Pratite nas

Intervju

Biskup Franjo Komarica: Obespravljeni ‘mali’ Hrvati u RS ne pripadaju nikome

Objavljeno

na

Treba odati priznanje i gospodinu Milasu i Središnjem državnom uredu. Oni se trude koliko mogu i dokaz su da je važno da se ne bježi od prikupljanja infomacija, da se vidi što je kako je i da se onda s onima koji odlučuju pokuša dodijeliti više.  Dakle, Hrvatska je druga država. Mi pripadamo BiH. Hrvatska ima u svom  Ustavu dužnost da se brine, ne samo za Hrvate u BIH nego diljem svijeta. Mi smo ovdje nekako najbliži i najveći po broju Hrvata. Veliki je broj Hrvata iz Bosne prešao u Hrvatsku i tamo izgrađuje Hrvatsku. Radi i dobija se zajedničkog ploda. Ali, ovo je meni zagonetno:  Zanima me zašto se šuti ovdje? Zašto se šuti i u Prijedoru, Sanskom Mostu, Oštroj Luci…? Zašto šute u Banjaluci, entitetu, Sarajevu? Zašto Hrvati ovdje ne pripadaju nikojem političaru? Obespravljeni mali Hrvati ne pripadaju nikomu.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Mjesec srpanj u Bosni i Hercegovini je vrijeme kada se Hrvati redovito prisjećaju žrtava iz Domovinskoga rata. Vrijeme je to posebnog spomena na poginule ljude, koji su završvali svoje živote samo zato što su bili pripadnici drugoga manjinskoga naroda na nekom području. Ginuli su zato što su se drugi osjećali jači te poput barbara pokazivali moć na nedužnim i nejakim. Širom Bosne i Hercegovine ovih dana služe se svete mise, pale svijeće i polaže cvijeće. Tako je ovoga srpnja bilo u Rami, Bugojnu, Prijedoru,  Briševu… Na Briševu su ginule cijele obitelji. Na 25. srpnja slavljena je Sveta misa koju je predvodio biskup banjolučki dr. Franjo Komarica, koji nam je u 40 minuta poklonjenoga vremena kazao sve što mu je na duši, a bitno je za današnjega čovjeka, Hrvata-katolika u Republici Srspkoj i njegov opstanak na ovim prostorima.

Oče Biskupe, mnogo je  mjesta poput ovoga u našoj napaćenoj Bosni i Hercegovini.

– Zazivamo sveto Božje ime, Božji blagoslov. Zahvaljujemo Bogu, a đavao je nakanio da sve to uništi, da dokrajči, da ovdje više ne bude mira, da ne bude ljudi koji će mir širiti. Mi, ipak vidimo da dolaze ljudi svakodnevno i da je ovo opstalo. Ali, vide se ljudi i iz daleka. Obnovili su crkvu, obnavljaju tako  i vjeru, nadu da ne bude uništena, da ne bude “mrtva nada”. Ljudi koji su, ne svojom voljom nego pritiskom, morali naputitit svoje Briševo odlazili su. No, nije Briševo jedino. Ono je ovako dramatično nastradalo, ali ih imamo puno, puno ovakvih i sličnih sela, koja su pusta. Što se tiče života ima Puno života  na Briševu, i biljnoga i životinjskoga: ovo nije pustinja bez života. Bog je stvorio ovo za čovjeka, ali čovjek se poigrao Boga i protjerao drugog čovjeka. Ovo je sve čovjeku povjereno da ga održava i upravlja zajedno s ostalim Božjim stvorenjima oko sebe. Dakle, Bog daje ako ima kome dati, a na nama je ljudima da prihvatimo Boga, našega Stvoritelja, Božanskog inžinjera,  koji nam planira životne projekte, kako za nas, tako  iza naša pokoljenja u budućnosti. Za mene se postavlja pitanje: šta je s vjerom ljudi koji vjeruju u toga Boga? I kažem: – Čekaj malo, neću ja tamo sam graditi. Ja  imam povjerenja u Boga, koji je dozvolio uništavanje on će i podići. Mi nismo došli ovdje ni s kamenom u ruci, ni s metkom u ruci, ni s oružjem u ruci, niti s mržnjom u srcu. Došli smo kao vjerujući da Bogu kažemo hvala za svjedoke vjernosti Bogu, Evanđelju i svetom zakonu. Ti su ljudi nevini.  Đavao je onaj koji je pobio te jadne ljude. I on je poslao one koji su se ogriješili o svoje ime i prezime. Ocrnili su svoje obitelji, svoje potomstvo svojim zlodjelom, jer će se pamtiti ova strašna zlodjela. No, mi kao kršćani uvijek moramo moliti oproštenje kako za sebe tako i za one koji su ih činili.

Žrtve moraju biti u našem fokusu i njihova žrtva  nas obvezuje da ne postanemo žrtva Sotone, da ne postanemo njegove sluge, da mi ne činimo zla djela. Uz Božju pomoć, ne smijemo imati želju za mržnju i osvetu i to ne smije izlaziti iz našega srca, iz naših riječi, našega opredjeljenja. Mi trebamo moliti Boga: – Sačuvaj me Bože, od Zloga, da me ne uništi, da meni ne učini nešto što bih ja činio na štetu drugoga. No, ovdje se čini zlo zato što se istina prešućuje kako o Briševu i Briševljanima, tako i drugima. Uporno se prešućuje od strane službenih organa vlasti, političkih, gospodarstvenih,  pravnih i onih koji trebaju pomagati. Briševo nisu samo ubijeni, nego i ovi živi potomci, kojih nema u Briševu.  Oni su “živi mrtvaci”.  Kako se to dogodilo? Uvjeravalo ih se sa sve tri strane da nemaju što više tražiti u Briševu. To je zabrinjavajuće. Kuda ide današnji suvremenik i kako se ponaša.  Kako on u svoje ruke preuzima glavnu riječ i glavnu odgovornost kada je u pitanju život svojega bližnjega, svojega susjeda, svojega suvremenika. Dok vidimo takvo ponašanje kod naših političara,  bilo da su predstavnici tzv. hrvatskoga naroda ili srpskog ili bošnjačkog, da oni odlučuju hoćeš li ti imati pravo, moram reći da to nije dobro.

Pokušavate kao biskup u svojoj mjesnoj Crkvi na župničke pozicije postaviti najbolje  sinove. Mladi ljudi obnašaju dužnosti župnika. Župnik Briševa bio je i  prognanik. Duhovni je pastir dvije župe i ravnatelj KŠC u Bihaću, radi  velike stvari u civilnom sektoru. Uz aktivnosti ljudi rekli ste da Briševo treba molitvu. Briševo treba blagoslov. Kako to postići, Oče biskupe?

– I na ovakve načine. Danas smo molili i vjerujem da će doći i do ploda molitve. Isus je rekao: “Ne možete ništa učiniti. Pogledajte na mene pa ćete vidjeti”. Bez nade nema ništa. Nada je važna i ona je ta. Ona daje da ljudi ne odustaju. Došli su ovdje mnogi: neki 100 kilometara, neki 500, neki tisuću kako bi danas bili ovdje. To je ono istinsko nadanje da ovdje ne bude prokletstvo, nego da bude blagoslov, Božji blagoslov. Tamo gdje je ljubav, prijateljstvo tamo je i Bog.I baš zato me veseli da ovdje ne nestaje jedna mala svijeća. Ona je tračak i simbol svjetlosti. Ovdje se pali svijeća po svijeća. Sad je došla i Uruga koja radi.  I ona je plod nečije žrtve. Opet je netko radio i molio. Radilo se ovdje i bez Udruge, ali sad puno bolje i više. Kad nije bilo Udruge bio je župnik. Ljudi se okupljaju oko njega. Evo, došli su i prijatelji iz svijeta. Prije nekih godina dolazi su i europski parlamentarci, svećenici iz vana i to se širi. Važno je da se sve to malo  i medijski širi kako bi se široj javnosti moglo prenijeti sjeme, koje je nažalost, polako zatomljeno, ali se diže. Raste. Polako ali raste. Žrtva briševačkih katolika  je problem službenih predstavnika politike. Ona je žrtva i onih sudaca. Zašto tužilaštvo BiH šuti. Briševo? Pitao sam mnoge: šta ste uradili za Briševo? Onda mi kažu Briševo koče ti i ti, briševački proces koče ti i ti. Što je bilo sa smrću župnika  Matanovića? Što je s njim? Tko stoji iza njegova ubojstva? Što je sa župnikom Filipom Lukendom u Presnačama? I uvijek se izgovara da iza toga stoje ti i ti,  koji ne daju da se to rasvijetli.  Dakle, na prvom mjestu treba reagirati sudstvo. Oni sve negiraju, a političari bi trebali imati zadatak poticati i uvjetovati da se to čini. A mi smo ovdje najstariji narod i nismo toliko glupi . Najsposobniji smo kada su u pitanju naši službeni predstavnici u politici. Često napadaju nas biskupe kad kažemo: “Ljudi nije dobro. Izjednačava se dobro za zlo, a zlo za dobro.” To je nakaradno. I Vi što ste rekli ne treba se čuditi da je ovakva situacija ovdje. Problem je ne rad naših ministara. Vi kažete da su minsitri pomagali. Gdje su oni? Gdje su rezultati?  Danas mene mole: dajte nam omogućite desetak kilometara puta, ne možemo prolaziti. Pomozite nam. Kome da to postavljam pitanja? Ja sam nebrojeno puta od Sarajeva, Banja Luke, do Bihaća, do Zagreba, do Brisela govorio, ali ljudi otvoreno kažu: Gdje su vaši političari? Zato nije lako, jer biskup mora i to raditi, a političari iz svijeta to ne razumiju, jer je to posao naših političara. Mi ne bježimo od toga, ali onda nam kažu: “Što se biskupi petljaju u politiku?” Mene onda zanima pa kažem: “Što se ti onda ne petljaš u svoj posao?”

Ipak ima službi koje pokušavaju pomoći. Evo, čuli smo ovdje na Briševu da Središnji državni ured za Hrvate izvan RH pomaže, radi, bori se. Državni tajnik Milas i  kolege. Stigla je informacija da  nešto rade, informiraju, uvezuju, povezuju, dogovaraju. Koliko se, Oče biskupe,  može osloniti na taj prvi mali kotačić kako bismo mogli širiti priču da se istina o RS na neki način vrjednuje onoliko koliko treba, pa da se postiže i konkretnija pomoć. Doći u Briševo ne možemo ako je cesta loša.

– Baš tako. Treba odati priznanje i gospodinu Milasu i Središnjem državnom uredu. Oni se trude koliko mogu i dokaz su da je važno da se ne bježi od prikupljanja infomacija, da se vidi što je kako je i da se onda s onima koji odlučuju pokuša dodijeliti više. Ali, ovo je za mene zagonetno: Dakle, Hrvatska je druga država. Mi pripadamo BiH. Hrvatska ima u svom  Ustavu dužnost da se brine, ne samo za Hrvate u BIH nego diljem svijeta. Mi smo ovdje nekako najbliži i najveći po broju Hrvata. Veliki je broj Hrvata iz Bosne prešao u Hrvatsku i tamo izgrađuje Hrvatsku. Radi i dobija se zajedničkog ploda. Zašto se šuti ovdje. Zašto se šuti i u Prijedoru, Sanskom Mostu, Oštroj Luci…? Zašto šute u Banjaluci, entitetu, Sarajevu? Zašto Hrvati ovdje ne pripadaju nikojem političaru? Obespravljeni mali Hrvati ne pripadaju nikomu. Briševo je tragično. No ima mnogo “briševa”. Onih koji su opustjeli. Gdje su oni političari? Dođe stranac vodje. Ja ga zamolim on dođe, a moj predstavnik ne može. On kaže da predstavlja Hrvate a neće da dođe među svoje Hrvate. Koga onda on predstavlja? Što je napravio za nas? Ja kao biskup to ne mogu ne pitati. Prema tome, ti nemaš pravo reći da me predstavljaš, kad za mene ne činiš ništa. To nije fer. Kad vam netko kaže; “Mi smo to radili”, a ti vidiš da rezultatata nema.

Kako promijeniti to stanje. Kako primijeniti tu svijest. Vidimo kako se pokazuje da se gospodin Dodik više bori za Hrvate nego Hrvati sami za sebe. I zašto  ga neki Hrvati više cijene. U jednom, dijelu BIH naši su ljudi naklonjeniji Muslimanima. Kako se mi možemo odvojiti od priče da smo uvijek nekome naklonjeni. Uvijek smo na nekoga naslonjeniji. Zašto ne možemo doći do svoje neovisnosti, svojega ja?

– Pa, ovo što vi nabrajate to je sve samo dio dijagnoze. Ali za dijagnozu treba terapija. Koja je terapija? Ako nemamo pravilno informiranih i obrazovanih političara. Hajmo krenuti od srednje škole. Izabrat ćemo pojedine dječake i djevojke koji imaju odgoj i osnovu, pa ajmo ih ciljano školovati i osposobiti da rade za opće dobro za vlastiti narod ali ne isključujući i druge narode. Hajmo obrazovati, ali i odgajati ljude. Ako tvoja nutrina nije ispravna postat ćeš egoista i opet nismo nikuda došli. Fale nam sustavi, promišljajući sustavi o budućnosti, školski centri koji bi bili namijenjeni za školovanje graditelja ove zemlje. Čovjek iz BIH ima puno veće prednosti nego čovjek iz Hrvatske. Mi smo ovdje pozvani jedni na druge da uvažavamo jedni druge i drugačije i da budemo dobri. Danas toliko naših ljudi iz BiH i Hrvatske idu iz ne znam kojih razloga, najčešće prisiljeni, i tamo  daleko uspiju. I tamo žive s drugim  i drugačijim. Naš je čovjek  kadar uspjeti. Otvoren za druge. Bude dobar primjer. Važno je biti  plemenit, pošten i dobar čovjek. Važno je da nismo osvetoljubivi. Tražimo ono što nas povezuje a ne ono što nas razilazi. Ne možemo reći da smo mi Hrvati esktra ljudi, a svi ostali su loši, kad i sami znamo da to nije baš tako. Ja neću nikada zamjeriti destrukciju, jer destrukcija pokazuje ružno lice, ali od nje je uvijek jača i bolja konstrukcija. O, kako ona ima lijepo lice. Ona je ispravna. Ne dozvolimo da i druga mjesta budu obilježena kao Briševo grijehom propusta od mnogih. Od onih koji su trebali vrjednovati ono što se dogodilo i pokazati pravo lice. Odobrava li se zločin koji se dogodio ovdje svojim nemarom? Šutnjom odobravamo i stojimo iza zločinaca. Zločinci su bili ili zavedeni ili  natjerani. Ja nisam niti zaveden niti natjeran. Ja znam da je zločin zločin.

Oče biskupe, od posljednjeg susreta do danas vidimo i zdravlje Vam se polako narušava. Problem naših ljudi jeste nedostatak pravih istinskih autoriteta koji će reći istinu: pravično opominjati i savjetovati. Nije li nedostatak pravih autoriteta problem u našoj BiH?

– Bog daje, ako ima kome dati. Bog će dati svim narodima i dovoljno svjetla  i svoje snage i svoje istine. Pitanje je samo koliko će sa naše strane biti spremnosti da ga primimo.  Bog, sukladno Prispodobi o sijaču, sije, dobro sjeme, a tek četvrto padne na dobro tlo i donese plodove. Dao Bog da bude tako na cijelom području gdje žive Hrvati. Amen!

Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Škoro o Mati Radeljiću: Ja se do sada nisam nikada nikoga odrekao; O osnivanju stranke: Dakle, nema više nazad, kad je politika u pitanju

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro za N1 televiziju govorio je o dosadašnjoj kampanji, Kolindi Grabar-Kitarović, Miloradu Pupovcu, odnosima sa Srbijom…

Prenosimo dio intervjua:

Zbog odgovornosti prema društvu ste vi spremni svoje milijune, koje ste zaradili, potrošiti?

Pa bih li ja bez toga društva zaraditi te milijune? Pa nisam ih ja zaradio na način da sam posredovao nekome u nekakvim poslovima. Nisam ja to zaradio u državnoj upravi. Dakle, u Njemačkoj je, recimo, normalno da veterinar bude predsjednik udruge za zaštitu životinja u nekakvom selu. Ti moraš u jednom trenutku fokus sa sebe prebaciti na zajednicu, samo je pitanje koliko će zajednica moći to prepoznati to i prepoznaje li to. Mislim da je taj ekskluzivitet, koji oni drže za sebe pa meni poručuju neka se ja bavim svojim poslom, a oni će raditi odgovoran posao. Za Boga miloga, pa to je odgovoran posao. Kakav je odgovoran posao, djeca ne idu u školu 36 dana? Onda se ti pojaviš kao frajer i kažeš sad ćemo mi to riješiti i kao vuk sit, ovce na broju. Da, ali onda pastir u zatvoru. Nemoguće.

Da bi netko duže preživio na političkoj sceni, potrebni su mu dobri savjeti, dobri prijatelji. Jako ste često odgovarali na pitanje o Mati Radeljiću. Možete li jamčiti da, ukoliko dođete na Pantovčak, Mate Radeljić neće biti u vašem timu?

Možete li vi meni dati jedan razlog zašto Mate Radeljić ili bilo tko drugi ne bi trebao biti tamo? Ja razumijem taj interes javnosti i to pitanje. Ja sam odgovorio uvijek i odgovorit ću opet. Dakle, što se tiče gospodina Mate Radeljića, kao i velikog broja drugih ljudi koje poznajem, ne samo u javnom prostoru, s mnogima sam kontaktirao i razgovarao i dali su mi dragocjene savjete. U krajnjoj liniji i on. On je radio tamo ne jedan dan, radio je tri ili četiri godine pa su ga maknuli otamo. Nisam još uvijek uspio saznati koji je to krimen koji je napravio, očito vi znate, ja ne znam, ali bih volio da mi to netko kaže. Definitivno mogu reći da, kada budem došao na Pantovčak, da ću napraviti inventuru svih onih ljudi koji tamo rade. To je normalno, ne zbog toga što je došla nova metla pa bi nešto maknula. Ja sam uvjeren da tamo postoji veliki broj ljudi koji vrlo profesionalno obavlja svoj posao, ali onaj dio, koji se pogotovo odnosi na te savjetnike, definitivno ću provjeriti i definitivno ću tražiti da budu ljudi kojima ja vjerujem. Međutim, ne na način da onda te savjetnike koji su sada ostavljam, što se događa i na HRT-u i na puno mjesta, pa onda dovodiš nove i povećavaš ih i hipertrofiraš tu cijelu birokraciju, državni aparat, nego na način da zahvalim. Mislim da bi to bila elementarna pristojnost. A kad je u pitanju konkretno gospodin Mate Radeljić, ja smatram da je čovjek koji zna taj svoj posao vrlo dobro, nisam do sada uspio saznati koji je krimen napravio, ali vjerujem da ću biti u poziciji pa ćemo onda moći vi i ja kompetentnije moći razgovarati na tu temu.

Ja ću ovaj odgovor shvatiti kao ne. Ne isključujete mogućnost da jednog dana on bude s vama na Pantovčaku, ukoliko dođete tamo.

Ja se do sada nisam nikada nikoga odrekao. Mene su se odrekli mnogi. Neki su bili izbačeni iz stranaka, jer su mi davali podršku, ne zbog toga što kalkuliram, igram ispod stola. Meni je najmanji problem reći ne pa to napraviti drugačije. Dakle, ja sam preodgovorna osoba da bih tako postupao. Tako se ne radi, u biznisu se tako ne radi. U poslu iz kojeg ja dolazim, dakle, iz realnog sektora, se ne može raditi tako da si isključiv ni u čemu. Dopustite mi da vi to tumačite kako vi hoćete, vaši gledatelji kako oni hoće, ali, ponavljam, dok ne napravim ozbiljnu inventuru svega što se događa i što se događalo, i što narod treba znati. Ono što ću napraviti, definitivno, to ću napraviti javno. Dakle, što god se bude događalo, birači će znati što se događa.

Jedno ideološko pitanje, s obzirom na vaš svjetonazor. Hoćete li biti na idućem Hodu za život?

Ni to nije nikakva tajna. Već su me to pitali. Taj ideološki set pitanja kod nas je vrlo osebujan, uvijek se svodi na dva-tri pitanja ovoga tipa, pa se malo ode u razdoblje’41.-’45., jer prije toga nije bilo svijeta, i ja sam na njega odgovorio pa ću odgovoriti opet. Ja stvarno uistinu podržavam život i jesam za život i čovjek sam koji će, ako ga budu pozvali na taj Hod za život, definitivno i doći. Ja ću biti prvi hrvatski predsjednik koji će sudjelovati u tom Hodu za život, naravno ako me organizatori pozovu.

Ako ne uspijete u ovoj utrci, gdje se vraćate?

Za razliku od svih ovih drugih mojih političkih takmaca koje sam stekao u zadnjih nekoliko mjeseci, ja ću se za pet godina, ako se ne budem odlučio ponovno kandidirati za predsjednika države, bez obzira koliko to bahato zvučalo, imati gdje vratiti, jer stvarno imam nekoliko poslova i ti poslovi su meni vrlo dragi. Ja sam sve svoje poslove, hvala Bogu, uspio složiti tako da sam sve svoje hobije pretvorio u posao i uspio sam ih posložiti tako da su samoodrživi. To bih volio napraviti i kad je u pitanju cijela ova naša lijepa zemlja.

Nećete se vratiti u neku političku priču?

Za razliku od ovih koji mi šalju takve poruke, mene više zanima ajte pitajte njih gdje će se oni vratiti. Gdje će se vratiti Andrej Plenković? Ja sam biznismen, imam tih svojih nekih firmi, nikoga od tih tamo ljudi gore ne bih zaposlio u svojoj firmi. Nikada im ne bih dao posao zbog toga što smatram da bi napravili više štete nego koristi.

Kažete da imate svoje poslove, isključujete li onda daljnji politički angažman ako ovaj ne uspije?

Ja sam rekao i danas na skupu i mislim da nije ništa preambiciozno, bilo bi dobro nakon ovih predsjedničkih izbora koji su još jedan test i unutarstranačkih demokracija i svega toga što se događa kod nas u političkom životu, bilo bi dobro, s obzirom da će to biti ozbiljna poruka gospodinu Andreju Plenkoviću, jer on je čovjek koji je kandidirao gospođu Grabar Kitarović za još jedan mandat, bilo bi dobro da Vlada podnese ostavku, da se raspusti Sabor i da se raspišu novi parlamentarni izbori. Definitivno nemam namjeru sve ovo što sam napravio do sada, a bili ste i na skupu, ostaviti ljude na cjedilu i taj narod koji jednostavno vapi za promjenama. Dakle, nema više nazad, kad je politika u pitanju.

Imate li u vidu ime stranke koju ćete formirati?

Nemam. Možemo se sad vi i ja probati dogovoriti. Ja sam mislio nešto da bude kao simpatično svima ljudima, da objedini sve. Imate vi neku ideju? Šalim se. Ja se silno radujem ovim izborima, sve pozivam da izađu na te izbore, neka daju glas kome god hoće. Bilo bi dobro da se dogode promjene. Ovo je za mene jedno sveto, veliko vrijeme, ja sam tako odgojen. Mi smo u Adventu, radujem se izborima, radujem se Božiću, radujem se novoj godini, bit će što Bog bude htio, i što hrvatski narod bude htio. Ja sam uvjeren, hrvatski narod nikada nije pogriješio, Boga nikad nije ostavio, neće ni ovoga puta, 22. prosinca će biti jedno veliko slavlje koje je ovaj narod zaslužio i zavrijedio.

Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Predsjednica: Mislim da se štrajk učitelja pretvorio u politički igrokaz

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Media servis

Uoči službenog početka kampanje za predsjedničke izbore u Intervjuu tjedna Media servisa aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović progovorila je o kampanji, izborima, štrajku prosvjetara, ali i gafovima zbog kojih je kroz tekući mandat često bila na meti kritika. S predsjednicom je razgovarala urednica Media servisa Andrea Barać.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari