Pratite nas

Kronika

Biografija Miško Maslać (13. Ožujak, 1940 – 5. Rujan, 2013) politički emigrant

Objavljeno

na

misko maslacRođen sam, kao Hrvat, na 13. ožujka, 1940. g, u Cerovici, Hercegovina. Sedmo od ukupno osmero djece Nikole i Kate rođ. Mustapić.  Već 1942.g., obitelj, napušta Hercegovinu i naseljava se u srijemskom selu Beška, kod Srijemskih Karlovaca. Bez igde ičega, otac je u prvim danima kulučio i radio svakakove poslove kako bi i najskromnije prehranio sebe i svoju obitelj. U ratnom vihoru i općoj neimaštini majka Kata teško oboljeva i već 1944. umire. Ostavši bez žene, ocu Nikoli je ostala jedina nada u Boga i u našu svetu Katoličku vjeru. Stoga je neumorno radio i molio. Najstarije dijete Ivanka imala je sedamnaest godina, njezina blizakinja Mara ostala je u Hercegovini s ostalom rodbinom do 1947.g. A najmlađa Anica, samo dvije godine, koja je odmah poslije majke umrla. Iako vrlo teško i u nadljudskim naporima, otac je uspjevao odgajati i uzdizati svoju obitelj, u čemu mu je puno pomogla najstarija sestra Ivanka. Zahvaljujući svojoj najstarijoj sestri Ivanki, i ja sam imao dosta sigurno i lijepo djetinjstvo, jer me je sestra Ivanka, ne samo sestrinski, već i majčinski odgajala. I pored svekolike neimaštine i siromaštva, otac je uvijek i s velikim ponosom držao do svoje vjere i ljudskog dostojanstva, što je u ono vrijeme moglo biti veoma opasno, pa i tragično. U našoj se kući, pored svih mogućih opasnosti, glasno i jasno molilo i našu vjeru javno ispovijedalo. Svoje najranije djetinjstvo proveo sam u srijemskom selu Beški, na željezničkoj pruzi izmedju Zemuna i Petrovaradina, gdje sam kao dječak od sedam godina, bio svjedokom rušenja raspela na glavnom križanju toga srijemskog sela. Tenkista je tenkom nekolko puta prešao i potpuno uništio raspelo, i željeznu ogradu oko njega. Taj događaj ostao mi je u trajnom  sjećanju. Od tada, pa kroz cijeli svoj budući život osjećao sam odbojnost i prezir prema tom zločinačkom režimu i sustavu. Osnovnu školu pohađao sam i završio u Beški, a osmi razred skončao u Inđiji susjednom većem selu. Srednju Tehničku školu, strojarski smjer, u Zagrebu. Nakon završene škole radio sam kao tehničar u Zagrebu u poduzećima “Rade Končar” i “Metal”. Na poslu sam solidno napredovao, ali mi je bila slabija strana društvrno politički se uklopiti. Volio sam zapitkivati i uplitati se  u pojedine teme koje su bile određene samo za odabrane i povjerljive poslušnike, u koje se ja nikako nisam uklapao. Po svojoj naravi i osobnosti, nikad nisam baš sve prihvaćao zdravo za gotovo. Volio sam znati i biti upoznat, ako je o nečemu trebao odlučivati. Prvi ozbiljniji problemi nastali su nakon jedne veselice, 1965. godine u Jakšiću, kraj Slavonske Požege. Naime, ja sam s prijateljima u mladenačkom veselju i raspoloženju zapjevao i pokoju koja se onda nije smjela ni spominjati, a ne zapjevati. Budni čuvari ondašnjeg zločinačkog režima revno su to bilježili i nije im trebalo previše vremen da podnesu kaznenu prijavu.

[dropcap]P[/dropcap]o članku 119. KZ, teretili su me za krivično djelo vjerske i nacionalne netrpeljivosti. Nakon kratkog vremena Općinski sud u Slavonkoj Požegi osudjuje me na jednu godinu i dva mjeseca strogog zatvora. Ubrzo nakon pravomoćne presude upućen sam u Staru Gradišku na izdržavanje kazne. Kao mladac od 25. Godina, odlazim na izdržavanje dosudjene mi kazne. Zbunjen i prestrašen dolazim u karantenu Stare Gradiške, gdje se počimam privikavati na novo življenje. Nakon, uobičajenih, mjesec dana karantene osudjenik se prebacuje na odjel, gdje nastavlja izdržavanje kazne ili kako su oni to nazivali preodgoj. Mnogo je knjiga napisano o kazamatima u minuloj zločinačkoj državi. Iz te literature vidljivo je kako se ta država vodila, na čemu je počivala i nije bilo teško zaključiti kako će na kraju i ne slavno zavešiti. Život na prvom odjelu KPD Stara Gradiška odvijao se po uobičajenim zatvorskim pravilima.  Osudjenici su se grupirali i družili, ako im je to bilo u mogućnosti, prema vlastitom odabiru i potrebi. U to vrijeme bilo je u Staroj Gradišci dosta političkih zatvorenika, koji su mi bili bliski i s kojima sam dijelio svoju sudbinu slijedećih četrnaest mjeseci. Kad sam upoznao sudbine i osude istinskih boraca i rodoljuba koji su onda bili tamo zatvoreni, bilo me je istinski stid kad sam im morao reći zašto sam i koliko osudjen. Koliko bi samo onda bio sretan da sam napravio nekakvo pravo rodoljubno djelo  i dobio barem deset godina robije. Za to vrijeme provedeno u Staroj Gradišci, stekao sam mnogo dobrih i vjernih prijatelja od kojih sam dosta saznao i naučio. Iskustva i prijeteljstva stečena u Staroj Gradički uvijek sam smatrao izuzetno vrijednim. Uz takove prijatelje rodoljube i robiju je bilo lakše podnositi. Sesrta Ivanka, za cijelo vrijeme izdržavanja kazne, redovito mi je dolazila u posjet i donosila pakete u maksimalno propisanim količinama, iako ni sama nije imala dovoljno da potrebe svoje obitelji normalno podmiri. Trajno sam joj zahvalan, i nikad joj ne mogu dovoljo uzvratiti, za sve čto je za mene učinila.

[dropcap]N[/dropcap]akon, u potpunosti, izdržane zatvorske kazne vraćam se u Zagreb kako bi nastavio normalan život. Pokušavam se u nekoliko poduzeća zaposliti,  ali bez uspjeha. I pored potrebnih kvalifikacija za tražena radna mjesta, redovito dobivam negativan odgovor. Jedan je slučaj ipak vrijedan, pri upošljavanju, za spomenuti. Kad sam došao u poduzeće “Marijan  Čavić” na zagrebačkom Črnomercu tražiti posao na  upražnjeno mjesto, zatekao sam direktora Jovu s nogama uzdignutim na stolu, ledjima okrenut prema ulaznim vratima, čitajući “Borbu” na ćirilici. Nije se ni okrenuo Upitavši me gdje sam radio zadnjih godinu dana. Zatečen pitanjem odgovorio sam da sam htio studirati, ali da su me problemi uzdržavanja u tome omeli. Direktor Jovo je na to odgovorio: “Nisi ti studirao, već si bio u zatvoru zbog neprijateljskog djelovanja.” Poslije takove reakcije Bilo mi je sve jasno. Odgovorio sam mu da je i meni jasno da sve o meni zna, budući da čita “Borbu” na ćirilici usred Zagreba, iako iste novine u Hrvatskoj izlaze i na latinici. Nakon toga susreta bilo mi je jasno što me čeka i što mogu u budućnosti očekivati. Poslije još nekoliko pokušaja uzaludnog traženja posla, život na teret rodbini, osobito sestri Ivanki postajao je sve nesnošljiviji. I moralo se nešto poduzimati. Nakon dosta razmišljanja, svijestan situacije u kojoj se nalazim, odlučujem se na neizvjesnu emigraciju. Ilegalno prelazim granicu dolazim u Austriju, te uz pomoć velikog dobrotvora i svetog čovijeka vel. Vilima Cecelje dospjevam u izbjeglički logor Treiskirhen. Iz austrijskog logora su povremeno odlazili transporti s izbjeglicama u druge države Europe ili pak u prekooceanska zemlje.

[dropcap]J[/dropcap]ednan takav transport koji je bio odredjen za Švedsku, a u koji sam se bio prijavio budući sam želio ostati u Europi, nisam uspio ući. Ne dugo poslije toga ukazala se prilika za Ameriku. Zbog neizvijesnosti života u lageru odlučujm se, iako teška srca, za put preko oceana. U Ameriku, u grad Cleveland dolazim na 16. siječnja, 1968.g. i tu odabirem mjesto moga stalnog budućeg boravka. Nakon dolaska u Clevelad, najprije pronalazim smještaj a zatim slijedi posao. Pored nekoliko kratkih zaposlijenja u manjim kompanijama, zaposlio  sam se u: Techni tool inc, zatim u General Electric, i na kraju u Belcan Engeenering inc, u kojim companijama radim više od trideset i dvije godine. Iz Belcan Engeenering inc, 2002.g. odlazim u mirovinu. Iako sam, dašavši u slobodnu Ameriku, mogao lijepo i dobro živjeti daleko od problema koje sam ostavio u onoj, za Hrvate i ostale narode zločinačkoj, državi, ipak sam se odlučio da i dalje dijelim sudbinu naroda iz kojeg potječem. Bio sam svijestan da svi Hrvati ne mogu pobijeći iz Domovine. Da su mnogi morali ostati tamo, te i dalje trpjeti teror vlasti propale države. Stoga sam se i ja dragovoljno opredjelio da dijelim sudbinu svoga naroda. Nisam se mogao osjećati slobodnim, dok je moja rodbina, prijatelji i cijeli narod kome pripadam trpjeli najokrutnije ropstvo. Nakon odredjenog vremena odlučio sam se aktivno angažirati i opredjelio sam se za organizaciju Hrvatskog narodnog otpora. Svijesno i dragovoljno odabrao sam navedenu organizaciju smatrajući kako ću kroz njezine strukture i idejom koju ona zastupa najviše i najučinkovitije pomoći zarobljenoj Hrvatskoj. Obnašao sam i različite dužnosti u organizaciji. Ostao sam u organizaciji sve dok nije prestala djelovati, kad se u Domovini ustrojila Hrvatska demokratska zajednica, i tad smo zaključili da za emigrantske organizacije više nema potrebe. Pojavom HDZ-a prestala je potreba političkog organiziranja u emigraciji, ali su nastupile druge okolnosti i druge potrebe. Uoči prvih višestranačkih izbora budući su vidjeli da će izgubiti vlast srbo-komunisti, koji su do tada vladali Hrvatskom, potpuno su je razoružali. Nakon prvih višestranačkih izbora i gubitka vlasti, komunisti predaju vlast HDZ-u.

[dropcap]S[/dropcap]lijedi brutalna i krvava četničko-jugoslavenska agresija na Hrvatsku. Kad je počela agresija na Hrvatsku, hrvatski je narod pokazao izuzetnu spremnost da pomogne svome narodu u Domovini. Organiziraju se odbori za pomoć u svim gradovima po svijetu gdje ima Hrvata. Velikodušno se šalje i pomaže. Hrvati su jedinstveni, darežljivi i  plemeniti. Rezultati nisu mogli izostati. Hrvatski  Sabor na 8. listopada, 1991.g. proglašava samostalnost i prekid svih državno-pravnih odnosa s bivšom državom. Iako agresija traje, Hrvatska postaje samostalna i slobodna država. U mome je životu bilo dosta uspona i padova, razdoblje izmedju 1991. g. i 1995.g. bilo je najsretnije razdoblje u njemu. Tada smo zajednički, domovinski i iseljenički Hrvati izborili svoju nacionalnu slobodu. Sretan sam i ponosan što sam imao čast pripadati generaciji koja je u tom procesu sudjelovala. I prije sam pokušavao svoj privatni život organizirati po principima koji odgovaraju mojem svjetonazoru. Nije mi uspjelo. Medjutim kad sam upoznao Ameliju, moj se život potpuno izmijenio. Ništa više nije bilo kao prije. Ona je sa svojim ponašanjem, pažnjom i ljubavlju koju mi je poklonila, promijenila mene i moj život.

[dropcap]B[/dropcap]og mi nije dao priliku da imam svoju vlastitu djecu, da ih uzgajam i da imam roditeljski osjećaj. Ali sam zato uz Ameliju imao veliku sreću, zadovoljstvo i pravi užitak u odratsanju unuka koje je ona za cijelo vrijeme pazila i čuvala. Taj osjećaj prema djeci koji sam ja, preko Amelije doživio i uživao teško je opisati. Taj Božiji dar koji sam s njom dijelio najveće mi je bogatstvo i najveće zadovoljstvo koje sam ikad doživio i živio. Nikad joj ne mogu dovoljno zahvaliti na tome. Isto tako i Amelijina djeca, bili su svi već odrasle i zrele osobe, izvanredno su me primili kao člana njihove obitelji. Uvijek i u svakoj prigodi ukazivali su mi i veće poštovanje nego što sam uistinu zasluživao. Zahvalan sam im na takovom ponašanju. Život s Amelijom, obogatio me je i s mnogim novim poznanstvima. Tako sam preko nje upoznao i stekao mnogo dobrih novih i stalnih prijatelja. Pružila mi se izuzetno dobra prilika, budući je Amelija Slovenka, da izbliza i izravno upoznam dobar dio slovenskog naroda, njihovih običaja i kulture. Sa zadovoljstvom iznosim da su me oni kao narod izvanredno dobro i toplo primili. Nikad nisam osjetio nikakovu odbojnost, prezir ili bilo kakav otklon prema meni. Uvijek i trajno zahvalan sam Ameliji za sve što je učinila, a učinila je mnogo za mene. U Clevelandu na 11. listopada 2011.g.

Miško  Maslać Miško Maslać je nakon kraće bolesti preminuo 05.09.2013. Počivao u miru!

kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Podignuta nova optužnica protiv Milana Bandića i drugih

Objavljeno

na

Objavio

Protiv zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića Uskok je dopunio optužnicu kojom ga tereti da je, zajedno sa svojim suradnicima, pogodovao tvrtki Petra Pripuza u dodjeli poslova zbrinjavanja otpada te izbjegao plaćanje poreza na donacije za svoju predsjedničku kampanju, čime je gradski proračun navodno oštetio za više od tri milijuna kuna, a državni proračun za više od 540 tisuća kuna.

Optužnicom se Bandića, kao gradonačelnika Zagreba, i Slobodana Ljubičića kao predsjednika Uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o, tereti da su od listopada 2013. do svibnja 2014., po dogovoru i na traženje Petra Pripuza, predsjednika Uprave trgovačkog društva CE-ZA-R d.o.o., pogodovali pri dodjeli poslova na zbrinjavanju otpada grada Zagreba, iako je postojala mogućnost da otpad zbrine Zagrebački holding privremenim skladištenjem, razdvajanjem i sortiranjem, javljaju HRT Vijesti.

“USKOK je, nakon što je na temelju odluke Županijskog suda u Zagrebu provedena dopuna istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podignuo optužnicu protiv osmorice hrvatskih državljana M. B. (1955.), S. LJ. (1958.), P. P. (1957.), Ž. H. (1960.), I. T. (1962.), I. M. (1980.), F. Č. (1965.), M. B. (1959.) zbog počinjenja kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, trgovanja utjecajem, utaje poreza ili carine i poticanja na trgovanje utjecajem, navodi se, među ostalim, u priopćenju USKOK-a.

Optužnicom se prvookrivljenom M. B., kao gradonačelniku Zagreba, i drugookrivljenom S. LJ., kao predsjedniku Uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o, čiji je jedini osnivač Grad Zagreb, stavlja na teret da su od listopada 2013. do svibnja 2014., po dogovoru i na traženje trećeokrivljenog P. P., predsjednika Uprave trgovačkog društva CE-ZA-R d.o.o., člana C.I.O.S. grupe, društvima C.I.O.S. grupe pogodovali pri dodjeli poslova na zbrinjavanju otpada Grada Zagreba, iako je postojala mogućnost da otpad zbrine Zagrebački holding privremenim skladištenjem, razdvajanjem i sortiranjem, za što je Zagrebački holding od Grada Zagreba trebao ishoditi dozvolu, koju drugookrivljeni S. LJ., prema dogovoru, nije tražio. Radi realizacije navedenog, prvookrivljeni M. B. i drugookrivljeni S. LJ. osobno ili posredstvom četvrtookrivljenog Ž. H., posebnog višeg savjetnika gradonačelnika i glavnog koordinatora za otpad Grada Zagreba, svi koristeći autoritete svojih položaja, nalagali su poduzimanje radnji radi dodjele poslova na zbrinjavanju otpada po žurnom postupku bez provedbe propisanog postupka javnog natječaja za korist društava C.I.O.S. grupe, iako je postojala mogućnost zbrinjavanja istog na drugi način. U skladu s njihovim nalozima, radi realizacije opisanog dogovora, ostali okrivljenici, i to petookrivljeni I. T., član Uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. koji je na temelju specijalne punomoći ovlašten zamjenjivati predsjednika Uprave, šestookrivljeni I. M., v.d. direktora Službe za nabavu u Direkciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., sedmookrivljeni F. Č., referent nabave u Službi za nabavu Zagrebačkog holdinga d.o.o. i osmookrivljeni M. B., voditelj u Zagrebačkom holdingu d.o.o.,Podružnica Čistoća, poduzimali su naložene radnje zbrinjavanja otpada po žurnom postupku, a sve kako bi se izbjegao postupak javnog natječaja te u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave angažiralo društva iz C.I.O.S grupe, slijedom čega su navedeni okrivljenici, prema traženju, unutar svojih ovlasti poduzimali radnje dodjele poslova na zbrinjavanju otpada po žurnom postupku bez provedbe propisanog postupka javnog natječaja za korist društava C.I.O.S. grupe, iako su svi okrivljenici bili svjesni da se uvjeti natječaja prilagođavaju dozvolama i mogućnostima društava C.I.O.S. grupe te da nisu ispunjeni zakonski razlozi za iznimnu žurnost jer se nije radilo o događajima koje javni naručitelj nije mogao predvidjeti”, stoji u priopćenju.

Milana Bandića tereti se i za primanje donacija nakon predsjedničkih izbora

U USKOK-ovu priopćenju dodaje se da se: “Prvookrivljenom M. B. na teret stavlja da je od 3. ožujka 2011. do 28. veljače 2013. u Zagrebu, vezano za izbore za predsjednika Republike Hrvatske održane 2009./2010. na kojima je bio predsjednički kandidat, u svrhu financiranja izborne promidžbe na svoje ime otvorio žiro-račun na koji je primao donacije do dana održavanja izbora 10. siječnja 2010., nakon čega je Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske podnio završno izvješće o visini i izvoru sredstava korištenih za financiranje izborne promidžbe, nakon podnošenja spomenutog izvješća, suprotno zakonskim odredbama, na navedeni račun nastavio primati uplate fizičkih i pravnih osoba, pa je tako od 3. ožujka 2011. do 5. lipnja 2012. zaprimio uplate u ukupnom iznosu od 15.741.500,00 kuna. Uplate primljene nakon održavanja izbora se, u skladu s odredbama Zakona o porezu na dohodak, smatraju drugim dohotkom za koji je bio u obvezi podnijeti prijavu poreza na dohodak nadležnom poreznom tijelu, a što nije učinio. Na taj je način prvookrivljeni M. B. izbjegao plaćanje poreznih obveza u ukupnom iznosu od 3.714.994,00 kuna, čime je na ime neobračunatih i neplaćenih poreza državni proračun Republike Hrvatske oštetio za 542.912,50 kuna, a na ime neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza proračun Grada Zagreba je oštetio za 3.172.081,50 kuna.”

USKOK predložio spajanje postupaka

“USKOK je Županijskom sudu u Zagrebu predložio da se prema članku 25. stavku 1. točki 1. i 2. i stavku 2. Zakona o kaznenom postupku kazneni postupak u ovom kaznenom predmetu spoji s kaznenim postupkom koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi povodom optužnice ovog Ureda protiv I. okr. M. B., III. okr. P. P., V. okr. I. T., VIII. okr. M. B., IX. okr. I. B., X. okr. K. R. U., XI. okr. B. M., XII. V. B., XIII. okr. M. L., XIV. okr. Z. A. i XVIII. okr. trgovačkog društva te da se provede jedinstveni postupak s obzirom na to da je u navedenom predmetu u tijeku postupak protiv istih okrivljenika, a isto tako postoji međusobna veza i isti dokazi.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Zoran Erceg uzvikivao ‘Tuđman, zločinac!’ pa dobio šaku u glavu!?

Objavljeno

na

Objavio

Na ceremoniji otkrivanja spomenika bivšem predsjedniku Franji Tuđmanu, kojem je prisustvovao i državni vrh, dogodio se incident.

Na raskrižju Ulice grada Vukovara i Ulice Hrvatske bratske zajednice otkriven je spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, u organizaciji Grada Zagreba, javlja N1.

Nakon što je netko viknuo ‘Tuđman je zločinac’, došlo je do naguravanja među grupom okupljenih, a navodno je “pala” i šaka u glavu.

U zagrebačkoj policiji za N1 potvrdili su da su na ovoj svečanosti dva puta postupali zbog narušavanja javnog reda i mira i to prvi put u 15 sati, kada je prekršaj napravio muškarac rođen 1957., a koji se još nalazi na ispitivanju u policijskoj postaji.

Drugi put policija je postupila u 16 sati, kad je došlo i do fizičkog obračuna. U policiji kažu da je muškarac rođen 1959. godine trenutno u bolnici, a da u ovom slučaju još traje utvrđivanje činjenica odnosno da se tek treba rasvjetliti što se dogodilo, prenosi Tportal.

Da se radi o Zoranu Ercegu, ‘bivšem agentu KOS-a’, osobi koja se pojavljuje na braniteljskim skupovima i manifestacijama domoljubnog sadržaja doznao je Maxportal.hr

Policija i dalje pokušava utvrditi što se točno dogodilo. Više detalja policija bi trebala objaviti sutra.

Na svom Facebook profilu Erceg je najavio incident, a po svemu sudeći pokušao je organizirati i druge ljude:

U Zagrebu otkriven spomenik Franji Tuđmanu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari