Pratite nas

Religija i Vjera

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Objavljeno

na

Sve kulture i civilizacije svijeta, a osobito one koje leže zemljopisno na moru ili su možem životno vezane uz more, uspoređuju život čovjekov kao jednu plovidbu između valova mora, koji su često olujni i uzburkani, a k tome u teškoćama se daje približavanje noći ili sama crna noć.

Samo pojavljivanje bilo kakve zvijezde u takvoj noći je veliki znak i put i nada, a posebno ako se opazi prepoznatljiva zvijezda, onda je to nešto spasonosno što ulijeva povjerenje i nadu. Zato su kršćani dali Blaženoj Djevici Mariji ime stalla maris-zvijezda mora. Ona je ona koja daje nadu i put u uzburkanom moru. Ta zvijezda je jedna sigurnost kao u mećavi kada naiđemo na svjetlo.Tko je okusio gubljenje u ovakvim trenucima, onda mu je jasna zvijezda i svijetlo kao put spasa.

Bez obzira danas na sigurnu plovidbu svim mogućim elektronskim i elektroničkim uređajima u plovidbi i navođenju kako brodova tako i zrakoplova, nama danas jednako treba jedna zvijezda i trebati će na uvijeke ona koja će nam pomagati naći put, ići putem i ostati na putu koji vodi samome Kristu. Našoj plovidbi u životu je potrebna zvijeza na Obzorju da nam upali Svijetlo. Bog nam ju je poslao da nam pokaže ovaj put. To je ono što nam, uza sve sofisticirane instrumente, nauku i tehniku, uvijek, pa tako i danas, treba.

bezgresno_zGospodin Bog ju je unaprijed očuvao netaknutu mrljom istočnoga grijeha, da bi nam mogla donijeti Spasitelja koji će i nas spasiti od onoga grijeha od kojega je Gospod nju sačuvao unaprijed da puna milosti postanje Majka Spasiteljeva i majka naša.

Kao što mornar prati zvijezdu na obzornju i njome se ravna prema sigurnoj luci tako je i nama da slijedimo Marijin put i zasigurno stignemo u luku spasenja u kojoj nas čeka sami naš Spasitelji u čijoj je ona službi.
Zato je papa Pio IX 8. prosinca 1854 svečano – dogmatski izjavio i potvrdio u buli Nepogriješivi Bog slijedeće:”Objavljeni je nauk Božji da moramo vjerovati čvrsto i ustrajno svi mi vjernici , da je BDM po milosti i odabranost Svemogućega Boga, … očuvana netaknuta od svake mrlje istočnoga grijeha od samoga trenutka njezinoga začeća”.

“Sveta Terezija Avilska: ”Molitva nije ništa drugo već jedno intimno prijateljstvo i veoma česti razgovor srca srcu s Onim za kojega znamo da nas ljubi.” To je jamačno mnogo više od jutarnje, večernje ili molitve uz obroke.
Vrlo malo moli i sirotinjski moli onaj koji samo moli kada je na koljenima. Moramo ostati cijeli dan u vezi s Bogom, kratkim molitvama, razmišljanjem i zahvaljivanjem sa svim onim što se zbiva u nama i oko nas. Treba nam biti jasno da je Bog neprestano nazočan u svim okolnostima i s Njime razgovarati kao sa najboljim i najpovjerljivijim prijateljem pitajući ga što bi bilo najbolje činiti.Zahvaljujmo mu za sve i u svemu.

Bio je neki čovjek koji nikako nije niučem uspijevao ma što poduzeo i pokušao. Neki nevidljivi neprijatelj bi sve uništio i presjekao u začetku sve njegove pokušaje, razmišljanja i planove. Jedne večeri, dok se u krevetu tužio nad svim svojim neuspjesima, ugledao je iza zavjese kako napreduje neprijateljska ruka da ga zadavi. Sam je sebi uzviknuo: ”Konačno ću ugledati sada svoga neprijatelja licem u lice. Ja sam veoma jak i zacijelo ću ga pobijediti.” Hitrim trzajem je istrgao zavjesu i ugledao svoga višegodišnjega neprijatelja: bio je to on sam – njegov nemar i nebriga u traženju Krista, u traženju spasenja. Od tada je odlučio izravnati račune na način da se utekao Blaženoj Djevici da za zagovara kod Svoga Sina da mu pomogne naći put i biti dostojan poziva jednoga kršćanina i ostati na ovome putu. Naravno da pomoć nije izostala “(g.p.g 2.VI;Mabić/Jukić V.178).
Majka je uvijek tu da nam pokaže put. Zamolimo ju kada nam se gubi put i nada, ali ne zaboravimo ju moliti neprestano i neprestano joj zahvaljivati za sve što čini za nas i naše spasenje. Blažena Djevice, primi našu hvalu. Pomozi nam da znadnemo moliti i neposustati u molitvi.

Put do i prema Isusu s Marijom i preko Marije kako je i ona prihvatila za mene i Tebe…

LG35101141U liturgiji Došašća slavimo svetkovinu Blažene Djevice Marije, svetkovinu Njenoga Bezgriješnoga Začeća. Došašće je samo po sebi vrijeme najviše marijansko, jer se u njemu bolje razumije značenje Blažene Djevice u ekonomiji spasenja. Ona je sama Došašće-isčekivanje rođenja Sina Božjega koji se utjelovio u njenoj utrobi, po riječima anđela što ih čitamo u današnjem evanđelju.

Osmoga prosinca 1854 godine papa Pio IX je dokumentom (bulom) Ineffabilis Deus-Nepogriješivi Bog zaključio:”Ovo je nauka objavljena od Boga, pa se zbog toga i mora čvrsto vjerovati i ustrajati od strane svih vjernika, da je Blažena Djevica Marija, po milosti i Božjoj odabranosti-predodređenosti, i zaslugama Isusa Krista, Spasitelja ljudskoga roda, očuvana od svake mrlje grijeha istočnoga, ito od prvoga trenutka svoga začeća”. Ovaj izričaj dogme pape Pija IX aje samo konačna potvrda vremena i povijesti Crkve koja je uvijek ovo vjerovala, držala i ispovijedala. Tu potvrdu danas molimo i u predslovlju:”Ti si sačuvao Blaženu Djevicu od svake mrlje istočnoga grijeha, tako da puna milosti bude (postane) Majka Tvoga Sina”.A mi nadodajmo Tvojih sinova, Tvoje djece Majka. Ovu i ovakvu Majku mi danas slavimo i častimo ovom svetkovinom Bezgriješnoga Začeća.

Znamo da je čovjek od samog početka želio biti jednak Bogu. Nisu mu bile važne posljedice nego samo veličina. I tako je uvijek bilo počevši od samog Adama do danas.
Međutim Bog unatoč tome želi nas spasiti, bez obzira na poniženje Bog dolazi na svijet po Djevici Mariji čiju svetkovinu danas slavimo, onu koja je postala posrednicom između Boga i nas ljudi. Marija, žena koja je živjela na zemlji postaje majka Božja i time što je majka Božja postaje i Majka svih ljudi. I to je najljepša vijest koju je ljudski rod čuo Evo začet ćeš i roditi Sina, jer Bog postaje čovjek da nas spasi.
Možda to nije lako razumjeti ali da i dijete u koljevci treba majku, svaki mladić treba majku, svaki otac treba majku i rekao bih svaki djed ili baka treba majku. I jedina koja može svima majka jeste Djevica Marija. Svi smo mi njezini sinovi i kćeri iako često nismo dobri. Ona nas sigurno voli jer svaka majka voli svoje dijete ma kakvo ono bilo. Da bismo dobili sliku Marije najbolje ju je usporediti s našim dobrim majkama.

Jedna pjesma opisuje majku ovako:
Majko tvoj je sin nezahvalan! On je i dalje moj. Majko, tvoj je sin opak! On je idalje moj. Majko tvoj je sin lopov, ubojica, poludio, umro!

I to je stvarno tako. Majka voli svoje dijete ma kakvo ono bilo, jer ono je dio njezina srca. Tako i naša nebeska Majka. Ona je naša majka jer je postala majka Isusova. Ona nas uvijek prima i voli pa bili mi gori nego što smo prije čuli. To možda najbolje razume majke. One znaju kako se voli dijete.

Pitanje svima nam jeste: možemo li mi uvijek tražiti od Majke Isusove da nam pruža ljubav ako mi nju odbacujemo ne vršeći riječi njezina Sina, ili psujući ga.

Stoga uzvratimo ljubav Djevici Mariji uzvraćajući ljubav našim tjelesnim majkama. Ako ništa recimo im hvala za prvu godinu našega života jer samo one znaju koliko su se puta probudile noću kada smo mi zaplakali. A to može učiniti samo majka koja ljubi. Jednom riječi dovoljno je reći majka i sve se kaže.

I da bismo još bolje shvatili važnost Majke Marije, njezinu veličinu, te da bismo je mogli bolje razumjeti što za nas čini vidimo od jedne druge žene koju su nazvali majka. To je pokojna majka Terezija. Ona je posvetila svoj život najsiromašnijima i najbolesnijima. I zbog toga su je nazvali majka. Tako isto i Marija koju danas slavimo brine se za sve nas koji dolazimo k njoj. I ako je zamolimo za pomoć sigurno će nam pomoći jer majka ne može reći NE.

U životopisu jednog od prve braće sv. Franje – brata Leona zapisano je slijedeće viđenje: Jednom je Leon vraćajući se u Asiz ugledao dvoje ljestve, bijele i crvene uzdignute do neba. Na vrhu crvenih ljestava stajao je Krist sudac sa svojim ranama i pozivao ondašnje fratre da uziđu prema njemu. Malo niže stajao je sv. Franjo i sokolio braću, ali ni najsvetiji nisu uspjeli popeti se. Onda je sv. Franjo vidio blizu bijele ljestve i na vrhu Bl. Dj. Mariju, i pozvao fratre da pokušaju na ovim, i svi su fratri uspjeli bez problema popeti se.

To je poruka da bez Marije ne možemo lako stići do Gospodina, da se s njom lakše ide trnovitim i često žuljevitim životnim putem. Zato zahvalimo Bogu što nam je poslao najljepšu vijest preko Marije, tu blagu vijest Evo začet ćeš i roditi Sina. Molimo Mariju da nam bude zagovornicom i pomoćnicom, da i mi znamo uvijek u životu odgovoriti Bogu kao i ona Evo sluge tvoga, neka mi bude po tvojoj riječi.

fra Franjo Mabić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Blanka Vlašić: Znala sam na Podbrdo ići po noći kad nema nikoga

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska atletičarka i dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis bila je gošća tribine u Ljubuškom u crkvi sv. Ante na Humcu gdje je još jednom progovorila o velikoj ulozi koju je vjera imala u njezinom životu, osobito nakon teške ozljede.

Sve je počelo s ozljedom. Sigurna sam da mi je  Gospodin progovorio oduzevši mi ono najdraže, ono za što sam živjela, kako bi mi pokazao da postoji nešto bolje i slađe od pobjeda i od onoga što ja smatram najvećim ostvarenjem.

U jednom trenutku sam, iz svoje sadašnje svjetovne perspektive, ostala bez svega: nisam mogla trenirati, hodati i nisam imala volje za takvim životom, povukla sam se u sebe, postala sam depresivna.

Imala sam osjećaj da ja više nisam Blanka ako ne skačem, ako ne treniram. I u tom životu, gdje nije bilo mjesta ni za koga, Gospodin je pronašao mjesto za sebe – ispričala je Blanka u svom svjedočanstvu

Dodala je kako je to bio novi početak njenog života i kako je postala i pomalo dosadni preobraćenik jer je svima htjela prenijeti svoje iskustvo i pomoći im da otkriju vjeru. Na kraju je rekla kako je svoju sudbinu prepustila u ruke Gospodinu i da i dalje ima strah od nepoznatog.

Postoji strah od nepoznatoga, a to je moj život u kojem se ja neću više ostvarivati kao sportašica i neću raditi ono što radim cijeli svoj život. To će biti golema promjena, ali ja sve to prepuštam Gospodinu i znam da će On učiniti ono što je najbolje za mene.

Blanka Vlašić: Bog je uvijek na prvom mjestu jer sam svjesna da je sve ovo što imam upravo Božji dar

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari