Pratite nas

Politički rentgen

BEZ REFERENDUMA O LUSTRACIJI NEMA USKRSNUĆA KROACIJI!

Objavljeno

na

Još uvijek smo u znakovitom vremenu Kristovog Križnog puta, muke i Njegovog uskrsnuća koje nam je dalo vječnu nadu u vječni život, dokaz za postojanje vječne Domovine i vječnog života.

Svjedoci smo kako nam je naša draga Domovina i danas još uvijek na svojevrsnom Križnom putu prema konačnom uskrsnuću, na Križnom putu koji je simbolično započeo na Bleiburgu, prelamao se preko burnih događaja u Hrvatskom proljeću 1971. godine, svjedoci smo krvi, kazamata, patnji i smrti hrvatskih domoljuba, uznika, muke i smrti bojovnika u Domovinskom ratu, svjedoci smo jedne krvave epopeje za koju smo se samo naivno nadali da je završila na Golgoti vukovarske Ovčare, misleći kako je priznanjem Hrvatske konačno Domovina uskrsnula u svom punom sjaju. Svjedoci smo da još uvijek padamo pod vlastitim križem na ne znam kojoj postaji hrvatskog Križnog puta, a neke mračne, lažljive  sile ne daju nam ustati i vračaju nas deset koraka unatrag, kada smo se već ponadali konačnom uskrsnuću u istini.

Nakon pet proteklih burnih političkih godina u Hrvatskoj, kada su na čistac iz svojih vučjih jazbina istjerani predvodnici tih istih vučjih čopora, kada smo konačno doznali tko je pravi King Kong, kada smo doznali tko je i zašto gazio hrvatske domoljube, branitelje, Crkvu, Željku Markić, Predsjednicu  Kolindu Grabar Kitarović, Tomislava Karamarka i sve nosive stupove hrvatske suverenosti, kada smo doznali tko je i zašto stišavao  glas domoljubnih pobjeda i pobjednika, vraćeni smo na prvu postaju Križnog puta, bačeni smo na margine društva u tom vječnom cikličnom ponavljanje tragične hrvatske povijesti. Čim uzmognemo dići glavu, zakucaju nas još dublje pod zemlju. I da apsurd bude još veći to su učinili upravo oni koji tvrde da su naši, koji traže naš glas, koji se iščuđavaju kada pročitaju o sebi kritički osvrt, koji misle da je sve prije njih bilo loše i bezvrijedno, koji misle da nova povijest počinje s njima kao da nikada povijesti nije bilo.

Zgaženo je i ismijano domoljublje, zgažene su sve inicijative „Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta“ koje je hrabrim i neumornim radom kompetentnih vrhunskih intelektualaca iznjedrilo najznačajnije javne, etičke osude nacionalnim veleizdajnicima, mega zločincu Titu i njegovim sljedbenicima, zgažena je Željka Markić i referendum o braku, zgaženi su branitelji iz nebeskog šatora Nevenke Topalušić, zgažena je prolivena krv vukovarskog branitelja Darka Paičića, zgažen je Stožer za obranu Vukovara, njihovi prosvjedi na trgovima, kolone  nezadovoljstva u Vukovaru i Kninu, veličanstveni doček Gotovini, brilijanta pobjeda Kolinde Grabar Kitarović nad veleizdajnikom Josipovićem, zgažen je Roman Leljak koji je dao svoj život za istraživanje istine, zgažen je Jakov Sedlar taj neumorni domoljub koji je svojim filmovima bio i ostao na pravom tragu konačne istine, na tragu uskrsnuća Hrvatske. Zgažen je Tomislav Karamarko peterostruki izborni pobjednik i proglašen je hrvatskim neprijateljem broj jedan, zgažen je zato, jer se na krilima domoljublja usudio pobjeđivati stvarne neprijatelje Hrvatske. Zgažen je i prevaren hrvatski narod koji je podržavao i glasovao za sve zgažene, onaj hrvatski narod koji iskreno vjeruje u uskrsnuće Kristovo, u vječni život, koji vjeruje u uskrsnuće svoje vlastite Domovine!

Kao što je Poncije Pilat oprao ruke i ostrašćenoj rulji predao Krista umjesto Barabe, isto tako je veleizdajničkoj rulji predan Zlatko Hasanbegović umjesto Milorada Pupovca. A sve u ime stabilnosti, u ime borbe za budućnost bez propitivanja prošlosti, u ime gospodarskog napretka, demografije, u ime smanjivanja jaza u hrvatskom društvu. „Izručenjem“ Hasanbegovića valjda se željelo reći da je on, koji je provodio državotvorne  Karamarkove politike, glavna smetnja svekolikom napretku Hrvatske!?

A onda se događaju  čudni presedani!? Hrvatska gubi arbitražu s mađarskim Molom, Vlada „prodaje“ HEP kako bi otkupila INU, a zapravo smiruje strasti, zatim se otvara pandorina kutija neminovnog sloma Agrokora, bankari pišu „Lex Agrokor“ pogodujući sebi, zatim iz Švicarske dobivamo račun od 210 milijuna kuna troškova koje moramo platiti za izgubljenu arbitražu, a sve u iščekivanju još jednog gubitka arbitraže u Washingtonu u istom predmetu INA-MOL! Onda nam Slovenci stvaraju neviđene kolone na granicama po europskoj direktivi koju su iznjedrili Grci i Talijani, a vrlo brzo će im se pridružiti i Mađari!?  I gdje je tu stabilnost, ekonomska budućnost, prosperitet, demografija, radna mjesta? Hoćemo li sutra pisati „Lex Zagrebački holding“ ili „Lex Kujundžićevo zdravstvo“? Eto, od velike diplomatske akrobatike nemamo ni sigurnost, nemamo stabilnost, nemamo prosperitet! Ali nemamo ni domoljublje, zapravo imamo jedno veliko demagoško ništa, produbljenu depresiju i strah od budućnosti! Umjesto svehrvatskog zajedništva na čijim krilima smo bili nošeni zadnjih pet godina mi imamo svehrvatski raskol demokršćana iniciran od onih koji su navodno protiv  podjela u hrvatskom društvu.

Referendum o braku, heroine Željke Markić, ne bi nikada uspio niti bi bio realiziran bez snažne potpore HDZ-a! Usuđujem se tvrditi i to potkrijepiti dokazima! Bez snažne potpore HDZ-a i svih domoljubnih stranaka i udruga ne bi bilo prikupljeno ni dovoljno potpisa što je bila osnovna pretpostavka za uspjeh tog referenduma. Stvoreno je domoljubno zajedništvo, a svi neprijatelji Hrvatske pokazali su svoje nakazno lice i na svijetlo dana izašle su njihove stvarne političke namjere, a  zahvaljujući Tomislavu Karamarku stvorena je nova jaka politička platforma za lustraciju mentalno komunističke bulumente, tih istih odnarođenih tlačitelja koji su pokazali svoje lice i jasno rekli koju su sudbinu namijenili Hrvatskoj. Jugoslavensku!?

Referendum o promjenama izbornog zakona nije uspio, jer nije imao podršku HDZ-a iz poznatih razloga. HDZ-u u izbornoj godini nije odgovarala zabrana predizbornih koalicija koju je predlagala Željka Markić, jer svi koalicijski sporazumi HDZ-a sa partnerima bili se već čvrsto potpisani. Članak 45. Ustava RH koji ovim izbornim zakonom nije obuhvaćen izmjenama  u smislu vraćanja prava dijaspore na 12 zastupnika također nije bilo prihvatljivo rješenje za HDZ i to su osnovni razlozi što HDZ nije podržao tu inicijativu i što nije prikupljen dovoljan broj potpisa za realizaciju toga referenduma.

Za referendum protiv monetizacije autocesta prikupljeno je i više nego dovoljno potpisa, jer je HDZ snažno podržao tu inicijativu protiveći se SDP-ovom suludom potezu.

Zaključak je jasan! Referendum koji podrži HDZ prolazi, a onaj kojega ne podrži ne prolazi.

Donijeti zakon o lustraciji u Hrvatskom saboru nemoguća je misija u ovakvom odnosu političkih snaga, jer upitna je natpolovična većina i kod nekih puno benignijih slučajeva. U Hrvatskom saboru se ne može donijeti zakon o lustraciji, ne može se donijeti zakon o izmjeni izbornog zakona, ne može se smijeniti Cvitana, ne može se donijeti zakon o regionalnom preustroju i ne može se donijeti niz važnih zakona za budućnost i stabilnost Hrvatske, jer je hrvatski parlamentarizam u vječitom partitokratskom sukobu sam sa sobom.

Ako se ne može donijeti zakon o višeslojnoj lustraciji, jer nema političke volje odnosno dovoljno ruku u Saboru, a ako pak s druge strane svjedočimo da svaki referendum kojega snažno inicira ili podrži HDZ objektivno može proći, postavlja se pitanje zašto HDZ uz pomoć hrvatskog naroda ne krene u tu inicijativu donošenja zakona o lustraciji na demokratskom referendumu? Nakon ovako radikalno postavljenog pitanja nema više isprike! Može li nas netko uvjeriti da lustracija nije potrebna, da je lustraciju nemoguće provesti, može li netko tvrditi nakon svih sukoba s mentalno komunističkom bulumentom da lustracija ne bi bila korisna za hrvatsko društvo. Pri tome se uopće ne moramo pozivati na iskustva zemalja koje su lustraciju provele, jer sve dokaze imamo u svom dvorištu. Naprotiv, možemo s punom odgovornošću tvrditi da slučaja INA-MOL ne bi bilo da je provedena lustracija, jer slučaj INA ima svoje duboke korijene koji sežu  do ubojstva Stjepana Đurekovića! Ubijen je, jer je razotkrio udbašku pljačku u INI! I dok nam je njemačko pravosuđe dalo snažan alat u ruke za obračunati se sa organizatorima tog monstruoznog ubojstva nitko osim Perkovića i Mustaća nije ni dotaknut. Zašto?

Ni  slučaja Agrokor ne bi bilo da je provedena lustracija, a hrvatska ekonomija bila bi tržišna, a ne projugoslavenska, ne bi bila dogovorna, ne bi bilo robne  razmjene kao iz doba  prvobitne zajednice. Bez lustracije hrvatsko gospodarstvo nije hrvatsko već jugoslavensko, premreženo udbaško komunističkim interesnim lobijima i ne trebamo se bojati neke treće Jugoslavije, jer ona u sferi ekonomije i politike već funkcionira punom parom. Tko se boji lustracije i zašto oni koji imaju snagu svojom infrastrukturom poduprijeti i donijeti taj povijesni akt ne poduzimaju ništa? Naprotiv, u slučaju Agrokora, na djelu je podmetanje pod tepih silnog udbaškog kriminala iz vremena pretvorbe i privatizacije koji dominira ovim tragičnim slučajem. Možda bi napokon trebale biti ustrojene hrvatske postrojbe Eliota Nessa koje su lovile All Caponea i konačno ga slomile zbog porezne prijevare. Za poreznu prijevaru u Hrvatskoj bi trebala biti predviđena kazna doživotnog zatvora!

Oni koji snažnim demokratskim referendumskim alatom mogu mijenjati ovo društvo ultimativno traže naš glas na predstojećim lokalnim izborima, a nemaju hrabrosti stvari nazvati pravim imenom, nemaju hrabrosti maknuti Tita s najljepšeg trga u Zagrebu, nemaju hrabrosti za Tita reći da je mega ubojica koji je organizirao i zapovijedio genocid nad hrvatskim narodom, nemaju snage reći istinu o Jasenovcu, nemaju snage otvoriti arhive već ih novim zakonima zapravo zatvaraju, nemaju snage dodatno zaštititi najljepši braniteljski pozdrav „Za dom spremni“ već ponižavaju akademika Josipa Pečarića jednog od najvećih matematičara u povijesti Hrvatske dozvoljavajući da se s njim našutavaju bijedna partijska novinarska piskarala na čelu s veleizdajnicima iz Srpskih novosti, a ti isti veleizdajnici  debelo su plačeni iz državnog proračuna. Oni koji traže naš glas kako bi „zaplavili Hrvatsku“ Titov zločinački režim nazivaju nedemokratskim režimom, lustriraju domoljube koje su kao smokvine listove iskoristili na izbornim listama.

Analogno tome možemo postaviti pitanje je li ovaj politički režim vladajućih u Hrvatskoj demokratski ili nedemokratski uzimajući u obzir vojsku bijedno plačenog bijelog trgovačkog roblja u Agrokorovim prodavaonicama, uzimajući u obzir more blokiranih, obespravljenih, onih koji rade, a ne primaju zasluženu plaću, onih koji glasuju za imena i prezimena kojima vjeruju, a onda bivaju prevareni, uzimajući u obzir one koji u kolonama autobusa napuštaju ovu demokratsku državu. Šta bi tek mogli reći o demokraciji u hrvatskim mainstream medijima u kojima vlada gebelsovska propaganda i cenzura, a ista takva cenzura vlada i na portalima koji su pod strogom kontrolom vladajućih. Koliko slobodnih medija mi imamo? Svaki režim i usred demokracije može biti nedemokratski, ali Titov režim bio je ciljano zločinački protiv hrvatskog naroda i jedini je lijek lustrirati taj sustav, lustrirati tu ideologiju koja je i danas preko Titovih sljedbenika duboko ukorijenjena u svim sporama hrvatskog društva i onda generira Agrokor, a bez lustracije generirati će nove i nove  Agrokore. Ne demokracija usred proklamirane demokracije neminovno će generirati nove sukobe!

I šta nam onda vrijedi „zaplaviti Hrvatsku“ njegujući kult jedne stranke i kult njenog vođe klanjajući se toj ispraznosti  kao „zlatnom teletu“. Nismo li već dovoljno plavi od siline mentalno komunističkih udaraca, a udarati nas ne prestaju i ne će prestati dokle god budu upravljali našim sudbinama uz poznatu kukavičku hrvatsku šutnju?

Vrijeme je za izbore, vrijeme nam je djelovati, mijenjati Hrvatsku, a promjene moraju početi u Zagrebu. Zagreb moramo vratiti u kolijevku Domovine, Zagreb konačno mora postati Hrvatska kakvu smo stoljećima sanjali!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari