Pratite nas

BiH

Bezočne laži vanjskih suradnika velikobošnjačke politike

Objavljeno

na

Ono što danas čujete od Bakira Izetbegovića, Nermina Nikšića, Emira Suljagića ili politjanjičara Slave Kukića, pročitate u nekom od komentara sarajevskih medija, već sutra izgovorit će kao vlastitu umotvorinu Stipe Mesić, Valentin Inzko, ili neki od njegovih prethodnika poput senilnog Christiana Schwarz-Schillinga, piše: Milan Šutalo, HMS.

Bakirova teza kako Hrvati u BiH ne samo da nisu majorizirani već su pozitivno diskriminirani jer drže “financije i pravdu po vertikali”, nije potakla Valentina Inzka da odgovori Izetbegoviću kako “mješa kruške i jabuke” i ne govori istinu, jer su Hrvate Bošnjaci tri puta majorizirali u izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH i dva puta u izboru izvršne vlasti u Federaciji BiH, pri čemu jednom i uz njegovu pomoć. Bakirova teza, Inzka je, međutim, inspirirala da predloži da se napravi “katalog svih prava koje Hrvati imaju. JA”, što je neodoljivo podsjetilo na postupak nacista prema Židovima uoči “Kristalne noći”. Ali dobro, neće Inzku, kao dobrom katoliku, biti teško opet skoknut do Međugorja. Ispovjedit i ovaj grijeh, primit malo veću pokoru, pa nastaviti profitabilno griješiti. JA.

Imbecilne teze

Danas od velikobošnjačkih hegemenosta čujete kako je Dragan Čović izabran po istim pravilima prije četiri godine, kao i Željko Komšić, pa se Čović i Hrvati tada nisu bunili, a već sutra, tu istu imbecilnu tezu izgovara Inzko, u Vijeću sigurnosti, a prekosutra Stipe Mesić u ekskluzivnom intervju za neku od sarajevskih televizija.

A k’o biva trebao se Čović pobuniti što su ga Hrvati izabrali za člana Predsjedništva, a Hrvati prosvjedovati što ih Bošnjaci nisu preglasali, prije četiri godine.

A da se nisu bunili protiv Izbornog zakona, koji im je kao Damoklov mač visio nad glavom, kao prijetnja da ih Bošnjaci kad god odluče mogu majorizirati- laž je, koju tako bezočno izgovaraju honorarni suradnici bošnjačkog hegemonizma.

Naime, još od prvog slučaja nametanja Komšića hrvatski politički predstavnici traže izmjene Izbornog zakona i upozoravaju da je nemoralno i protustavno da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva. U vrijeme tzv. Platforme, SDP-ove Federalne vlasti u kojoj je kao hrvatske predstavnike Zlatko Lagumdžija instalirao marginalni, neosustaški HSP i Lijanovićevu kriminogenu stranku Radom za boljitak, hrvatski lideri Čović i Ljubić ustrajavali su na promjeni nakaradnog izbornog zakona. I, uspijeli ishoditi da Lagumdžija i Izetbegović u Bruxellesu, u prisustvu europskog povjerenika Fullea, potpišu izjavu da “jedan narod drugome neće birati političke predstavnike”. Koliko bošnjački lideri drže do riječi i svog potpisa, opće je poznato. No, tipovima poput Inzka, i nekih od njegovih prethodnka, ili Stipe Mesića obraz ne brani to prešutjeti.

I, još nešto su prešutjeli. Pravila za izbor članova Predsjedništva, kao razultat djelovanja hrvatske politike su se promjenila presudom Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića. Nisu, dakle, ostala ista. Ustavni je sud, presudom po Ljubićevom zahtjevu naložio  izbor legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda “na svim administrativno-političkim razinama”. Ta presuda, iako izrijekom ne spominje Predsjedništvo BiH, nedvojbeno govori kako je Komšićev izbor, bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, protuustavan.

Laži sarajevske kuhinje

Jedan od idiotizama kojeg je lansirala sarajevska kuhinja laži, a objeručke prihvatili njezini vanjski suradnici poput Inzka i Mesića je kako Hrvati nisu glasovali za Čovića. Jer eto, Hrvata je u BiH 500 tisuća, a on dobio tek 155.000 glasova. Hrvata na izbore izašlo kao i drugih naroda, oko 53 posto. Od toga njih 85 posto glasovalo za Čovića i on, po Mesiću, nema legitimitet predstavljati Hrvate, već Komšić za kojeg je glasovalo 1 posto Hrvata.

No, nije Sarajevo samo Inzka i Mesića angažiralo u “mućenju vode”. Tu je i crna trojka. Trojica bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, zanimljivo, svako tri mjeseca za račun sarajevske politike pišu pisma dužnosnicima Europske unije. Schilling, Ashdown i Bildt, ovaj put pisali su šefici europske diplomacije Federici Mogherini kako se eto “Hrvatska mješa u unutarnje poslove BiH”, i kako je Željko Komšić “k’o suza” legitiman hrvatski član Predsjedništva.

Tko su Schilling, Ashdown i Bildt?

Tko su ti “ugledni diplomati”, kako ih se u Sarajevu titulira? Christian Schwarz Schilling, senilni je alkos koji je pola svog mandata na poziciji visokog predstavnika u Sarajevu prespavao, a po okončanju mandata ostao u glavnom gradu BiH kao predavač na Američkom univerzitetu Ejupa Ganića.

Paddy Ashdown, nametnuo je protuustavni mostarski statut po kojem je glas građanina Bošnjaka vrijedio višestruko više od glasa građanina Hrvata. Poznat je i kao tvorac izmišljene Tuđmanove salvete, lažiranog “dokaza” za mit o podjeli BiH između Tuđmana i Miloševića i podloge za tezu o agresiji Hrvatske na BiH. Ta je salveta iskorištena već četvrti dan operacije Oluja, kao dio informacijskog rata protiv operacije Oluje. Podvala ovog engleskog političara vrlo je brzo raskrinkana. Toliko je ponavljana po inozemnim a nažalost i hrvatskim medijima “kao nepobitan dokaz hrvatske ekspanzionističke politike” tako uporno i često da je postalo neizbježno da je Paddy Ashdown ponovi i na Međunarodnom kaznenom sudu za područje bivše Jugoslavije u slučaju protiv generala Blaškića.

Treći supotpisnik pisma Federici Mogherini je Carl Bildt. Kompromitirani švedski diplomat bio je prvi visoki predstavnik u BiH, nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, od prosinca 1995. do lipnja 1997. Tijekom vojno-oslobodilačkih akcija Bljesak i Oluja 1995. godine, Bildt je u više navrata tražio vojnu intervenciju UN-a i NATO-a protiv Hrvatske kako bi se očuvala tzv. SAO Krajina.

Izjava Carla Bildta kao mirovnog posrednika Europske unije za bivšu Jugoslaviju, u kojoj je 1995. osudio oslobodilačku akciju hrvatskih oružanih snaga, izazvala je u hrvatskoj javnosti brojna reagiranja. Te činjenice kao i njegovo kasnije opravdavanje srpskih zločina u Bosni okarakterizirala ga je u Hrvatskoj kao “persona non grata”.

Hrvatsko nacionalno etičko sudište osudilo je Carla Bildta 11. travnja 2015. zbog veleizdaje Hrvatskih nacionlnih interesa jer se je uvrstio među izrazite otvorene protivnike hrvatske samostalnosti i hrvatske nezavisnosti. Zloupotrebjavajući svoj međunarodni ugled i jak međunarodni utjecaj na formiranje međunarodne politike, posebno u odnosu na agresiju na Hrvatsku i ratove na Balkanu te kao poslovni čovjek u privatnim poslovomia s interesom u ruskom plinskom gigantu Gasprom i Lundin Petroleum, naftnom kompanijom s djelatnošću u Sudanu u kojem haraju ratovi, Carl Bild je proglašen´nepoželjnom osobom kao mirovni posrednik.

I što ti i takvi tipovi pišu Federici Mogherini? Pa, možete pretpostaviti: Kako je “Čović bio izabran dva puta u Predsjedništvo prema trenutnim izbornim pravilima, po kojima je izabran i Komšić”. Je li vam ovo poznato ? Druga njihova teza je kako je “Željko Komšić, legitimno izabran hrvatski član Predsjedništva BiH.”

Bildt, Ashdown i Schwarz-Schilling pišu Mogherini i kako EU treba poslati jasne poruke da svaka izborna reforma treba učiniti BiH funkcionalnijom, a ne proizvoditi “dalje podjele po etničkim načelima” i da se “Hrvatska ne bi trebala miješati u unutarnja pitanja BiH”. Je li vam i ovo poznato?

Dakle, nije pitanje što su Bildt, Ashdown i Schwarz-Schilling pisali Mogherini. To, vjerojatno, ni oni ne znaju. Što Inzko izgovori u Vijeću sigurnosti UN-a? Kao da on zna, što mu je napisano. Što “osvjedočeni prijatelj Bosne” Stipe Mesić kaže u ekskluzivnom intervju nekom sarajevskom mediju? Kako da je njega briga za to. Već koliko to košta? I, tko to plaća?

Milan Šutalo, HMS.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dodik: BiH treba odbiti pomoć zbog koje bi bila obavezna da primi migrante

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik tvrdi da će se zalagati da BiH odbije svaku financijsku pomoć Europske unije (EU), zbog koje bi bila obavezna da primi migrante.

Kaže da, po nekim informacijama, u BiH trenutno ima od 3.500 do 4.000 migranata, koji su smješteni na različitim lokacijama.

– Mi trenutno ne znamo gdje su oni, a vidimo da politika Europe da pokušavaju da smjeste migrante u dodirne zemlje…Austrijski kancelar Sebastijan Kurz je prije nekoliko mjeseci izašao je s jasnom ponudom da će se zemljama, u dodiru s EU, koje prihvate da formiraju kampove za migrante, dati financijsku pomoć.

Zalagat ću se da se ta pomoć odbije sa stanovišta obaveze da primimo migrante, koji su ozbiljan sigurnosni, socijalni, zdravstveni i komunikacijski problem i BiH nema mehanizme da odgovori na to pitanje – ustvrdio je on.

Ponovivši tvrdnju da je BiH “potpuno zakazala kada je u pitanju migrantska kriza i nema mehanizam za borbu protiv tog problema”, istakao je u izjavi novinarima u Banjoj Luci da će inicirati da Predsjedništvo BiH da neke odgovore po tom pitanju. (Fena)

 

Migranti provaljuju u obiteljske kuće u Čapljini

 

 

Nino Raspudić – Migranti pred vratima: test humanosti ili gluposti?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Hrvati bi trebali razmisliti o tome da ‘promjene ploču’

Objavljeno

na

Objavio

fikret-abdic-reuters
foto: REUTERS

Vodeće bošnjačke političke stranke SDA i SDP, te hrvatofobni sarajevski intelektaulci razjareno su reagirali na Deklaraciju Hrvatskog sabora, usvojenu u petak. Hrvatska je vlast nazvana fašističkom, optužena za rušenje “Daytonskog sporazuma”, “agresiju na suverenitet BiH” i “mješanje u unutarnje stvari”, prigovoreno joj je kako podržava “koncept Herceg Bosne”, kojemu je presuđeno u Haagu kao “udruženom zločinačkom poduhvatu”, piše: Milan Šutalo, HMS

Ukratko bošnjačka politička elita, i bošnjački nazoviintelektualci popud Esada Durakovića, Muhameda Tunje Filipovića, Emira Zlatara, Esada Bajtala, Ibrahima Prohića… držeći se one napad je najbolja obrana, koristeći govor mržnje demonizirali su Hrvatsku, kako bi zamaskirali zločin načinjen prema Hrvatima u BiH, narodu kojemu su Bošnjaci zahvaljujući brojnosti, oteli ustavno pravo predstavljanja u Predsjedništvu BiH i ponizili ga.

Hrvatska je sada kriva samo zato što je to uočila, u Deklaraciji konstatirala i što je odbila šutjeti o tome, kako što je to činila u prošlosti. Što ne pristaje velikobošnjački hegemonizam nazivati europskim demokratskim standardom.

U nedostatku argumenata kojima bi osporili Deklaraciju, sarajevske političke stranke i intelektualni hrvatomrzitelji otvoreno su, kao i bezbroj puta do sada, lagali, podvaljivali, obmanjivali javnost, a nisu se libili ni zaprijetiti svima koji ne misle kao oni. Tako, predsjednik “Kruga 99”, asocijacije koja  zagovara ukidanje konstitutivnosti naroda, kao temeljnog načela Ustava BiH, Adil Kulenović otvoreno prijeti kako će “svatko tko podrži Deklaraciju u BiH biti zgažen”.

Što je u Deklaraciji Hrvatskog sabora tako fašističko, rasističko, zločinačko..? Izgleda to što podržava Bosnu i Hercegovini kao državu kakvom je tretira njezin daytonski ustav, kao “zemlju tri konstitutivna naroda i svih građana”, što izražava nadu kako će se kroz dijalog doći do rješenja kojim će se implementirati presude Ustavnog suda BiH, što traži jednak tretman pred pravosuđem svih optuženih za ratne zločine, što od Vlade Hrvatske zahtjeva da redovito izvještava o kršenju prava svojih sunarodnjaka u BiH, Vijeće za implementaciju mira u BiH i Vijeće sigurnosti UN-a, što se zalaže se za nastavak pomoći Hrvatske svom narodu u BiH.

Ništa se, dakle, u tom aktu ne može naći što je u suprotnosti s važećim Ustavom i Daytonskim sporazumom, i ništa što je usmjereno protiv Bošnjaka. Autori Deklaracije toliko su se trudili da ne izađu iz okvira “nemješanja u unutarnje stvari BiH” da su ih neki u Hrvatskom saboru, optužili da su napravili “kamilica Dakelaraciju”.

No, taj trud nije, čini se, pomogao bošnjačkim političkim elitama “otvoriti oči” da vide da se BiH ne može sačuvati gaženjem ustavnih prava jednog naroda, već jedino poštivanjem tog naroda i njegove ustavne pozicije, dijalogom i dogovorom o onom što zahtjeva Ustavni sud, a zahtjeva da Hrvatima kao i drugim dvama narodima bude omogućeno predstavljanje u Predsjedništvu BiH i domovima naroda.

No, za bošnjačku političku elitu, halal hrvatske intelektualce poput Slave Kukića, Ive Komšića, Mirka Pejanovića, i zelene bosanske fratre poput fra Ive Markovića, Mile Babića i drugih zahtjevati ravnopravnost Hrvata jednako je kao zagovarati fašizam, aparthejd, segregaciju, udruženi zločinački podhvat…. Jedina Deklaracija koju bi oni podržali bila bi ona u kojoj bi BiH bila definirana kao država bosanskog naroda, raznih konfesija, a Hrvati raja koja se ima pokoravati volji probosanskih, patriotskih snaga.

Hrvati bi, zato trebali razmisliti o tome da “promjene ploču” i da počnu koristiti drugačiju argumentaciju, od one koju sada koriste, da primjene “Plan F”. Ukoliko Bošnjaci ne žele, kroz izmjene Izbornog zakona omogućiti Hrvatima izabrati svoje izaslanike u federalni Dom naroda i Predsjedništvo BiH, a očito ne žele, jer je to za njih fašizam, rasizam, segregacija, zločinačka Herceg Bosna i UZP, na sljedećim izborima hrvatske političke stranke trebale bi ne isticati kandidate za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ako je bošnjačkim strankama toliko milo birati, po europskim demokratskim standardima, hrvatskog člana Predsjedništva, zašto i Hrvati ne bi prihvatili iste te standarde pa kao građani BiH birali bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Zato što ih ljuti Bakir Izetbegović, Nermin Nikšić ili neki od bošnjačkih političara, građani-Hrvati bi mogli svoj glas dati, recimo, Fikretu Abdiću. Istina, čovjek jeste osuđen za ratne zločine, ali je izdražao kaznu i sad ima sva prava kao i drugi građani BiH. Na isti način na koji je za Bošnjake Željko Komšić, fan masovnog ubojice Josipa Broza Tita, liberal i socjaldemokrat, Fikret Abdić bi mogao postati omiljeni političar među Hrvatima, kao čovjek koji zagovara laburističku (radničku), progresivnu, europsku ideologiju. Uostalom i stranka mu se tako zove- Laburistička. Hrvati imaju legitimno, građansko, pravo podržavati laburiste u BiH. Zašto bi to nekomu smetalo? Možda tako Hrvati, a i BiH pstanu simpatični Britancima!

Ovi izbori pokazali su kako je hrvatski izborni kapacitet veći od 180.000 glasova. Pa zašto taj potencijal Hrvati ne bi usmjerili prema laburisti Abdiću i, uz glasove njegova biračkog tjela, lako ga progurali, kao predstavnika građana, u Predsjedništvo BiH. Pa neka onda sarajevske stranke dokazuju da Abdić nije legitimni predstavnik Bošnjaka, a Hrvati neka im na to odgovaraju “zar je Bošnjak samo onaj kome certifikat daju sarajevske stranke”.

Trebaju li Hrvati tako postupiti da ih Bošnjaci ne bi nazivali fašistima i rasistima i da bi ih konačno počeli uvažavati. Čini se, kako sada stvari stoje, druge nema.

Milan Šutalo, HMS

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari