Pratite nas

‘Bio je najveći rodoljub kojeg je hrvatska majka rodila, Zvonko nam je svojim činom svima poslao poruku’

Objavljeno

na

‘Zvonko je zaista bio jedan divan čovjek. Sanjao je i živio Hrvatsku. Mislio je na nju 24 sata dnevno. Takva je bila njegova ljubav prema Hrvatskoj i ‘malom hrvatskom čovjeku’, kazao je jedan od najboljih Bušićevih prijatelja Marijan Buconjić.

Tragična smrt hrvatskog domoljuba Zvonka Bušića ostavila je u šoku sve njegove prijatelje i poznanike. Opisujući težak životni put i patnju Zvonka Bušića svi za njega imaju samo tople riječi hvale, ali jednu njegovo osobinu posebno ističu – poštenje! A poštenje je ono što je potrebno današnjoj Hrvatskoj. Prije svega, poštenje onih koji su na vlasti da borba hrabrih ljudi poput Zvonka Bušića ne bude uzaludna. Svoja razmišljanja i uspomene na Zvonka Bušića samo za Dnevno.hr podijelili su neki od njegovih najboljih prijatelja i suradnika, kako iz emigrantskih dana, tako i onih ‘domovinskih’.

Milan Kovač, bivši saborski zastupnik i prijatelj obitelji Bušić bio je jedan od onih koji se iznimno bio aktivirao za Bušićevo oslobađanje i povratak u Hrvatsku.
– To je najveći rodoljub kojeg je hrvatska majka rodila, čovjek s najviše dobrote i poštenja kojeg sam poznavao. Osobno sam 2002. predložio Hrvatskom saboru donošenje Rezolucije u kojoj se zahtijevalo da ga se pusti iz američkog zatvora. Iznimno je važno naglasiti da je to jedina Rezolucija u povijesti Hrvatskog sabora koja je donešena jednosglasno, a u njoj je pisalo da je Zvonko Bušić borac za hrvatsku slobodu. Nakon što je pročitao Rezoluciju, Zvonko mi je osobno priznao da mu je to puno značilo. Uvijek je znao reći da borba za Hrvatsku je vječna borba i nitko od nas ne smije gledati sa strane. Dok je bio u zatvoru, jako smo se založili za njegovo oslobađanje. Ovdje je bitno istaknuti  činjenicu kako je američki sudac, koji ga je osudio na zatvorsku kaznu, pisao molbe američkom pravosuđu da se Zvonko Bušić pusti na slobodu. Svi smo jutros tužni i u šoku. – kaže Kovač. Napominje da su upravo Zvonko Bušić i njegove riječi bile jedan od razloga zbog kojih se i vratio u hrvatsku politiku.

Marijan Buconjić, jedan od najboljih prijatelja Zvonka Bušića, podijelio je svoje uspomene na emigrantske dane i višesatne razgovore sa Zvonkom Bušićem o hrvatskoj prošlosti i budućnosti.
– Ja sam još u šoku, ovo je zaista velika tragedija kako za Zvonkinu suprugu, tako  i za cijeli hrvatski narod. Danas kad sam zvao Zvonka na mobitel, javio mi se njegov uplakani nećak s tužnim vijestima. Žao mi je da se nismo čuli telefonom u posljednje vrijeme, posljednji put smo razgovarali prije mjesec dana, a zatekao sam ga tada na putu na proslavu u Čavoglavama. Žao mi je što me nije nazvao i razgovarao sa mnom, sigurno bih mu pomogao svojim savjetom. Nedostajat će mi kao prijatelj, a toliko toga smo još  imali za pričati.  Zvonko je svojim činom svima nama poslao poruku.
Sa Zvonkom sam se upoznao 1972. u  Washingtonu, a jedno vrijeme smo čak bili skupa u zatvoru. U New Yorku smo jedno vrijeme stanovali jako blizu jedan drugoga te smo se posjećivali i satima  razgovarali o Hrvatskoj. Zvonko je zaista bio jedan divan čovjek, sanjao je i živio  Hrvatsku. Mislio je na nju 24 sata dnevno. Eto, takva je bila njegova ljubav prema Hrvatskoj i ‘malom hrvatskom čovjeku’. Pretpostavljam da je to stoga jer je Zvonko rođen u tom kamenitom kraju gdje je s majčinim mlijekom zadobio ljubav prema Hrvatskoj. Moram priznati da sam u svom životu sreo na tisuće različitih ljudi, ali Zvonko je bio jedan od posebnih. Rijetko bih ga mogao s nekim usporediti.
Ne znam razlog ove tragedije, Zvonko je uvijek bio jak i nije se predavao, ulijevao je snagu drugima. Kad se vratio u Hrvatsku rekao sam mu: ‘Zvonko, teško ćeš razumijeti ovu politiku u Hrvatskoj!’.  Savjetovao sam mu da se šali, smije, uživa u ljepotama naše Hrvatske…Očito ga je ova situacija u zemlji dotukla, ne znam kako to drugačije objasniti. – tihim glasom govori Buconjić.

Miroslav Tuđman, sveučilišni profesor i saborski zastupnik, dobar je poznavatelj prilika iz 90-ih kada je bio aktivan sudionik događanja. Podijelio je s nama svoja razmišljanja o žrtvi Zvonka Bušića i naporima prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana da ovog hrvatskog borca oslobodi iz zatvora i dovede u Hrvatsku.
– Vijest o smrti Zvonka Bušić je šok za sve nas koji smo ga poznavali. Zvonko Bušić je bio simbol žrtvovanja i patnje za Hrvatsku. Nizom okolnosti  u zatvoru je proveo mnogo više vremena, nego što bi to bilo u nekim drugim okolnostima. Pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman  pokušao je na sve pravne  načine utjecati da se Zvonka Bušića pusti iz američkog zatvora te da se Zvonko vrati u svoju domovinu. Dakle, sve smo pokušali uraditi s američkim partnerima. Jednom prilikom su Amerikanci pitali pokojnog predsjednika što želi, a on im je odgovorio:  ‘Želim oslobađanje Zvonka Bušića’. Upravo ova situacija u Hrvatskoj da imamo jedan komunistički mentalitet koji sve više jača jedan je od razloga tragičnog završetka života Zvonka Bušića. Nismo se bili spremni odrediti se prema žrtvama  totalitarnog sistema. Uz Brunu Bušića, Zvonko Bušić je danas jedan od onih ljudi koji su ponajviše simbolizirali borbu za hrvatski samostalnost. – kazao je Tuđman.

Marin Sopta, dugogodišnji hrvatski emigrant i poznanik Zvonka Bušića jedan je od mnogih koje je danas zatekla tužna vijest o smrti Zvonka Bušića.
– To je tužna vijest. Zvonko se nije mogao pomiriti s ovim što se danas događa u Hrvatskoj. Nisu ga slomile sve životne muke koje je pretrpio i sve ono što je u svom životu morao proći, već ovo stanje u državi. Cijeli život Zvonka Bušića obilježen je borbom za Hrvatsku. – kaže Sopta.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dr. Josip Stjepandić prijavio NK Crvenu Zvezdu i Nogometni savez Srbije UEFA-i zbog poticanja na mržnju

Objavljeno

na

Objavio

“Do novog oslobođenja! Slava svim žrtvama za srpski Vukovar!”, pisalo je na transparentu navijača Crvene zvezde – Delija u danima kad se Hrvatska s tugom ali i s ponosom sjeća žrtava Vukovara i Škabrnje.

Uz ovaj natpis uslijedilo je skandiranje srpskom heroju Ratku Mladiću kome se presuda za najteže ratne zločine očekuje 22. studenog.

Na ovo je reagirao dr. Josip Stjepandić prijavom UEFI, koju možete pročitati u nastavku:

Štovani dame i gospodo,
tijekom nogometne utakmice 1. Srpske lige između klubova „Crvena Zvezda“ i „Rad“ dne 18.11.2017 „Delije“, navijači „Crvene Zvezde“, razvili su transparent „18.11.1991. ДO HOBOГ OCЛOБOЂEЊA – СЛAВA СВИM ЖPTBAMA ЗA CPПCKИ BУKOBAP (18.11.1991 Do novog oslobođenja – Slava svim žrtvama za srpski Vukovar)“ na stadionu.

Time se obljetnica 18.11.1991 obilježavala kao oslobođenje, kad su srpske vojne snage okupirale hrvatski grad Vukovar te pritom pobile više tisuća ljudi, među njima civili i zarobljenici, mnoge od njih zvjerski mučeći.

O zločinima srpskih snaga u međuvremenu su sudili međunarodni sudovi u Den Haag-u. Tako su Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin u postupku „Mrkšić et al. (IT-95-13/1) Vukovar Hospital” (http://www.icty.org/case/mrksic/4) osuđeni na visoke zatvorske kazne zbog zločina protiv čovječnosti. Stalni međunarodni sud utvrdio je u postupku protiv Srbije (Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Croatia v. Serbia), Judgment, I.C.J. Reports 2015, p. 3), da je Srbija počinila genocidne radnje (v. stavak 295: „…The Court thus finds that it has been proved by conclusive evidence that killings of members of the protected group, as defined above (see paragraph 205), were committed, and that the actus reus of genocide specified in Article II (a) of the Convention has therefore been established…”).

Mišljenja sam da su NK Crvena Zvezda i Nogometni savez Srbije prekršili pravila UEFA-e, jer su u najmanju ruku dopustili poticanje na mržnju, te Vas stoga pozivam da pokrenete stegovni postupak protiv NK Crvena Zvezda i Nogometnog saveza Srbije.

Sa štovanjem
Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Nepristrani novinar zove se – imbecil!

Objavljeno

na

Objavio

Ovu rečenicu u naslovu, koja može biti nekome uvredljiva, nisam izrekao ja. To su riječi koju je izgovorio jedan od, jamačno, najvećih novinarskih pera, ne samo u Italiji, već i u Europi, pokojni Indro Montanelli.

Gorostas Indro nije volio riječi poput “neutralnost”, “nepristranost” jer, kako je obrazlagao, nepristran novinar ili ne poznaje dovoljno ono o čemu piše ili izvještava, ili je indiferentan.

Onaj tko zna, onaj tko je proučio ono o čemu piše i izvještava, nakon što je pomno sve proučio, mora biti pristran, mora biti na strani istine ili onog njenog dijela do kojeg je došao. Iza nepristranosti često se krije i (auto)cenzura, nedostatak građanske i profesionalne hrabrosti, a nerijetko se radi i o podvali, manipulaciji. Tako u Dodikovoj Banja Luci čak mogu postojati novine koje se zovu – Nezavisne. Dobar vic.

Mućnite svojom glavom

Kada ovo govorim ne mislim samo na komentare ili kolumne, već i na vijest. Kod mnogih vijesti, ne samo u našem medijskom prostoru, sama oprema teksta i naglasak zapravo je komentar podmetnut pod vijest. I sama selekcija vijesti za TV dnevnik ili novine ne može se raditi “nepristrano”. Postoji nešto što se zove uređivačka politika, koja ima, što je legitimno, sasvim jasnu svjetonazorsku boju, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Zato postoji pluralizam, šarolikost uređivačkih politika i autora, pa neka čitatelj – gledatelj na temelju argumentacije i selekcije vijesti te naglasaka koju donosi pojedini mediji ili autori mućne svojom glavom, a ne da mi u medijima mislimo i zaključujemo za njih.

Na nama je da budemo pristrani, ali argumentirano i razložno, nakon što smo fenomen proučili, kako je radio pristrani Montanelli – da donesemo široku lepezu informacija i mišljenja i onda pustimo čitatelju/gledatelju da sam zauzme stav.

Kada se pak neki čitatelj/gledatelj žali na pristranost nekog medija ili novinara, onda uglavnom to čini zato što nije pristran u njegovu stranu a ne zbog “objektivnosti”.

Zato ću uvijek braniti jednako pristup novinarstvu i Velimira Bujanca i Ace Stankovića, osim kada lažu ili puštaju laži. S tim da mi je Bujanec puno draži, prihvatljiviji, zanimljiviji i kvalitetniji. To je zato što sam pristran – jer Bujanac zarađuje i djeluje na tržištu, Stanković u sigurnosti socijalističkog mastodonta zvanog HRT, zaštićen k’o lički međed.

Problem je, inače, kod mnoštva ljudi, “konzumenata” medija, što svoje ideje ili ideologije žele nadrediti činjenicama i istini, pa sve što se ne uklapa u njihove unaprijed formirane stavove nazivaju “pristranošću” samo zato jer nisi pristran u njihovu stranu.

Govoreći, na tragu Montanellija, da se nepristrani novinar naziva imbecil, ne zagovaram relativizam, u smislu Nietzscheove maksime kako ne postoje činjenice, veće samo interpretacije. To je postmoderna papazjanija. Kao ni nukati na laž, neprofesionalnost ili manipulaciju, već sasvim suprotno. To činim u ime istine, zbilje, jer me strah medija i autora koji su u posjedu apsolutne istine.

Takvi su mediji i novinari u Sjevernoj Koreji, a ne u pluralnim, demokratskim društvima gdje se istina traži, a ne posjeduje. Umjesto Nietzscheova relativizma, baš zato što nitko od nas nije Bog, niti posjeduje cijelu istinu, zagovaram Pareysonov “hermeneutski krug” koji kaže: “Nema istine koja ne bi bila interpretacija, niti ima interpretacije koja ne bi radila o istini.”

Nije problem u novinarstvu “pristranost”, jer tko traži istinu (u pluralnom društvu, naglašavam, a ne u Sjevernoj Koreji, ili Titovoj Jugoslaviji u kojoj je istina bila propisana) mora biti, baš zbog istine pristran, i otvoren za dijalog i polemiku, svejedno.

Nije problem, dakle, pristranost već – sektaštvo! To je ona epizoda sa bivšim šefom Hrvatskog novinarskog društva koji je, vezano uz dodjelu novca medijima, onima “s druge strane” rekao: “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce.”

Treba li bolji komentar o stanju jednog znatnog dijela novinarstva u Hrvatskoj? Ali, ne brinite se, zato će Etički kodeks Hrvatskog novinarskog društva spominjati nužnost “nepristranosti”, “objektivnosti”, da bi se sam “nepristrani” Duka tom izjavom popiškio na vlastiti etički kodeks, i implicitno rekao da je na čelu sekte.

Vrijeme je sudac

Prošli je tjedan Europska komisija u Tirani okupila novinare tzv. zapadnog Balkana s nakanom, koju već ostvaruje, da ulože novac u “neovisno i objektivno novinarstvo”. Mo’š si mislit, ta samodostatna sekta u Bruxellesu daleko od života građana daje ti novac, plaća te da budeš – “neovisan”!!?? I “nepristran”!!??

Taj film smo u RH već vidjeli sa Sorošem koji je plaćao medije i novinare koji su potom obilato “neovisno i objektivno” pisali o njegovim financijskim zločinima i malverzacijama. Kada pak ovim novinarima sjedne lova od Europske komisije, budite sigurni da će vas “nepristrano” i “neovisno” izvješćivati o radu Komisije.

Tko još vjeruje da je nepristranost put ka istini, od znanosti do novinarstva? Samo imbecili koji čekaju da “njihovi” dođu na vlast. Nama pristranima ostaje radost nesigurnosti i strah od suca koji se zove – Vrijeme.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari