Connect with us

Gost Kolumne

Bilo kakav dijalog sa islamistima je nemoguć!?

Objavljeno

-

Ilustracija/arhiva

Koliko i kakvih još strašnih slika, masakriranih, ubijenih i glava odsječenih, nedužnih žrtava diljem starog kršćanskog kontinenta koje svijet gleda na trgovima i ulicama europskih gradova, mogu probuditi uspavane, ušutkane i ‘prodane’ europske lidere kako bi zaštitili svoje narode od islamskog terorizma, poslije Drugog svjetskog rata, najveće opasnosti koja prijeti Europi, i ostatku slobodnog demokratskog i kršćanskog svijeta.

Nije dovoljno što na tu islamsku opasnost ukazuju neke novine, poput The Economista, da oni koji su dužni, zapravo plaćeni da štite i brane narod koji ih izabrao na te položaje, upozorenja shvate ozbiljno i, ako ništa drugo da narodima dozvole da se sami brane. Što je opasnost od terorističkih napada islamista na neku europsku zemlju veća, što su viđene slike ubijenih zastrašujućije, a širenje terorizma izglednije, tim su narodi zemlje žrtve ušutkaniji, prestrašeniji, zatvoreniji, njihovi su lideri nezainteresiraniji, uspavaniji i sve udaljeniji od naroda i ne reagiranjem bliži islamistima.

Obučeni za ubijanje po u Europi u izgrađenim muslimanskim, Erdoganovim “vojarnama”, koje niču, u ime ljudski prava islamista i potlačenosti domaćeg naroda, kao gljive poslije kiše, pa čak kao u vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine i na temeljima crkava, islamski džihadisti prijetnja su kroz kakvu Europa još nije prošla.

Na staroj “Željeznoj zavjesi” izgrađena je nova muslimanska od bodljikave žice terorizma, i Europu podijelila zidom kakvim nikad nije bila podijeljena, na islamski pobjednički i kršćanski poraženi dio. Berlinski je zid, kao simbol ideološke podijeljenosti Europe, ali i svijeta bio most u odnosu na ovaj vjerski nasilničko teroristički zid što ga na Starom kontinentu izzidaše, i stalno ga u unutrašnjost pomiču muslimanski teroristi, kojima je europska vrata otvorila Honeckerova učenica i miljenica Angela Merkel.

Na putu dovođenja ubojica Europljana, rušitelja kršćanstva i istrijebljenja kršćana u vlastitim domovima, koalicijska partnerica suvremenog sultana Erdogana, osiromašila je i u strah utjerala sve narode kroz čije zemlje prolazi njihova rušilačka migrantska vojska.

Kao znak zahvale za početak, na poziv pridošli islamisti, su u svom krvavom ubojito rušilačkom naumu malo poštedijeli Njemačku, ne zbog toga što su prema njoj miroljubiviji, nego stoga što je u toj zemlji velikog europskog vođe najveći broj muslimanski “kasarni”, munara kao koplja i islamističkih vjernika kao vojnika. Tu zemlju ostavljaju kao šlag na ono što slijedi.

A slijedi ono najkrvavije, apokaliptično vrijeme globalnog sukoba osvajačkog islama i obrambenog kršćanstva, slijedi, na svu ljudsku žalost i katastrofa, Treći svjetski rat, na teritoriju sa kojeg su počeli i prethodna dva svjetska rata. Sada na svim poljima najraširenije ruše Bosnu i Hercegovinu, Francusku, a na ništa manjem udaru nije ni Italija, Austrija, Velika Britanija, i sve skandinavske zemlje.

Naprosto na islamističkom udaru je cijela Europa, kao simbol kršćanskog svijeta. Kršćanske civilizacije i kulture. Niti jedna europska zemlja ne će biti pošteđena i zaobiđena, što potvrđuju i povremene terorističke slike iz svake od njih.

Europske zemlje koje islamisti danas zaobilaze u svojim terorističkim ubijanjima i razaranjima su one u kojima su muslimani većina, Albanija i Bosna i Hercegovina, što je još jedna potvrda vjerskog globalnog sukoba agresivnog islama i gotovo okupiranog i osvojenog kršćanstva. No i ta neoboriva činjenica nikako nije dovoljna opomena kršćanskoj Europi da istinu prizna i u skladu sa tom opasnosti reagira, pa bilo i na način da je narodima kaže. Branite se, napadnuti ste.

Što se duže bude skrivala i ne priznavala moglo bi se ući u vrijeme kada će za svaku obranu biti kasno. A to islamskim agresorima i teroristima i jest cilj.

U bescjenje samoprodani političari neki europskih zemalja, koji su i najsvetije spremni dati za šakicu islamskih naftnih dolara, čine sve da kod naroda izazovu gubitak volje i strah da se brani od agresivnog i terorističkog islamizma. I ne prisiljavaju narode samo na gubitak volje da se brani, nego mnoge europske zemlje pod pritiskom, odlazeće njemačke kancelarke, zabranjuju svojim narodima da se brane od te, u povijesti kršćanske Europe, najopasnije agresije.

Danas kada su islamisti vjerski očistili svoje prostore od kršćana vrlo agresivno, bez i najmanjeg otpora svom žestinom jurišaju na ostatak kršćanskog svijeta, u prvom dijelu na Europu, i iz razloga što druge kršćanske zemlje nisu svoje narode zavezali lancima i zabranili im svaki vid obrane. Nemoguće je, jer ga i nema, naći period europske prošlosti u kojem je narodima bilo zabranjeno da se brane, kao što je to danas u vremenu apsolutističke vladavine u Europskoj uniji migrantske Mutti Merkel.

Poraz euroameričkih snaga u, gotovo, svim akcijama borbe protiv terorističkih islamista, koji imaju cilj osvajanje svijeta i vladavine šerijata, dodatna je snaga bujice migrantskih radikala koja plavi sve pred sobom do osvajanja Europe. Što su europski narodi zatvoreniji i obespravljeniji da se brane muslimani Bošnjaci, kao ogranak radikalnih islamista su isključiviji i zahtjevniji u unitarizaciji, odnosno islamizaciji, beha zajednice, u kojoj su gotovo tri desetljeća kršćani katolici, dijelom i pravoslavci, taoci tog radikalnog islama, sa kojim je nemoguće komunicirati i voditi bilo kakav dijalog.

Pokazuje se i potvrđuje da je zaista bilo kakav dijalog sa islamistima nemoguć, i da je kultura dijaloga tim vjerskim fundamentalistima duboka nepoznanica. Sve to kazuje, i potvrđuje, apsolutnu neodrživost beha zajednice, u kojoj Bošnjaci isilovskim radikalizmom prisiljavaju nebošnjake na trajnu diobu zbirnog beha entiteta, pa čak i na način da se klin klinom izbija.

Na svjetskoj zajednici je da izabere, i protektorskom svemoći nametne način i sredstva finaliziranja diobe podijeljenog zbirnog beha entiteta. Trebalo bi biti mirnim načinom po granicama teritorija koje su Armija BiH, Vojska RS i Hrvatsko Vijeće Obrane unijeli u Dayton, ili procentualno koliko je kojeg naroda bilo u beha zajednici prije vjerskog sukoba za teritorij. Sve drugo beha zbirni entitet vodi u muslimanski unitarizam i centralizam, što je zapravo vladavina šerijata kakav svijet gleda u Afganistanu, Iranu, ili dijelom kakav je Erdoganovoj Turskoj. A u takvom beha entitetu sudbina crkava bila bi kao crkve Svete Sofije u Istanbulu koju je Erdogan, na blagu ili gotovo nikakvu reakciju kršćanskog svijeta, pretvorio u džamiju. Sudbina crkava sudbina je i njihovih vjernika. Gdje su kršćani i kršćanstvo danas u Afganistanu, Iranu, Turskoj,,, gotovo im nema ni traga. Bošnjački radikalisti su na putu, pod vodstvom dinastije Izetbegović, da to isto naprave i u Bosni i Hercegovini.

Vinko Đotlo

* Stajališta i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari