Pratite nas

Kultura

Biskup Josip Maria Carević: Život za narod – smrt u ime naroda

Objavljeno

na

Zagrebačka nadbiskupija

GOVOR BISKUPA ŠAŠKA

Romansirana biografija „Veliki petak 1945. Biskup Josip Maria Carević: život za narod – smrt u ime naroda“ književnika Mirka Ivanjeka predstavljena je u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, u srijedu 5. lipnja. U predstavljanju su sudjelovali moderatorica Anka Ivanjek, doc. dr. sc. Jelena Vignjević, mons. Nedjeljko Pintarić, pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško te sam autor Ivanjek.

U glazbenom dijelu programa nastupili su violinist Antun Stašić i pijanist Zvonimir Glibušić te uži zbor zagrebačkih bogoslova pod ravnanjem Hrvoja Maltarića.

„Ova knjiga potvrdila je literarni talent i vještinu Mirka Ivanjeka. Posebna je njezina vrijednost što kao romansirana biografija donosi vrijedan prinos otkrivanju istine o mučeniku biskupu Careviću, ali i općenito o komunističkim zločinima, konačno o ljudskim zločinima uopće“, rekla je dr. Vignjević na završetku svog izlaganja u kojem je protumačila utemeljenost knjige na istini – na arhivskim zapisima, na autorskim Carevićevim zapisima, na živoj riječi svjedoka i na zapisima znanstvenih istraživanja.

„Večeras smo ovdje kako bismo se prisjetili svijetlog mučeničkog života biskupa Carevića, ali i više stotina drugih mučenika i mučenica – svećenika, redovnika, redovnica i bogoslova, kao i stotine tisuća braće i sestara u vjeri, koji su preživjeli neviđeni progon Crkve u hrvatskom narodu, u vremenima različitih ideoloških predznaka, ali u svojoj biti totalitarnih režima od 1935. do 1995. godine“, rekao je mons. Pintarić navevši da je o stradanju svećenika i popisima ubijenih zadnji put javno progovorio nadbiskup Alojzije Stepinac na montiranom sudskom procesu 3. listopada 1946., a nakon toga nastaje noć šutnje, a sve što je bilo moguće prenijeti, prenosilo se usmenom predajom svećenika ili pojedinim zapisima, skrivenima od očiju javnosti.

Nasuprot istini, rekao je Pintarić, u službenoj poslijeratnoj literaturi o biskupima, svećenicima, redovnicima i Crkvi općenito, pisalo se uvijek u negativnom svjetlu, propagandističkim i pamfletističkim stilom te nabijeno mržnjom prema Katoličkoj Crkvi i hrvatskome narodu.

Govoreći nadalje o rezultatima istraživanja mons. dr. Stjepana Kožula, objavljenih u „Martirologiju Crkve zagrebačke“, koji ispravljaju sve ranije popise koji se tiču ubijenih i stradalih svećenika Zagrebačke nadbiskupije,  mons. Pintarić je naveo da su od 1935. do 1990. izravno su na području Zagrebačke nadbiskupije ubijena 63 svećenika, a u logorima na izdržavanju zatvorske kazne umrlo ih je 5, od bombardiranja su stradala 2, što iznosi ukupno 70 svećenika te 7 bogoslova i sjemeništaraca, zaključivši da je Crkva u hrvatskom narodu prva po brojnosti mučenika u zemljama komunističkog režima u usporedbi s drugim državama istočne Europe.

„Drago mi je što smo, nakon nekoliko predstavljanja u ozračju ogranaka ‘Matice Hrvatske’, ovo predstavljanje organizirali u dvorani ‘Vijenac’. Razloga ima više, a jedan od glavnih jest želja da se nadahnuće kojim je nadahnut i zauzetost na koju je pozvan gospodin Ivanjek osjeti snažnije i bude nošena prije svega poznavanjem unutar zajednice vjernika. Naime, shvatio sam da je malo svećenika, a još manje vjernika uopće čulo za biskupa Carevića, a kamoli za detalje koji su dio spomena na mučeništvo koje je podnio. Tu se još uvijek vidi snaga komunističke propagande“, rekao je mons. Šaško, između ostaloga, navevši da će se tijekom 2020. godine u spomen na ubijene svećenike „na mjestima – na župnim i drugim crkvama ili u blizini crkava s kojima su bili povezani – gdje su vršili svoju svećeničku službu postaviti prepoznatljiv znak: tropletni križ s palmom i natpisom: Archidioecesis Zagrabiensis Martyribus suis – Zagrebačka nadbiskupija svojim svjedocima“.

„Znakovito je i to što su tu plaketu prema danim uputama izradili mladi kipari. Kada netko vidi taj znak, odmah zna da je riječ o takvim ljudima. Sam znak je mišljen u dvije veličine, kako bi se mogao primijeniti na raznim mjestima. Ta će plaketa biti postavljena zajedno s pločom na kojoj će biti ispisan tekst spomena na određenoga svećenika“, istaknuo je mons. Šaško, navevši da je to važan „doprinos ne samo čuvanju spomena, nego pomaganju sjemenu mučeništva da donese rod“.

„Carević je našao mene“, rekao je na završetku predstavljanja autor Ivanjek, podsjetivši na zid šutnje s kojim se susretao u kontaktima s ljudima koji bi nešto bili mogli znati o skončanju biskupa Carevića, ali i poticaje onih koji su izrekli svoja svjedočanstva o svjedočkom životu biskupa Carevića, koji je svojim propovijedima u kapeli Majke Božje u Strmcu oduševljavao vjernike koji su i iz drugih župa kilometrima pješačili da bi ga slušali.

Dubrovački biskup Josip Maria Carević (*Metković, 1883,  + Veliko Trgovišće, 1945.) u povijesti Dubrovnika zapamćen je kao dobri pastir i otac siromaha. Podigao je Križ na Srđu, na  spomen 1900. godina Kristova raspeća.

Okrutno je ubijen 10. svibnja 1945. od partizansko-komunističkih vlasti i do danas mu se ne zna za grob. Romansirana biografija o biskupu Careviću napisana je uz 73. obljetnicu njegove mučeničke smrti, a objavljena u nakladi ogranaka Matice hrvatske Zaprešić i Metković.

(N. P./Zagrebačka nadbiskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Sve je spremno za dugoočekivanu premijeru filma ‘General’

Objavljeno

na

Objavio

Sve je spremno za ovogodišnje 66. izdanje Pulskog filmskog festivala i za večerašnje otvaranje kojem će nazočiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pod čijim se pokroviteljstvom festival i održava, potvrdila je ravnateljica Festivala Gordana Restović.

Uz brojne dnevne programe i projekcije, prvi festivalski dan obilježit će dugoočekivana premijera filma “General”, redatelja Antuna Vrdoljaka, o životu i značaju za Hrvatsku i hrvatsku povijest generala Ante Gotovine, s Goranom Višnjićem u naslovnoj ulozi. Za taj film iznimno je velik interes publike još od prvog dana puštanja karata u prodaju, rečeno je na konferenciji za novinare u Puli.

“‘General’ je prvi od osam filmova nacionalne produkcije koji će biti prikazan u Areni, a tim se filmovima u hrvatskom programu i konkurenciji za Zlatne arene pridružuje još šest filmova hrvatske manjinske produkcije u Istarskom narodnom kazalištu. U svakom slučaju, tijekom festivala očekuje nas 110 filmova na sedamnaest lokacija”, istaknula je Gordana Restović.

Svečano otvaranje festivala počinje u 21,30 sati i izravno će se prenositi na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije. U sklopu programa otvaranja sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac izvest će nacionalnu i istarsku himnu a tijekom ceremonije uručit će se iznimno važna festivalska nagrada, koja nosi ime po svom osnivaču, Marijanu Rotaru koja je ove godine dodijeljena Povijesnom i Pomorskom muzeju Istre. Nakon svečanosti otvorenja slijedi tradicionalni vatromet koji simbolično označava početak novog izdanja Pulskog filmskog festivala.

Ovogodišnja 66. Pula nudi tri premijere, a umjetnički direktor festivala Zlatko Vidačković iz bogatog programa izdvojio je povratak PoPularnog programa i europskih filmova u Arenu tako da će gledatelji moći uživati u šest filmova uglavnom biografskim, posvećeni posvećeni životopisima velikih umjetnika.

“Mislim da je ova kombinacija hrvatskog i europskog filma dobitna kombinacija koja se, kada smo je prije deset godina pokrenuli, pokazala dobrom za publiku, ali ujedno daje i europski kontekst hrvatskoj kinematografiji”, poručio je Vidačković te dodao kako postoji više razloga vraćanja europskog filma u drugi termin u Areni – od povećanja kvalitete i žanrovske raznovrsnosti do atraktivnosti programa za publiku u Areni.

Foto: Hina

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nikakvo čudo što ‘neki ne mogu razumjeti o čemu govori’ Gradonačelnik…

Objavljeno

na

Objavio

Facebook

OBERSNEL: Ja sam ponosan i zadovoljan intendanturom Marina Blaževića. Jasno mi je da neki ne mogu razumjeti o čemu govorim, ali nemam namjeru nikoga educirati.

JA: Gradonačelnik ne bi educirao educirane ljude! Ima jedna “sitnica”, na mjesto intendanta poželjno je da ima više kandidata sa zacrtanim programima. Zašto nitko, baš nitko više ne želi doći u Rijeku? Nikakvo čudo što “neki ne mogu razumjeti o čemu govori” Gradonačelnik.

OBERSNEL: Smatram puno važnijom činjenicu da se u Zagrebu, Ljubljani, Trstu i drugim gradovima u okruženju s poštovanjem priča o Riječkom kazalištu i da se od tamo organiziraju autobusni prijevozi na programe.

JA: Iruda ti, vidim puno autobusa s talijanskim registracijama koji dovoze ljude na popravak zuba u Rident na Turniću; ne vjerujem da takvi uzgred idu na predstave u HNK Ivana pl. Zajca – po preporuci stomatologa! Sjeća li se Gradonačelnik koliko je HNK Ivana pl. Zajca u posljednje tri (3) godine dobilo godišnjih nagrada hrvatskoga glumišta; trebaju mu prsti samo jedne ruke!

OBERSNEL: Činjenica je da građani Rijeke to Kazalište doživljavaju na drugačiji način i da su oni koji to kazalište vole svojim prilozima praktički obnovili sjedalice u parteru i ložama. To je način na koji rade sve kazališne kuće jer se i time dokazuje odnos prema kazalištu.

JA: A kad je bila radna akcija za gledatelje, kad su se sakupljali dobrovoljni prilozi? Koje to kazališne kuće koje posluju na tržišnim principima prose svoje gledatelje za pomoć u obnovi sjedalica?

OBERSNEL: Za one koje jedino to brine, kazališni zahodi biti će obnovljeni tijekom ljeta iz gradskog proračuna.
JA: Ma svaka čast! Ne će valjda ljudi pišati u Mrtvi kanal ili Kazališni park! Mi smo ipak grad kulturnih ljudi! Hoće li predplatnici dobrovoljno pomoći u obnovi zahoda?

OBERSNEL: Međudržavnim ugovorom Republika Italija obvezala se financirati aktivnosti talijanske manjine, ali se nigdje u tom sporazumu izrijekom ne spominje Talijanska drama.

JA: ??? A kakav se program talijanske manjine treba financirati ako ne u prvome redu kazališni program Talijanske drame, književnost, tiskovine i uobće kulturno stvaralaštvo talijanske manjine? Tu nešto vonja…!

OBERSNEL: U Rijeci postoji jaka svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava na talijanskom jeziku izvedena već 1946. godine. Zaposlenici Talijanske drame su redovni zaposlenici Kazališta i primaju plaću iz proračuna Grada Rijeke.

JA: Ne će financirati Talijanska vlada, ali hoće “Riječka vlada”? Jaka “svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava, bla, bla, bla”… I jaka savjest! Da se razumijemo, poštujem obstojnost Talijanske drame, jedinstvene u Lijepoj našoj, ali (eto ga na!) koliko je njihov program kvalitetan, gdje su nagrade i priznanja, festivali, gostovanja, itd, etc… Talijanska vlada ne želi financirati njihov program, a mi ćemo im davati plaće!?

OBERSNEL: Stav Talijanske vlade je takav kakav je, a riječ je, kako je vijećnik Skerbec već kazao, o tehničkom problemu i sredstva ipak pristižu s određenim zaostatkom od godinu dana.

JA: A što je sad ovo, ipak plaća “s određenim zaostatkom” (od godinu dana!) Talijanska vlada sa stavom (borilački pojam)? U ovome slučaju, Gradonačelnik je trebao gradskim vijećnicima predočiti konkretno mišljenje (stav!) Talijanske vlade, a ne palamuditi o “tehničkom problemu”!

OBERSNEL: Netočno je da je Rijeka 2020 preuzelo financiranje Talijanske drame, već je točno da će kroz programsku djelatnost EPK 2020 na određeni način biti nadoknađen dio sredstava od ovog dijela financiranja drame, zato što su to programi posebno definirani kao dio programa EPK 2020.

JA: Netočno postaje točno i to “na određeni način”! Dakle, “EPK Rijeka 2020” financira se iz Gradskog proračuna, a to znači da će djelatnici Talijanske drame dobiti novac za izvršenje programa, iz Gradskog proračuna plaće, a to je isto! Talijanska vlada dat će nešto “s određenim zaostatkom” što znači jednog dana, a možda i prije!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari