Pratite nas

Intervju

Biskup Franjo Komarica: Obespravljeni ‘mali’ Hrvati u RS ne pripadaju nikome

Objavljeno

na

Treba odati priznanje i gospodinu Milasu i Središnjem državnom uredu. Oni se trude koliko mogu i dokaz su da je važno da se ne bježi od prikupljanja infomacija, da se vidi što je kako je i da se onda s onima koji odlučuju pokuša dodijeliti više.  Dakle, Hrvatska je druga država. Mi pripadamo BiH. Hrvatska ima u svom  Ustavu dužnost da se brine, ne samo za Hrvate u BIH nego diljem svijeta. Mi smo ovdje nekako najbliži i najveći po broju Hrvata. Veliki je broj Hrvata iz Bosne prešao u Hrvatsku i tamo izgrađuje Hrvatsku. Radi i dobija se zajedničkog ploda. Ali, ovo je meni zagonetno:  Zanima me zašto se šuti ovdje? Zašto se šuti i u Prijedoru, Sanskom Mostu, Oštroj Luci…? Zašto šute u Banjaluci, entitetu, Sarajevu? Zašto Hrvati ovdje ne pripadaju nikojem političaru? Obespravljeni mali Hrvati ne pripadaju nikomu.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Mjesec srpanj u Bosni i Hercegovini je vrijeme kada se Hrvati redovito prisjećaju žrtava iz Domovinskoga rata. Vrijeme je to posebnog spomena na poginule ljude, koji su završvali svoje živote samo zato što su bili pripadnici drugoga manjinskoga naroda na nekom području. Ginuli su zato što su se drugi osjećali jači te poput barbara pokazivali moć na nedužnim i nejakim. Širom Bosne i Hercegovine ovih dana služe se svete mise, pale svijeće i polaže cvijeće. Tako je ovoga srpnja bilo u Rami, Bugojnu, Prijedoru,  Briševu… Na Briševu su ginule cijele obitelji. Na 25. srpnja slavljena je Sveta misa koju je predvodio biskup banjolučki dr. Franjo Komarica, koji nam je u 40 minuta poklonjenoga vremena kazao sve što mu je na duši, a bitno je za današnjega čovjeka, Hrvata-katolika u Republici Srspkoj i njegov opstanak na ovim prostorima.

Oče Biskupe, mnogo je  mjesta poput ovoga u našoj napaćenoj Bosni i Hercegovini.

– Zazivamo sveto Božje ime, Božji blagoslov. Zahvaljujemo Bogu, a đavao je nakanio da sve to uništi, da dokrajči, da ovdje više ne bude mira, da ne bude ljudi koji će mir širiti. Mi, ipak vidimo da dolaze ljudi svakodnevno i da je ovo opstalo. Ali, vide se ljudi i iz daleka. Obnovili su crkvu, obnavljaju tako  i vjeru, nadu da ne bude uništena, da ne bude “mrtva nada”. Ljudi koji su, ne svojom voljom nego pritiskom, morali naputitit svoje Briševo odlazili su. No, nije Briševo jedino. Ono je ovako dramatično nastradalo, ali ih imamo puno, puno ovakvih i sličnih sela, koja su pusta. Što se tiče života ima Puno života  na Briševu, i biljnoga i životinjskoga: ovo nije pustinja bez života. Bog je stvorio ovo za čovjeka, ali čovjek se poigrao Boga i protjerao drugog čovjeka. Ovo je sve čovjeku povjereno da ga održava i upravlja zajedno s ostalim Božjim stvorenjima oko sebe. Dakle, Bog daje ako ima kome dati, a na nama je ljudima da prihvatimo Boga, našega Stvoritelja, Božanskog inžinjera,  koji nam planira životne projekte, kako za nas, tako  iza naša pokoljenja u budućnosti. Za mene se postavlja pitanje: šta je s vjerom ljudi koji vjeruju u toga Boga? I kažem: – Čekaj malo, neću ja tamo sam graditi. Ja  imam povjerenja u Boga, koji je dozvolio uništavanje on će i podići. Mi nismo došli ovdje ni s kamenom u ruci, ni s metkom u ruci, ni s oružjem u ruci, niti s mržnjom u srcu. Došli smo kao vjerujući da Bogu kažemo hvala za svjedoke vjernosti Bogu, Evanđelju i svetom zakonu. Ti su ljudi nevini.  Đavao je onaj koji je pobio te jadne ljude. I on je poslao one koji su se ogriješili o svoje ime i prezime. Ocrnili su svoje obitelji, svoje potomstvo svojim zlodjelom, jer će se pamtiti ova strašna zlodjela. No, mi kao kršćani uvijek moramo moliti oproštenje kako za sebe tako i za one koji su ih činili.

Žrtve moraju biti u našem fokusu i njihova žrtva  nas obvezuje da ne postanemo žrtva Sotone, da ne postanemo njegove sluge, da mi ne činimo zla djela. Uz Božju pomoć, ne smijemo imati želju za mržnju i osvetu i to ne smije izlaziti iz našega srca, iz naših riječi, našega opredjeljenja. Mi trebamo moliti Boga: – Sačuvaj me Bože, od Zloga, da me ne uništi, da meni ne učini nešto što bih ja činio na štetu drugoga. No, ovdje se čini zlo zato što se istina prešućuje kako o Briševu i Briševljanima, tako i drugima. Uporno se prešućuje od strane službenih organa vlasti, političkih, gospodarstvenih,  pravnih i onih koji trebaju pomagati. Briševo nisu samo ubijeni, nego i ovi živi potomci, kojih nema u Briševu.  Oni su “živi mrtvaci”.  Kako se to dogodilo? Uvjeravalo ih se sa sve tri strane da nemaju što više tražiti u Briševu. To je zabrinjavajuće. Kuda ide današnji suvremenik i kako se ponaša.  Kako on u svoje ruke preuzima glavnu riječ i glavnu odgovornost kada je u pitanju život svojega bližnjega, svojega susjeda, svojega suvremenika. Dok vidimo takvo ponašanje kod naših političara,  bilo da su predstavnici tzv. hrvatskoga naroda ili srpskog ili bošnjačkog, da oni odlučuju hoćeš li ti imati pravo, moram reći da to nije dobro.

Pokušavate kao biskup u svojoj mjesnoj Crkvi na župničke pozicije postaviti najbolje  sinove. Mladi ljudi obnašaju dužnosti župnika. Župnik Briševa bio je i  prognanik. Duhovni je pastir dvije župe i ravnatelj KŠC u Bihaću, radi  velike stvari u civilnom sektoru. Uz aktivnosti ljudi rekli ste da Briševo treba molitvu. Briševo treba blagoslov. Kako to postići, Oče biskupe?

– I na ovakve načine. Danas smo molili i vjerujem da će doći i do ploda molitve. Isus je rekao: “Ne možete ništa učiniti. Pogledajte na mene pa ćete vidjeti”. Bez nade nema ništa. Nada je važna i ona je ta. Ona daje da ljudi ne odustaju. Došli su ovdje mnogi: neki 100 kilometara, neki 500, neki tisuću kako bi danas bili ovdje. To je ono istinsko nadanje da ovdje ne bude prokletstvo, nego da bude blagoslov, Božji blagoslov. Tamo gdje je ljubav, prijateljstvo tamo je i Bog.I baš zato me veseli da ovdje ne nestaje jedna mala svijeća. Ona je tračak i simbol svjetlosti. Ovdje se pali svijeća po svijeća. Sad je došla i Uruga koja radi.  I ona je plod nečije žrtve. Opet je netko radio i molio. Radilo se ovdje i bez Udruge, ali sad puno bolje i više. Kad nije bilo Udruge bio je župnik. Ljudi se okupljaju oko njega. Evo, došli su i prijatelji iz svijeta. Prije nekih godina dolazi su i europski parlamentarci, svećenici iz vana i to se širi. Važno je da se sve to malo  i medijski širi kako bi se široj javnosti moglo prenijeti sjeme, koje je nažalost, polako zatomljeno, ali se diže. Raste. Polako ali raste. Žrtva briševačkih katolika  je problem službenih predstavnika politike. Ona je žrtva i onih sudaca. Zašto tužilaštvo BiH šuti. Briševo? Pitao sam mnoge: šta ste uradili za Briševo? Onda mi kažu Briševo koče ti i ti, briševački proces koče ti i ti. Što je bilo sa smrću župnika  Matanovića? Što je s njim? Tko stoji iza njegova ubojstva? Što je sa župnikom Filipom Lukendom u Presnačama? I uvijek se izgovara da iza toga stoje ti i ti,  koji ne daju da se to rasvijetli.  Dakle, na prvom mjestu treba reagirati sudstvo. Oni sve negiraju, a političari bi trebali imati zadatak poticati i uvjetovati da se to čini. A mi smo ovdje najstariji narod i nismo toliko glupi . Najsposobniji smo kada su u pitanju naši službeni predstavnici u politici. Često napadaju nas biskupe kad kažemo: “Ljudi nije dobro. Izjednačava se dobro za zlo, a zlo za dobro.” To je nakaradno. I Vi što ste rekli ne treba se čuditi da je ovakva situacija ovdje. Problem je ne rad naših ministara. Vi kažete da su minsitri pomagali. Gdje su oni? Gdje su rezultati?  Danas mene mole: dajte nam omogućite desetak kilometara puta, ne možemo prolaziti. Pomozite nam. Kome da to postavljam pitanja? Ja sam nebrojeno puta od Sarajeva, Banja Luke, do Bihaća, do Zagreba, do Brisela govorio, ali ljudi otvoreno kažu: Gdje su vaši političari? Zato nije lako, jer biskup mora i to raditi, a političari iz svijeta to ne razumiju, jer je to posao naših političara. Mi ne bježimo od toga, ali onda nam kažu: “Što se biskupi petljaju u politiku?” Mene onda zanima pa kažem: “Što se ti onda ne petljaš u svoj posao?”

Ipak ima službi koje pokušavaju pomoći. Evo, čuli smo ovdje na Briševu da Središnji državni ured za Hrvate izvan RH pomaže, radi, bori se. Državni tajnik Milas i  kolege. Stigla je informacija da  nešto rade, informiraju, uvezuju, povezuju, dogovaraju. Koliko se, Oče biskupe,  može osloniti na taj prvi mali kotačić kako bismo mogli širiti priču da se istina o RS na neki način vrjednuje onoliko koliko treba, pa da se postiže i konkretnija pomoć. Doći u Briševo ne možemo ako je cesta loša.

– Baš tako. Treba odati priznanje i gospodinu Milasu i Središnjem državnom uredu. Oni se trude koliko mogu i dokaz su da je važno da se ne bježi od prikupljanja infomacija, da se vidi što je kako je i da se onda s onima koji odlučuju pokuša dodijeliti više. Ali, ovo je za mene zagonetno: Dakle, Hrvatska je druga država. Mi pripadamo BiH. Hrvatska ima u svom  Ustavu dužnost da se brine, ne samo za Hrvate u BIH nego diljem svijeta. Mi smo ovdje nekako najbliži i najveći po broju Hrvata. Veliki je broj Hrvata iz Bosne prešao u Hrvatsku i tamo izgrađuje Hrvatsku. Radi i dobija se zajedničkog ploda. Zašto se šuti ovdje. Zašto se šuti i u Prijedoru, Sanskom Mostu, Oštroj Luci…? Zašto šute u Banjaluci, entitetu, Sarajevu? Zašto Hrvati ovdje ne pripadaju nikojem političaru? Obespravljeni mali Hrvati ne pripadaju nikomu. Briševo je tragično. No ima mnogo “briševa”. Onih koji su opustjeli. Gdje su oni političari? Dođe stranac vodje. Ja ga zamolim on dođe, a moj predstavnik ne može. On kaže da predstavlja Hrvate a neće da dođe među svoje Hrvate. Koga onda on predstavlja? Što je napravio za nas? Ja kao biskup to ne mogu ne pitati. Prema tome, ti nemaš pravo reći da me predstavljaš, kad za mene ne činiš ništa. To nije fer. Kad vam netko kaže; “Mi smo to radili”, a ti vidiš da rezultatata nema.

Kako promijeniti to stanje. Kako primijeniti tu svijest. Vidimo kako se pokazuje da se gospodin Dodik više bori za Hrvate nego Hrvati sami za sebe. I zašto  ga neki Hrvati više cijene. U jednom, dijelu BIH naši su ljudi naklonjeniji Muslimanima. Kako se mi možemo odvojiti od priče da smo uvijek nekome naklonjeni. Uvijek smo na nekoga naslonjeniji. Zašto ne možemo doći do svoje neovisnosti, svojega ja?

– Pa, ovo što vi nabrajate to je sve samo dio dijagnoze. Ali za dijagnozu treba terapija. Koja je terapija? Ako nemamo pravilno informiranih i obrazovanih političara. Hajmo krenuti od srednje škole. Izabrat ćemo pojedine dječake i djevojke koji imaju odgoj i osnovu, pa ajmo ih ciljano školovati i osposobiti da rade za opće dobro za vlastiti narod ali ne isključujući i druge narode. Hajmo obrazovati, ali i odgajati ljude. Ako tvoja nutrina nije ispravna postat ćeš egoista i opet nismo nikuda došli. Fale nam sustavi, promišljajući sustavi o budućnosti, školski centri koji bi bili namijenjeni za školovanje graditelja ove zemlje. Čovjek iz BIH ima puno veće prednosti nego čovjek iz Hrvatske. Mi smo ovdje pozvani jedni na druge da uvažavamo jedni druge i drugačije i da budemo dobri. Danas toliko naših ljudi iz BiH i Hrvatske idu iz ne znam kojih razloga, najčešće prisiljeni, i tamo  daleko uspiju. I tamo žive s drugim  i drugačijim. Naš je čovjek  kadar uspjeti. Otvoren za druge. Bude dobar primjer. Važno je biti  plemenit, pošten i dobar čovjek. Važno je da nismo osvetoljubivi. Tražimo ono što nas povezuje a ne ono što nas razilazi. Ne možemo reći da smo mi Hrvati esktra ljudi, a svi ostali su loši, kad i sami znamo da to nije baš tako. Ja neću nikada zamjeriti destrukciju, jer destrukcija pokazuje ružno lice, ali od nje je uvijek jača i bolja konstrukcija. O, kako ona ima lijepo lice. Ona je ispravna. Ne dozvolimo da i druga mjesta budu obilježena kao Briševo grijehom propusta od mnogih. Od onih koji su trebali vrjednovati ono što se dogodilo i pokazati pravo lice. Odobrava li se zločin koji se dogodio ovdje svojim nemarom? Šutnjom odobravamo i stojimo iza zločinaca. Zločinci su bili ili zavedeni ili  natjerani. Ja nisam niti zaveden niti natjeran. Ja znam da je zločin zločin.

Oče biskupe, od posljednjeg susreta do danas vidimo i zdravlje Vam se polako narušava. Problem naših ljudi jeste nedostatak pravih istinskih autoriteta koji će reći istinu: pravično opominjati i savjetovati. Nije li nedostatak pravih autoriteta problem u našoj BiH?

– Bog daje, ako ima kome dati. Bog će dati svim narodima i dovoljno svjetla  i svoje snage i svoje istine. Pitanje je samo koliko će sa naše strane biti spremnosti da ga primimo.  Bog, sukladno Prispodobi o sijaču, sije, dobro sjeme, a tek četvrto padne na dobro tlo i donese plodove. Dao Bog da bude tako na cijelom području gdje žive Hrvati. Amen!

Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Čović: Moramo se prilagođavati uvjetima, neki zaključci se prebrzo donose

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HDZ-a i aktualni predsjedatelj Doma naroda državnog parlamenta Dragan Čović za Večernji List BiH govorio je o aktualnoj krizi izazvanoj koronavirusom, reakciji institucija BiH, odnosu prema nižim razinama, ali i mehanizmima pomoći gospodarstvu.

U posljednjih nekoliko dana intenzivno razgovarate s liderima drugih vodećih stranaka, ali i s brojnim diplomatama. Što su ključne teze dogovora?

Prije svega čini mi se kako je to najbolji način da dam neki doprinos kad sam već u samozolaciji i ovoj poziciji, kad parlament ne zasjeda ni blizu onom dinamikom kako bi trebao, da pokušamo povezati sve prijatelje u Bosni i Hercegovini, izvan Bosne i Hercegovine, kako bi Bosna i Hercegovina sačuvala svoje mjesto i kad su u pitanju mreže svih onih fondova, kada govorimo o pomoći koja može doći izvana i iz Europske unije, ali i iz svih drugih prijateljskih zemalja, a s druge strane kako bismo unutar Bosne i Hercegovine sačuvali jedan sustav, ono što se ne smije desiti, urušavanje našeg ustava zakonitosti, procedure u krizi su jasne, moraju se donositi puno brže. To je osnovni razlog zašto sam se angažirao da s kolegama iz političkog života, ali i svim diplomatama u BiH i izvan BiH, ključnim ljudima gdje ja mogu doprijeti, gdje ja sutra mogu pomoći oko zdravstvenog sektora. Od jutros sam imao bar pet stručnih sastanaka, od zemalja prijatelja iz okruženja pokušali smo nabaviti ono najnužnije za naše zdravstvene radnike, a kako bi oni zaštitili svoje živote, da bi nama mogli štititi živote.

HDZ se oglasio povodom zakazane vanredne sjednice Parlamenta FBiH koja je, evo, otkazana. Zašto smatrate da bi Ustav FBiH bio ugrožen?

Prije svega mislim kako trebamo imati način rada prilagođen trenutnim uvjetima kada je riječ o zakonodavnoj vlasti, zato se slažem s našim ljudima koji su u Zastupničkom domu, koji su tražili da se održi ta sjednica. Ako se ne može održati u ambijentu kako se do sada održavalo, onda se mora naći neki drugi prostor koji bi omogućio uvažavanje svih mjera koje se traže, bez obzira na to je li u pitanju ta socijalna distanca ili nešto drugo. U svakom slučaju ne smijemo suspendirati Ustav BiH, zakonodavna vlast mora donositi svoje odluke taman te odluke donijeli da ovlaste nekoga da može u nekom razdoblju od mjesec-dva po jednom drugačijem sustavu donijeti one odredbe koje su nam nužne kako bi danas Ustav funkcionirao u Bosni i Hercegovini. Znači, predsjednik FBiH, formalno šef izvršne vlasti u Federaciji prema Ustavu, sve to treba složiti nekako da dobijemo jedan tim ljudi koji može brzo odlučivati za ključne mjere kako bi se brinuli o našim životima, ali opet s druge strane ne smijemo napraviti anarhiju, bezvlašće, jer ovo je kriza, a u krizi uvijek imate onih koji će nastojati zloupotrijebiti neke stvari, iskorisiti, što znači kako se mora osigurati jedan transparentan proces. Zato su naši ljudi kazali da parlament treba zasjedati, sad način na koji će zasjedati je pitanje tehnike i načina kako se to može organizirati. Ne smije nitko imati moć i vlast u rukama, moramo napraviti jedan tim koji će po osnovu ustava koji vrijede u BiH, pa i entitetima i nadležnim županijama, iskoristiti ustavne ovlasti, što znači da Parlamentarna skupština, Dom naroda, sve to trebaju definirati i vrlo precizno staviti tko mora raditi, to treba biti timski rad. Sve drugo će biti osjećaj zloupotrebe i prijevare. Mogu se odluke brzo donositi, nema razloga da se čeka. Mi čekamo već sedam dana da vidimo hoće li zasjedati parlament, to se moglo uraditi za dva dana i sve odluke su već mogle biti donesene. Ja sam za onaj sustav dinamike koji se mora prilagoditi današnjim uvjetima, jer jednostavno koronavirus gazi i nemamo neprijatelja kojeg vidimo pa da se prema njemu možemo prilagoditi.

Moramo koristiti neke standarde koje koriste eksperti i medicina u svijetu i naše eksperte koji razumiju problem i ja sam lično uvjeren da žurno trebamo imati sjednice parlamenta u uslovima u kojima ga možemo organizirati. Moguće je i videokonferenciju organizovati, može biti organiziran u nekom potpuno drugom prostoru kako bi se donijele ključne odluke da opet bude sve po Ustavu, a da taj proces znatno ubrzamo.

Za kakve se konkretno ekonomske mjere zalažete kako bi se pomoglo gospodarstvu? Je li generalno BiH zakasnila i zašto se ne donose konkretniji potezi za spas, naročito malih poduzetnika?

Znam odlično stanje kod naših susjeda i širih susjeda, to je samo privid, svih susjeda, ne samo Srbija, Crna Gora i Hrvatska. Kad bismo razgovarali s njihovim ljudima iz socijalnog sektora, socijalno partnerstvo koje se veže za ekonomiju, gospodarstvo, vladu i sve ono što uvezuje taj sustav, otprilike bismo imali isto razmišljanje kao i kod naših ljudi. Ja osobno sam uvjeren kako u svezi s ovim moramo biti vrlo oprezni. Mi smo ovih dana s više razina vlasti, kako nam je Ustav i definirao nadležnosti, izašli s idejama kako neki ljudi ne moraju plaćati ove ili one obveze. Znate što to znači? Da ćemo u potpunosti urušiti naš fiskalni sustav, da ćemo u potpunosti urušiti zdravstveni sustav, ako pričamo primarno o zaštiti ljudi. Ako netko neće uplaćivati dopinose za zdravstvo, kako će naši zavodi funkcionirati za mjesec dana. Kako ćemo osposobiti našim liječnicima sve one preduvjete da bi nam mogli dati uslugu koja nam treba. Znači, mi moramo prvo izaći sa sredstvima, to ozbiljne zemlje rade, velike, da taj teret sutra ne raspodijele na male diljem svijeta. Mi moramo imati fond, odnosno sredstva kojima ćemo prepoznati stabiliziranje gospodarstva za dva ili tri mjeseca kad sve ovo skupa stane. Za ono što moramo odmah reagirati ako se uruši neki od ovih fondova da možemo nadomjestiti.

Mirovinski je lako nadomjestiti, jer smo ga sada vezali za proračun. Ako dođe do umanjenja sredstava u mirovinskom, bez problema proračun Federacije to može kompenzirati na različite načine. Znači, mi ćemo morati sad na toj fiskalnoj razini i političkoj dogovoriti način kako osigurati određenu sumu novca, jel to milijarda ili deset milijardi, da ne špekuliram o tome, morat ćemo znati da taj novac odnekud možemo dobiti i njim znati izbalansirati ono što će se narušiti ovih nekoliko mjeseci koliko će sigurno trajati koronavirus. Hajdemo i to ekspertima prepustiti, ja u tome imam osobni stav sa svoje razine znanja koje ja imam u gospodarstvu, ali prebrzo donosimo ove zaključke, prebrzo izlazimo u javnost s njima i bojim se da smo već sada nekoliko izjava debelo narušili.

Provjerite kod bilo kojeg zdravstvenog fonda, u bilo kojem od deset naših županija i vidjet ćete kako je pad prihoda u ovih 15 dana na mjesečnoj razini 50-60 posto i recite mi za mjesec dana je li to znači da ćemo potpuno uništiti sustav. Bojim se da idemo u tom pravcu, što znači da ćemo morati vrlo brzo djelovati, spašavati gospodarstvo. Zato s te strane mislim da nismo ni zakasnili, nesnalaženje je opće. Pa nitko nije mogao predvidjeti prije dva mjeseca kako ćemo imati ovo u svijetu, što znači da mi imamo još dovoljno vremena, imamo dovoljno i znanja ljudi koji znaju i marko i mikro ekonomiju, prepoznati ove krizne situacije, samo moramo biti koegzistentni do kraja, imati sistematičnost u odlučivanju, eliminisati bilo šta što može izazvati nepovjerenje u političkom smislu donošenja odluka i kreacija.

Kako pomoći najugroženijim općinama i jesu li opravdane kritike kako je Konjic ostavljen od HNŽ i federalne razine?

Što se tiče Konjica ili takvih sredina, oni su prije svega zdravstveno ugroženi i svaka druga naša sredina, pogledajte brojke zaraženih u BiH, ti trendovi će se mijenjati u narednih deset dana, oni će biti drastično viši. Ovo nije nikakva crna prognoza, to je logika brojeva, progresija tih brojeva, prateći naše okruženje. U Konjicu su se morale donijeti odluke i čitav Konjic staviti u karantin i pomoći tim ljudima.

Prije svega da zaštitimo njih same od širenja unutar njih, a i s druge strane im pomoći u zdravstvenom i svakom drugom smislu. Ne mislim da ih je napustila županijska vlada, šta više. Jednostavno, jedna nesmotrenost u organizaciji jednog događaja za koji niko nije mogao predvideti da će dobiti ovu dimenziju i koja nas je danas dovela u stanje koje imamo i ja bih kazao i s federalne i županijske razine trebamo na jedan poseban način pratiti što se događa u Konjicu, ali slično i u drugim sredinama. Imat ćemo mi još žarišta slično konjičkom žarištu. Vidjet ćete u sljedećih od sedam do deset dana u FBiH i moramo imati sustav kako djelovati. Najbolji je samozolacija, eliminirati mogućnost kretanja. Bez obzira na to što su neki ljudi počeli razumijevati kolika je ozbiljnost i opasnost koronavirusa, bojim se da još ima onih koji vjeruju kako se ovo nama ne događa, kako možemo riješiti nekim drugim putem. Ja sam siguran da ćemo, ne budemo li do kraja provodili mjere izolacije, a osobito samoodgovornosti samoizolacije, imati mnogo više problema nego što ih danas imamo.

VečernjiList BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Ivan Anušić: Domoljublje trebamo pokazati zajedništvom, a ne unošenjem razdora

Objavljeno

na

Objavio

arhiva

Ime Ivana Anušića sve se češće spominje u javnom prostoru. Otkako je postao župan Osječko-baranjske županije spominje ga se u kontekstu županije koja povlači sredstva iz EU fondova te uvodi jedinstvene mjere za razvoj istoka Hrvatske. Povezao je i svih pet slavonskih županija u zajedničkom uredu u Bruxellesu, vodio je kampanju Kolinde Grabar-Kitarović i sada je kandidat za jednog od ključnih ljudi HDZ-a. O njemu se zna da je sa sedamnaest godina branio Hrvatsku te da je 12 godina bio na čelu jedne od najuspješnijih općina u Hrvatskoj Općine Antunovac.

Često ističete kako imate pune ruke posla u Osječko-baranjskoj županiji, no ipak ste se upustili i u unutarstranačku kampanju za jednu od čelnih pozicija unutar HDZ-a, mjesto potpredsjednika. Koji su vaši motivi?

Kao i u svemu što radim, moj motiv je boljitak Hrvatske. Kao načelnik Općine Antunovac borio sam se za boljitak općine, kao župan danas radim na osiguravanju boljih uvjeta za život svih stanovnika Osječko-baranjske županije, a kao potpredsjednik HDZ-a borit ću se za bolji život u Hrvatskoj jer HDZ ima odgovornost za Hrvatsku, a imat će ju i nakon idućih parlamentarnih izbora. U ove stranačke izbore idemo kao tim koji se dokazao i koji može HDZ povesti do nove pobjede na parlamentarnim izborima. Ovi su izbori više od stranačkih, jer o HDZ-u uvelike ovisi kakva će Hrvatska biti u budućnosti i u kojoj će se mjeri ispuniti očekivanja hrvatskog naroda. HDZ je ključna politička snaga hrvatskog naroda temeljena na državotvornim, domoljubnim, demokršćanskim i narodnjačkim vrijednostima koje je postavio naš prvi hrvatski predsjednik i prvi predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman.

Znači li to da ćete na idućim lokalnim izborima ponovo biti kandidat za župana ili imate drugačije političke ambicije?

Moje su ambicije političke samo u tolikoj mjeri u kolikoj je politika potrebna za dolazak na određenu funkciju. Politiku nikad ne stavljam ispred rasta i razvoja što se jasno vidi i kroz moj rad u županiji. Svaki grad i općina u našoj županiji imaju barem jedno gradilište koje je inicirala Osječko-baranjska županija bez obzira koja je politička opcija na vlasti. Provodimo niz kapitalnih projekata za čiju je realizaciju potrebno više od jednog mandata i to je jedan od osnovnih razloga zašto ću ponovo zatražiti povjerenje Slavonaca i Baranjaca za još jedan mandat župana. Nedavno smo kroz Projekt Slavonija, Baranja i Srijem od Vlade RH dobili 35 milijuna kuna za projektnu dokumentaciju novog KBC-a Osijek, ishodili smo dozvolu za Regionalni distributivni centar, započeli smo projektiranje Gospodarskog centra. Radimo puno projekata, no ova tri su primjeri projekata za koje treba više vremena od jednog mandata. Posljednje dvije godine zabilježili smo pozitivne gospodarske pomake, povećava se broj obrta, raste broj zaposlenih. U Slavoniju i Baranju su se ljudi počeli vračati i to je najbolji znak da idemo u dobrom smjeru.

Jeste li zadovoljni u kojem smjeru ide Hrvatska demokratska zajednica i smatrate li da treba nešto mijenjati?

Uvijek ima prostora za bolje i to nam svima treba biti motiv bez obzira na to kojim se poslom bavimo. Hrvatska demokratska zajednica vodi Hrvatsku, a Hrvatska bilježi gospodarski rast i političku stabilnost. Nije dobro za sve građane Hrvatske danas, u žaru kampanje za unutarstranačke izbore i zbog vlastitih interesa tvrditi drugačije. U protekle tri godine Vlada je povukla niz izvrsnih poteza koji su rezultirali pozitivnim promjenama, mirovine su rasle dvaput, a minimalna i prosječna plaća triput više nego u mandatu prethodnih triju vlada. Broj zaposlenih najveći je od neovisnosti, a nezaposlenost nikada manja. Povećana su socijalna davanja, rodiljne i roditeljske naknade. BDP raste za oko 3%, ali na zdravim osnovama i bez zaduživanja. Javni dug smo smanjili za gotovo 13 posto BDP-a, a uspješno se provodi porezna reforma. Dvije godine zaredom proračun je u suficitu što nije zabilježeno od kako postoji hrvatska država, a svi projekti koje ova Vlada radi su projekti koji grade bolju budućnost Hrvatske. Svatko tko gleda interese svog naroda neće ovome stati na put.

Čini se da se referirate na učestala prozivanja Mire Kovača kojeg ste već i prije pozivali da spusti tenzije jer one štete HDZ-u. Nedavno ste rekli da to potvrđuje i reiting stranke prema posljednjim anketama.

Upravo tako, kad imate stranku koja vodi Vladu u pozitivnom smjeru i onda vam u jeku unutarstranačke kampanje pada reiting stranke, jasno je tko je odgovoran. Građani su nažalost posljednjih tjedana izloženi napadima i iznošenjem neistina s ciljem osobnog probitka unutar stranke. Žalosti me da netko svoj interes stavlja ispred interesa HDZ-a i Hrvatske.

Mislite li pri tome i na Penavu koji je nedavno izjavio da Plenkovićava Vlada ništa nije dala Vukovaru?

Žalosno je da gradonačelnik Grada Heroja svoj grad koristi u političkom obračunu. Ja kao hrvatski branitelj koji je sa 17 godina išao braniti domovinu ne mogu razumjeti da se netko danas usudi vukovarsku žrtvu koristiti kao predmet političkih podjela i kalkulacija. Mnoge smo naše vrijednosti iz Domovinskog rata lošim politikama marginalizirali, to se ne smije dogoditi s Vukovarom. Vukovar je univerzalna hrvatska vrijednost, vrijednost koju je branila cijela Hrvatska. Gdje su rame uz rame bili i Dalmatinci, Slavonci, Baranjci, Hercegovci, Ličani, Bosanci, Istrijani, Zagorci, Međimurci… Vukovar je obranio Hrvatsku i zbog toga nikada ne smije biti predmet političkih podjela ni političkih kalkulacija. Simbol naše snage i našeg otpora kada je bilo najpotrebnije, danas treba biti simbol zajedništva i okupljanja oko najvažnijih hrvatskih vrijednosti. Domovinski rat, branitelji, Vukovar, nestali… to su vrijednosti koje nas kao narod povezuju, a nikako nas ne smiju razdvajati. To su vrijednosti na kojima je nastala naša država i prema kojima se ja kao hrvatski branitelj odnosim s pijetetom.

Spomenuli ste da ste branitelj, sa sedamnaest godina ste pristupili Hrvatskoj vojsci i odmah otišli na ratište. Ne govorite puno o 11 godina provedenih u uniformi hrvatskog vojnika i policajca, no za dalmatinski portal ste nedavno govorili o ratnim zbivanjima.

Čovjek se ne može ne sjećati rata. Nažalost moja su sjećanja teža jer sam izgubio brata i puno svojih prijatelja, vršnjaka pred kojima je bio život. Ratovao sam na gotovo svim ratištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i kada me novinar portala pitao o sjećanjima na borbe u Dalmaciji, jednostavno su se vratila sjećanja. I danas se pitam kako smo s tako malo naoružanja, ali puno srca za Hrvatsku uspjeli doslovno pokositi treću europsku vojnu silu. Bili smo mladi i spremni život dati za slobodu svoje Domovine. I čuvao nas je Bog, jer u svom Antunovcu sam imao susret sa srpskim vojnicima na tenku oči u oči. Spasilo me to što sam na glavi imao šljem JNA s jako malim prelijepljenim hrvatskim grbom preko zvijezde i u ruci pušku kojom se JNA služila u to vrijeme. I do puške sam došao na vrlo neobičan način. Vojarna Lug je bila jedno od najvećih vojnih skladišta u Jugoslaviji, okružili smo ju i JNA je tamo ostala bez struje i vode pa su odlučili napustiti objekt. Usred noći su krenuli kroz šumu i nabasali na nas 14 koji smo držali položaj. Njih 55 protiv nas 14. Došli su nam s leđa i bili naoružani do zuba. Kad su krenule borbe jedan naš je blefirao i u jednom trenutku rekao da će svi izginuti jer se nalaze u minskom polju. Odlučili su se predati ako netko od nas priđe. Otišli smo zapovjednik, jedan dečko i ja i tada sam zarobio tu pušku.

Koja su vam ratišta bila najgora?

Svako je bilo drugačije. Možda je najteže ipak bilo u Slavoniji koja je ravna i sakrit si se mogao jedino u zemlju, a zbog preglednog terena te tenk mogao vidjeti i na kilometar, dva, a bilo je i puno snajperista. Na Velebitu ili Maslenici znaš iza čega se možeš sakriti i zbog toga je bilo lakše, no s druge strane su vremenski uvjeti bili strašni, puhali su orkanski vjetrovi i temperature su bile ispod minus 15 stupnjeva. U Mostaru sam doživio najgore ulične borbe i nije bilo ni sekunde odmora. Bili smo jedni od drugih na 15-20 metara, oni se u 3 u noći zalete ili u 6 ujutro, do tebe su za 5 sekundi! Ogledalom smo morali provjeravati iza uglova ima li koga. Je li to bila hrabrost ili ludost, danas više nije ni bitno, držalo nas je zajedništvo i ljubav prema domovini.

U nekoliko ste prilika govorili o „novom“ domoljublju. Što ste konkretno mislili?

’91. godine je domoljublje bilo uzeti pušku i braniti nacionalne interese, braniti svoje domove kako bi stvorili neovisnu i suverenu Domovinu. U tome smo uspjeli i danas je domoljublje nešto potpuno drugo. Danas se domoljublje mjeri razvojem kroz projekte, povećanjem BDP-a, otvaranjem novih radnih mjesta i osiguravanjem kvalitetnijih uvjeta školovanja, rada i općenito života ljudi u Hrvatskoj. Danas domoljublje trebamo pokazati zajedništvom, a ne unošenjem razdora među svim hrvatskim ljudima pa tako i našim članovima HDZ-a. Domoljublje se može mjeriti i čuvanjem nacionalnih interesa i štićenjem hrvatskih granica, a ova je Vlada pokazala da je domoljubna Vlada vraćanjem vojske u hrvatske gradove. Vrati li smo Hrvatskoj vojsci sjaj iz Domovinskog rata, naši su i policajci i vojnici danas bolje opremljeni. Vratili smo im dostojanstvo, a ono je bitno za svakog čovjeka.

Kampanju za unutarstranačke izbore vodite pod sloganom „Odvažno za Hrvatsku“, što je to što odvažno nudite u svom programu?

I nakon ovih izbora, kad zbijemo redove poslije 15. ožujka ostat ćemo najjača politička stranka u Hrvatskoj. Poboljšat ćemo funkcioniranje stranke, učvrstiti naše jedinstvo, iskoristiti veliki potencijal koji stranka ima u svom članstvu, aktivnije uključiti žene i posebno mlade snage. Jačat ćemo položaj Hrvatske u Europi i svijetu ujedno štiteći hrvatske interese. Naše su glavne smjernice domoljublje i promicanje nacionalnih interesa, promicanje obiteljskih vrijednosti i demografska revitalizacija te pravedna i učinkovita država, sve s ciljem uspješne i razvijene Hrvatske.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari