Pratite nas

Komentar

Biskup Komarica: dužnost nam je podsjetiti na gorku istinu ozakonjenja fašistoidnog i genocidnog projekta etničkog čišćenja

Objavljeno

na

Hrvati na području današnjeg entiteta Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, uslijed politike zastrašivanja, masovnih progona te onemogućavanja povratka, nakon rata su svedeni na skupinu koja broji tek nešto više od četiri tisuće ljudi a ta činjenica predstavlja potvrdu legalizacije strašnih zločina počinjenih po nalogu vlasti bosanskih Srba, upozorio je u četvrtak banjolučki biskup Franjo Komarica.

[ad id=”68099″]

Na konferenciji za novinstvo održanoj u Banja Luci u povodu dvadesete obljetnice masovnog progona Hrvata-katolika s područja Bosanske krajine koji je uslijedio u ljeto 1995. godine nakon operacije “Oluja” biskup Komarica je kazao kako je to bio konačni udar na hrvatsku zajednicu koja se nastojala održati u ovom dijelu BiH unatoč teškim kušnjama kojima je bila izložena u razdoblju od 1992. godine.

“Uz ovu dvadesetu godišnjicu početka definitivnog izgona katolika iz ovog dijela moje biskupije dužnost nam je podsjetiti na gorku i bolnu istinu ozakonjenja jednog fašistoidnog i genocidnog projekta etničkog čišćenja od strane mnogih naših suvremenika koji su tokom ovih 20 godina bili na odgovornim političkim pozicijama” kazao je biskup Komarica.

Pod pritiskom tisuća Srba koji su stigli na područje Bosanske krajine napuštajući svoje domove u Hrvatskoj, Hrvati u tom dijelu BiH bili su izloženi novom valu masovnih progona.

Progonima su bili izloženi Hrvati na podrčju Banja Luke, Prijedora, Kotor-Varoši, Bosanske Gradiške i Prnjavora ali i malobrojni Bošnjaci koji su tamo uspjeli preživjeti.

U konačnici je od 14. kolovoza počeo egodus u kojemu je više od dvadeset tisuća Hrvata i Bošnjaka bilo prisljeno napustiti Bosansku krajinu i utočište potražiti u Hrvatskoj.

Sve je to dovelo do činjenice da je od 63 tisuće Hrvata-katolika koliko ih je do 1992. godine živjelo u župama Banjolučke biskupije na poručju današnje RS kraj 1995. godine tamo dočekalo njih tek 7400.

No broj tamošnjih Hrvata i nakon rata se nastavio smanjivati pa ih je 1999. godine bilo tek nešto više od šest tisuća a prema posljednjim crkvenim evidencijama sada ih je tek 4054.

Od ukupnog broja prognanih i izbjeglih za proteklih dvadeset godina na područje Banjolučke biskupije nije se vratilo niti njih tri posto a biskup Komarica za to krivce vidi u svim političkim strukturama kako u BiH tako i u Hrvatskoj.

“Sve dosadašnje garniture političara iz RS ali i iz BiH, kao i iz Hrvatske, nisu mnogo marili za sve potpisivane dogovore i mirovne sporazume, kao ni za međunarodne konvencije o ljudskim pravima. Sve do danas nitko nije htio omogućiti ogromnom broju prognanika i izbjeglica, katolicima i nekatolicima, da ponovo dođu u posjed jednog od najneupitnijih ljudskih prava – prava na rodni kraj i svoju domovinu”, kazao je banjolučki biskup.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Plenković i ‘Merasi’

Objavljeno

na

Objavio

Šaljiva fotomontaža

Kako sam i predvidio u svojoj analizi na početku predizborne kampanje, jedan od ključnih pravaca natjeravanja naroda pod okrilje HDZ-a na predstojećim europarlamentarnim izborima je davanje što više medijskog prostora rigidnoj antifi. Taj prostor imaju djelomično osiguran u Saboru, samo je potrebno uključiti kamere i igrokaz može krenuti. Što bi se Plenković mučio ili izlagao problemima s listom kandidata kad se uvijek može osloniti na gospodina “Merasa”?

Svaki aktualac je savršena prigoda za demonstraciju nadmoći, pa i duhovitosti, jer kad imaš toliko “merasa”, nema šanse da ti se ne stvori stotinjak prilika za poentiranje, u kojima možeš birati kakvim se želiš predstaviti. Hoćeš duhovitošću, hoćeš razumom i mudrošću, hoćeš pronicavošću, hoćeš kršćanstvom, hoćeš hrvatstvom. Samo se poslužiš pri tolikom izboru prilika i ponude. Jer Beljak, Maras, Grmoja nude šanse toliko uvjerljivo, da i legendarni “Cigo” prodajući konja prema njima izgleda kao početnik na buvljacima. Uz to što od takvih genijalaca nikada nitko neće čuti bilo što iole pametno, što je doduše i logično jer se ne zovu Puljak, djeluju u trenutcima polemike toliko ushićeno, oduševljeno do mjere da šalju poljupce u kameru gledajući se ili zamišljajući žene i ljubavnice, pardon, ljubavnike, kako sklopljenih ruku i uzdignutih očiju nebesima zahvaljuju na providnosti koja ih je spojila s takvim velikanima, jedva čekajući istrčati susjedima po komplimente.

Čisto predizborno savršenstvo, a tek kada im Plenković kaže Meras, Buljak ili Grdoja, stvar dolazi do ushita. Odmah se traži pisar koji će se požaliti službenici N., iz američkog veleposlanstva da naredne godine njihova imena dospiju na popis ugroženih vrsta State Departmenta. Jer, od Pupovčevih ne smiju tražiti pomoć, oni su Plenkovićevi. Taj predizborno kampanjski model djeluje iscjeliteljski na umorne hadezeovske dušice, pa po kuloarima nastane milozvučno šaptanje, ne konjima naravno, kako ipak Plenki nije toliko loš koliko jest. Pronosi se glas – jes vidio što im radi, a?

Ne može se reći da ni manje rigidna opozicija, ona “naša” svojski ne pridonosi natjeravanju naroda. Evo, primjerice Bruna Esih. Žena svjesna opasnosti pred islamskim terorizmom čisto državnički ne pristaje biti “Meras”, pa pita kako ćemo Hrvatsku obraniti od ilegalnih migranata? Pa joj Plenković odgovori – policijom i obranom europskih granica. Niti Bruna pita, niti Plenkoviću pada na pamet da hrvatska država ne treba braniti Europu, jer ju Europa nije stvarala, nego mora štititi hrvatski narod, koji je državu stvarao, a hrvatski narod se ne štiti u Zagrebu, nego na granici BiH sa Srbijom. Umjesto da pita što država poduzima na zaštiti hrvatskih životnih interesa u BiH, tako pokaže da je stvarni hrvatski nacionalist koji brine o ukupnoj hrvatskoj naciji, Bruna nabacuje volej Plenkoviću, gubeći šanse u izbornom tijelu Hrvata u BiH, ali i u svijetu.

Kada ovim scenama dodamo krvoločnog Josipovića koji ničim izazvan pokazuje da je klanje fratara kulturološko naslijeđe, ili Čička kome su po drugi put spale gaće zbog američkog izvještaja, Plenković može doslovno ležati ispod asvaltiranog Biokova, a orasi će mu sami padati u krilo, kako je davno navijestio jedan partizanski komesar, komentirao je Marko Ljubić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Domazet Lošo: Selefije nisu slučajno klanjale u Splitu! Trebalo ih je odmah privesti!

Objavljeno

na

Objavio

Umirovljeni admiral, poznati vojni strateg i poznavatelj geopolitičkih prilika, Davor Domazet – Lošo, izuzetno je nervozno reagirao na vijest o skupini muslimana koji su usred dana klanjali u Splitu.

Podsjetimo, jučer su sedam muškaraca odjevenih u kraće hlače i tunike, s dugačkim bradama i bijelim kapama na glavi, na splitsku Tolstojevu ulicu iznijeli šarene sagove na kojima su izveli obred klanjanja.

Koliko je ovo uobičajeno u svijetu, je li riječ o bezazlenoj molitvi ili je pak činjenica da su muškarci obzirom na odjeću vrlo vjerojatno pripadnici selefija (radikalni islamisti) zabrinjavajuća, pitanja su na koja je za dnevno.hr odgovorio Davor Domazet – Lošo:

Ovim su željeli reći: Nastavljamo ono što je započeo Dioklecijan

“To što se dogodilo vrlo je zabrinjavajuće i uznemirujuće! Apsolutno je neprihvatljivo da se ovakvo što dogodilo, a da država nije reagirala. Naše sigurnosne službe spavaju ili dangube fotografirajući i prisluškujući nebitne ljude na kavama, umjesto da su ODMAH priveli osobe koje su klanjale”, izjavio je Lošo u dahu i objasnio razlog svoje zabrinutosti.

“Kod radikalnih islamista ništa nije slučajno, sve je prožeto simbolikom. Notre Dame nije slučajno gorio uoči Uskrsa, Šri Lanka u kojem su na sam Uskrs ubijeni kršćani nije slučajna, kao što ni ovo klanjanje nakon Uskrsa u Splitu nije slučajno. Tvrdim sa stopostotnom sigurnošću da Split nije slučajno odabran!

Ovim su činom željeli reći ‘mi ćemo nastaviti tamo gdje je započeo Dioklecijan’, a znamo kakav je zločin nad kršćanima činio Dioklecijan i kako ih je progonio”, kazao je za dnevno.hr Davor Domazet Lošo.

Foto: Dalmatinski portal

 

Davor Domazet Lošo: Ništa ovdje nije slučajno! Ovo je prava istina o požaru u Parizu…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari