Pratite nas

Kultura

Biskup Josip Maria Carević: Život za narod – smrt u ime naroda

Objavljeno

na

Zagrebačka nadbiskupija

GOVOR BISKUPA ŠAŠKA

Romansirana biografija „Veliki petak 1945. Biskup Josip Maria Carević: život za narod – smrt u ime naroda“ književnika Mirka Ivanjeka predstavljena je u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, u srijedu 5. lipnja. U predstavljanju su sudjelovali moderatorica Anka Ivanjek, doc. dr. sc. Jelena Vignjević, mons. Nedjeljko Pintarić, pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško te sam autor Ivanjek.

U glazbenom dijelu programa nastupili su violinist Antun Stašić i pijanist Zvonimir Glibušić te uži zbor zagrebačkih bogoslova pod ravnanjem Hrvoja Maltarića.

„Ova knjiga potvrdila je literarni talent i vještinu Mirka Ivanjeka. Posebna je njezina vrijednost što kao romansirana biografija donosi vrijedan prinos otkrivanju istine o mučeniku biskupu Careviću, ali i općenito o komunističkim zločinima, konačno o ljudskim zločinima uopće“, rekla je dr. Vignjević na završetku svog izlaganja u kojem je protumačila utemeljenost knjige na istini – na arhivskim zapisima, na autorskim Carevićevim zapisima, na živoj riječi svjedoka i na zapisima znanstvenih istraživanja.

„Večeras smo ovdje kako bismo se prisjetili svijetlog mučeničkog života biskupa Carevića, ali i više stotina drugih mučenika i mučenica – svećenika, redovnika, redovnica i bogoslova, kao i stotine tisuća braće i sestara u vjeri, koji su preživjeli neviđeni progon Crkve u hrvatskom narodu, u vremenima različitih ideoloških predznaka, ali u svojoj biti totalitarnih režima od 1935. do 1995. godine“, rekao je mons. Pintarić navevši da je o stradanju svećenika i popisima ubijenih zadnji put javno progovorio nadbiskup Alojzije Stepinac na montiranom sudskom procesu 3. listopada 1946., a nakon toga nastaje noć šutnje, a sve što je bilo moguće prenijeti, prenosilo se usmenom predajom svećenika ili pojedinim zapisima, skrivenima od očiju javnosti.

Nasuprot istini, rekao je Pintarić, u službenoj poslijeratnoj literaturi o biskupima, svećenicima, redovnicima i Crkvi općenito, pisalo se uvijek u negativnom svjetlu, propagandističkim i pamfletističkim stilom te nabijeno mržnjom prema Katoličkoj Crkvi i hrvatskome narodu.

Govoreći nadalje o rezultatima istraživanja mons. dr. Stjepana Kožula, objavljenih u „Martirologiju Crkve zagrebačke“, koji ispravljaju sve ranije popise koji se tiču ubijenih i stradalih svećenika Zagrebačke nadbiskupije,  mons. Pintarić je naveo da su od 1935. do 1990. izravno su na području Zagrebačke nadbiskupije ubijena 63 svećenika, a u logorima na izdržavanju zatvorske kazne umrlo ih je 5, od bombardiranja su stradala 2, što iznosi ukupno 70 svećenika te 7 bogoslova i sjemeništaraca, zaključivši da je Crkva u hrvatskom narodu prva po brojnosti mučenika u zemljama komunističkog režima u usporedbi s drugim državama istočne Europe.

„Drago mi je što smo, nakon nekoliko predstavljanja u ozračju ogranaka ‘Matice Hrvatske’, ovo predstavljanje organizirali u dvorani ‘Vijenac’. Razloga ima više, a jedan od glavnih jest želja da se nadahnuće kojim je nadahnut i zauzetost na koju je pozvan gospodin Ivanjek osjeti snažnije i bude nošena prije svega poznavanjem unutar zajednice vjernika. Naime, shvatio sam da je malo svećenika, a još manje vjernika uopće čulo za biskupa Carevića, a kamoli za detalje koji su dio spomena na mučeništvo koje je podnio. Tu se još uvijek vidi snaga komunističke propagande“, rekao je mons. Šaško, između ostaloga, navevši da će se tijekom 2020. godine u spomen na ubijene svećenike „na mjestima – na župnim i drugim crkvama ili u blizini crkava s kojima su bili povezani – gdje su vršili svoju svećeničku službu postaviti prepoznatljiv znak: tropletni križ s palmom i natpisom: Archidioecesis Zagrabiensis Martyribus suis – Zagrebačka nadbiskupija svojim svjedocima“.

„Znakovito je i to što su tu plaketu prema danim uputama izradili mladi kipari. Kada netko vidi taj znak, odmah zna da je riječ o takvim ljudima. Sam znak je mišljen u dvije veličine, kako bi se mogao primijeniti na raznim mjestima. Ta će plaketa biti postavljena zajedno s pločom na kojoj će biti ispisan tekst spomena na određenoga svećenika“, istaknuo je mons. Šaško, navevši da je to važan „doprinos ne samo čuvanju spomena, nego pomaganju sjemenu mučeništva da donese rod“.

„Carević je našao mene“, rekao je na završetku predstavljanja autor Ivanjek, podsjetivši na zid šutnje s kojim se susretao u kontaktima s ljudima koji bi nešto bili mogli znati o skončanju biskupa Carevića, ali i poticaje onih koji su izrekli svoja svjedočanstva o svjedočkom životu biskupa Carevića, koji je svojim propovijedima u kapeli Majke Božje u Strmcu oduševljavao vjernike koji su i iz drugih župa kilometrima pješačili da bi ga slušali.

Dubrovački biskup Josip Maria Carević (*Metković, 1883,  + Veliko Trgovišće, 1945.) u povijesti Dubrovnika zapamćen je kao dobri pastir i otac siromaha. Podigao je Križ na Srđu, na  spomen 1900. godina Kristova raspeća.

Okrutno je ubijen 10. svibnja 1945. od partizansko-komunističkih vlasti i do danas mu se ne zna za grob. Romansirana biografija o biskupu Careviću napisana je uz 73. obljetnicu njegove mučeničke smrti, a objavljena u nakladi ogranaka Matice hrvatske Zaprešić i Metković.

(N. P./Zagrebačka nadbiskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

U Jarmini izdan prvi roman o katoličkome izviđaštvu u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Andrea Pavić

Matej Delaš, magistar struke hrvatskoga jezika i književnosti, autor je gotovo 130 stranica dugoga romana „U traganju za izgubljenim totemom“ ili „Tragač“, prvoga jarminačkog romana. Matej Delaš dugogodišnji je jarminački izviđač, humorist, pisac najduljih istoslovnih priča u Hrvatskoj i okolici te učitelj Hrvatskoga jezika. Ilustratori su romana dvoje djece, autorovi učenici i članovi Udruge katoličkih izviđača „Jarmina“, dok su likovi u romanu “stvarniˮ, tj. srednjoškolci koji i danas vode Udrugu.

Udruga djeluje od 1997. godine i prvi je katolički izviđački odred, a njezino osnivanje potaknuli su talijanski katolički skauti sredinom devedesetih godina za vrijeme Domovinskoga rata kada je mjesto bilo napola razrušeno. Prikupljenim sredstvima od donacija Udruga organizira veliku izviđačku aktivnost za djecu Jarmine i vjerojatno vinkovačkog kraja.

Udruga katoličkih izviđača iz Jarmine kraj Vinkovaca otpremila gotovo sve tiskane primjerke prvoga romana o katoličkome izviđaštvu u Hrvatskoj

Roman ili antiroman prvijenac autora Mateja Delaša iz Jarmine kraj Vinkovaca tiskan je krajem travnja u izdanju Udruge katoličkih izviđača „Jarmina“ čiji je autor član od 2007. godine te o kojoj na sasvim neobičan, recimo postmoderan, način piše o njezinim aktivnostima, ustroju, navikama i životima  članova.  Svoje je prvo predstavljanje publici roman doživio u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Vinkovcima, 25. svibnja 2020. godine. Moderiranje je predstavljanja vodio Marko Sabljaković, hrvatskoj publici itekako poznat po radu retkovačkoga kazališta na čije daske već godinama postavlja vrijedne kazališne komade kakvih se ne bi zastidjeli niti “većiˮ gradovi.

Roman, namijenjen srednjoškolcima, ali i odraslima, itekako problematizira i na aktualne hrvatske prilike, događaje, poznate osobe, mogućnosti preživljavanja udruga i, što je najposebnije, hrvatsku i svjetsku književnost koja se prepoznaje u moru citatnosti poznatih hrvatskih i svjetskih djela. Početkom lipnja, nakon mnogo otpremljenih primjeraka pojedinačnim fizičkim osobama i pokojem poduzetniku, zaključuje se da je roman (ili antiroman) prvijenac izazvao zadovoljavajuće reakcije, zanimanja i kritike te će vrlo vjerojatno Udruga još jednom tiskati svoj antiroman u 300 primjeraka.

Najzapaženiji su članovi Udruge iz Jarmine, koji su uglavnom i nositelji priče antiromana, vinkovački srednjoškolci među kojima su danas neki i studenti u Osijeku, Rijeci i Zagrebu. U romanu najviše provode vrijeme na jednome od kampova koji se ticao analize cijele izviđačke godine pa se radnja često retrospektivno seli iz mjeseca u mjesec te s mjesta na drugo mjesto. Budući da izviđački duh pristaje na avanturu i zabavu, a katoličko je izviđaštvo u Jarmini od samih početaka, oduvijek, temeljeno na odnosu starijega brata prema mlađemu i učenju Roberta Baden-Powella, osnivača svjetskoga skautskog pokreta, autor nije morao nagovarati mlađe članice i članove biti prvim katoličkim izviđačima u književnosti: „Osim što sam bio vođa, nekima sam bio i razrednik, nekima tek učitelj u osnovnoj školi. To je naš zajednički pothvat i ispod priča se svi članovi mogu potpisati. Na glavnoga lika i jato onih digresija mogu samo ja, što je mnogima koji očekuju tipičnu religioznu i izviđačku priču možda i suvišno. Htio sam priču kakvu Udruga zaslužuje, ilustratore iz Udruge, izdavača Udrugu i prve čitatelje kao i recenzente. I pravo na glavnog lika koji ne postoji.“ Autor dodaje da će u drugome tisku ispraviti nekoliko jezičnih sitnica, popraviti podnožje knjige te dodati i taj drugi naslov „Tragač“ jer glavni se lik tako naziva, iako je neimenovan, neshvaćen, neuspio, neostvaren i nejasan. Također, sprema i nastavak romana koji će se ponovo osloniti, kao i prvi „U traganju za izgubljenim totemom“, na sudjelovanje članova, vjerne zapise o događajima i aktivnostima, povijest Udruge, iskustva članova, čitateljsko iskustvo književnosti i onoga što to nije te u kojem će radnju smjestiti najprije na poznata vinkovačka i jarminačka mjesta, a zatim ju razbacati po cijeloj Hrvatskoj i vjerojatno inozemstvu jer katolički izviđači putuju posvuda i upoznaju mnogo toga. Osim toga, priprema zbirku vrlo dugih istoslovnih priča (u kojiima sve riječi počinju istim slovom) koje su potaknute najviše socijalno-političkim temama. Obećava knjigu u kojoj će predgovor, pogovor, zahvale i biografija biti napisane istim početnim slovom svake riječi i jedna je čak od njih, vrlo duga, posvećena Hrvatskom nogometnom klubu „Hajduk“ i dugom razdoblju bez titule.

„Naša udruga djeluje od 1997. godine, a već oko 1994. godine naše su osnivanje potaknuli talijanski katolički skauti, krovna organizacija AGESCI. Puno je jarminačke djece prošlo kroz našu udrugu jer kvaliteta se našega rada očito prepoznaje najprije u našem mjestu. Želimo ponuditi pustolovinu i svijet, igru i učenje, ali i odgoj u vjeri kako bi jednoga dana ta djeca bila odgovorni građani svijeta“, navodi Tomislav Delaš, dugogodišnji i trenutni predsjednik Udruge.

Ilustratorica Karla Culi, učenica vinkovačke gimnazije koja je zajedno s devetogodišnjim poletarcem Rokom Brodarom ilustrirala naslovnicu, tvrdi da „korice romana predstavljaju svijet koji je bezbojan ako u njemu nema dječjega, pustolovnoga. Zato su korice sive, a zapisnik o izviđaštvu, koji je glavni lik pronašao i iz kojeg saznaje o nama, raznih boja.“

Sav prihod od donacija usmjeren je u daljnji dobrotvorni rad Udruge, odnosno organizirat će se velika višednevna izviđačka aktivnost za jarminačku djecu i djecu vinkovačkoga kraja.

Antonija Huljev

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Izložba Hrvatska u srcu Europe

Objavljeno

na

Objavio

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskom paneuropskom unijom organizra Izložbu umjetničkih fotografija Hrvatska u srcu Europe – Sredozemni i  srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske – 25 godina poslije.

Izložba će biti svečano otvorena u petak, 5. lipnja 2020. godine u 12 sati. O izložbi će govoriti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, dekan Fakulteta Hrvatskih studija, akademik Mislav Ježić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture Republike Hrvatske.

U prigodno pripremljenoj brošuri, koja se sastoji od uobičajenog pregleda izložbenog sadržaja, uvršteni su prigodni tekstovi prof. dr. sc. Pave Barišića, prof. dr. sc. Radoslava Katičića te akademika Mislava Ježića.

Izložba Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske otvorena je u siječnju 1996. godine u Europskom parlamentu u Strasbourgu, tri mjeseca poslije  u UNESCO-u u Parizu, a potom je obišla mnoge europske prijestolnice i kulturna središta, pa i Kairo u Egiptu, u doba kada se na kulturnom planu nastojao afirmirati hrvatski identitet, a na političkom uključiti Hrvatsku u europska tijela i NATO i približiti članstvu u ujedinjenoj Europi.

Hrvatska pripada sredozemnomu kulturnom krajoliku cijelom duljinom svoje rezvedene obale. Usidrena je istodobno u samo srce Srednje Europe, kako zemljopisno tako i povijesno, pravno i politički oblikujući i izražavajući njezinu supstanciju.

Nigdje Mediteran nije tako srednjoeuropski i nigdje Srednja Europa tako mediteranska kao u Hrvatskoj. Obje tradicije, latinska i slavenska, njegovale su se trajno u hrvatskoj kulturi, književnosti i u službenoj uporabi sve do naših vremena, te je po njima Hrvatska obilježena kao zapadnoeuropska i ujedno slavenska zemlja.

Izložba je upriličena uz potporu Hrvatskoga kulturnog društva Napredak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari