Pratite nas

BiH je žrtva svijeta koji je priznao i legalizirao etničko čišćenje i genocid

Objavljeno

na

Što se sve više Bosna i Hercegovina udaljava od građansko-religioznog rata kroz koji je prošla, a nastavila medijsko mirnodopskim koji je gotovo jednako ubojit i rušilački kao i onaj u Daytonu zaustavljeni, ona postaje sve više zemlja s posebnim potrebama. Prvo što joj je u tim vidljivim i razarajućim teškoćama, u tom nestajanju posebno potrebno je pravedan mir. Mir u kojem bi podjednako slobodno živjeli svi njezini narodi, bez obzira na njegove posebnosti, a napose ne na brojnost naroda.

145876_0407-karadzic-mladic-foto-ap-sava-radovanovic_fLjudska prava i vjerske slobode, kao univerzalne vrjednote suvremenog svijeta ne ovise o broju onih kojima pripadaju i koji ih uživaju. No, vrjednovanje i definiranje tih civilizacijskih stečevina do kojih se došlo kroz dugu i krvavu prošlost, plaćene milijunima ljudskih žrtava, u Bosni i Hercegovini se mjere brojem naroda. Koliko je kojeg naroda toliko mu pripada i ljudskih prava i vjerskih sloboda, toliko je narod. Ako su velikosrbi velika su im i prava i slobode, ako su velikomuslimani, također zaslužuju velika ljudska prava i velike vjerske slobode. Po toj definiciji, koja je zapravo ratni proizvod velikomuslimanske i velikosrpske strane, ljudska i nacionalna prava, te vjerske slobode suvereni i konstitutivnih naroda u BiH su onolike koliko ima kojeg naroda. Na tu definiciju univerzalnih vrjednota čovječanstva velikomuslimani i velikosrbi su dodali i to na temelju osvojenog i okupiranog teritorija u procesu progona i etničkog čišćenja, ako je narod brojniji on je i jednakiji, slobodniji, ravnopravniji i pripada mu veće pravo na Bosnu i Hercegovinu od prognanoga malobrojnijeg hrvatskog naroda.

Tako danas po toj ljestvici ratnih osvajanja najviše nacionalnih prava i sloboda imaju Velikosrbi, budući da su teritorijalno najviše i najgrublje zapravo genocidno etnički očistili dijelove Bosne i Herecgovine. No s tom činjenicom se ne slažu Bošnjaci jer je njih više, pa kako onda da oni nemaju i najveća prava i najviše slobode. Stoga i ne daju da zavlada mir, poglavito pravedan mir te u medijsko mirnodopskom rušilačkom ratu, koji je nastavak ratnoga etničkog čišćenja, čine sve da ostatak Bosne i Hercegovine od 51 posto u Daytonu kršten kao Federacija Hrvata i Muslimana, učine istim kao što je i genocidna Republika srpska. Vjeruju, a to je i tragična činjenica, da svijet priznaje i legalizira etničko čišćenje i genocid, jer je to potvrdio priznanjem genocidne Republike srpske. Prvi put u ljudskoj povijesti da je svijet legalizirao i priznao genocid, jer onaj prvi počinjen u Bosni i Hercegovini u vrijeme Osmanlija nije nikad bio kažnjen kao sredstvo stvaranja etničkih i vjerskih čistih prostora u Europi. Ako nije bio kažnjen počinitelj prvog genocida, Osmanlije, nije kažnjen ni drugi počinitelj Velikosrbi, znači ne će biti kažnjeni ni Velikomuslimani za genocid nad Hrvatima. Ratovi i progoni, etnička čišćenja i genocidi prokletstvo je Bosne i Hercegovine koje je više od pola tisućljeća prati i u njoj se nekažnjeno događaju.

Nekažnjenost zločina etničkog čišćenja i genocida poticaj je Velikomuslimanima da 51-postotni dio BiH, Federaciju, također etnički očiste u mirnodopskom procesu progona Hrvata. I blizu su tog krvavog cilja na kojem će oni imati najveća ljudska prava i najviše vjerske slobode u Bosni i Hercegovini, a nakon njih Velikosrbi, dok će im Hrvati kao najveće žrtve rata biti neko sredstvo kojim će demonstrirati svoju „humanost“ i „demokraciju“, ljudska prava i slobode, dajući im neke nove ahdname. A te ahdname bit će zapravo znak koji ih diskriminira i s kojim će morati biti obilježeni, da bi mogli u nekoj vrlo ograničenoj slobodi kretati se kroz zasigurno obilježena im područja genocidom podijeljene i ograđene Bosne i Hercegovine.

Genocid u Bosni i Hercegovini je zlodjelo Osmanlija, Velikosrba i Velikomuslimana, no i zakon Velikoamerikanaca, izglasan i potvrđen u Daytonu. Ono što je jednako opasno kao i sam zločin genocida je činjenica da ima i dalje puno pristalica tog zlodjela. A sve dok svaki narod ne osudi i ne kazni počinitelje tog zločina, iz reda svog naroda, oni će se ponavljati, Bosna i Hercegovina će se dijeliti i nestajati u svojoj nacionalnoj i vjerskoj šarolikosti.

No, sve te posebnosti nacionalnog, vjerskog, kulturnog i jezičnog, sve te razlike drugog i drukčijeg, potrebno je ujediniti u neki okvir bosanskohercegovačke Unije, u kojoj će jedni druge uvažavati i priznavati, zločine iz reda svog naroda osuđivati i kažnjavati. Bilo kakva majorizacija jednog i marginalizacija drugog naroda po bilo kojoj osnovi, centraliziranje jednog i periferiziranje drugog vodi samo u dalje zločine, genocide, i dijeli Bosnu i Hercegovinu sve jačim i debljim zidovima. Iz dioba i neravnopravnosti, provalija i nejednakosti, centraliziranja i unitariziranja, majoriziranja i marginaliziranja rastu nesnošljivost, netolerancija, mržnja, i stalno udaljavanje već podijeljenih dioba.

Posebnosti i razlike, drugo i drukčije, u slojevitim zemljama kakva je Bosna i Hercegovina morale bi biti bogatstvo u konfederalnom republičkom ili kantonalnom trozajedništvu, povezano i uvezano mostovima tolerancije, jednakosti i ravnopravnosti. Svako brojenje i prebrojavanje, što je posao onih koji se pripremaju u ratove i osvajanja, zapravo je kopanje još dubljih provalija i zidanje debljih zidova, što vodi sve većem udaljavanju i manjem međusobnom poznavanju i zbližavanju.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Biskup Košić: Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede

Objavljeno

na

Objavio

Spomendan bl. Drinskih mučenica svečano je proslavljen, u subotu 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečanom misom zornicom koju je predvodio biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom.

Uz brojne vjernike misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji biskup je progovorio o mučeništvu s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc i s. Antonije Fabjan koje su prije 77 godina ubijene od četnika.

“Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili ‘Marijin dom’, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi.

Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim“, rekao je biskup te u nastavku podsjetio na riječi kardinala Amata koje je izgovorio na proglašenju mučenica blaženim, a koji je istaknuo kako povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer poniznih ljudi, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi, ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na spomendanu Drinskih mučenica

Časne sestre Kćeri Božje ljubavi, koje su došle u Sarajevo na poziv nadbiskupa Stadlera, otvorile su 1911. godine na Palama samostan „Marijin dom”. Tu su održavale nastavu osnovne škole i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost te se ta kuća, prvotno namijenjena za odmor bolesnih i starijih sestara, prozvala „gostinjcem siromaha“.

Ratne 1941. godine, u samostanu na Palama bile su: predstojnica č. s. Jula Ivanišević, Hrvatica, č. s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, č. s. Krizina Bojanc, Slovenka, č. s. Antonija Fabjan, Slovenka, i č. s. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog porijekla.

Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim.

Dana 24. rujna 2011. bila je u Sarajevu beatifikacija Drinskih mučenica u olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca kardinal Angelo Amato.

U prigodnoj je propovijedi kardinal Amato istaknuo, da je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi “tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine… Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja.

Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine”, rekao je kardinal te podsjetio kako su ubojice, oslijepljeni protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom, počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena.

“Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika, pokušavaju pobjeći da bi obranile dostojanstvo svoga posvećenja”, kazao je kardinal i dodao da povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer ljudi poniznih, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi. Ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage“, istaknuo je kardinal Amato.

Mi smo čuli Riječ Božju:

Poslanicu sv. Pavla ap. Rimljanima (Rim 8,31b-39) u kojoj Apostol snažno ističe kako nas od Krista ne može ništa na ovom svijetu rastaviti, pa bila to i „nevolja… pogibao, mač“. I nastavlja: „Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.“ I zaključuje: „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.“

Doista, kad je Krist za nas umro, što nam mogu njegovi mrzitelji i oni koji nas zbog njega progone i ubijaju? Koji nam podmeću i „sve zlo slažu protiv nas“ (Mt 5,11)? Gospodin u svojim blaženstvima na gori za progonjene radi kraljevstva nebeskoga kaže: „Radujte se i kličite! Velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,12)

Tako se upravo dogodilo Drinskim mučenicama. One su bile progonjene, nad njima se vršilo nasilje i one su ubijene „iz mržnje na vjeru“. Zato su one svojim hrabrim otporom nasilnicima primjer svima nama da se ne bojimo oduprijeti se svakome tko nas zbog naše vjere progoni i pokazuje svoju mržnju. Mi ne uzvraćamo nikome mržnjom, ali branimo svoju vjeru i ljubav prema Kristu, pa i pod cijenu smrti. To je prava vjernost, za koju Gospodin u Otkrivenju sv. Ivana kaže: „Esto fidelis usque ad mortem et tibi dabo coronam vitae – budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života!“ (Otk 2,10)

U Evanđelju (Lk 9,23-26) Isus nam poručuje da trebamo uzeti križ svoj i ići za njim jer: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“

Ovaj paradoks, koji se čini nelogičnim, zapravo nam kaže kako je pravi život samo – život s Kristom i za Krista. I on nagrađuje onoga tko se je spreman za njega žrtvovati. Isus postavlja alternativu pitanjem što je vrednije: zadobiti sav svijet ili sačuvati samoga sebe? Naime, čuvajući svoj zemaljski život pod svaku cijenu često znači odreći se sebe, svojih stavova i uvjerenja. Ako je cijena vjernosti sebi, Isusu i vjeri u njega vlastiti život, što je veće: ovaj prolazni život u kojem nikada i nikako ne možemo zadobiti čitav svijet ili vječni život koji Gospodin obećava onima koji ga ljube?

Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice, znale su dobro izabrati i zato su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede.

Molimo ih da za nas zagovaraju i nama isprose hrabrost da se ne bojimo za svoju vjeru žrtvovati, da se hrabro suprotstavimo svakom nasilju i da ostanemo vjerni Kristu Gospodinu. Amen.

 

15. prosinca – Spomendan bl. Drinskih mučenica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Francuski generali optužuju Macrona za veleizdaju u Marakešu

Objavljeno

na

Objavio

Grupa generala francuske vojske napisala je pismo Emanuelu Macronu optužujući francuskog predsjednika za izdaju koju je učinio potpisivanjem migracijskog ugovora UN-a.

Ovaj ugovor koji su potpisale u ponedjeljak 164 države, uključujući i Francusku nije zakonski obvezujući ali je okidač neograničenoj migraciji koju smatra ljudskim pravom, a kritiku masovne migracije tretira kao govor mržnje.

Pismo je napisao general Antoine Martinez a potpisali su ga više generala, jedan admiral i jedan pukovnik kao i bivši misnistar obrane Millon koji opominje Macrona da je to još jedan napad na suverenitet koji daje dodatni razlog više za pobunu potlačenog naroda.

Pismo optužuje Macrona da je potpisivanjem ugovora bez da je sadržaj ugovora predočio narodu kriv „ za ukidanje /poricanje/ demokracije i izdaju naroda“.

„Francuska država kasni u ostvarenju nemoguće zadaće integracije ogromnog broja ljudi koji dolaze iz potpuno različitih kultura i koji su se regrupirali tokom zadnjih četrdeset godina u područja /Francuske/ nad kojim više ne vladaju zakoni Republike“ kaže se u pismu, dodajući da masovna imigracija briše „civilizacijski identitet Frncuske.“

Prema britanskoj predstavnici u Europskom parlamentu, Janice Atkinson, UN Compact će preplaviti europske zemlje s 59 milijuna novih migranata u toku narednih 6 godina. Opominje da će plan slomiti europsku kulturu i identitet. Atkinson također ističe da će Ugovor dovesti do zakona protiv govora mržnje po kojem će biti protuzakonito korištenje pojma „ilegalni migranti“koji će biti zamijenjen pojmom „neregularni migranti.“

„Bit će proglašeno nezakonitim korištenje nepropisanog jezika“ opomenula je Atkinson dodajući da će se europski građani oprostiti s demokracijom koja više neće biti njihov životni stil.

Podrška predsjedniku Macronu je spala na 18% nakon vala protesta zbog brojnih razloga koji uključuju poreze i masovne migracije. /Francuska je država s najvećim poreznim opterećenjem od 50% pa je novi porez prelio Francuzima čašu. Op. K.P./

Pismo generala

Gospodine Predsjedniče,

Vi ste upravo potpisali „Global Compact on Safe, Orderly and Regular Migration“ 10 i 11 prosinca kojim ste ozakonili pravo na migracije. To bi moglo nametnuti našoj nacionalnoj legislativi preko već postojećih ugovora  ili principa opće odgovornosti preuzimanje ovog ugovora. Nama se čini da nam je preostalo još samo toliko suvereniteta u Francuskoj da slobodno osiguramo način na koji će se ciljevi Ugovora provesti. Takav dio nacionalnog suvereniteta Vi ne možete predati bez javne rasprave koja uključuje 80% francuskog stanovništva koje smatra da je nužno zaustaviti ili drastično ograničiti migraciju. Vašom odlukom da sami potpišete Ugovor dodat ćete razlog više za revolt i bijes već i tako potlačenog naroda. Biti ćete krivi zbog uskraćivanja demokracije i izdaje naroda.

Uz to su financije naše države tako presahle a naš dug toliko narastao da Vi ne možete preuzeti rizik  za migracijske troškove bez da posegnete za novim porezima da biste izvršili ciljeve Ugovora. Osim toga Vi morate u okviru  sigurnosnih mjera prihvatiti posljedice vezane uz dolazak vaneuropskih naroda. Konačno, Vi ne možete ignorirati da je suština politike osiguranje vanjske sigurnosti i unutarnje harmonije. Međutim, ovakav ugovor može biti postignut jedino uz unutarnju koherentnost društva kojemu je dopušteno izraziti zajedničku volju što  u današnje vrijeme postaje vrlo  problematično, gotovo nemoguće.

Ustvari država Francuska kasni u shvaćanju svoje nemogućnosti da integrira toliko ljudi, k tome toliko različitih kultura koji su se u zadnjih četrdeset godina grupirali  u prostorima koji više nisu podvrgnuti zakonu Republike /Francuske/.

Vi ne možete sami odlučiti da nam izbrišete naš civilizacijski identitet i lišite nas naše domovine s kojom smo najuže povezani.

Mi stoga od Vas tražimo da odložite potpisivanje ovog Ugovora i Francuze pozovete na referendum da glasuju za ovaj dokument. Vi ste Francuzima odgovorni za svoje akcije. Vaš izbor nije prazan /neobavezan/ list.

Mi podržavamo inicijativu generala Martineza i protiv smo potpisivanja Ugovora koji trebaju usvojiti države članice UN-a na međudržavnoj konferenciji u Marakešu.

K.P.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari