Pratite nas

Hrvatska

Bez ustavnih promjena podijelio Hrvatsku

Objavljeno

na

Josipović je čak i bez najavljenih ustavnih promjena, uspio podijeliti Hrvatsku, dok je njegova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić na dobrom putu da u međunarodnim odnošajima potpuno izolira državu, kako bi ju pripremila za lagani plijen neprijateljima. Možda su nam zato danas i mnogo razumljivije ne samo poruke potpore i simpatije četničkoga vojvode Vojislava Šešelja ovom dvojcu hrvatske politike, nego i njegovo puštanje na slobodu

Prosječni se hrvatski čovjek danas u čudu pita, imali uopće kraja pogibeljnoj politici koju vode predsjednik države Ivo Josipović i njegova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić?

Vesna Pusiæ dala potpis potore kandidaturi Ive Josipoviæa

Mnogima je teško razborito obrazložiti njihove sve češće diplomatske i političke korake. Na vanjskopolitičkoj razini ministrica Pusić je nedavno najavila mogućnost hrvatskoga priznanja nezavisne palestinske države, što s obzirom na nadređenu ustavnu ulogu predsjednika države, nije mogla nagovijestiti bez Josipovićeve suglasnosti.

Takva možebitna odluka ima svoju višestruku pozadinu. Naime, sredinom listopada Britanski je parlament svojom rezolucijom praktično priznao palestinsku nezavisnost, premda se Downing street zasad oglušio na tu odluku.

Nu parlamentarna poruka očito i nije bila upućena domaćoj britanskoj politici, nego tek kao uputa njezinim satelitima da, poput Švedske, odmah priznaju Palestinu. Na britanski poticaj slično se očitovao i španjolski parlament, a kao svojevrsni odraz tih diplomatskih podražaja potaknuta je parlamentarna inicijativa i u susjednoj Sloveniji.

Kako bi pak potvrdila svoju poslušnost Londonu, očito je i ministrica Pusić, uz suglasnost predsjednika države, za potrebe britanskih interesa založila hrvatsku političku vjerodostojnost. Dakle, moglo bi se zaključiti kako sadašnji predsjednik države Ivo Josipović i ministrica Pusić primarno zastupaju britanske nacionalne probitke.

Takva politika, u slučaju diplomatskoga priznanja, Hrvatsku bi dovela u tabor protivnika Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, što bi nas u sadašnjem geopolitičkom okruženju gurnulo u gotovo potpuno neizgledan položaj.

Upravo radi održanja strateškoga partnerstva sa SAD-om, njemačka je kancelarka Angela Merkel ovih dana jasno poručila kako se Njemačka protivi sadašnjem priznanju palestinske nezavisnosti pa bi onda i hrvatska politika, s obzirom na središnju uloge Njemačke u EU, trebala vlastite nacionalne probitke usklađivati s interesima, koji su joj znatno sukladniji od britanskih probitaka.

Ne bi se smjelo zaboraviti kako je, i nakon hrvatskoga rata za nezavisnost, Downing street osmislio regionalnu politiku, koja bi, da nije bilo američkoga, a potom i njemačkog zauzimanja za Hrvatsku, s oživljenom jugosferom već bila realizirana kroz državnu asocijaciju zapadnoga Balkana.

Mnogi pak zaboravljaju kako je London, nakon ruskih neuspjeha da uz pomoć Srbije 1914. izbije na Jadransko more, cijeli ruski geopolitički sklop na Balkanu pretvorio pod Karađorđevića krunom 1918. u svoje leno, odnosno interesno područje, koje je prvotno nadzirala monarhofašistička, a poslije 1948. komunistička i velikosrpska politika iz Beograda.

Putinov pak pokušaj da opravda rusku invaziju na Krim velikosrpskom invazijom na Hrvatsku devedesetih godina nije samo mahanje praznom puškom, nego, nakon vježbe srpsko-ruskih oružanih snaga uz istočnu granicu s Hrvatskom, vrlo ozbiljna prijetnja, koja, kao sastavni dio oživotvorene panslavenske ideologije očito ima i svojih pristaša u visokoj hrvatskoj politici.

Nu da bi se ta prijetnja realizirala, uza sve nedostatke sadašnjega hrvatskoga geopolitičkog položaja, bilo je potrebno kroz cijeli niz godina rastrojavati ključne nacionalne ustanove, a na kraju potpuno podijeliti i hrvatski narod, kako se ne bi mogao oprijeti svojim nacionalnim jedinstvom kao tijekom devedesetih godina protiv velikosrpske vojne agresije.

Uostalom predloške o nacionalnoj podjeli Josipović je kroz cijeli dosadašnji mandat pokušavao nametnuti hrvatskom narodu još iz razdoblja prve polovice četrdesetih godina prošloga stoljeća, kad je Komunistička partija demagogijom o socijalnoj pravdi i nasiljem mnoge hrvatske domoljube uvukla pod stijeg jugonacionalista, koji su se borili za rušenje svake, pa čak i komunističke hrvatske države.

Sve se to jasno moglo pratiti na sustavno organiziranom pokušaju razdvajanja nedavne kolone u Vukovaru, koja je svojim mimohodom do spomengroblja odavala počast vukovarskim žrtvama u herojskoj obrani Hrvatske.

Hrvati ni ovaj put nisu nasjeli agresivnoj politici nacionalnih podjela, koju Pantovčak, očito sve snažnije potiče potkraj Josipovićeva mandata. Nu čini se kako je sadašnji predsjednik države nakon političkih poraza u samom narodu te poraznih najava kako će ustavnim promjenama razdijeliti i regionalizirati Hrvatsku ipak pronašao model da preko pojedinaca iz nogometnih navijačkih skupina potakne nacionalnu podjelu.

Premda je u javnosti prošao gotovo neokrznut, pa čak i s medijskom potporom, Josipovićev pokušaj da za huliganstvo i nasilje u Milanu na međunarodnoj utakmici između Italije i Hrvatske, između ostaloga, optuži Hrvatski nogometni savez, djelovao je kao svojevrsna potpora nasilju na nogometnim utakmicama.

Čak je i državna televizija svojim neodgovornim emisijama dodatno raspirivala napadaje, što su neki iz opravdanih, manje opravdanih ili pak neopravdanih razloga iskoristili za rušenje dosadašnjega hrvatskoga nogometnog sustava, a neki i za podgrijavanje protivničke pa čak i neprijateljske atmosfere između sjeverne i južne Hrvatske.

Srećom ovaj put nije bilo žrtava, a pokušaj skupine „huligana“ da upadima u studentske domove iz soba izvlače mladiće iz Dalmacije, prije bi mogao spadati u Čekine staljinističke obračune s političkim protivnicima, nego u navijačko divljaštvo.

Eto, ako nije učinio ništa drugo u svom mandatu, sadašnji je predsjednik države Ivo Josipović, čak i bez najavljenih ustavnih promjena, uspio podijeliti Hrvatsku, dok je njegova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić na dobrom putu da u međunarodnim odnošajima potpuno izolira državu, kako bi ju pripremila za lagani plijen njezinim neprijateljima.

Možda su nam zato danas i mnogo razumljivije, ne samo poruke potpore i simpatije četničkoga vojvode Vojislava Šešelja ovom dvojcu na čelu hrvatske politike, nego i njegovo puštanje na slobodu.

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Molitva “Žrtva Borova naselja za Domovinu”

Objavljeno

na

Objavio

Polaganjem vijenaca kod nekadašnje zgrade Borovo Commercea, gdje je 1991. bilo sklonište i pričuvna bolnica, obilježena je 26. obljetnica stradanja vukovarske četvrti Borovo naselje.

Zatim su sudionici u koloni sjećanja krenuli prema crkvi Gospe Fatimske gdje je misu zadušnicu predvodio fra Ilija Vrdoljak. Nakon mise je uslijedilo bacanje vijenca u Dunav u Borovu te odavanje počasti polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na mjestu masovne grobnice na farmi Lovas između Borova i Dalja iz koje su 2001. ekshumirane 24 žrtve velikosrpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Obilježavanje “Žrtve Borovo naselja za domovinu” dio je programa obilježavanja 26. obljetnice stradanja Vukovara u Domovinskom ratu i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

Borovo naselje vukovarska je četvrt koja je gotovo potpuno uništena u velikosrpskoj agresiji prije 26 godine. U trenutku ulaska bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u Vukovar, u podrumu Borovo Commercea, koji je 1991. bio pomoćna vukovarska ratna bolnica, bilo je oko 800 ranjenih hrvatskih branitelja i civila. Nakon okupacije Borova naselja u Borovo Commerceu zarobljeno je 115 osoba, a na dan okupacije, 19. studenog 1991., ondje je ubijena 51 osoba. U samo jednom danu – 51 osoba. Isto tako, u trenucima pada Vukovara Borovo naselje bilo je tjednima odsječeno od ostatka grada.

Onoga dana kada je presječena komunikacija s Vukovarom, najteže je bilo ranjenima. U podrumima Borova naselja rađala su se djeca, umirali su starci, operiralo se bez anestetika. Branitelji su donosili meso. Tu je živio grad, sve je funkcioniralo na jedan nevjerojatan način. Kada su izvlačili te ljude iz dima, iz vatre, ono što ih je čekalo na tzv. “suncu” – bolje da ga nisu ugledali, jer većina onih koji su ugledali taj dan svjetlost, vrlo brzo se svjetlost u njihovim očima ugasila, riječi su Ivana Lukića zvanog Zolja, jednog od vukovarskih junaka.

Samo oni koji su imali puno sreće preživjeli su 19. studenog. Još su se vodile borbe, nisu ni znali da je Vukovar pao. Ulica za ulicu, kuća za kuću. Starci, žene, maloljetnici – mnogima se sudbine još ne znaju. Kosti im možda počivaju na dnu Dunava.

26. obljetnica stradanja Borova naselja

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari