Pratite nas

BiH

Biskup Komarica: RS je ubila moje svećenike i iskorijenila moju biskupiju

Objavljeno

na

Banjolučki biskup Franjo Komarica je o napadima koje trpi već skoro tri desetljeća, položaju katolika u Republici Srpskoj i polemici s Dodikom govorio za Al Jazeeru.

Ja ništa novo nisam rekao. Ja to govorim već 25 godina od kada se, ničim izazvanim i ničim krivo, počelo s uništavanjem čovjeka i njegovog dostojanstva. Ja sam za vrijeme rata, i usmeno i pismeno, mnogo puta, intervenirao kod tadašnjih vlasti, koje su radile to što su radile – naređivale su da se čine zločini. Molio sam ih da to ne rade.

Nije kod nas ovdje rat. Za rat trebaju dvije strane, a mi ne želimo rat. Stalno govorim svojim vjernicima: nemojte uzimati oružje i radije ćemo zlo i nepravdu podnositi nego drugima je činiti. Ne smijemo uzeti oružje.

Božija zapovijest glasi “Ne ubij!” Mi se želimo držati Božije zapovijedi, a ne neke stranke ili nekog političara. To je bilo vrlo teško, to je bio izazov za vjernike, ja to priznajem, ali su ljudi poslušali i naši susjedi Srbi, u ovom kraju, i Bošnjaci nemaju zamjerki na nas, kaže biskup Komarica komentirajući napade lidera RS Milorada Dodika.  To možda zvuči prepotentno, ali ja bih jako volio da mi se kaže koji je to katolik ovdje ubio ili osakatio ili ugrozio imovinu, a osobito život svoga susjeda. Ali zato su katolici platili tu svoju miroljubivost, platili su jednim užasnim nestajanjem, nedopustivim, na kraju 20. stoljeća u Europi.

Kao nijedna druga biskupija, moja biskupija je, ni kriva ni dužna, takoreći iskorijenjena. A sve se to događalo pod komandom samoproglašene Republike Srpske, koja je Daytonom ozakonjena. I nastavila je i dalje činiti ono da ne treba više tu biti katolika, katoličkih župa, dakle, da treba iskorijeniti katolike. Na upit koga smatra odgovornim za egzodus katolika iz Banjolučke biskupije i šire banjolučke regije, biskup ističe da je “to što je učinjeno nenormalno”.  – To je nedopustivo po međunarodnom pravu i oni koji su dozvolili da se to učini, a dozvolili su međunarodni predstavnici, glavni su krivci.

Domaći su bili samo neodgovorni izvođači radova. Ja sam to nebrojeno puta rekao. I kome sam govorio? Govorio sam jer sam svjedočio istini, jer sam morao reći da je nedopustivo, osobito za vjernika, da se klanja nekom samozvanom božanstvu, pa makar to bio i čovjek, a osobito oružju. Dakle, više nego onome Bogu za kojega kaže da vjeruje u njega, kaže biskup.  – Ništa ja posebno nisam rekao nego sam samo konstatirao kako mi to ozbiljno slavimo Uskrs. Ako slavimo neke blagdane kao vjernici, moramo znati sadržaje tih blagdana. Mi slavimo potpunu afirmaciju čovjekove bogolikosti.

Ovdje i vrabac i ptica i gavran i lisica i kokoš – svi znaju za u nebo vapijuću nepravdu, a kako onda ne znaju intelektualci, političari, profesori na fakultetima, novinari, evo, svi drugi ljudi kojima se ne može osporiti ni mozak, ni razboritost, ni pamet da nema ovdje jednog autohtonog naroda, hrvatskog naroda i Katoličke crkve, koja nije od jučer ovdje?

Mi nismo uljezi ni došljaci ovdje. Onda se netko čudi što ja to smijem reći, navodi Komarica.  – Moji su ljudi pobijeni u vlastitim kućama zato što nisu htjeli napustiti kuće. Moji su svećenici pobijeni. To je najstradalija biskupija u cijeloj Europi. Shvaćate li vi gdje vi živite i što se dogodilo ovdje među nama? Koja je to biskupija u kojoj je ubijeno sedam svećenika i jedna časna sestra, i to spaljeni? I to pred očima svih – Dodika i domaćih Srba.

Sada se svi ovdje prave kao da nemaju pojma o tome, a naređivali su da se to radi. Tko kome ovdje laže?, pita Komarica.  – Ja sam to na sudu ovdje u Banjoj Luci svjedočio za moga svećenika i njegove roditelje. Tko je ovdje kriv za vašeg ubijenog svećenika? Bio sam u kućnom pritvoru i ne znam počinitelje, ali znam da je Republika Srpska ubila mojega svećenika i njegove roditelje, da je Republika Srpska porušila moje crkve i ubila druge moje svećenike. To nisu slučajne ubojice bile nego je sve to, nažalost, bilo u službi jedne čudnovate, duboko nehumane i proklete politike.

Ne može biti blagoslova nad srpskim narodom i srpski narod je, ni kriv ni dužan, vođen takvim čudnovatim političarima, zapravo navukao na sebe strašno prokletstvo. Ja molim Boga da spriječi to prokletstvo. Molio sam za vrijeme za rata i mnogi su mi Srbi rekli: “Hvala, biskupe, vi ste spriječili katastrofu nad nama.”, ispričao je biskup Komarica.

Ovdje je bilo 9.000 ljudi 1995. godine, katolika, Hrvata, jer mi svake godine na kraju imamo popis koliko ima našeg svijeta – katolika, koji nisu svi Hrvati, ali su većina, kao i onih Hrvata koji se ne izjašnjavaju kao katolici. Sada imate samo par tisuća više, rekao je između ostalog biskup.  Prema njegovim riječima, ljudi sada bježe, odnosno sklanjaju se, jer ne mogu izdržati nenormalnosti.    – Nitko nema snage da se odupre nehumanoj logici vođenja države, tvrdi biskup Komarica.

> MLADEN PAVKOVIĆ: Biskup Komarica nema podršku. Zašto?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Potvrđena optužnica osmorici pripadnika tkz Armije BiH za ratni zločin nad Hrvatima u središnjoj Bosni

Objavljeno

na

Objavio

Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu državnog odvjetništva protiv osmorice nekadašnjih zapovjednika i pripadnika Armije BiH za ubojstvo najmanje 12 hrvatskih civila i ratnih zarobljenika u mjestu Križančevu Selu u Središnjoj Bosni gdje su po podacima hrvatske strane ubijene najmanje 64 osobe u jednoj od najkrvavijih vojnih operacija bošnjačkih postrojbi.

Kako je objavio portal Dnevnik iz Mostara koji sustavno prati procesuiranje ratnih zločina nad Hrvatima, optužnica je potvrđena više od četvrt stoljeća nakon što je zločin počinjen. Za ratne zločine nad hrvatskim civilima i ratniim zarobljenicima optužnice su podignute protiv Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahije, Nijaza Sivre, Rušita Nurkovića, Almira Sarajlića, Šaćira Omanovića, Kasima Kavazovića i Sadika Omanovića.

U vrijeme počinjenja ratnog zločina u Križančevu selu u općini Vitez Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade i zapovjednik taktičke skupine sjever 3. korpusa, Tarahija je bio zapovjednik treće bojne 325. brdske brigade, Sivro pomoćnik zapovjednika za sigurnost te postrojbe, Nurković pomoćnik zapovjednika za moral, informativno-propagandnu djelatnost i vjerska pitanja, dok su ostala četvorica optuženih bili vojnici u postrojbi čiji su pripadnici počinili zločine odnosno bili izravni sudionici zločina.

Oni su konkretno optuženi za ratni zločin počinjen nad žrtvama hrvatske nacionalnosti na području Križančevog Sela te manjim naseljima Šafradina i Dubravice, gdje je 22. prosinca 1993. godine ubijeno najmanje 12 zarobljenih pripadnika HVO-a koji su se prethodno predali, kao i dvije civilne osobe, žene hrvatske nacionalnosti, te su sustavno sudjelovali u pljačkanju i uništavanju njihove imovine. Tijela ubijenih su razmijenjena 40 dana nakon zločina.

Na području Viteza na širem području Križančeva sela je uoči Božića 1993. ukupno ubijeno 64 Hrvata u sklopu operacije Armije BiH čiji je cilj bio potpuno slamanje postrojbi Hrvatskog vijeća obrane u središnjoj Bosni.

(Hina)

 

Križančevo selo – Strašan zločin tkz Armije BiH nad Hrvatima Srednje Bosne

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Od 3887 službenika samo 706 Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Prema podacima Agencije za državnu službu BiH, od 3887 zaposlenih, Bošnjaka je 1714, odnosno 44 posto. Srba je 1366 ili 35 posto te Hrvata samo 706 ili 18 posto.

Prema Daytonskom sporazumu Bosna i Hercegovina trebala je imati svega nekoliko institucija. Glavnina nadležnosti bila je na entitetima ili županijama u Federaciji BiH, piše Večernji list BiH. Ipak, nametanjem odluka visokih predstavnika i prebacivanjem ovlasti s nižih razina vlasti na državnu stvoren je ogromni administrativni aparat.

Prema podacima sa službene stranice Agencije za državnu službu BiH, broj državnih službenika iznosi 3887, a prema službenim zvanjima, ministara i pomoćnika direktora je 211, šefova unutarnjih jedinica 666, stručnih savjetnika 1234, tajnika 19, tajnika s posebnim zadatkom 56, stručnih savjetnika 710 te viših stručnih suradnika 991. Kad se vide ove brojke, za očekivati bi bilo da državni aparat besprijekorno radi, ali smo svi svjedoci kako to nije slučaj.

Više žena

Gledajući podatke prema spolovima, muškaraca je u državnim institucijama 1813 ili 47 posto, dok su istodobno u ovim institucijama zaposlene 2074 žene, odnosno 53 posto. Sudeći prema ovim podacima, ne može se primijetiti kako postoji diskriminacija zbog spola prilikom zapošljavanja, barem kada su u pitanju državne institucije. Zanimljiva je i nacionalna struktura zaposlenih.

Prema podacima Agencije za državnu službu BiH, od 3887 zaposlenih, Bošnjaka je 1714, odnosno 44 posto. Srba je 1366 ili 35 posto te Hrvata samo 706 ili 18 posto. Državnih službenika koji se izjašnjavaju kao ostali je dva posto ili 83, dok je 18 onih koji se nisu izjasnili za bilo koju nacionalnost. I ovdje se vidi kako su Hrvati apsolutno nejednakopravni u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, ali je to pitanje o kojem se rijetko govori. Ove brojke vjerojatno bi bile i veće da se politički predstavnici Srba i Hrvata konstantno ne odupiru idejama prebacivanja novih nadležnosti na državnu razinu, na čemu uporno rade bošnjački politički predstavnici zajedno s predstavnicima međunarodne zajednice u BiH.

Pitanje nadležnosti

Sve glasnije mogu se čuti zahtjevi, osobito iz Banje Luke, kako je potrebno oduzete nadležnosti vratiti entitetima, a što bi u konačnici dovelo do smanjenja državne administracije.

Ipak, teško je očekivati kako će se to dogoditi u bližoj budućnosti tako da je realno predvidjeti kako će, u najboljem slučaju, broj državnih službenika u budućnosti ostati na istoj razini, a vrlo je vjerojatno da će i rasti.

Samo je pitanje koliko će država biti u mogućnosti sve to isfinancirati jer ni jedan sustav u kojem je država najbolji i najpoželjniji poslodavac nije dugo trajao niti je mogao dugoročno opstati piše Večernji List BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari