Connect with us

Kolumne

Biserje naših naprednih

Objavljeno

-

Foto V. Karuza/NList

Postoji želja nekih mlađih nadobudnih osoba u najzapadnijem dijelu Hrvatske koji je zahvaljujući našim svećenicima i katoličkoj crkvi prije 70 godina na pariškoj konferenciji vraćen tamo gdje pripada, u Hrvatsku, da se svi oni koji kažu, izgovore stari hrvatski pozdrav Za dom spremni, strpaju u zatvor.

Valjda jer takvi ljudi, branitelji hrvatske slobode ne zaslužuju biti na slobodi jer truju i sramote naprednu Hrvatsku u kojoj žive i djeluju dobrim dijelom oni koji određuju sudbinu Istrije, jer oni sebe ne nazivaju Istranima nego istrijanima, sinovi i nasljednici boljševika i oficira one vojske koja je u Domovinskom ratu pokušala uništiti slobodnu Hrvatsku i pobiti većinu domoljubnih Hrvata.

A u Puli čak i raketirati Arenu. Biser lijepe Pule. Neprocjenjivo bogatstvo grada.

Tko zna što o tome misli sin monstruma koji je to tada tražio. I što sada radi taj sin. Na kakvom se radnom mjestu nalazi. Čudi kako od majke i zaštitnice tih predlagača zakona o zatvorskom kažnjavanju, stranke IDS-a, nismo čuli prosvjede na nastojanje susjednog naroda da se Hrvatskoj oduzme  dobar dio našeg mora, istarskog mora, od koga dobrim dijelom, preko ribe i turizma žive. Ne će, valjda, da im ne bi sljedećih godina prestali dolaziti i puniti apartmane i hotele kao turisti. Zarada bi bila manja. A za novac treba sve prodati. Pa i dom. Zaboravljajući pri tome da taj isti narod više od turizma ljeti zaradi na hrvatskoj obali nego kući. I to preko golemog broja kuća, vikendica i apartmana u svom vlasništvu na hrvatskom tlu koje iznajmljuje. Pa i u Istri.

Zaboravljajući još i da su se hrvatski domoljubi u velikom broju i sa spomenutim pozdravom u duši i na ustima u drugom svjetskom ratu borili protiv najvećeg i okrutnog hrvatskog neprijatelja u tom dijelu Hrvatske, talijanskih fašista koji su tu Hrvatsku svetu Istru htjeli pripojiti sebi. Svima se može zaboraviti i oprostiti ali svojima ne. Pogotovo ako su antikomunisti, antijugosloveni, praktični vjernici, istinski domoljubi. Domoljubi kao što su Francuzi u Francuskoj, Englezi u Engleskoj, Mađari u Mađarskoj, Slovenci u Sloveniji, Turci u Turskoj i itd.

Ima još jedan velikan u našem narodu a pri tome često sijedi i u najvišem  tijelu države u kojoj živi, gleda oko sebe hladnim i praznim pogledom, a koji nas često iznenadi svojim bistrim izjavama. Tako prije nekoliko mjeseci usred jedne od brojnih sjednica kao iz topa izjavi ni manje ni više nego vodećoj osobi države, da mu se gadi Nikola Tesla. Iz čista mira. Kao grom iz vedra neba. I ostane živ. Bilo kakav komentar tome nije bio potreban, bilo bi to uzaludno trošenje riječi na objašnjenje. A prije nekoliko dana opet lupi „da bi Istrijani trebali razmisliti da postupe kao Katalonci“. Možda je pri tome mislio da bi trebali golemi novac koji zarađuju uložiti u nogometni klub sličan Barceloni, otkupiti Mesija i Rakitića. Ne znam. Možda, a možda i nešto drugo. Sve me je to malo zamislilo i tako sam u mislima odlutao u neko daleko vrijeme, u pučku školu.

Sjećam se jednog prijatelja koji je pao s bicikla i nakon toga počeo govoriti bedastoće. To je potrajalo dosta dugo. Majci je rečeno da je to posljedica pada i potresa mozga i da će se vjerojatno oporaviti ali nije sigurno. Ipak nakon više mjeseci se oporavio i uspio završiti pučku školu. U Lisinskom je nekidan gostovao američki glumac John Malkovich, hrvatskog podrijetla što je i sam kazao. Pričao je o podrijetlu, spominjao Žumberak i jezik svojih predaka ili kako je on kazao da su njegovi stari pričali njihovim jezikom. A naš je „stručnjak“ za glazbu to preveo na svoj način kao srpsko hrvatski jezik i omalovažio njegovu istinu. Inače, njegove česte izjave su više žalost za prošlim vremenima nego sadašnjim stanjem. I što više govoriti. Ništa? Da, možda još samo da je za njega i njegovo ime i prezime dovoljno kazati Nomen est omen.

Damir Letinić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari