Pratite nas

Događaji

Biskup Komarica: Učinimo svi zajedno djelo milosrđa, pokopajmo konačno naše mrtve

Objavljeno

na

Na spomen misi za sve stradale hrvatske vojnike i civile na Bleiburgu i Križnom putu banjolučki nadbiskup Franjo Komarica poručio je u subotu da mnoštvo okupljenih na Bleiburškom polju pokazuje da ljudi iznova mogu smoći snage otkloniti ruševine koje žele nasilno sakrivati istinu te da su sposobni zajednički izgrađivati snagu ljubavi, pomirenja i mira na mjestu gdje su se nalazile ruševine zlobe, zablude i zlodjela.

[ad id=”93788″]

Od svih nas ovdje okupljenih, kao i svih koji ovu komemoraciju prate putem medija, svih ljubitelja istine, pravde, pomirenja i mira s pravom se smije očekivati, a osobito od službenih državnih predstavnika iz Hrvatske i BiH i čitave Europe, da odbace pritisak višedesetljetne javne šutnje, rekao je biskup Komarica, javlja Hina.

S pravom se smije očekivati da otpočnete trezveno, objektivno i odlučno suočavanje s dramatičnim i tragičnim događajima s kraja II. svjetskog rata, neposrednog poraća, ali i iz vremena samog II. svjetskog rata i Domovinskog rata, rekao je biskup Komarica.

Istaknuo je da se u jubilarnoj godini Božjeg milosrđa ne smije dopusti da razbacane, nepokopane kosti desetaka tisuća stradalih, ne nađu svoj spokoj nakon sedam desetljeća zabrana, prijezira i nemara dosadašnjih službenih političkih predstavnika i institucija država u kojima smo živjeli i danas živimo.

Učinimo svi zajedno djelo milosrđa, pokopajmo konačno naše mrtve, rekao je biskup Komarica. Naglasivši da se pravedno i sređeno društvo ne može izgrađivati s mržnjom i nasiljem pozvao je da i današnji susret s Kristom bude povod za zajedničke nove poduhvate oko istinskog bratstva i ljubavi među sunarodnjacima, sugrađanima i suvremenicima.

Neka nam Gospodin omogući takve međusobne odnose bez kojih ne može biti mirnog zajedničkog života, a našim mrtvima među kojima su mnogi stradali bez dokazane krivice i suda vječni život, rekao je. Podsjetio je i da se za mnoge od ubijenih  ne zna gdje su im kosti, a da kršćanska vjera nalaže da je pokop sveta dužnost.

U svojoj propovijedi biskup Komarica istaknuo je i da je Bleiburg najizrazitiji simbol totalitarizama i ideologija koje su strahovito i duboko ponizile ljudsko dostojanstvo i osramotile ljudski rod, gazeći bezočno ljudsko dostojanstvo, prava i slobode i uništavajući čovjekov osjećaj za suodgovornost i moralne i etičke vrijednosti.

bleiburg 71 - 4

Neizliječene rane iz Drugog svjetskog rata rađaju nova iskorjenjivanja

Na ovom potresnom mjesto koje simbolizira i veliki broj neistraženih masovnih grobnica naših sunarodnjaka na području Hrvatske, Slovenije i BiH, likvidiranih u suprotnosti s međunarodnim pravom tijekom i nakon II. svjetskog rata, iz naših srca bi se trebala vinuti molitva, rekao je biskup Komarica dodavšu: Bože daj nam svoj mir, svoj, a ne mir robova. Mora se konačno čuti naš glas za čovjeka, njegovo dostojanstvo, a ako budemo šutjeli onda će zakon jačeg i dalje carevati, rekao je.

Govoreći o današnjim prilikama istaknuo je da su neizliječene brojne rane iz užasnog II. Svjetskog rata i poraća, zbog dugogodišnjeg gaženja i preziranja istine i nespremnosti uspostavljanja procesa praštanja među ljudima, izrodila nova gorka iskorenjivanja, ne samo pojedinaca nego i velikog dijela hrvatskog naroda zbog čije se žrtve komemorira na Bleiburgu.

Nažalost, rekao je, u protekla dva desetljeća pred našim su se očima dogodili novi Bleiburg i novi Križni put koji je ostavio stravične posljedice. Citiravši Ivana Pavla II. koji je 1999. za posjeta Hrvatskoj poručio da oprostiti i pomiriti znači očistiti srce od zaraze mržnje, priznati bratom i onoga koji nam je nanio zlo i ne dopustiti da nas zlo pobjedi, biskup Komarica upitao je: “Jesmo li voljni to primiti i provoditi u djelo svjesni da alternative nema”.

Idriz ef. Bešić: Masovne grobnice su naša rana i sudbina, ali i opomena

Molitvu za žrtve islamske vjeroispovjedi služio je Idriz ef. Bešić, Medlžlist islamske zajednice Gunja  koji je naglasio da je Bleiburško polje i najveće stratište Muslimana.

Nužnost odgovornog utvrđivanja broja stradalih za nas je posebno važno jer je broj stradalih Muslimana na Bleiburgu proporcionalan broju stradalih u Domovinskom ratu, naglasio je.

Potočari kod Srebrenice,  i Jasenovca i Ovčara i Bleiburg i Jazovka su najveća masovne grobnice našeg naroda, to je naša rana i sudbina, ali i opomena. Sjećanje na ove žrtve je naše pravo, zavjet i obveza, poručio je ef. Bešić.

Kutleša: Došlo je vrijeme da istina izađe na vidjelo

U ime Počasnog bleiburškog voda Ante Kutleša zahvalio je predstavnicima Hrvatskog sabora na vraćanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom.

Podsjetivši da je komemoracija spomen na nečovječne postupke prema nevinim žrtvama, istaknuo je da su s Bleiburga otvarane rane o kojima se nažalost nije smjelo govoriti, no da je ipak došlo vrijeme da istina izađe na vidjelo.

Za vrijeme komunističke Jugoslavije morali smo uklanjati razne prepreke kako bi sačuvali spomen na ovu tragediju, ali i u proteklih 24 godine bili smo izloženi napadima, rekao je Kutleša.  To se vidi, dodao je, i posljednjih tjedana kada su meta istih onih koji iznose neistine o hrvatskom narodu. Poštovanje pred prošlošću i odgovornost pred budućnošću daju životu pravi smjer, poručio je Kutleša.

Krišto: Ne pamti se gora odmazda od zločina na Bleiburgu

U ime Zastupničkog doma parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto istaknula je da je zločin na Bleiburgu jedan od najvećih, i da se ne pamti gora odmazda za koju do danas nitko nije odgovarao.

“Naše djedove i očeve ništa ne može vratiti, ali žrtvama dugujemo istinu. Dok se ne utvrdi broj stradalih i dok se ne steknu prilike da saznamo gdje su njihove kosti i od njih se oprostimo, rane ne mogu zacijeliti, a oprost je teško dati”, rekla je Krišto.

Tek kad se obilježe sva stratišta i svakoj nedužnoj žrtvi vrati dostojanstvo i čast moći ćemo okrenuti novu stranicu i nadati se da se takvo zlo više nikada i nikome neće dogoditi, poručila je.

Na današnjoj središnjoj komemoraciji u povodu 71. obljetnice bleiburške i tragedije Križnoga puta na Bleiburškom polju u Austriji, prema podatcima organizatora, okupilo se više od 20 tisuća ljudi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Poruka s dodjele nagrade ‘Ponos Hrvatske’ – Sljedeće godine budite vi na našem mjestu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Marijana Jergović, jedna je od pet teta pričalica koje obilaze mališane u bolnicama i nastoje im uljepšati bolničke dane i zato im je pripala Nagrada “Ponos Hrvatske”, a na svečanosti dodjele u utorak navečer pročitala je basnu čijom je porukom pozvala sve ljude da sljedeće godine budu na mjestu ovogodišnjih laureata.

Ovog utorka navečer zagrebačka City plaza bila je mjesto na kojemu su se okupili ljudi iz svih dijelova Hrvatske, različitih uzrasta i zanimanja čija su humana, nesebična i hrabra djela te nepokolebljiva volja s kojom se nose s teškim životnim prilikama posvjedočila zašto su upravo oni ponos Hrvatske.

Nagrada “Ponos Hrvatske” dodjeljuje se već 15. put, za njezino su pokretanje i održavanje zaslužni Hrvatska radiotelevizija (HRT) i 24 sata. Visoki pokrovitelj toga projekta je hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji je, uz mnoge uzvanike, i nazočio svečanosti, na kojoj su bili i direktor Styrije Boris Trupčević i ministar turizma Gari Cappelli.

Nagrade uručene u sedam skupina

Nagrade su laureatima uručene u sedam skupina, a svečanom činu za svaku od skupina prethodili su kratki video prilozi koji su u najkraćim crtama predstavili ljude koji stoji iza tih priznanja.

Tako su u prvoj skupini nagrade primile tri hrabre žene – žrtve nasilja, dok je četvrta bila spriječena doći na svečanosti. U njihov pratnji bila je ravnateljica štićeničkoga doma Željka Barić koja je poručila kako je riječ o ženama koje su heroine Hrvatske i njihova štićeničkog doma, koje su imale hrabrosti ustvrditi kako ljubav nije nasilje i da svi imamo pravo na ljubav.

Đurđica Vnučec Valić, jedna od nagrađenih žena, posvjedočila je kako joj se, nakon izlaska iz sigurne kuće, vratilo samopouzdanje i bila je spremna okrenuti novu stanicu u životu, a Maria Remenar poručila je svim zlostavljanim ženama da ne trpe nasilje i da svoju djecu odgoje tako da je za njih nasilje nešto vrlo loše. S njima je nagradu primio i policajac Duje Podrug koji je nedavno spriječio pljačku banke na zagrebačkome Črnomercu, a svoju nagradu donirao je potrebitima. Na svečanosti posvjedočio kako je, nažalost, i osobno vodio zlostavljane žene u 3 sata ujutro u sigurne kuće, te ustvrdio da niti jedna žena to ne smije doživjeti.

Drugu skupinu laureatkinja činile su Maja Sever, Branka Bakšić Mitić i Mateja Medlobi, osnivačive udrugu “Ljudi za ljude”. Bez obzira što ljudi kojima pomažemo žive u siromaštvu s malim primanjima, nekad im je najvažnije da imaju s kim razgovarati, a mi smo svojim radom pokazale da su ljudi u stanju napravili ono što institucije nisu, istaknula je Bakšić Mitić, dok je Maja Sever rekla kako je solidarnost jedna od najvažnijih stvari koje su dobile  od ljudi koji su svjesni da u našoj neposrednoj blizini – 60-tak kilometara od Zagreba i danas žive ljudi bez struje i vode i da im treba pomoć. S njima su nagradu primile i Splićanke Ana Muntić i Marina Boroz koje su dosad ispekle više od stotinu rođendanskih torti beskućnicima i s njima proslavile njihove rođendan i koje smatraju da bismo svi trebali biti svjesni da je danas jako lako postati beskućnik.

Odustajanje nije opcija

U trećoj skupini dobitnika bilo je troje hrabrih ljudi koji su unatoč preprekama i invalidnosti uspjeli ostvariti svoje snove. Među njima su Anita Markuš koja je zbog sepse izgubila obje noge, a sada se priprema za fakultet, Magdalena Canjuga djevojčica od deset godina koja je prije osam godina oboljela od tumora, prošla ozbiljno liječenje, pobijedila bolest, danas vira violončelo i osvojila je zlatnu medalju u brzom hodanju na Olimpijadi u Moskvi za djecu koja su pobijedila maligne bolesti.

Treći laureat Josip Milković teško je stradao kao polaznik časničke škole na vojnom vježbalištu Cerovac kraj Karlovca u travnju 2016. U eksploziji naprave izgubio je obje šake, nakon sepse amputirana mu je lijeva noga kod natkoljenične kosti, od mehaničkog udara i topline ostao je slijep, a 52 dana bio je u komi. Iako se borio s tjeskobom, taj inženjer građevine upisao je i drugi studij – pslihologiju na Sveučilištu u Zadru gdje je jedan od najboljih studenata. “Nikada nisam mislio odustati, kao hrvatski vojnik ni ne znam što bi odustajanje značilo. Zahvalan sam svima koji su bili uz mene kad je bilo najteže, njima bih posvetio ovu nagradu”, rekao je laureat.

Četvrta skupina laureata su ljudi koji riskirali svoje živote kako bi spasili druge – Josip Crljen Jack iz Rude koji u travnju prošle godine bez premišljanja skočio u hladnu i nabujalu Rudu i u zadnji čas od sigurne smrti spasio nepoznatu djevojčicu koju su virovi vukli na dno, te Toni Zanki koji je spasio Marka Huljeva iz goruće barke, a taj ih je događaj tako zbližio da su sada najbolji prijatelji, kao braća, što je potvrdio i spašeni Marko.

U petoj skupini laureata bili su bračni par Branka i Marko Bilić koji su organe svoga pokojnoga sina Luke donirali kako bi spasili živote čak šestero ljudi, a nakon priloga, o njima svi laureati su ustali i zapljeskali. Pet teta pričalica predstavljale su pak pet gradova u kojima postoje udruge teta pričalica – Rijeku, Split, Čakovec, Zagreb i Pulu.

Šesta skupina nagrađenih su ljudi koji pomažu našem planetu. Projekt Boranka najveća je volonterska akcija pošumljavanja opožarenih područja u Europi u organizaciji Saveza izviđača Hrvatske. Matko Pojatina i Marko Lete su pak ronioci koji naše more čiste od smeća i koji su na svečanosti upozorili da sva plastika koju bacimo, završi na našem tanjuru.

U sedmoj skupina laureata su ljudi koji djeci nastoje omogućiti bolji život. Ana Alapić majka je i predsjednica Udruge Kolibrić koja se dvije godine borila za lijek Spinrazu, obitelj Bocak iz Đurđevca koja je u dva desetljeća udomila udomili 20 djece, te obitelj Pemper iz Velike Gorice koja je posvojila četvero djece, a sa svečanosti poručila kako bi država trebala više podupirati posvojenje djece, posebno one teško posvojive.

Program su vodili Iva Šulentić i Duško Ćurlić, a u glazbenom dijelu nastupili su Vanda Winter i Marko Tolja. (Hina)

Ponos Hrvatske: Skromni heroj Josip Crljen Jack iz Rude

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Zahvala kardinala Bozanića Predsjednici: Danas su se dvojica Franja susrela u simbolici odličja

Objavljeno

na

Objavio

ika

Prigodna riječ zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića tijekom svečanoga primanja odlikovanja Velereda predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom koje je kardinalu Franji Kuhariću posmrtno dodijelila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, Predsjednički ured, Zagreb-Pantovčak, petak 14. veljače 2020.

Cijenjena gospođo Predsjednice Republike Hrvatske!

1. Kao zagrebački nadbiskup i kao izravni nasljednik kardinala Franje Kuharića u nadbiskupskoj službi, s puno poštovanja sudjelujem u ovoj svečanosti u kojoj ste njemu dodijelili visoko državno odlikovanje, nazvano imenom prvoga hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana. Znakovito je i to da je prvi nositelj toga odlikovanja upravo kardinal Franjo Kuharić.

U ovome Veleredu čitam prepoznavanje i priznanje onoga o čemu u hrvatskome narodu i u hrvatskome društvu postoji visoka suglasnost: da je kardinal svojom višestrukom zauzetošću za dobro, obranom vrednota i moralnih načela, promicanjem istine i pravednosti, kao istinski vjernik i pastir, očitovao ljubav prema svome hrvatskom narodu i Domovini, i da je bio iznimno osjetljiv prema svakomu čovjeku, a osobito prema ljudima koji trpe i koji su u potrebi.

Sukladno stavovima i duhovnosti koju je gajio kardinal Franjo, siguran sam da ni u ovome priznanju on ne bi volio da u prvome planu bude njegova osoba, nego Crkva, otajstvo Božje prisutnosti u svijetu po zajednici vjernika. On je na zemlji živio kao službenik Crkve, kao poslužitelj Isusa Krista i njegove Radosne vijesti.

2. Pamtim susret na kojemu sam u ovom Predsjedničkom uredu sudjelovao, 29. rujna 1997. godine, u zajedništvu s blagopokojnim kardinalom Kuharićem, prvim apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj i s nekoliko subraće biskupa, na poziv predsjednika Tuđmana.

Tom je prigodom, predsjednik Tuđman – obraćajući se kardinalu Kuhariću – rekao: „Hvala Vam za sve što ste bili i učinili u onim teškim komunističkim vremenima za našu Crkvu, osobito u danima uspostave samostalne i demokratske Hrvatske, a također i u ratnim te poratnim godinama. U hrvatskoj povijesti bit ćete, jamačno, zapisani krupnim slovima: zbog svoje ljudskosti i dosljednosti, razboritosti i otvorenosti, nepristranosti i djelotvornosti”.

Na te riječi hrvatskoga državnika – između ostaloga – kardinal je uzvratio rekavši: „Ja sam […] nastojao slijediti principe koji su nužni da bi se poštivao čovjek i koji su nužni da bi se među ljudima ostvarivali časni i pošteni odnosi, a i ono što smo uvijek zastupali, tj. dostojanstvo čovjeka. To smo zastupali i za narod […] Zato smo uvijek željeli da hrvatski narod doživi svoju slobodu, svoju samostalnost”.

Smatram vrijednim navesti i sljedeće njegove riječi upućene predsjedniku Tuđmanu: „Vi ste u to ostvarenje (slobodne, neovisne, demokratske države Hrvatske) uložili sve svoje energije, uložili ste i svoj život, uložili ste svoje znanstveno iskustvo i svoje povijesno znanje. I zato i prema Vama osjećamo tu zahvalnost, jer se je Vašim nastojanjem dogodio dar hrvatskom narodu: sloboda. A to je Božji dar. U povijesti se veliki događaji dobra ne događaju bez Božje pomoći”.

Prigodno je da ovdje ponovno odjeknu te riječi i one koje nas podsjećaju da je hrvatski narod, „izložen ratu koji nije želio, bio složan”. Kardinal kaže: „Složan u Domovini, složan u tuđini, tako da su i svi Hrvati diljem svijeta osjetili da se radi o sudbini, o sudbinskim odlukama za cijelu našu budućnost«.

3. Danas su se dvojica Franja, kako su o njima ljudi rado govorili i promatrali ih poput dvaju stupova, susrela u simbolici odličja. Gledano vjernički, niti jedna pohvala nema preveliku važnost i ovo odlikovanje njima nije potrebno, ali smatram da je ta Vaša gesta, poštovana gospođo Predsjednice, izniman znak za našu sadašnjost. Simboli su sažetci života, poticaji za nadanja, osviještenje vrednota i učvršćenje identiteta. Kada su istinski, simboli su najjača stvarnost, važni za život zajednica i naroda. Kada se njih dokida, narod se ostavlja u nesigurnosti; prepušten je hiru povijesnih događanja, oslabljenih korijena i nejasnih ciljeva.

Vama, gospođo Predsjednice, zahvaljujem na gesti odlikovanja kardinala Franje Kuharića „Veleredom predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom”. Ta gesta je poticajna za sve nas, da bismo se još više nesebično ugrađivali u rast domovine Hrvatske onakvom ljubavlju kakvoj nas uči Krist Gospodin. Vjerujem da hrvatski ljudi osjećaju u svome srcu da su dio ovoga odlikovanja i da ga i oni, po Vašim rukama, očituju kardinalu Kuhariću kao svoju zahvalu. Mislim pritom posebno na sve koji su dio one žrtve za Domovinu, od koje Hrvatska živi, a to su prije svih hrvatski branitelji.

Na kraju Vašega predsjedničkog mandata, cijenjena gospođo Kolinda Grabar-Kitarović, zahvaljujemo na dobru koje ste tražili, koje ste uspjeli ostvariti, za koje ste živjeli i za koje ste se nesebično žrtvovali. Želimo Vam da se u daljnjemu životu, otvoreni Božjim nadahnućima, ne umorite gorljivo zalagati za one vrjednote koje su nužne za život domovine nam Hrvatske. (Ika)

Predsjednica kardinala Kuharića posmrtno odlikovala Veleredom dr. Tuđmana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari