Pratite nas

Bijedić: Na djelu su klimatske promjene i ovo što nam se dogodilo je samo jedna epizoda

Objavljeno

na

Direktor Hidrometeorološkog zavoda Federacije BiH Almir Bijedić je danas u Sarajevu izjavio novinarima da je ovo što nam se dogodilo nesvakidašnje i da prelazi povijesna mjerenja i u pogledu meteorologije i hidrologije.

„Na djelu su klimatske promjene i sigurno ovo što nam se dogodilo nije kraj, ovo je jedna epizoda“, kazao je Bijedić koji je bio uvodničar na današnjoj sesiji „Kruga 99“ o temi „Institucije, klimatske promjene i poplave u BiH“.

mapa-poplava

Karta poplavljenih područja

Po njegovim riječima, zato je neophodno da se sve institucije na nivou države i Federacije BiH potrude da se u budućnost bolje i kvalitetnije ublaže posljedice ovakvih klimatskih promjena.

„Mnoge institucije u Federaciji i RS-u nemaju krovne institucije sa nivoa države, tako i meteorološke organizacije. Problem je što nas to sprečava da sudjelujemo u međunarodnim i drugim meteorološkim službama. Ne možemo se učlaniti, može samo država, ne mogu entiteti. To predstavlja probleme, jer mi nemamo određene alate u borbi protiv ovakvih klimatskih promjena“, kazao je Bijedić.

Po njegovim riječima, Svjetska meteorološka organizacija vrši analize „i ono što traži od nas je da sve institucije koje imamo imaju bolju koordinaciju u odbrani i zaštiti od poplava“.

Bijedić je upozorio da „ovo neće stati, ovo je jedna od pojava“.

„Predviđanja su da će ove pojave biti sve učestalije i sve ekstremnije. Kad će biti sljedeća ekstremna nepogoda ne znamo, hoće li to biti suša, poplava, vjetar ili bilo što drugo, mi ne znamo, ali u svakom slučaju će biti“, kazao je Bijedić.

Istaknuo je da sve institucije u okviru BiH moraju jačati koordinaciju, a „u krajnjoj liniji, s obzirom na to da imamo dva entiteta, moramo stremiti ka tome da te institucije objedinimo sa nivoa države kako bi koordinacija u ovakvim slučajevima bila što jednostavnija i efikasnija“.

„Izuzetno smo složena zemlja, imamo jako složen sustav, počevši od upozoravanja do djelovanja i to nam predstavlja veliki problem. Cilj je, kako jačanje institucija u okviru države tako i jačanje regionalnih kapaciteta“, kazao je Bijedić.

On ističe da država mora uložiti više u razvoj svih institucija i kapaciteta koji se bave obranom od prirodnih nepogoda.

„Moraju se jačati, prije svega, hidrometeorološke službe. Mi nemamo pristup europskoj meteorološkoj mreži, nemamo pristup europskim centrima za vremensku prognozu. Država nam mora, prije svega, osigurati  te alate kako bi imali što precizniju i što bolju vremensku prognozu i kako bi je mogli što bolje pratiti“, kazao je Bijedić.

Po njegovim riječima, veliki problem u BiH je i što nema škola i fakulteta za meteorologiju, tako da su problem kadrovi, oprema…

„Mi smo jedna od država regije koja nema ni radarski sustav, a koji je neophodan u ovakvim uvjetima da lociramo količinu padalina i mjesto padalina. Uspjeli smo sa Državnim hidrometeorološkim zavodom Hrvatske potpisati sporazum i oni su nam ustupili svoj radarski sustav“, kazao je Bijedić.

Klimatolog Željko Majstorović je kazao da jedan veliki ciklon koji je stacionirao sa centrom istočno od BiH  danima nanosio obilne padaline i „sume padalina na našem području se kreću od središnje Bosne negdje od 150 litara, pa idući prema Drini do 300 litara za tih pet-šest dana“.

Po njegovim riječima, u mnogim mjestima se radi o stotinudvadesetogodišnjim rekordima. Dakle, sume padalina su veće i od svih dosadašnjih zabilježenih u svibnju mjesecu u zadnjih 120 godina.

„To nije prvi rekord u zadnjih 15-20 godina, rekordi su učestali, međutim ovaj je sa najkatastrofalnijim posljedicama. To jeste dio klimatskih promjena, rekordi će se nastaviti i dalje i problema će biti još“, kazao je Majstorović.

Po njegovim riječima, društvo treba da se pripremi i da se prilagodi na klimatske promjene i da nađe odgovore na sve ove situacije, premda u slučajevima ovakvih katastrofa to je teško uraditi upravo zbog ovih „rekorda“.

Majstorović je kazao da je u tijeku poboljšanje vremena, stabilizacija. Narednih dana će temperature rasti i bit će lijepo i sunčano vrijeme. (Fena)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gluposti

‘Pet baba’ prosvjeduje ispred Ministarstva zdravstva – ‘smeta’ im bolnica u Mostaru i Križ u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Pet prosvjednica okupilo se danas ispred Ministarstva zdravstva na Ksaveru, noseći transparente. Tamo su i policija i mnoštvo novinarskih ekipa. Zahtijevaju smjenu ministra Kujundžića, zbog, kako ističu, njegove loše politike u zdravstvu.

Tvrde da novca ima, samo se troši na krive stvari. Gordana Pasanec, organizatorica prosvjeda, istaknula je u izjavi novinarima kako traže smjenu ministra Kujundžića. Ako ne želi sam otići, tražimo premijera da zatraži njegovu izričitu ostavku. Smatramo da je on direktni krivac za propuste u organizaciji kao i tzv. reformi, izjavila je Pasanec, javlja HRT.

Kao primjer za nju besmislenog trošenja državnog novca navela je premještanje križa za dvjeto metara koje je koštalo milijun kuna. Za to se moglo kupiti pet vozila hitne pomoći. Ljuta sam na Zagreb, ljuta sam što je došlo ovako malo ljudi, istaknula je Pasanec. Iznijela je i podatak da je Hrvatska dala 39 milijuna kuna za bolnicu u Mostaru. To je druga država, prvo treba riješiti svoje probleme, a onda pomagati drugima, izjavila je Pasanec.

Danas bi prema najavama ministra Milana Kujundžića trebao biti gotov inspekcijski nalaz Ministarstva zdravstva koji će pokazati je li sustav zakazao u Zaprešiću.

Kujundžić je, nakon što je poslao inspekciju u zaprešićku, ali i županijsku Hitnu, izjavio da prema dosadašnjim rezultatima inspekcije služba nije zakazala. Ponovio je da bi u slučaju ikakvog propusta sustava odmah dao ostavku.

Zanimljivo je koliku važnost određeni mediji daju “prosvjedu” “pet baba” kojima “smeta” bolnica u Mostaru i Križ u Zagrebu..

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ante Gugo: Tek kad se suoči s vlastitom prošlošću, Srbija će vidjeti budućnost!

Objavljeno

na

Objavio

Na drugoj strani Srbi se odbijaju suočiti s istinom o postojanju koncentracijskih logora na području Srbije. Kroz te logore prošlo je više od osam tisuća branitelja Domovinskog rata i civila zarobljenih pri srpskoj okupaciji trećine hrvatskog teritorija…

Jedna novinarska pogreška koja se dogodila prije nekoliko dana podsjetila me na stvarne događaje vezane uz zločine koji su počinjeni u Hrvatskoj nakon vojno-redarstvene akcije Oluja. Naime, tjednik Nacional objavio je opširnu temu o tome kako je prije početka te akcije u Hrvatskoj bilo formirano pet posebnih stožera SIS-a (Sigurnosno informativne službe), a čija je zadaća bila nadzirati zbivanja na terenu tijekom provođenja oružanih djelovanja za oslobađanje zemlje od okupacije.

Tjednik je u tom tekstu greškom objavio moju fotografiju umjesto fotografije tadašnjeg šefa SIS-a Ante Gugića. Da nije toga možda ne bih ni primijetio taj tekst koji je jako vrijedan zbog podatka o broju prijavljenih slučajeva zločina koje su pojedinci počinili nakon Oluju.

Naime, baš na temelju tih izvješća hrvatsko pravosuđe pokrenulo je niz postupaka i donijelo više od 2800 osuđujućih presuda protiv pojedinaca koji su mislili da svojim nečasnim radnjama smiju uprljati veličanstvenu pobjedu Hrvatske vojske. Kao i uvijek u ovakvim situacijama nameće se pitanje zašto su onda razne međunarodne institucije ustrajale na tome da taj broj nije dovoljan? Je li možda bila riječ o tome da se osude samo neki kako bi se zataškala najveća nedjela. Nije bilo velikog nedjela koje je prijavljeno, a da nije istraženo. Oni koji su tvrdili ili i danas tvrde kako za zločine nakon Oluje nije bilo dovoljno odgovornosti ustrajali su i ustraju na tzv. zapovjednoj odgovornosti. Dakle, oni žele neku formalnu sudsku odluku nakon koje bi mogli reći da su zločini bili planirani kao dio etničkog čišćenja.

Takav dokaz nije uspio pronaći ni Međunarodni kazneni sud u Haagu koji je sudio hrvatskim generalima. Dapače, u konačnoj oslobađajućoj presudi generalima Gotovini i Markaču izričito se kaže kako nije postojala namjera protjerivanja stanovništva niti etničkog čišćenja i da su sve vojne akcije poduzete u skladu s običajima ratovanja.

Evo kako rezultira nepažnja u novinarstvu. Pet stranica teksta o bivšem šefu SIS-a Anti Gugiću i moja fotka.

Bijesni zbog ordena kojima je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ove godine odlikovala spomenute generale, srpski političari žešće su se nego ikad prije obrušili na hrvatsku proslavu Oluje. Pri tom su zaboravili na vrlo važnu činjenicu, a to je da se oni tek trebaju suočiti s vlastitom prošlošću.

Iako se na prvi trenutak može učiniti da je jako neozbiljan način na koji oni komuniciraju, a na drugoj strani moramo biti svjesni koliko je opasno to što oni rade. Njihove poruke javnost sluša i zbog funkcije koju obavljaju srbijanski državnici, mase su uvjerene kamo oni ipak iznose činjenice i ne služe se lažima koji bi čak i u nekoj opskurnoj birtiji bile smiješne.

Najbolji primjer za to je nedavni napad srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića koji je izvrijeđao aktualnog gradonačelnika Knina, dr. Marka Jelića. Dačić je izjavio kako je Jelić zločinac zato što je na čelu grada koji je, prema njegovim riječima, oduvijek bio srpski. Da je htio istražiti službene podatke Dačić je mogao vidjeti da u Kninu Srbi nikad nisu bili većina sve do uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno prvog oblika Jugoslavije.

I nakon toga su postali tanka većina sve do provođenja komunalne reforme šezdesetih godina prošlog stoljeća, nasilnog oduzimanja zemljišta od starosjedilaca i podjele za građevinske parcele pridošlicama iz Bukovice, Podinarja i drugih egzotičnih krajeva oko Knina.

Bez obzira na razloge zbog kojih Dačić nije htio provjeriti pravo stanje stvari, a osobno pretpostavljam kako je tradicionalna srpska uvjerenost u istinitost mitomanije koju s koljena na koljeno uporno prenose, mase su čile njegov govor, mnogi će vjerovati njegovim riječima i tako je stvoren još jedan novi mit.

Na drugoj strani Srbi se odbijaju suočiti s istinom o postojanju koncentracijskih logora na području Srbije. Kroz te logore prošlo je više od osam tisuća branitelja Domovinskog rata i civila zarobljenih pri srpskoj okupaciji trećine hrvatskog teritorija. Oko 300 osoba izravno je podleglo od premlaćivanja i raznih drugih tortura kroz koje su prolazili. Njih više od dvije tisuće umrlo je ne dočekavši razmjenu za srpske vojnike zarobljene u agresiji na Hrvatsku ili puštanje na slobodu.

Srbi i danas odbijaju priznati ono o čemu postoje dokazi čak i u obliku televizijskih snimki. Iako su braniteljske udruge logoraša nekoliko puta htjele obilježiti mjesto svog stradanja i položiti vijence tamo gdje su njihovi prijatelji stradali pod udarcima čuvara logora, srbijanske vlasti im to nikad nisu dopustile. Na drugoj strani oni bez problema u Hrvatskoj obilježavaju gdje hoće i kad hoće sva stradanja pripadnika srpskog naroda, ona stvarna i ona s prilično upitnim dokazima, o kojima je jedino svjedočanstvo njihova mitomanija koju Milorad Pupovac naziva dijaloškim sjećanjem.

Srbijanski politički vrh pokazao je priličnu nervozu zbog riječi koje je saborski zastupnik i bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač uputio iz Knina s obilježavanja Dana logoraša srpskih koncentracijskih logora. Kovač je tom prilikom rekao da će Republika Hrvatska morati iskoristiti mogućnosti koje joj se pružaju u pregovorima o pristupanju Srbije Europskoj uniji i da ta država ne smije u EU prije nego se suoči s vlastitom prošlošću.

Kovač je spomenuo i odštetu onima koji su prošli kroz srpske koncentracijske logore. To je jako razljutilo beogradski politički vrh. Ne čudim se tome jer svjesni su da je Njemačka slične odštete isplaćivala i 50 godina po završetku Drugog svjetskog rata, a da su banke u Švicarskoj devedesetih godina prošlog stoljeća bile prisiljene platiti odštetu nasljednicima osoba stradalih u njemačkim koncentracijskim logorima, a kojima ranije nisu htjele predati štedne uloge i vrijednosti deponirane u sefovima pod izgovorom kako ne postoje sigurni dokazi o smrti tih osoba.

Naravno da je četrdesetak godina kasnije u svijetu prevladalo mišljenje kako je traženje smrtnog lista za nekog koga je ubio nacistički režim u koncentracijskom logoru čista besmislica i način da se izbjegne obveza. Svjesni takvih primjera iz kojih se vidi da obveza plaćanja odštete za zločine počinjene u ratovima nikad ne zastarijeva, u Srbiji su opravdano nervozni.

U Beogradu i danas bezbrižno živi Miroslav Mlinar, čovjek koji je oduvijek želio biti glumac, ali zbog nedostatka talenta to nikad nije postao. S njim je sve počelo. Mlinar je odglumio žrtvu napada nožem u mračnoj benkovačkoj uličici 19. svibnja 1990., što je izabranim zastupnicima SDS-a (Srpske demokratske stranke) bio povod za nedolazak na prvu, konstituirajuću sjednicu prvog demokratski izabranog Sabora u Hrvatskoj. Bio je to pravi početak pobune koja će završiti Olujom.

Mlinar je pravomoćno osuđen za ratne zločine počinjene u Škabrnji. Hrvatska čeka njegovo izručenje dok Srbija čeka pristup Europskoj uniji. Ovo je samo jedan od primjera. Što se nas tiče, mi možemo čekati još pedeset godina. Popustiti ne smijemo!

Ante Gugo/MojaHrvatska/VecernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari