitelja koji su pokazali svoje lice i jasno rekli koju su sudbinu namijenili Hrvatskoj. Jugoslavensku!?

Referendum o promjenama izbornog zakona nije uspio, jer nije imao podršku HDZ-a iz poznatih razloga. HDZ-u u izbornoj godini nije odgovarala zabrana predizbornih koalicija koju je predlagala Željka Markić, jer svi koalicijski sporazumi HDZ-a sa partnerima bili se već čvrsto potpisani. Članak 45. Ustava RH koji ovim izbornim zakonom nije obuhvaćen izmjenama  u smislu vraćanja prava dijaspore na 12 zastupnika također nije bilo prihvatljivo rješenje za HDZ i to su osnovni razlozi što HDZ nije podržao tu inicijativu i što nije prikupljen dovoljan broj potpisa za realizaciju toga referenduma.

Za referendum protiv monetizacije autocesta prikupljeno je i više nego dovoljno potpisa, jer je HDZ snažno podržao tu inicijativu protiveći se SDP-ovom suludom potezu.

Zaključak je jasan! Referendum koji podrži HDZ prolazi, a onaj kojega ne podrži ne prolazi.

Donijeti zakon o lustraciji u Hrvatskom saboru nemoguća je misija u ovakvom odnosu političkih snaga, jer upitna je natpolovična većina i kod nekih puno benignijih slučajeva. U Hrvatskom saboru se ne može donijeti zakon o lustraciji, ne može se donijeti zakon o izmjeni izbornog zakona, ne može se smijeniti Cvitana, ne može se donijeti zakon o regionalnom preustroju i ne može se donijeti niz važnih zakona za budućnost i stabilnost Hrvatske, jer je hrvatski parlamentarizam u vječitom partitokratskom sukobu sam sa sobom.

Ako se ne može donijeti zakon o višeslojnoj lustraciji, jer nema političke volje odnosno dovoljno ruku u Saboru, a ako pak s druge strane svjedočimo da svaki referendum kojega snažno inicira ili podrži HDZ objektivno može proći, postavlja se pitanje zašto HDZ uz pomoć hrvatskog naroda ne krene u tu inicijativu donošenja zakona o lustraciji na demokratskom referendumu? Nakon ovako radikalno postavljenog pitanja nema više isprike! Može li nas netko uvjeriti da lustracija nije potrebna, da je lustraciju nemoguće provesti, može li netko tvrditi nakon svih sukoba s mentalno komunističkom bulumentom da lustracija ne bi bila korisna za hrvatsko društvo. Pri tome se uopće ne moramo pozivati na iskustva zemalja koje su lustraciju provele, jer sve dokaze imamo u svom dvorištu. Naprotiv, možemo s punom odgovornošću tvrditi da slučaja INA-MOL ne bi bilo da je provedena lustracija, jer slučaj INA ima svoje duboke korijene koji sežu  do ubojstva Stjepana Đurekovića! Ubijen je, jer je razotkrio udbašku pljačku u INI! I dok nam je njemačko pravosuđe dalo snažan alat u ruke za obračunati se sa organizatorima tog monstruoznog ubojstva nitko osim Perkovića i Mustaća nije ni dotaknut. Zašto?

Ni  slučaja Agrokor ne bi bilo da je provedena lustracija, a hrvatska ekonomija bila bi tržišna, a ne projugoslavenska, ne bi bila dogovorna, ne bi bilo robne  razmjene kao iz doba  prvobitne zajednice. Bez lustracije hrvatsko gospodarstvo nije hrvatsko već jugoslavensko, premreženo udbaško komunističkim interesnim lobijima i ne trebamo se bojati neke treće Jugoslavije, jer ona u sferi ekonomije i politike već funkcionira punom parom. Tko se boji lustracije i zašto oni koji imaju snagu svojom infrastrukturom poduprijeti i donijeti taj povijesni akt ne poduzimaju ništa? Naprotiv, u slučaju Agrokora, na djelu je podmetanje pod tepih silnog udbaškog kriminala iz vremena pretvorbe i privatizacije koji dominira ovim tragičnim slučajem. Možda bi napokon trebale biti ustrojene hrvatske postrojbe Eliota Nessa koje su lovile All Caponea i konačno ga slomile zbog porezne prijevare. Za poreznu prijevaru u Hrvatskoj bi trebala biti predviđena kazna doživotnog zatvora!

Oni koji snažnim demokratskim referendumskim alatom mogu mijenjati ovo društvo ultimativno traže naš glas na predstojećim lokalnim izborima, a nemaju hrabrosti stvari nazvati pravim imenom, nemaju hrabrosti maknuti Tita s najljepšeg trga u Zagrebu, nemaju hrabrosti za Tita reći da je mega ubojica koji je organizirao i zapovijedio genocid nad hrvatskim narodom, nemaju snage reći istinu o Jasenovcu, nemaju snage otvoriti arhive već ih novim zakonima zapravo zatvaraju, nemaju snage dodatno zaštititi najljepši braniteljski pozdrav „Za dom spremni“ već ponižavaju akademika Josipa Pečarića jednog od najvećih matematičara u povijesti Hrvatske dozvoljavajući da se s njim našutavaju bijedna partijska novinarska piskarala na čelu s veleizdajnicima iz Srpskih novosti, a ti isti veleizdajnici  debelo su plačeni iz državnog proračuna. Oni koji traže naš glas kako bi „zaplavili Hrvatsku“ Titov zločinački režim nazivaju nedemokratskim režimom, lustriraju domoljube koje su kao smokvine listove iskoristili na izbornim listama.

Analogno tome možemo postaviti pitanje je li ovaj politički režim vladajućih u Hrvatskoj demokratski ili nedemokratski uzimajući u obzir vojsku bijedno plačenog bijelog trgovačkog roblja u Agrokorovim prodavaonicama, uzimajući u obzir more blokiranih, obespravljenih, onih koji rade, a ne primaju zasluženu plaću, onih koji glasuju za imena i prezimena kojima vjeruju, a onda bivaju prevareni, uzimajući u obzir one koji u kolonama autobusa napuštaju ovu demokratsku državu. Šta bi tek mogli reći o demokraciji u hrvatskim mainstream medijima u kojima vlada gebelsovska propaganda i cenzura, a ista takva cenzura vlada i na portalima koji su pod strogom kontrolom vladajućih. Koliko slobodnih medija mi imamo? Svaki režim i usred demokracije može biti nedemokratski, ali Titov režim bio je ciljano zločinački protiv hrvatskog naroda i jedini je lijek lustrirati taj sustav, lustrirati tu ideologiju koja je i danas preko Titovih sljedbenika duboko ukorijenjena u svim sporama hrvatskog društva i onda generira Agrokor, a bez lustracije generirati će nove i nove  Agrokore. Ne demokracija usred proklamirane demokracije neminovno će generirati nove sukobe!

I šta nam onda vrijedi „zaplaviti Hrvatsku“ njegujući kult jedne stranke i kult njenog vođe klanjajući se toj ispraznosti  kao „zlatnom teletu“. Nismo li već dovoljno plavi od siline mentalno komunističkih udaraca, a udarati nas ne prestaju i ne će prestati dokle god budu upravljali našim sudbinama uz poznatu kukavičku hrvatsku šutnju?

Vrijeme je za izbore, vrijeme nam je djelovati, mijenjati Hrvatsku, a promjene moraju početi u Zagrebu. Zagreb moramo vratiti u kolijevku Domovine, Zagreb konačno mora postati Hrvatska kakvu smo stoljećima sanjali!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

PRVA I POSLJEDNJA CRTA OBRANE HRVATSKE!

Objavljeno

na

U hrvatskoj povijesti postoje osobe i događaji koji stoje i vječno će stajati kao svjetionici na prvoj i posljednjoj crti obrane hrvatskog nacinalnog bića, suverenizma, putokazi koje su uvijek pa i danas zatirani kako bi se hrvatski narod zauvijek izgubio u bespućima povijesnih zbivanja.

Od povijesnih događaja to je sveti obrambeni Domovinski rat, a od osoba u svom punom sjaju, to je blaženi Alojzije Stepinac.

Ne trebamo obilaziti zemaljsku kuglu kako bi pronašli svjetske  povijesne proizvođače mitova i laži na kojima počivaju temeljne paradigme postojanja pojedinih država i nacija. Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbližem susjedstvu i naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije  ponidaštavanja svega što hrvatski diše. Nije mi namjera empirijski dokazivati kako je tome tako citiranjem izjava malobrojnih, ali uglednih srpskih intelektualaca koji sami tvrde da se srpska povijest temelji na lažnim mitovima i obmanama. Jedna od njih koja to tvrdi je svakako je gospođa Sonja Biserko.

Stoljetna svetosavska mitomanska strategija je jednostavna. Da bi mogli živjeti srpski mitovi o nebeskom i izabranom narodu potrebno je ubiti istinu o velebnom povijesnom događaju kao što je hrvatski Domovinski rat i potrebno je još jednom ubiti i oblatiti ime, djelo i svetost, najvećeg među velikima, blaženog Alojzija Stepinca. Jer istina, a ne mit o Domovinskom ratu, istina, a ne mit o blaženom Alojziju Stepincu konačno će do kraja osloboditi hrvatsku državu i hrvatski narod iz okova kojima nas žele još više okovati.

Svi vlastodršci u Hrvatskoj koji su se zaklinjali, a i danas se zaklinju u svoje domoljublje zapravo ne znaju šta domoljublje u svom dubokom smislu jest. Domoljublje bez domoljubnih sadržaja nije domoljublje, domoljublje bez esencijalne istine o hrvatskoj povijesti nije domoljublje, domoljublje bez neumoljive obrane istine o Domovinskom ratu, bez štita ljubavi kojim ćemo braniti život i djelo blaženog Alojzija Stepinca nije domoljublje. Domoljublje je vjera, katarza, metanoja, a ako želiš reći da vjeruješ, da ljubiš svoju Domovinu za to nisu dovoljne riječi nego svakodnevno obraćenje, obrat duše isto onakav kakav je potrebno svakodnevno  činiti u odnosu prema živom Bogu.

Jedino tako, zaboravljajući sve svoje vlastite partitokratske i materijalne  interese moći ćemo uvijek biti spremni na braniku Domovine, osobito u ovim teškim trenutcima kada nam prijete vidljive i nevidljive povijesne ugroze.

Ima ljudi koji uporno promoviraju istinu i samo istinu, a ne mitove. Takvom događaju možete svjedočiti 11.05. u 21h u kinu Tuškanac, gdje će biti prikazan film Jakova Sedlara uz tekst našeg kniževnika i publiciste Nenada Piskača. Film, „Svetac, zločinac i dvorske lude“ istinita je priča, a ulaz je besplatan čak i za one domoljube iz političkih vlasti, koji imaju novac financirati ovakve projekte, ali to još uvijek ne čine. Ulaz je slobodan i za one koji su jučer slavili svog idola Tita.

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek: Politička burza

Objavljeno

na

Nakon sramotne epizode hrvatskog parlamentarizma i demokracije čemu smo svjedočili protekli tjedan u Hrvatskom saboru, nakon potpunog kraha i noćne more etičkih i moralnih vrijednosti protagonista koji su dobili glasove hrvatskih građana i koji bi nas morali predstavljati u najboljem ozračju poštenja, kršćansko demokratskih vrijednosti, državništva i suverenizma, došlo je vrijeme zbrajati i oduzimati plodove te tužne epizode. Kome su porasle, a kome pale burzovne političke dionice? Zapravo, žalosno je i licemjerno to što su nas svi akteri ove političke kaljuže doveli pred svršen čin zbrajati im minuse i pluseve, kada je potpuno razvidno da je iz fokusa radikalno izgubljena esencija njihovog poslanja, služiti narodu!
Zaslužuje li uopće prolaznu ocjenu bilo koja politička opcija, osim onih koji u toj političkoj disonantnoj kakofoniji više ne žele sudjelovati?

I dok jedni slavodobitno dižu ruke u zrak opijeni pobjedničkim šampanjcem proglašavajući se pobjednikom kao alkarski slavodobitnici , istodobno upiru palcem okrenutim dolje u gubitnike proglašavajući ih neprijateljima naroda. Burzovni politički mešetari trljaju ruke i debelo zarađuju na ovom klasičnom moralnom debaklu hrvatskih politika. U pomoć im uskaču razno razne rejting agencije kvazi PR stručnjaci, ideološko obojeni politički analitičari, medijski moguli i međunarodni „Šeksovi gremiji“, koji u tom komplotu totalne iracionalnosti, obezglavljenom, porobljenom , osramoćenom hrvatskom narodu ponovo serviraju novo-staru paradigmu odnosa političkih snaga sugerirajući nam ona rješenja na kojima će samo oni najviše partitokratski profitirati, a Hrvatska izgubiti. Bez imalo razumne sumnje radi se o klasičnim političkim profiterima i prava je šteta da u našem kaznenom zakonu ne postoji mogućnost procesuirati sve lažne proroke koji se skrivaju iza demokracije i proizvode veleizdajničke zablude na štetu naše Domovine.

Pred našim očima se ponavlja isti scenarij kao i u vrijeme vladavine Tomislava Karamarka. Nepuna dva mjeseca prije tih parlamentarnih izbora HDZ je ima značajnu prednost pred Milanovićevim SDP-om, a kako su se približavali izbori ta prednost se statistički smanjivala zahvaljujuću političkim burzovnim mešetarima i na kraju su HDZ i SDP doši u potpuni egal. Karamarko je proglašen vječitim najnegativnijim političarem svih vremena, neprijateljem broj jedan, iako je tankom relativnom većinom dobio te izbore kao pete u nizu. Karamarka je Most pod utjecajem raznih sila i silnica utjerao u situaciju nemoguće misije, prisilio ga da odustane od premijerske fotelje u korist Oreškovića i to je trenutak početka pada Tomislava Karamarka. Zbog isforsirane afere „konzultantica“ bio je prisiljen dati ostavku na sve funkcije, a preslagivanje koje je inicirao kao zadnju slamku spasa bilo je osuđeno na propast. Za Hrvatsku je dobro što to preslagivanje nije uspjelo, jer činilo se, bilo ga je nemoguće realizirati bez neprincipijelnih koalicija sa Pupovcem i Vesnom Pusić. To Karamarkovi birači ne bi nikada potpisali.

U današnjoj političkoj kaljuži ponovo dominira afera, ali ovaj put prava afera, afera Agrokor, a u prvom planu je ministar Marić. Bez obzira jesu li Mostovi pokušaji rušenja Marića bili samoubojstvo iz zasjede ili su se temeljili na dokazivim činjenicama i prevladavajućoj percepciji hrvatskih građana da je Marić u eklatantnom sukobu interesa, Most bi svakako bio odstrijeljen u nekim drugim već pripremljenim scenarijima. Dakle, isto kao Tomislav Karamarko, Most je postao karcinom u tkivu hrvatskog političkog bipolarizma HDZ-a i SDP-a sa svim onim dominatno umreženim vladarima na čelu, koji u konačnici presuđuju svake izbore po svom ukusu! Da nije uspjela „afera konzultantica“ uspjela bi neka druga, da nije uspjela afera Marić uspjela bi neka druga pomno pripremljena, isplanirana do zadnjeg detalja.
Samo nam se čini da je ministar Marić spašen, jer kada se potpuno otvori utroba mogućeg Agrokorovog kriminala Marić će ponovo doći na red i ne će ga spasiti ni dragi Bog. Tek tada će se postaviti pitanje Plenkoviću zašto je žrtvovao četvoricu za jednog, zašto je do temelja uzdrmao stabilnost Hrvatske vlade.

Nakon recentne bure u Hrvatskom saboru političko burzovno tržište se užarilo do maksimuma. Bilježi se pad vrijednosti dionica HDZ-a, Plenković je po prvi put najnegativniji političar u Hrvatskoj, broj građana koji misle kako idemo u lošem smjeru popeo se na 75%.
Istovremeno bez ikakvog objašnjenja i vidljivog rezultata njihovog rada rastu dionice SDP-u, Mostu i Živom zidu i stvara se privid novog odnosa političkih snaga u Hrvatskoj. Čini se da je Plenković ovim svojim „državničkim“ potezom zapravo dao umjetno disanje budućim koalicijskim partnerima i zauvijek se riješio „opasnog“ Mosta s „opasnim“ ljudima, „opasnih“ namjera. Plenkovićev HDZ više nije stranka „opasnih namjera“, jer taj epitet sada nosi Most. Kako to da onda Mostu raste statistička popularnost? Zbog čega onda Most po želji političkih burzovnih mešetara ili vladara Hrvatske mora ostati treća najjača politička snaga ako su stranka „opasnih ljudi s opasnim namjerama“? Zbog čega politički burzovni mešetari misle kako će na stabilnom Mostu zaraditi?

Misle li doista vladari Hrvatske da su novinari koji inzistiraju na suverenističkim politikama glupi? Misle li oni da su glupi komentatori, analitičari, da ste glupi Vi poštovan čitatelji koji želite jaku Hrvatsku kao nacionalnu državu? Apsurd nad apsurdima jest da oni znaju kako mi sve znamo i licemjerno nam se smiju, jer misle i znaju da smo nemoćni osujetiti tajni plan vladara Hrvatske.

A scenarij i plan je na stolu. Nakon lokalnih izbora doći će do krpanja ili preslagivanja ove „stabilne“ Vlade Andreja Plenkovića sa HNS-om Vesne Pusić, HSS-om Kreše Beljaka i manjincima Milorada Pupovca. Potpuno je razvidno da su navedeni akteri ostali jedini mogući i realni koalicijski potencijal nakon izbacivanja Mosta iz igre. Zanimljivo je da su svi navedeni partneri zakleti neprijatelji Mosta i da s Mostom ni mrtvi ne bi nikada sklopili savez. Dakle Most je bio smetnja ovakvoj novoj „spasonosnoj“, isplaniranoj konstrukciji, a afera Marić je bez sumnje samo smokvin list za realizaciju plana.

Još je zanimljivije kako su svi partneri u toj budućoj koaliciji bila ona formalna ili tehnička na istoj ideološkoj valnoj dužini. Svi misle isto! Nećemo o prošlosti okrenimo se budućnost, ne čačkaj po arhivima, ne diraj Tita, ne diraj Jasenovac i ne traži istinu o tom mitu, ne daj da Stepinac postane svetac, ne diraj u privatizaciju i pretvorbu i popuštaj Srbiji u svakom pogledu. Osim toga oni su na istoj interesnoj valnoj dužini koja se mjeri milijardama eura. A Most je za razliku od njih hlebinski zakopao baš u pitanja koja moraju ostati zatvorena. Arhivi i pljačka u pretvorbi!? Zanimljivo!? Zašto onda Most mora ostati? Pa zbog toga da u Hrvatskom saboru postoji oporba kako bi se i nadalje moglo glumatati neki nepostojeći demokratski parlamentarizam. Uz Most će u oporbi biti Živi zid, neki nezavisni zastupnici i „show must go onn“. Na pomolu je i jedna nova stranka, ali o tome na kraju ovog teksta. I tako ćemo u Hrvatskom saboru imati novopečene fašiste Most, Pernarove anarhiste iz Živog zida, a mogli bi im se priključiti i ustaše Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
Strategija popuštanja Srbiji je svakako najznačajnija u ovom monstruoznom planu. Iz autentičnih izvora bliskih predsjedništvu HDZ-a doznajem da se širi teza kako je najveći Plenkovićev državnički uspjeh upravo koalicija sa Miloradom Pupavce. Tvrde to ozbiljni članovi HDZ-a! To objašnjavaju tvrdnjom kako je ta koalicija s Pupavcem spriječila međunarodnu izolaciju Hrvatske i daljnji pad rejtinga Hrvatske nakon pogubnih politika Tomislava Karamarka. I Sanader i Kosor su imali iste argumente za suradnju s Pupovcem!
Dakle Karamarkove politike su bile pogubne, ognjištarske, ustaške, fašističke, klerikalističke, crnomantijaške, udbaške, jednom riječju opasne i veleizdajničke!? Tko je to govorio ako ne Milanović? Tko je stvorio razdor u Hrvatskoj na tim floskulama ako ne Milanović? Tko je taj razdor na temelju istih floskula lansirao u međunarodnu zajednicu? Imali možda Plenković kao EU diplomata udjela u tome? Pa ako na tim floskulama Plenković osuđuje Karamarka i Hasanbegovića i ako ih je na tim floskulama srušio i ruši, bez ikakve sumnje imao je veliki utjecaj na širenje te lažne slike o Hrvatskoj. Jer da je zdušno branio Karamarka kao vjerodostojnog člana HDZ-a i Hasanbegovića kao ministra HDZ-a, onako kako je branio ministra Marića, njegovo biračko tijelo bi danas bili spremno i homogeno, u sinergiji domoljublja i kompetentne ekonomske politike, osvojiti više od 70 mandata, bez ikakvog rizika ulaziti u neprincipijelne koalicije. I sada Plenković koristi te iste Milanovićeve argumente kojima je napravio strašan lom unutar HDZ-ovog biračkog tijela unutar HDZ-ovih politika koje je zatekao i onda ih proglasio ništavnima, nakon pet uzastopnih izbornih pobjeda, nakon osvajanja mentalno komunističke utvrde na Pantovčaku!?
Sve ono što Plenkovićeva buduća koalicija ne će i ne želi, Karamarkove i Hasanbegovićeve politike su htjele sprovesti u djelo i za to ima bezbroj dokaza. Plenković nas je dakle, ne pupčanom vrpcom, već Pupovčevom vrpcom još čvršće nego ikada poveza s povijesnom maticom u Beogradu gdje stoluje Vučić, miljenik Angele Merkel, javne zagovornice baš takve koalicije kakvu Plenković stvara, koalicije kojoj će u dogledno vrijeme participirati i SDP kada teren pripreme politički burzovni mešetari. Upravo takvu koaliciju zagovara i Američka veleposlanica u Hrvatskoj i to je javno obznanila.

Ako je Andrej Plenković pod pritiskom međunarodne zajednice maknuo Karamarka i navodno spasio Hrvatsku od izolacije, onda će isto tako, pod istim pritiscima, istom mjerom i nadalje slušati međunarodnu zajednicu kako Hrvatska ne bi došla u navodnu izolaciju i uči će u veliku koaliciju šta god mi mali ljudi o tome mislili. A navodna izolacija u prijevodu zapravo znači zaštita međunarodnih geopolitičkih interesa u kojima na uštrb Hrvatske Srbija ima značajnu ulogu.

Dok Pupovac u Hrvatskoj vješto glumi nekog novog Pribičevića, moralizira i iz visine svima docira u Hrvatskom saboru, tumači nam kao psihoterapeut kako se vodi moderna politika, dok Mostove zastupnike i branitelje proglašava fašistima, jasno se vidi strategija, jasno se vide planovi. HDZ je pod vodstvom Plenkovića prestao biti fašistička stranka, a strategiji velikosrpske politike uvijek su bili nasušno potrebni fašisti i ustaše za održavanje mitova, za zalijevanje „jasenovačkog cvijeta“ kako ne bi uvenuo, a ti novi fašisti odjednom su, ni krivi ni dužni postali Mostovci koje su donedavno proglašavali udbašima. Jesmo li mi već gledali taj film, nije li i Karamarko bio najveći ustaša, a istovremeno od notornih udbaša proglašen suradnikom udbe? Apsurd nad apsurdima!?

U isto vrijeme u Beogradu Vučić vješto glumi novog Tita, jednom nogom u Rusiji, a drugom na Zapadu i još mu samo nedostaje osnovati nesvrstane po uzoru na zločinca iz „Kuče cveča“. Dobar je s Putinom, a iz zahvalnosti prema Angeli Merkel obnavlja veliko srpsko-njemačko prijateljstvo isto kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata i diže monumentalan spomenik podunavskim Švabama. Naravno, on ne govori tko je te Švabe poklao, pobio, zatočio u logore, on ne govori tko je tim Švabama konfiscirao imovinu u vrijednosti 40 milijardi eura, on ne govori tko ih je protjerao i etnički očistio. Novo njemačko-srpsko prijateljstvo iznad je povijesne istine, interesi su u prvom planu. Njemačko-srpsko prijateljstvo je iznad istine o monstruoznom srpskom antisemitizmu kada su Nedićevci u suradnji s Hitlerom rekordnom roku pobili i poklali sve Židove u Srbiji. Efraimu Zurofu, lovcu na antisemite ne pada na pamet iz svog udobnog Beogradskog stana zamoliti Vučića da u Beogradu podigne spomenik na mjestu koncentracijskih logora u kojima su Srbi detaljno odradili „konačno rješenje“! Dovoljan im je Jasenovac na ovim prostorima, ta sjena koja zlokobno leti iznad genocidnog hrvatskog naroda kao trajna povijesna prijetnja.

I kada se činilo da je Andrej Plenković prošao kroz trijumfalna vrata stvari izgledaju sasvim obrnuto. Dionice na političkoj burzi naglo su mu pale, a čini se kako je on upao u močvarno živo blato iz kojega se pokušava izvući kao barun Munchaussen, pa sam sebe vuče za vlastitu kosu. Mogući novi koalicijski partneri na čelu s Pupovcem će ga izvući ili još dublje potopiti kao što su potopili Karamarka. Oni su mu na žalost Hrvatske jedini potencijalni spasitelji. Iz relevantnih redova HDZ-a poglavito od bivšeg ministra Mire Kovača čuje se alarmantan poziv na odgovornost Plenkovića zbog srozavanja dionica HDZ-a. Radi se o istovjetnoj odgovornosti kakvu je Plenković tražio od Tomislava Karamarka, grijehu što o svojim radikalnim koracima nije raspravljao na predsjedništvu stranke. U trenutku kada je Karamarko odustao od premijerske stolice doživio je najveće ovacije, potpuno iste ovacije koje je doživio Plenković izbacivanjem Mosta iz Vlade. No međutim, vrijeme ovacija je brzo prošlo i tražila se njegova odgovornost i glava, a to isto čeka Andreja Plenkovića. Poražavajuće je za Hrvatsku što mu glavu može i hoće spasiti notorni Pupovac.

U ovom burzovnom političkom mešetarenju naglo su skočile dionice Bruni Esih, a u trenutku kada su joj se pridružili Hasanbegović i general Glasnović njene dionice su skočile do neba. Bruna Esih je otvorena knjiga s tek nekoliko šturo ispisani stranica i uglavnom je javnosti poznata kao izaslanica predsjednice na komemoracijama žrtvama totalitarnog nasilja Titove diktature. Poznato je da nikada nije bila umrežena sa strukturama zbog partitokratskih interesa, pametna je, marljiva i zgodna žena koju bi svaki PR-ovac poželio za prvu osobu od koje se može napraviti politička zvijezda. Knjiga Zlatka Hasanbegovića poznata je od prve do zadnje stranice, na njega je odavno ispucano sve artiljerijsko mentalno komunističko streljivo, isto kao i na generala Glasnovića, ali u potpuno drugim okolnostima, u grotlu Domovinskog rata. Mogu li se oni preko rezultata ove bitke za Zagreb vinuti u političko nebo i biti relevantna lista za moguće prijevremene izbore? Odgovornost prema Hrvatskom narodu imaju, a iz toga proizlaze i njihove zadaće boriti se protiv burzovnih političkih mešetara koji su nam pripremili recentni kaos i ovu političku kaljužu. Činjenica je da je ovaj politički trojac iz ove političke kaljuže izašao čista obraza. S obzirom da su se štakori počeli ukrcavati na njihov brod potrebno je kapilarno provjeriti svaku osobu koja im pristupa i obvezno napraviti preventivnu lustraciju po strogo utvrđenim kriterijima. U protivnom propast će kao i svi slični projektni pokušaji do sada koji su željeli poremetiti bipolarni ritam HDZ-a i SDP-a. Svaki i najmanji rast vrijednosti njihovih dionica značit će automatski pad vrijednosti dionica HDZ-a i tu zapravo leži najveća odgovornost Plenkovića za sve ishitrene birokratske i programirane poteze.

Najveća odgovornost Plenkovića stoji u tome što je u HDZ-u lustrirao domoljube umjesto da je lustrirao abolirane četnike i mentalne komuniste, a ta vrsta pogubnog umjesto suverenističkog kadroviranja mogla se obaviti i bez zakona o lustraciji.
Politička burza, politički burzovni mešetari, tajni vladari Hrvatske, konačno čini se, imaju svog predsjednika koji može biti predsjednik HDZ-a i SDP-a istovremeno, a možda i predsjednik Balkana!? Ako nije tako neka predsjednik dokaže suprotno, pa makar i pod cijenu svoje fotelje.

Možemo li i imamo li se mi uopće pravo nadati da Plenković unutar HDZ-a može pomiriti mentalni komunizam, centrizam, suverenizam i domoljublje i na taj način osigurati red i stabilnost vlastite stranke, rehabilitirati marginalizirane domoljube, što bi se bez ikakve sumnje pozitivno i dobitnički projiciralo na svekoliko zajedništvo HDZ-ovog biračkog tijela? Jer ako Plenković nije u stanju stabilizirati vlastito dvorište, kako se onda možemo nadati i vjerovati mu da je u stanju stabilizirati Hrvatsku!?

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari