Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Bez našeg života i primjera riječi koje govorimo mogu biti prazne i bez značenja

Objavljeno

na

Foto: Sisačka biskupija

Antunovo u Voloderu

Župa sv. Antuna Padovanskog u Voloderu svečano je u srijedu, 13. lipnja proslavila blagdan svog zaštitnika.

Svečano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s desetak svećenika, dekanom Kutinskog dekanata vlč. Ivanom Benkovićem i domaćim župnikom vlč. Nikolom Majcenom, a služio je đakon Hrvoje Zovko.

Prije mise biskup je blagoslovio je novouređenu župnu dvoranu čije je uređenje vlastitom ušteđevinom financirao dugogodišnji orguljaš ove župe g. Ivan Matijaš.

U prepunoj voloderskoj crkvi okupili su se brojni župljani, kao i štovatelji sv. Antuna iz Moslavačkog kraja. Na početku slavlja biskupa i sve okupljene vjernike, među kojima i gradonačelnika Grada Popovače Josipa Miškovića pozdravio je župnik Majcen.

U homiliji biskup je istaknuo više značajki ovog velikog „sveca svega svijeta“ Antuna Padovanskoga: bio je glasoviti propovjednik i zato je proglašen naučiteljem Crkve, poznat je po mnogim čudesima koja je Bog činio po njemu, a zbog uvjerljivosti i uspjeha u propovijedanju, osobito poganima koji su se na njegovu riječ obraćali, zvali su ga maljem heretika. „Svetac je poznavao Sveto Pismo, Riječ Božju koju je tumačio i propovijedao, no njegove su riječi kako je ‘riječ živa samo kad život govori’.

Bez našeg života i primjera riječi koje govorimo mogu biti prazne i bez značenja. To promatraju djeca i ona ne uče od roditelja i učitelja samo znanje koje se prenosi riječima, već više od toga oni promatraju njihovo ponašanje i ako život ne svjedoči, riječi nisu dovoljne.

Tako smo i mi pozvani da naš život govori“, istaknuo je biskup te se spomenuo svojih dvadeset godina kako podjeljuje sakrament sv. Potvrde, što je upravo završio ove godine. On često, rekao je, kaže roditeljima i kumovima, koji žele darivati svoju djecu tom prigodom, kako je najveći dar koji im mogu dati – njihov primjer kršćanskog života. „Jer djeca su slaba, premda obećavaju živjeti po vjeri, ona to ne mogu bez pomoći starijih. I mi smo svi zato odgovorni da ih vodimo, da im pokažemo svojim primjerom i životom da je vjera nešto lijepo, da smo mi Bogu vjerni, da volimo Crkvu, pa će i oni slijediti naš primjer“.

U nastavku govoreći o čudima sv. Antuna biskup biskup je podsjetio kako je jednom prilikom htio u Riminiju propovijedati na trgu, ali ga slušatelji nisu željeli slušati pa je otišao na obalu mora i propovijedao ribama. „Ribe su se okupile u velikom broju i digle glave iz vode i slušale ga.

Kad su to vidjeli stanovnici toga grada, obratili su se i slušali su sveca. Drugom jednom zgodom počela je na trgu gdje je govorio padati jaka kiša. On je obećao da neće pokisnuti oni koji ostanu uz njega i doista je kiša pljuštala sve oko njih, a oni su ostali suhi. Slično smo i mi, rekao je biskup, danas doživjeli.

Ušli smo u dvoranu koju je trebalo blagosloviti po jakoj kiši. A on je ispripovjedio svećenicima baš to čudo i kako će on zamoliti svetog Antuna da zapovjedi kiši da stane. I stvarno je kiša prestala te su u procesiji mogli, bez kišobrana doći do crkve, dapače i sunce je svanulo.

Netko će reći da je to slučajno, no pitanje je kako gledamo na stvari i događaje. Ništa nije slučajno, sve oko nas je veliko čudo Božje za koje neprestano trebamo zahvaljivati Bogu: i vrijeme, i naši bližnji, i događaji kojima nas Bog uči i dobru i zlu, ali uvijek se brine za nas kao dobri Otac“, ustvrdio je biskup.

Govoreći o sv. Antunu kao „malju heretika“ biskup je pojasnio kako to znači da je obraćao svojim propovijedima i životom mnoge krivovjerce i pogane. „Ne samo da ih razuvjerio u njihovim krivim vjerovanjima nego je i ‘satro’ njihova zastranjenja. To danas ne zvuči lijepo, ali je potrebno. I mi živimo danas u ‘vremenu pogana’, kako je u Starom zavjetu često vidljivo kad proroci navješćuju da će proći ‘vremena pogana’ i nadvladati oni koji vjeruju u jedinoga Boga i koji su mu vjerni.

Na žalost kad gledamo kakvih sve ima političara u našem narodu, koji žele narodu koji je 87% katolički, nametati nevjeru i razne tobožnje eksperimentalne odgoje, a da bi zapravo preodgajali našu djecu i mlade i odvodili ih od Krista i Crkve, tada se i mi molimo da već jednom prođu ta vremena pogana.

Zagovor svetog Antuna neka nam u tome pomogne, neka on svojim primjerom i svojom molitvom pomogne da i sami budemo hrabri navjestitelji Krista, riječima i još više životom, da vjerujemo u čudesa Božje ljubavi i da i po nama Bog prema našim bližnjima pokaže čudesa svoje ljubavi, da razbijamo zablude i hodimo u istini, boreći se osobito za mlade da ne zastrane, da se ne izgube, da ne odu iz Domovine, da budu nositelji budućnosti Crkve i naroda“, zaključio je biskup.

Na misi je sudjelovao velik broj djece iz osnovne škole, zajedno sa svojim učiteljima, a pjevao je župni zbor uz orguljašku pratnju mo. vlč. Roberta Jakice.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Mole se Hrvatu fra Augustinu za rješenje političke krize

Objavljeno

na

Objavio

U jeku velike krize u Venezueli narod se moli za zagovor pokojnog hrvatskog misionara fra Augusitna Augustinovića

Prema informaciji Radio Marie Venezuele ovih se dana u župama Capaya, Caucagu i Carizal posebno zaziva ime “malenoga”(niskog rasta) fratra iz bosanske Posavine, jer politička  kriza u Venezueli  poprima sve veće obrise, a narod ovog dijela Venezuele još uvijek pamti njegova svetačka djela i već ga sada smatraju svecem.

U jeku političke krize u Venezueli ondašnji se narod ponovno prisjetio fra Augustina(Ante) Augstinovića, franjevca misionara iz Bosanske Posavine ( rođen 1917. godine u Prijedoru kod Brčkog), koji je davne 1951. godine napustio mjesto profesora Novoga zavjeta u Jeruzalemu i otišao u Venezuelu i tamošnje župe propovijedati Isusa Krista. Njegovo ime ovih se dana često spominje u molitvi  napisanoj 1997. godine, kada je i započeo postupak proglašenja Slugom Božjim od strane tamošnjeg ordinarija.

Naime, sam je fra Augustin u Venezueli proveo 47 godina, a tamo je i umro na glasu svetosti 1998. godine. Uz plodan pastoralni rad (župnikom je u 47 godina bio u tri župe), podizao je škole, bolnice, domove, brinuo se o časnim sestrama, a posebno je poznat po svom književnom i znanstveno-teološkom radu, ali i kao jedan od pokretača malog tečaja kršćanstva  “Cursillo” u Venezueli..

Napisao je veliki broj djela na španjolskom jeziku, a na hrvatski jezik do sada su mu prevedene dvije knjige priča “ Priče iz doline” i “Od obale… do obale”.

Fra Augustin

Fra Augustin

U znanstveno-teološkom smislu posebno mu je cijenjeno djelo “Povijest Isusova”, koje je prevedeno na 32 strana jezika. Izvorno je pisano na španjolskom, a autor ga je osobno preveo na hrvatski jezik. Nekoliko originalnih fra Augustinovih djela na španjolskom jeziku  nalazi se u Republici Hrvatskoj, a u pripremi je i i drugo prošireno izdanje knjige “Malenošću do nebeskih visina”, koja govori o njemu.

Prema informaciji Radio Marie Venezuele ovih se dana u župama Capaya, Caucagu i Carizal posebno zaziva ime “malenoga”(niskog rasta) fratra iz bosanske Posavine, jer politička  kriza u Venezueli  poprima sve veće obrise, a narod ovog dijela Venezuele još uvijek pamti njegova svetačka djela i već ga sada smatraju svecem. Molitva koju mole prevedena je i na hrvatski te glasi:

“Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu,

daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju,

te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, o. Augustina Augustinovića,

koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe

i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu,

svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro

i rješenje političke krize u našoj Venezueli

i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije,

daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja.

Amen.”

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Obilježena druga godišnjica smrti prof. Ivančića: Bio je veoma uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista

Objavljeno

na

Objavio

U povodu druge godišnjice smrti prof. dr. sc. Tomislava Ivančića (30. studeni 1938. – 17. veljače 2017.) Matična vrhovna uprava Zajednice Molitva i Riječ i Centar za bolji svijet priredili su u subotu, 16. veljače okrugli stol s temom „Život i djelo Tomislava Ivančića – model i uzor evangelizacije u Crkvi i društvu“.

U dupkom punoj dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta uz članove obitelji prof. Ivančića, okupili su se i članovi Zajednice Molitva i Riječ pristigli iz cijele Hrvatske i europskih zemalja. Događaj je bio prigoda u prvom redu putem osobnih svjedočanstva podsjetiti se na ulogu koju je prof. Ivančić imao u evangelizaciji, ali i u pokoncilskim gibanjima Crkve u Hrvata.

Sisački biskup Vlado Košić progovorio je o prof. Ivančiću kao njegov student, ali je odlazio i na vjeronauk u Frankopansku, a sudjelovao je i na nekoliko seminara. „Bio je pojava novosti, zanosa, duhovne obnove koju je trebala ta populacija studenata i jednu svjesnu vjeru koju su pronašli u tom druženju i stilu duhovnosti“. Kasnije, kad je postao asistent susretao ga je kao mlađi kolega na KBF-u gdje je prof. Ivančić bio dekan.

Bio je uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista, ali je bio i jednostavan i dobar čovjek pun vjere koju je sam nosio sa svim žarom i pameti srca predavao drugima. Bio je doista svjedok, jer govorio je iz osobnog iskustva, a ne iz naučenog znanja.

Njegove riječi su bile proživljene, bile su uvjerljive i čovjek ga je mogao i želio slijediti. Bio je privlačan, mamio je mlade, ali i starije. Govorio je o Isusu živome, o Bogu živome. Bio je nadasve čovjek pristupačan, uvijek blag, nasmiješen, pronicljiv. S njime se moglo razgovarati, imao je uho za čovjeka, bio je bliz ljudima, možda zato jer je uvijek bio bliz Bogu. Da, bio je bliz Bogu i ljudima, i zato je njegova evangelizacija bila svjedočanstvo koje je pozivalo, privlačilo i ohrabrivalo, rekao je biskup Košić, te zaključio „neka i dalje govori svima nama danas.

Hvala mu na svemu što nam je darovao, svakome od nas i svima Crkvi, i Božjem narodu. Hvala mu i za sve što je pridonio našem hrvatskom narodu za koji se borio da bude bolji, da bude Božji“.

O njegovu utjecaju na svećenike progovorio je vlč. Ivan Jurić. „Znam ga kao velikoga duhovnika hrvatskoga naroda, voditelja duhovnih obnova i duhovnih vježbi. Pokazao je kako doći do Boga, kako s Bogom uspostaviti kontakt i osjetiti da je on tako jednostavan, blizu“. Sam u njegovim knjigama traži nadahnuće, jer je iza njega ostalo puno toga. „Imamo puno toga, puno njegove baštine koju nam je ostavio, i danas nakon dvije godine i ja mu osobno zahvaljujem, vjerujem da to i svi vi ovdje prisutni“ rekao je.

Svoje svjedočanstvo na putu obraćenja izrekao je fr. Ivan Dominik Iličić, OP. On je kao student farmacije počeo odlaziti na kateheze četvrtkom. „Išao sam četvrtkom na susrete i prakticirao stvari koje je on govorio. Kad je govorio o svom iskustvu Boga osjećao sam da su to žive riječi.“ U ovoj prigodi je ukazao i na zanimljivu poveznicu. „Prof. ivančić je jedan od najboljih propovjednika kroz kojega je živa Božja riječ doticala druge ljude i to je crpio iz kontemplacije, a dominikanska karizma je kontemplacija i akcija, tj. biti u studiju i molitvi gdje osluškuješ poticaje za akciju, propovijedanje. Stoga vidim i dominikansku karizmu u životu Tomislava Ivančića, a onda je njegova karizma itekako je moguća u mom životu“.

Potom se okupljenima obratio doc. dr. sc. Tomislav Kovač, jedan o Ivančićevih nasljednika na mjestu pročelnika Katedre fundamentalne teologije KBF-a, koji je bio i njegov student.

Govoreći o njemu kao modelu i uzoru evangelizacije, između ostaloga je naglasio: „bio je duboko ukorijenjen u vjeru i uvjeren i vjeru u Isusu Krista a to je prvi stup evangelizacije. Nadalje, doživio sam ga kao osobu koja nije bila isključiva.

Bio je spreman razgovarati sa svima: kolegama teolozima, s laicima, sa protestantima, pripadnicima drugih vjeroispovijesti, s ateistima, svi su ga jako cijenili. Imao je čvrst i kritički stav prema Crkvi, osobito prema hijerarhiji Crkve koju je iznimno poštivao, ali ju nije idealizirao, bio je svjestan manjkavosti od svjedočanstva do nekih struktura.

Tražio je kriterij autentičnosti življenja kršćanske vjere i kod svećenika i kod vjernika laika, nije se temeljio na autoritetu službe nego na autentičnost življenja vjere“. Spomenuo je i kako je imao povjerenje u vjernike laike i rado s njima surađivao. K tomu „zračio je sigurnošću i mirom, imao je nevjerojatnu sposobnost smirivanja ljudi.

Imao je i sposobnost slušanja, nije puno govorio u privatnim razgovorima, nije nametao svoje odgovore, ali je govorio dovoljno da čovjek sam donese svoj sud svoju odluku. Što znači da je poštivao ljudsku slobodu a kroz to ljudsko dostojanstvo.“ Posebno je naglasio da prof. Ivančić nije vezivao ljude za sebe, već ih upućivao za Kristom. „U njemu nalazimo glavne odlike evangelizacije i evangelizatora: bio je siguran u vjeri, spreman svjedočiti, nije bio isključiv, bio je kritičan, pa i samokritičan, ali je uvijek bio pozitivan i poticao da se ide dalje. Bio je otvoren za dijalog, suradnju, a povrh svega čovjek duboke molitve“, rekao je Kovač.

Svoja svjedočanstva izreklo je i nekoliko članova Zajednice Molitva i Riječ, a program je bio obogaćen audio i video materijalom snimljenim na predavanjima i seminarima prof. Ivančića.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari