Pratite nas

Politički rentgen

BEZ REFERENDUMA O LUSTRACIJI NEMA USKRSNUĆA KROACIJI!

Objavljeno

na

Još uvijek smo u znakovitom vremenu Kristovog Križnog puta, muke i Njegovog uskrsnuća koje nam je dalo vječnu nadu u vječni život, dokaz za postojanje vječne Domovine i vječnog života.

Svjedoci smo kako nam je naša draga Domovina i danas još uvijek na svojevrsnom Križnom putu prema konačnom uskrsnuću, na Križnom putu koji je simbolično započeo na Bleiburgu, prelamao se preko burnih događaja u Hrvatskom proljeću 1971. godine, svjedoci smo krvi, kazamata, patnji i smrti hrvatskih domoljuba, uznika, muke i smrti bojovnika u Domovinskom ratu, svjedoci smo jedne krvave epopeje za koju smo se samo naivno nadali da je završila na Golgoti vukovarske Ovčare, misleći kako je priznanjem Hrvatske konačno Domovina uskrsnula u svom punom sjaju. Svjedoci smo da još uvijek padamo pod vlastitim križem na ne znam kojoj postaji hrvatskog Križnog puta, a neke mračne, lažljive  sile ne daju nam ustati i vračaju nas deset koraka unatrag, kada smo se već ponadali konačnom uskrsnuću u istini.

Nakon pet proteklih burnih političkih godina u Hrvatskoj, kada su na čistac iz svojih vučjih jazbina istjerani predvodnici tih istih vučjih čopora, kada smo konačno doznali tko je pravi King Kong, kada smo doznali tko je i zašto gazio hrvatske domoljube, branitelje, Crkvu, Željku Markić, Predsjednicu  Kolindu Grabar Kitarović, Tomislava Karamarka i sve nosive stupove hrvatske suverenosti, kada smo doznali tko je i zašto stišavao  glas domoljubnih pobjeda i pobjednika, vraćeni smo na prvu postaju Križnog puta, bačeni smo na margine društva u tom vječnom cikličnom ponavljanje tragične hrvatske povijesti. Čim uzmognemo dići glavu, zakucaju nas još dublje pod zemlju. I da apsurd bude još veći to su učinili upravo oni koji tvrde da su naši, koji traže naš glas, koji se iščuđavaju kada pročitaju o sebi kritički osvrt, koji misle da je sve prije njih bilo loše i bezvrijedno, koji misle da nova povijest počinje s njima kao da nikada povijesti nije bilo.

Zgaženo je i ismijano domoljublje, zgažene su sve inicijative „Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta“ koje je hrabrim i neumornim radom kompetentnih vrhunskih intelektualaca iznjedrilo najznačajnije javne, etičke osude nacionalnim veleizdajnicima, mega zločincu Titu i njegovim sljedbenicima, zgažena je Željka Markić i referendum o braku, zgaženi su branitelji iz nebeskog šatora Nevenke Topalušić, zgažena je prolivena krv vukovarskog branitelja Darka Paičića, zgažen je Stožer za obranu Vukovara, njihovi prosvjedi na trgovima, kolone  nezadovoljstva u Vukovaru i Kninu, veličanstveni doček Gotovini, brilijanta pobjeda Kolinde Grabar Kitarović nad veleizdajnikom Josipovićem, zgažen je Roman Leljak koji je dao svoj život za istraživanje istine, zgažen je Jakov Sedlar taj neumorni domoljub koji je svojim filmovima bio i ostao na pravom tragu konačne istine, na tragu uskrsnuća Hrvatske. Zgažen je Tomislav Karamarko peterostruki izborni pobjednik i proglašen je hrvatskim neprijateljem broj jedan, zgažen je zato, jer se na krilima domoljublja usudio pobjeđivati stvarne neprijatelje Hrvatske. Zgažen je i prevaren hrvatski narod koji je podržavao i glasovao za sve zgažene, onaj hrvatski narod koji iskreno vjeruje u uskrsnuće Kristovo, u vječni život, koji vjeruje u uskrsnuće svoje vlastite Domovine!

Kao što je Poncije Pilat oprao ruke i ostrašćenoj rulji predao Krista umjesto Barabe, isto tako je veleizdajničkoj rulji predan Zlatko Hasanbegović umjesto Milorada Pupovca. A sve u ime stabilnosti, u ime borbe za budućnost bez propitivanja prošlosti, u ime gospodarskog napretka, demografije, u ime smanjivanja jaza u hrvatskom društvu. „Izručenjem“ Hasanbegovića valjda se željelo reći da je on, koji je provodio državotvorne  Karamarkove politike, glavna smetnja svekolikom napretku Hrvatske!?

A onda se događaju  čudni presedani!? Hrvatska gubi arbitražu s mađarskim Molom, Vlada „prodaje“ HEP kako bi otkupila INU, a zapravo smiruje strasti, zatim se otvara pandorina kutija neminovnog sloma Agrokora, bankari pišu „Lex Agrokor“ pogodujući sebi, zatim iz Švicarske dobivamo račun od 210 milijuna kuna troškova koje moramo platiti za izgubljenu arbitražu, a sve u iščekivanju još jednog gubitka arbitraže u Washingtonu u istom predmetu INA-MOL! Onda nam Slovenci stvaraju neviđene kolone na granicama po europskoj direktivi koju su iznjedrili Grci i Talijani, a vrlo brzo će im se pridružiti i Mađari!?  I gdje je tu stabilnost, ekonomska budućnost, prosperitet, demografija, radna mjesta? Hoćemo li sutra pisati „Lex Zagrebački holding“ ili „Lex Kujundžićevo zdravstvo“? Eto, od velike diplomatske akrobatike nemamo ni sigurnost, nemamo stabilnost, nemamo prosperitet! Ali nemamo ni domoljublje, zapravo imamo jedno veliko demagoško ništa, produbljenu depresiju i strah od budućnosti! Umjesto svehrvatskog zajedništva na čijim krilima smo bili nošeni zadnjih pet godina mi imamo svehrvatski raskol demokršćana iniciran od onih koji su navodno protiv  podjela u hrvatskom društvu.

Referendum o braku, heroine Željke Markić, ne bi nikada uspio niti bi bio realiziran bez snažne potpore HDZ-a! Usuđujem se tvrditi i to potkrijepiti dokazima! Bez snažne potpore HDZ-a i svih domoljubnih stranaka i udruga ne bi bilo prikupljeno ni dovoljno potpisa što je bila osnovna pretpostavka za uspjeh tog referenduma. Stvoreno je domoljubno zajedništvo, a svi neprijatelji Hrvatske pokazali su svoje nakazno lice i na svijetlo dana izašle su njihove stvarne političke namjere, a  zahvaljujući Tomislavu Karamarku stvorena je nova jaka politička platforma za lustraciju mentalno komunističke bulumente, tih istih odnarođenih tlačitelja koji su pokazali svoje lice i jasno rekli koju su sudbinu namijenili Hrvatskoj. Jugoslavensku!?

Referendum o promjenama izbornog zakona nije uspio, jer nije imao podršku HDZ-a iz poznatih razloga. HDZ-u u izbornoj godini nije odgovarala zabrana predizbornih koalicija koju je predlagala Željka Markić, jer svi koalicijski sporazumi HDZ-a sa partnerima bili se već čvrsto potpisani. Članak 45. Ustava RH koji ovim izbornim zakonom nije obuhvaćen izmjenama  u smislu vraćanja prava dijaspore na 12 zastupnika također nije bilo prihvatljivo rješenje za HDZ i to su osnovni razlozi što HDZ nije podržao tu inicijativu i što nije prikupljen dovoljan broj potpisa za realizaciju toga referenduma.

Za referendum protiv monetizacije autocesta prikupljeno je i više nego dovoljno potpisa, jer je HDZ snažno podržao tu inicijativu protiveći se SDP-ovom suludom potezu.

Zaključak je jasan! Referendum koji podrži HDZ prolazi, a onaj kojega ne podrži ne prolazi.

Donijeti zakon o lustraciji u Hrvatskom saboru nemoguća je misija u ovakvom odnosu političkih snaga, jer upitna je natpolovična većina i kod nekih puno benignijih slučajeva. U Hrvatskom saboru se ne može donijeti zakon o lustraciji, ne može se donijeti zakon o izmjeni izbornog zakona, ne može se smijeniti Cvitana, ne može se donijeti zakon o regionalnom preustroju i ne može se donijeti niz važnih zakona za budućnost i stabilnost Hrvatske, jer je hrvatski parlamentarizam u vječitom partitokratskom sukobu sam sa sobom.

Ako se ne može donijeti zakon o višeslojnoj lustraciji, jer nema političke volje odnosno dovoljno ruku u Saboru, a ako pak s druge strane svjedočimo da svaki referendum kojega snažno inicira ili podrži HDZ objektivno može proći, postavlja se pitanje zašto HDZ uz pomoć hrvatskog naroda ne krene u tu inicijativu donošenja zakona o lustraciji na demokratskom referendumu? Nakon ovako radikalno postavljenog pitanja nema više isprike! Može li nas netko uvjeriti da lustracija nije potrebna, da je lustraciju nemoguće provesti, može li netko tvrditi nakon svih sukoba s mentalno komunističkom bulumentom da lustracija ne bi bila korisna za hrvatsko društvo. Pri tome se uopće ne moramo pozivati na iskustva zemalja koje su lustraciju provele, jer sve dokaze imamo u svom dvorištu. Naprotiv, možemo s punom odgovornošću tvrditi da slučaja INA-MOL ne bi bilo da je provedena lustracija, jer slučaj INA ima svoje duboke korijene koji sežu  do ubojstva Stjepana Đurekovića! Ubijen je, jer je razotkrio udbašku pljačku u INI! I dok nam je njemačko pravosuđe dalo snažan alat u ruke za obračunati se sa organizatorima tog monstruoznog ubojstva nitko osim Perkovića i Mustaća nije ni dotaknut. Zašto?

Ni  slučaja Agrokor ne bi bilo da je provedena lustracija, a hrvatska ekonomija bila bi tržišna, a ne projugoslavenska, ne bi bila dogovorna, ne bi bilo robne  razmjene kao iz doba  prvobitne zajednice. Bez lustracije hrvatsko gospodarstvo nije hrvatsko već jugoslavensko, premreženo udbaško komunističkim interesnim lobijima i ne trebamo se bojati neke treće Jugoslavije, jer ona u sferi ekonomije i politike već funkcionira punom parom. Tko se boji lustracije i zašto oni koji imaju snagu svojom infrastrukturom poduprijeti i donijeti taj povijesni akt ne poduzimaju ništa? Naprotiv, u slučaju Agrokora, na djelu je podmetanje pod tepih silnog udbaškog kriminala iz vremena pretvorbe i privatizacije koji dominira ovim tragičnim slučajem. Možda bi napokon trebale biti ustrojene hrvatske postrojbe Eliota Nessa koje su lovile All Caponea i konačno ga slomile zbog porezne prijevare. Za poreznu prijevaru u Hrvatskoj bi trebala biti predviđena kazna doživotnog zatvora!

Oni koji snažnim demokratskim referendumskim alatom mogu mijenjati ovo društvo ultimativno traže naš glas na predstojećim lokalnim izborima, a nemaju hrabrosti stvari nazvati pravim imenom, nemaju hrabrosti maknuti Tita s najljepšeg trga u Zagrebu, nemaju hrabrosti za Tita reći da je mega ubojica koji je organizirao i zapovijedio genocid nad hrvatskim narodom, nemaju snage reći istinu o Jasenovcu, nemaju snage otvoriti arhive već ih novim zakonima zapravo zatvaraju, nemaju snage dodatno zaštititi najljepši braniteljski pozdrav „Za dom spremni“ već ponižavaju akademika Josipa Pečarića jednog od najvećih matematičara u povijesti Hrvatske dozvoljavajući da se s njim našutavaju bijedna partijska novinarska piskarala na čelu s veleizdajnicima iz Srpskih novosti, a ti isti veleizdajnici  debelo su plačeni iz državnog proračuna. Oni koji traže naš glas kako bi „zaplavili Hrvatsku“ Titov zločinački režim nazivaju nedemokratskim režimom, lustriraju domoljube koje su kao smokvine listove iskoristili na izbornim listama.

Analogno tome možemo postaviti pitanje je li ovaj politički režim vladajućih u Hrvatskoj demokratski ili nedemokratski uzimajući u obzir vojsku bijedno plačenog bijelog trgovačkog roblja u Agrokorovim prodavaonicama, uzimajući u obzir more blokiranih, obespravljenih, onih koji rade, a ne primaju zasluženu plaću, onih koji glasuju za imena i prezimena kojima vjeruju, a onda bivaju prevareni, uzimajući u obzir one koji u kolonama autobusa napuštaju ovu demokratsku državu. Šta bi tek mogli reći o demokraciji u hrvatskim mainstream medijima u kojima vlada gebelsovska propaganda i cenzura, a ista takva cenzura vlada i na portalima koji su pod strogom kontrolom vladajućih. Koliko slobodnih medija mi imamo? Svaki režim i usred demokracije može biti nedemokratski, ali Titov režim bio je ciljano zločinački protiv hrvatskog naroda i jedini je lijek lustrirati taj sustav, lustrirati tu ideologiju koja je i danas preko Titovih sljedbenika duboko ukorijenjena u svim sporama hrvatskog društva i onda generira Agrokor, a bez lustracije generirati će nove i nove  Agrokore. Ne demokracija usred proklamirane demokracije neminovno će generirati nove sukobe!

I šta nam onda vrijedi „zaplaviti Hrvatsku“ njegujući kult jedne stranke i kult njenog vođe klanjajući se toj ispraznosti  kao „zlatnom teletu“. Nismo li već dovoljno plavi od siline mentalno komunističkih udaraca, a udarati nas ne prestaju i ne će prestati dokle god budu upravljali našim sudbinama uz poznatu kukavičku hrvatsku šutnju?

Vrijeme je za izbore, vrijeme nam je djelovati, mijenjati Hrvatsku, a promjene moraju početi u Zagrebu. Zagreb moramo vratiti u kolijevku Domovine, Zagreb konačno mora postati Hrvatska kakvu smo stoljećima sanjali!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

HRT-ovo sučeljavanje kao vrhunac verbalnog nasilja, ili ‘kuda idu divlje svinje’?!

Objavljeno

na

S osobitim gađenjem sam se prisilio odgledati još jedno sučeljavanje klasičnog uličnog štemera Zorana Milanovića s jednom damom svjetskih gabarita, državnicom i još uvijek aktualnom predsjednicom Republike Hrvatske.

Zoran Milanović je zapravo u ovom nastupu stavio šlag na tortu brutalne agende koja se već pet godina valja protiv Kolinde Grabar Kitarović iz poznatih centara moći, što me asocira na naslov „kuda idu divlje svinje“?

Milanović se upregao do krajnjih granica dokazati da je Kolinda Grabar Kitarović glupa, nepismena, pokvarena, a da stvar bude još radikalnija optužio ju je verbalno i neverbalno za čisti lopovluk bez ijednog i najmanjeg dokaza. Jer ako je u njenoj blizini sticajem okolnosti jednom bio Ivo Sanader, pa onda u drugom slučaju Milan Bandić i ako su oni optuženi zbog bilo kakvih dokazanih ili nedokazanih suspektnih radnji, to je za Milanovića krunski dokaz da je i ona lopov.

A s istim tim Sanaderom i s istim Milanom Bandićem u sličnom vremenskom kontekstu je i Milanović prisno surađivao i nije bio lopov?

Milanović je ponikao u inkubatoru MVP sa Zrinjevca pod palicom Mate Granića i Ive Sanadera i upravo HDZ-u i njima ima zahvaliti za svoj politički uspon koji po svojim ljudskim osobinama, po marljivosti i poštenju uopće nije zaslužio. U životu nikada nije ništa radio osim konzultantskih poslova nakon katastrofalnog premijerskog mandata, a te poslove danas taji pravdajući se klauzulama o tajnosti? Kakvi su to tajni poslovi o kojima se u Hrvatskoj ne smije ništa znati od čovjeka koji bi sutra trebao biti predsjednik države?

Dok je Kolinda Grabar Kitarović zahvaljujući svom znanju, stupnju obrazovanja i otvorenim ambicijama, apsolutno javno i transparentno stavljajući svoju biografiju na stol ostvarila međunarodnu karijeru napustivši Hrvatsku prije vremena otkrivanja Sanaderove hobotnice što je krunski dokaz da u tim suspekcijama nije sudjelovala, Milanović je upravo u toj balkanskoj krčmi gradio svoje politike i to uvijek u pravilu na konfrontaciji lopova s poštenima, ustaša s antifašistima, te na jasno izraženim i namjerno poticanim svjetonazorskim razlikama, a danas glumata velikog „zajedničara“?

Sve te eskapade „zajedničara“ tijekom hrvanja u blatu mirno su promatrali voditelji ovog sramotnog talk showa dopuštajući agresivcu neograničeno prekoračenje vremena bez makar i jednog upozorenja kojim bi u samom začetku prekinuli to verbalno nasilje.

Milanović je u pravilu uvijek kada nije imao valjanih argumenata svoje političke protivnike pretvarao u lopove, pa tako ispada da su svi lopovi osim njega, da su svi glupi osim njega, da su svi politički nepismeni osim njega u maniri razornog makijavelizma i autokratske diktature. Sve Milanovićeve loše ljudske osobine koje bi mogli nabrajati u nedogled Milanović je obranaški pretvorio u lavinu seksističkih frazetina bez ikakvog smisla.
Glede optuženih aktera za pronevjeru novca u VSOA-i svakom normalnom čovjeku s ispodprosječnom inteligencijom je kristalno jasno da okrivljenici u tom slučaju ne smiju i ne mogu otići u zasluženu mirovinu, jer je vjerojatno nisu pošteno zaslužili i da moraju biti pod suspenzijom dok se pravosudni slučaj ne okonča.

Dakle ne možeš imati generalsku mirovinu, činove i odličja kada postoji osnovana sumnja da si počinio teško kazneno djelo za koje ćeš biti vjerojatno pravomoćno osuđen. Generalskom mirovinom Milanovićev kamerad Kotromanović je nepravomoćno osuđene obavještajce zapravo nagradio za možebitni lopovluk i teško kršenje dužnosti u zaštiti nacionalne sigurnosti. I umjesto da Milanović optuži njih, on nevjerojatnim spinom i hrabrošću optužuje predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da je baš ona ta opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske?

To je ništa drugo nego tihi državni udar, to je javno blaćenje i rušenje institucije predsjednice Republike Hrvatske i ako Milanović ima dokaze za te tvrdnje pod hitno bi trebalo tražiti sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost!
Nakon možebitne pravomoćne presude vinovnicima VSOA-e slijedi jedino moguće, a to je nečastan otpust, što znači gubitak činova i gubitak generalske mirovine uz vraćanje opljačkanog novca! Milanović dokazuje ne dokazivo i sve to garnira nizom verbalnih uvrjeda na granici seksizma, a voditelji zatvaraju oči kao da žele još više krvi u tom prljavom ringu.

Čini se da se „horda divljih svinja“ osobito uznemirila kada je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović najavila da će nakon predsjedničkih izbora poslati Ured za nacionalnu sigurnost radi kontrole indikativnih suspekcija kojih dokazano ima što se očituje u curenju povjerljivih dokumenata u medije. Apsolutno je protuzakonit bilo kakav kontakt djelatnika obavještajnog sustava s medijima koji se koriste tajnim informacijama radi klasičnog medijskog reketa u obračunu s pojedincima i političkim grupacijama. Predsjednica je izgleda dotakla osinje gnijezdo i to je jedan važan razlog što je kod Milanovića došlo do erupcije bijesa?

Milanović je radikalno još jednom najavio što nas zapravo čeka ako Hrvatska bude imala tu nesreću da on preuzme Pantovčak. Čekaju nas novi razdori, nove podjele, novi pakao u kojem smo se pekli četiri godine za vrijeme njegove vladavine. Svi MI ćemo biti lopovi, ustaše, klerofašisti, crnomantijaši, branitelji koji smrde, a samo će ONI biti pošteni. Čuvajmo se onih ljudi koji za sebe tvrde da su pošteni i najpošteniji, kao i onih koji se bubaju u prsa tvrdeći da su baš oni najveći domoljubi.
Milanovićev suludi pokušaj da evidentno marljivu i poštenu predsjednicu Republike Hrvatske, protiv koje se nitko osim njega nije usudio otvarati pitanja njene korupcije i lopovluka, jer nema ni jednog makar i najmanjeg dokaza ni indicije za njene grijehe toga tipa, zapravo nam govori što nam se to normalno sprema od velikog poštenjaka s karakterom Zorana Milanovića? „Kuda idu divlje svinje“?

Hrvatska će 05.01.2020. dobiti ono što od Boga zaslužujemo, a svi oni koji prešutno toleriraju zlo koje nam nudi Zoran Milanović ostat će usamljeni na političkoj margini i odgovorni ako nas Bog zbog njihove šutnje kazni Milanovićevim paklom!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kako je vrijedna i ambiciozna odlikašica iz Rijeke došla do Pantovčaka?

Objavljeno

na

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ – biografija

Samo četiri mjeseca prije rođenja Kolinde Grabar, tadašnja tinejdžerska planetarno popularna pop senzacija Zdenka Vučković  izdala je jednu od svojih najuspješnijih hit singlica. Da nije bilo te pjesme  Kolinda Grabar Kitarović danas bi se zvala Ksenija. Majka Dubravka čim zatrudnjela odlučila je: ako bude dječak zvat će se Arsen, a ako bude djevojčica biti će Ksenija.

Međutim, kad je 29. travnja 1968. žensko dijete konačno  stiglo na svijet, njen otac Branko pod prozorom svoje supruge Dubravke razdragano je pjevao Zdenkinu “Kolindu”, inače prepjev velikog hita Kanađanke Lucille Starr.

Ispalo je da je u odabiru imena pobijedio raspjevani otac Branko.

Iz ove crtice iz životopisa Kolinde Grabar Kitarović može se bez sumnje zaključiti da je rasla i bila odgajana u jednoj raspjevanoj obitelji. Ono što primimo majčinim mlijekom ili genima roditelja u velikoj mjeri nas određuje kroz cijeli život, pa i danas Kolinda Grabar Kitarović voli zapjevati što joj mnogi zlonamjernici spočitavaju kao „smrtni grijeh“.

Kolinda Grabar Kitarović rodila se 29. travnja 1968. Majka Dubravka joj je odabrala ime Ksenija. Ipak, dobila je ime po pjesmi ‘Kolinda’, prepjevu hita Kanađanke Lucille Starr. Tu je pjesmu njezin otac Branko svojoj ženi  pjevao pod prozorom kad se rodila.

Zanimljiva je i priča  o prvoj i jedinoj četvorki koju je Kolinda dobila na polugodištu 7. razreda osnovne škole , i to iz tjelesnog odgoja. Kako smo čuli od njene majke Dubravke, Kolinda je 7. razred svakako silno željela završiti sa svim peticama, pa je do kraja godine uporno trčala oko školskog igrališta kako bi popravila ocjenu iz tjelesnog odgoja. I uspjela je!

Pune 33 godine kasnije Kolinda je ponovno uporno i neumorno “trčala” prema svom najvećem cilju u životu, prema Pantovčaku, podjednako uporno, ambiciozno s velikom vjerom u sebe.

Tijekom prve kampanje proputovala je Hrvatskom  preko 50 tisuća kilometara , a sve zbog toga kako bi popravila “loše ocjene” koje su se zrcalile u službenim anketama. Aktualni predsjednik Ivo Josipović kojega je naumila pobijediti na tim predsjedničkim izborima imao je ogromnu prednost u svim ispitivanjima javnog mnijenja  i njena pobjeda se činila kao pravo Božje čudo!  Mainstream mediji udarali su nemilice po Kolindi Grabar Kitarović, izmišljale su se kojekakve Barbike, bili smo zapljusnuti lažnim vijestima i svom silinom brutalnosti koje su graničile s profanim seksizmom.

Međutim, Kolinda je mesareva kći, djevojka sa sela, bila je bliža hrvatskim ljudima od profesora Josipovića, kao što je i danas bliža svom narodu od Zorana Milanovića! Ankete ništa ne znače, na terenu je hrvatska stvarnost dijametralno drugačija.

Kolinda Grabar Kitarović doista potječe iz obitelji koja nema značajniji politički pedigre. Iako joj je pradjed Viktor bio jedan od osnivača ogranka HSS-a, nitko u bližoj obitelji porijeklom iz sela Lubarska, osim, dakle, profesora Juretića, nikad se nije bavio politikom.

Grabari su tradicionalno bili vrijedni mesari.

Bila je, objasnila je majka, jedina djevojčica u selu, a kad se nije igrala s dječacima, vježbala je matematiku

Otac Branko u prizemlju kuće do kraja 80-ih imao je mesnicu, a u susjednom selu Lopača obitelj je imala ranč na kojemu su uzgajali i brinuli se o kravama. Bila je, kako doznajemo, jedina djevojčica u svom selu, a kad se nije igrala s dječacima, vježbala je matematiku, pa je ubrzo krenula i na natjecanja.

Po tadašnjem  Šuvarovom  sustavu Kolinda se trebala upisati u srednju trgovačku školu u Rijeci, što je ambiciozno odbila. Na vlastiti zahtjev upisala je riječku gimnaziju tražeći za sebe široko obrazovanje što su tadašnje gimnazije nudile svojim školskim programima.

Krajem trećeg razreda saznala je za program studentske razmjene, te se ovaj put se sama angažirala. Prijavila se, sama je pronašla obitelj kod koje će živjeti, izvadila vizu za SAD i dobila stipendiju. Mjesto: srednja škola u Los Alamosu.

Bilo je to 1983. godine.

– Nisam to željela propustiti. Strahovala sam kako će me ta obitelj prihvatiti. Mislila sam da će kao republikanci imati predrasude prema djevojci iz Jugoslavije. Ali prihvatili su me kao svoju – rekla je jednom prilikom Kolinda o svojem iskustvu u Los Alamosu. S tom obitelji i danas je u kontaktu, oni su zbog nje čak dolazili u Hrvatsku  na ljetovanje.

Tijekom kampanje za svoj prvi mandat Kolinda je otkrila kako joj stipendija koju je dobila za Los Alamos High nije bila dovoljna za pokrivanje elementarnih  troškova. Mjesecima je zarađivala peglanjem i čišćenjem za nadnicu od 20 dolara. Većinu odjeće u New Mexicu kupovala je u trgovinama rabljenom robom.!

Iz Amerike je Kolinda u Hrvatsku uz srednjoškolsku diplomu donijela i dobro znanje engleskog i španjolskog jezika. Upisala je Filozofski fakultet, engleski i španjolski jezik i književnost.

Fakultet je završila s prosječnom ocjenom  4,5, i ostala je u Zagrebu tražeći posao s punom sviješću da hrvatska metropola nudi najveće mogućnosti. Za vrijeme studija živjela je u studentskom domu, ali kad je skupila dovoljno honorara od prevođenja i predavanja u privatnim školama za strane jezike, Kolinda se odselila u unajmljeni stan. Kad je prevela knjigu Željka Loparića “Optuženik Heidegger” dobila je svoju prvu i pravu priliku. Upoznala je tadašnjeg ministra znanosti i tehnologije Antu Čovića, a nakon što je Čovića zamijenio Jure Radić koji  je zaposlio Kolindu Grabar preko studentskog servisa.

– U to je doba ministarstvu nedostajalo kvalitetnog kadra. Jure Radić zatražio je od Miomira Žužula, u to vrijeme redovnog profesora na FFZG-u, da mu pošalje nekoliko talentiranih djevojaka. Žužul mu je preporučio pet ili šest djevojaka, među njima i Kolindu Grabar.

– Prvi mi je posao u MZOŠ-u bio tajnički, no isti sam dan morala preuzeti poslove pomoćnice ministra koja je otišla na porodiljni dopust. Tada sam imala još šest ispita do kraja, a sjećam se, da mi je prva plaća iznosila 95 tadašnjih maraka- svjedoči Kolinda.

U to je vrijeme upoznala i svog budućeg supruga Jakova Kitarovića, koji je bio student FER-a. Jakov ju je između ostalog privukao i svojim stavovima o ravnopravnosti spolova.

Sa suprugom Jakovom

– Podredio je karijeru mojoj, i s djecom provodio dane i noći, tvrdila je Kolinda.

Kolinda i Jakov u brak su stupili 1996. godine i danas imaju dvoje djece – Katarinu i Luku.

Karijeru je, dakle, KGK započela kao stručna referentica.

U  Ministarstvo vanjskih poslova uskoro je stigla i Kolinda Grabar.

Kolindu je u MVP ustvari doveo Ivo Sanader. Cijenio ju je, prepričava se, najviše zbog marljivosti i poslušnosti.

Ubrzo je postala načelnica Odjela za Sjevernu Ameriku. Kolinda je odlično govorila jezike i bila je elokventna, a to su dvije bitne vještine u diplomaciji bez kojih se ne može. U to vrijeme, predsjednik Tuđman je u više navrata tvrdio da je tek stvorenoj i priznatoj hrvatskoj državi potrebna nova, snažna diplomacija s naglaskom da mladim ambicioznim i školovanim kandidatima koji govore jezike treba davati što više šansi.

Sanaderova kandidatkinja za ministricu  vanjskih poslova bila je potajno Bianca Matković, s kojom je Sanader razvio vrlo blizak odnos. Od te je namjere Sanader je odustao zbog straha od reakcije javnosti, a Kolinda je bila tek sljedeći najbolji izbor.

Bila je mlada, stručna, marljiva i dobro je kotirala u javnosti, a njihov odnos je uvijek bio normalan i korektan.

– Osim toga Sanader je znao je da će ako postavi Kolindu za ministricu to ustvari značiti: ministar, to sam ja, što se potpuno slaže sa Sanaderovim autokratskim načinov vladanja. S druge strane, Bianca Matković je bila ta koja je operativno vodila ministarstvo, pa Kolinda nije imala mnogo manevarskog prostora – kako doznajemo od našeg izvora.

S američkom državnom tajnicom Condoleezzeom Rice

I koliko god su se politički protivnici jučer i danas trudili i trude se spočitavati joj da je bila Sanaderova miljenica i dio njegove koruptivne Vlade, Kolinda je uvijek govorila da se od njega maknula na vrijeme. Cijelo svoje prvo sučeljavanje Zoran Milanović je potrošio dokazujući da je Kolinda Grabar Kitarović dio koruptivne hobotnice Ive Sanadera i to, naravno bez ijednog validnog dokaza. Kolinda Grabar Kitarović nije nikada ni spomenuta u bilo kakvoj koruptivnoj aferi, a kamoli da bi se protiv nje podigao optužni prijedlog.

Iako i danas Kolinda Grabar Kitarović govori kako nikad neće javno govoriti o njihovom prljavom rublju, svjedoci nas uvjeravaju kako ju je Sanader ustvari iz svog tima potjerao. Iako je to tada izgledalo grubo protjerivanje , danas se ispostavlja da joj je učinio uslugu.

O tome je nedavno svjedočio i bivši predsjednik Mesić na RTL TV, koji je u jednom razgovoru pitao Sanadera, što ćemo sad s Kolindom. Sanader je odgovorio: „Poslat ćemo je tamo odakle je i došla, u SAD-e“! Bilo je to 2008. godine, prije bilo kakvog otvaranja Sanaderove koruptivne „utrobe.“

O tom “najtežem političkom trenutku u svom životu” i o evidentnom razočarenju  Kolinda Grabar Kitarović i nadalje šuti, ne koristi te argumente u svoju obranu i ne želi od sebe stvarati žrtvu kako to čine neki njeni bivši savjetnici. Jednostavno, poštovati odluke svog poslodavca ili prvog šefa dio je diplomatske uljudbe, a sve drugo moglo bi biti kontraproduktivno.

Nikada nisam iznosila prljavo rublje u javnost. Nadam se da ćemo se jednog dana Sanader i ja sresti i razjasniti odnose. Uvijek u životu želim stvari istjerati na čistac pa tako i u ovom slučaju – objašnjava kratko Kolinda Grabar Kitarović

Danas ispada , da je Ivo Sanader potjeravši je od sebe u SAD na mjesto veleposlanice, a što je spremno blagoslovio Stjepan Mesić Sanaderov prijatelj,  udaljivši je od tadašnjeg HDZ-a, Sanader Kolindi dao vjetar u leđa i čiste ruke za prvu predsjedničku utrku.

U NATO-u je od srpnja 2011. obnašala dužnost pomoćnice za javnu diplomaciju glavnog tajnika Rasmussena

Nakon što je Kolinda Grabar Kitarović smijenjena s mjesta ministrice u MVPU po želji Sanadera i Mesića i nakon što je praktički protjerana iz Hrvatske na mjesto veleposlanice u SAD-u, njeno političko uništavanje nije završilo. Sve je kulminiralo kada je navodno koristila službeno vozilo veleposlanstva u privatne svrhe, a osobito nakon što je u zatvoru posjetila Zvonka Bušića, hrvatskog uznika i velikog borca protiv Titove Jugoslavije. Predosjećala je da će joj Sanader, Mesić a kasnije i Jadranka Kosor doći glave i prijavila se samostalno na natječaj za posao u NATO savezu! I ponovo je pobijedila i uspjela zahvaljujući svojoj upornosti i daru prepoznavanja ugroza koje su prijetile njenoj cijelo životnoj karijeri.

U NATO-u je od srpnja 2011. obnašala dužnost pomoćnice za javnu diplomaciju glavnog tajnika Andersa Fogha Rasmussena.

Kolinda Grabar Kitarović kao veleposlanica u SAD-u sudjelovala je na vojnoj vježbi u bazi Nacionalne garde

Međutim, od 2012. se spekuliralo o njenoj kandidaturi za predsjednicu RH. Tomislav Karamarko s njom je često komunicirao, često i preko “kurira” Olega Butkovića, člana Predsjedništva HDZ-a, ali i njenog bliskog prijatelja. Kolinda nije odmah pristala, što zbog mandata u NATO-u, što zbog nemilih događanja u HDZ-u i strašnih napada na Tomislava Karamarka predsjednika stranke. Ipak, donesena je odluka i vodeći ljudi HDZ-a su odlučili da je Kolinda Grabar Kitarović jedina kandidatkinje koja može pobijediti predsjednika Ivu Josipovića.

Naš izvor je tvrdio kako Kolinda od prvog dana kada je krenula u svoju prvu kandidaturu nije imala plan B. Nije imala plan B ni danas, jer jedini je plan pobjeda na ovim predsjedničkim izborima i osvajanje svog drugog mandata. Jedino misao o pobjedi dominira njenim mentalnim sklopom i uz čvrstu vjeru u sebe, u Hrvatski i u svoj narod ta pobjeda će se i dogoditi. Protivnici Kolinde Grabar Kitarović, a ovaj puta ih je bilo more i s lijeve i s desne strane, zapravo su radili isto što su radili i u vrijeme njene prve kampanje i to nas ne treba uopće začuditi.

Za čuđenje je samo to što neki koji se nazivaju domoljubima  još uvijek ne vide propast Hrvatske, ako na Pantovčak dođe notorni Zoran Milanović!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari