Pratite nas

Kronika

BiH – Hrvatski jezik se gubi u javnoj uporabi

Objavljeno

na

Okrugli stol o hrvatskoj književnosti i jeziku u Bosni i Hercegovini održan je u srijedu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

O temi “Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini između zakona i uporabe” govorila je profesorica Marija Musa koja je istaknula kako se hrvatski jezik gubi u javnoj uporabi te da je sve manje zastupljen u javnoj komunikaciji, priopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću Sveučilišta u Mostaru.

“Nužno je govoriti o hrvatskom jeziku kako bi se ukazalo na njegov podređeni položaj i nemogućnost ostvarenja svih individualnih i kolektivnih prava Hrvata u BiH, u kojoj je hrvatski jezik službeni”, kazala je Musa.

Sveučilišni profesor Antun Lučić izlagao je na temu “Dug prema književnom naslijeđu” te govorio o tečevinama od srednjovjekovlja i renesanse preko prosvjetiteljskih nakana do suvremene književnosti.

“U tom presjeku u kojem se sagledava kako književna baština kada se otisnemo prema njoj kao čamcem da zaplovimo, trebamo ući prema toj pučini hrvatske riječi, naći i poticaje koji zbrinjavaju ovu književnost, koji joj daju krila, širinu i snažnost posebno za naraštaje koji dolaze. Ne sklanjamo književnu baštinu u stranu nego iz nje tražimo individualne talente”, kazao je Lučić. (Fena)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Javio se Hrvat kojega je vlasnik kafića u Uzdolju mlatio za vrijeme srbijanske agresije

Objavljeno

na

Objavio

Na fb-u se javio Mario Vrban, koji je posvjedočio o ratnim djelovanjima Borisa Petka, vlasnika kafića u Uzdolju u koji su upale maskirane osobe.

Petko, Petko crni Petko..dali me se “sećaš” crni Petko? Dali se “sećaš” “pesmice” koju si nam “pevao” u Kninu u zatvoru 1991. godine? Evo da te “podsetim” , “pesma” koju ste “pevali” i dan danas “pevate” u onoj tvojoj krčmi vi “ugroženi” Arkanđije ide ovako;

Oj Ustaše neka, neka
duboka vas jama čeka.
Široka je jedan metar,
a duboka kilometar….

Jel’ se sad sjećaš? Postavio si mi jedno desetak puta pitanje uz krvave batine; tko ti je Ante Vrban Podgorski? I dobio si odgovor ; moj rođak…

Evo ti moje dvi slike iz tog vremena i jedna iz sadašnjeg , da me se sitiš…kad dođem kod tebe na čašicu razgovora da preskočimo ono jebeno uvodno pitanje; oprostite a Vi ste?
Da ja sam , glavom i bradom…

Vidimo se…, napisao je Vrban, prenosi Hrvatska Danas.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

47 godina od svirepog udbaškog ubojstva obitelji Ševo

Objavljeno

na

Objavio

Danas 24. VIII. 2019. navršava se 47 godina od političkog ubojstva obitelji Ševo u talijanskom gradiću San Dona di Piave kod Venecije

Među opasnije vođe HRB-a u Europi Udba je ubrojila i Stjepana Ševu, rođenog 1936. godine u Hamzićima kod Čitluka. Ševo je emigrirao 1966. godine. Vrlo brzo je postao politički aktivan i povjerljiva osoba u hrvatskim emigrantskim krugovima. Iz izvješća suradnika riječke Udbe Vinka Sindičića i suradnika splitske Udbe pod pseudonimom “Mosor”, bilo je poznato da je Ševo, bio jedan od glavnijih logističara HRB-a u Europi.

Ševo je sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarijom, rođenom 1963. godine u Stuttgartu – živio u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji. Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale.

Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst – navodno na sastanak s roditeljima. Tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972., Ševini su otišli na željezničku stanicu u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je doputovao s vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio blizu tržnice. Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac sa crnim naočalima. Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli upravcu Venecije.

Ševo je vozio; do njega je sjedila Tatjana; a otraga ubojica i mala Rosemarija. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio.

Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemariji i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinogard i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.

U blizini zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, koji su čuli pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili: “Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”. Nakon ubojstva obitelji Ševo, Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju. Nastavio je raditi za Udbu – pod novim pseudonimom “Pitagora”.

Izvor: KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu, Zagreb, 30. rujna 1999. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari