Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Bez našeg života i primjera riječi koje govorimo mogu biti prazne i bez značenja

Objavljeno

na

Foto: Sisačka biskupija

Antunovo u Voloderu

Župa sv. Antuna Padovanskog u Voloderu svečano je u srijedu, 13. lipnja proslavila blagdan svog zaštitnika.

Svečano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s desetak svećenika, dekanom Kutinskog dekanata vlč. Ivanom Benkovićem i domaćim župnikom vlč. Nikolom Majcenom, a služio je đakon Hrvoje Zovko.

Prije mise biskup je blagoslovio je novouređenu župnu dvoranu čije je uređenje vlastitom ušteđevinom financirao dugogodišnji orguljaš ove župe g. Ivan Matijaš.

U prepunoj voloderskoj crkvi okupili su se brojni župljani, kao i štovatelji sv. Antuna iz Moslavačkog kraja. Na početku slavlja biskupa i sve okupljene vjernike, među kojima i gradonačelnika Grada Popovače Josipa Miškovića pozdravio je župnik Majcen.

U homiliji biskup je istaknuo više značajki ovog velikog „sveca svega svijeta“ Antuna Padovanskoga: bio je glasoviti propovjednik i zato je proglašen naučiteljem Crkve, poznat je po mnogim čudesima koja je Bog činio po njemu, a zbog uvjerljivosti i uspjeha u propovijedanju, osobito poganima koji su se na njegovu riječ obraćali, zvali su ga maljem heretika. „Svetac je poznavao Sveto Pismo, Riječ Božju koju je tumačio i propovijedao, no njegove su riječi kako je ‘riječ živa samo kad život govori’.

Bez našeg života i primjera riječi koje govorimo mogu biti prazne i bez značenja. To promatraju djeca i ona ne uče od roditelja i učitelja samo znanje koje se prenosi riječima, već više od toga oni promatraju njihovo ponašanje i ako život ne svjedoči, riječi nisu dovoljne.

Tako smo i mi pozvani da naš život govori“, istaknuo je biskup te se spomenuo svojih dvadeset godina kako podjeljuje sakrament sv. Potvrde, što je upravo završio ove godine. On često, rekao je, kaže roditeljima i kumovima, koji žele darivati svoju djecu tom prigodom, kako je najveći dar koji im mogu dati – njihov primjer kršćanskog života. „Jer djeca su slaba, premda obećavaju živjeti po vjeri, ona to ne mogu bez pomoći starijih. I mi smo svi zato odgovorni da ih vodimo, da im pokažemo svojim primjerom i životom da je vjera nešto lijepo, da smo mi Bogu vjerni, da volimo Crkvu, pa će i oni slijediti naš primjer“.

U nastavku govoreći o čudima sv. Antuna biskup biskup je podsjetio kako je jednom prilikom htio u Riminiju propovijedati na trgu, ali ga slušatelji nisu željeli slušati pa je otišao na obalu mora i propovijedao ribama. „Ribe su se okupile u velikom broju i digle glave iz vode i slušale ga.

Kad su to vidjeli stanovnici toga grada, obratili su se i slušali su sveca. Drugom jednom zgodom počela je na trgu gdje je govorio padati jaka kiša. On je obećao da neće pokisnuti oni koji ostanu uz njega i doista je kiša pljuštala sve oko njih, a oni su ostali suhi. Slično smo i mi, rekao je biskup, danas doživjeli.

Ušli smo u dvoranu koju je trebalo blagosloviti po jakoj kiši. A on je ispripovjedio svećenicima baš to čudo i kako će on zamoliti svetog Antuna da zapovjedi kiši da stane. I stvarno je kiša prestala te su u procesiji mogli, bez kišobrana doći do crkve, dapače i sunce je svanulo.

Netko će reći da je to slučajno, no pitanje je kako gledamo na stvari i događaje. Ništa nije slučajno, sve oko nas je veliko čudo Božje za koje neprestano trebamo zahvaljivati Bogu: i vrijeme, i naši bližnji, i događaji kojima nas Bog uči i dobru i zlu, ali uvijek se brine za nas kao dobri Otac“, ustvrdio je biskup.

Govoreći o sv. Antunu kao „malju heretika“ biskup je pojasnio kako to znači da je obraćao svojim propovijedima i životom mnoge krivovjerce i pogane. „Ne samo da ih razuvjerio u njihovim krivim vjerovanjima nego je i ‘satro’ njihova zastranjenja. To danas ne zvuči lijepo, ali je potrebno. I mi živimo danas u ‘vremenu pogana’, kako je u Starom zavjetu često vidljivo kad proroci navješćuju da će proći ‘vremena pogana’ i nadvladati oni koji vjeruju u jedinoga Boga i koji su mu vjerni.

Na žalost kad gledamo kakvih sve ima političara u našem narodu, koji žele narodu koji je 87% katolički, nametati nevjeru i razne tobožnje eksperimentalne odgoje, a da bi zapravo preodgajali našu djecu i mlade i odvodili ih od Krista i Crkve, tada se i mi molimo da već jednom prođu ta vremena pogana.

Zagovor svetog Antuna neka nam u tome pomogne, neka on svojim primjerom i svojom molitvom pomogne da i sami budemo hrabri navjestitelji Krista, riječima i još više životom, da vjerujemo u čudesa Božje ljubavi i da i po nama Bog prema našim bližnjima pokaže čudesa svoje ljubavi, da razbijamo zablude i hodimo u istini, boreći se osobito za mlade da ne zastrane, da se ne izgube, da ne odu iz Domovine, da budu nositelji budućnosti Crkve i naroda“, zaključio je biskup.

Na misi je sudjelovao velik broj djece iz osnovne škole, zajedno sa svojim učiteljima, a pjevao je župni zbor uz orguljašku pratnju mo. vlč. Roberta Jakice.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Velika Gospa, Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo

Objavljeno

na

Objavio

Blagdan je Velike Gospe. Na tisuće vjernika i hodočasnika pohode najveća marijanska svetišta.

Blagdan Velike Gospe (Uznesenje Blažene Djevice Marije) koji se slavi 15. kolovoza je jedan od najvećih blagdana katoličke crkve. Velika Gospa posebno se svečano obilježava u hrvatskom puku diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Vjernici se u mnogim župama pripremaju za ovaj blagdan kroz svete mise koje se u narodu zovu devetnice.

U Hrvatskoj su najpoznatija svetišta Marija Bistrica i Sinj koja svake godine privuku tisuće i tisuće vjernika na hodočašće. U Hercegovini se također slavi u mnogim župama a najpoznatije je svetište na Širokom Brijegu te Posušju. Naravno treba spomenuti i Međugorje koje također privlači veliki broj hodočasnika.

Tradicionalno se održavaju procesije te mise uočnice večer prije blagdana.

Posebno svečano ovih dana je u Hercegovini, gdje se Velika Gospa slavi u najstarijem marijanskom svetištu u Širokom Brijegu. Također blagdan Velike Gospe slavi se i u Posušju, Međugorju, Nevesinju, Hrasnu, župi Seonica i Prisoje u duvanjskom kraju, potom Čitluku, Trebižatu, Rami…

Prema katoličkoj teologiji Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom, a nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je dogmom papa Pio XII, 1. studenog 1950.

Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Mnogi crkveni oci i sveci, poput svetog Bernarda i svetog Antuna Padovanskoga, kroz stoljeća su razmatrali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo, njezinom rođenju za život vječni. Od petoga stoljeća kršćani slave završetak Marijina zemaljskog života zbog njezina posebnog dioništva u životu i djelovanju Isusa, našeg Spasitelja.

Marija uzeta tijelom i dušom u nebesku slavu znak je nade Crkvi na putu zemaljskom, kako to ističe današnje Predslovlje: “Danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života”.

Sveci su iskazivali posebnu ljubav prema Mariji

Sveti Bernard, sveti Franjo Saleški, sveti Ivan don Bosco, sveti Maksimilijan Kolbe i brojni sveci svih vremena smatrali su pobožnost prema blaženoj djevici Mariji jednom od najvećih tajna kršćanske vjere i pravom milošću. Oni su velikom revnošću poticali kršćanski puk na pravu pobožnost prema Mariji, koja izlazi iz srca, smatrajući da će to obogatiti na neslućeni način njihovu vjeru i olakšati put čovjeka prema konačnom cilju: vječni spas čovjeka.

Tako jedan od najvećih svetaca marijanske pobožnosti, sveti Ljudevit Montfortski (čiji redovnici imaju prekrasan novi samostan u Blatu, Zagreb) piše nadahnuto:

“Nema, niti će ikada biti ikojeg stvora u kojem bi Bog bio veći, izuzevši sama sebe i u samom sebi, nego što je u božanskoj Mariji, ne izuzevši tu ni blaženike, ni kerubine pa i najviše serafe, ni u samome nebu! Marija je Božji Raj i njegov neizrecivo lijepi svijet, u koji je Božji Sin ušao da čini čudesa, da ga čuva i da u njemu uživa. On je stvorio jedan svijet za čovjeka – putnika, i to je ovaj u kojemu mi stanujemo; stvorio je jedan svijet za čovjeka-blaženika, i to je nebo; ali on je stvorio i jedan drugi svijet za se i nadjenuo mu ime Marija: svijet nepoznat skoro svim smrtnicima na zemlji i neshvatljiv također svim anđelima i blaženicima koji se nalaze u nebu, i koji – gledajući zadivljeno Boga tako visoko i tako daleko od svih njih, tako odijeljena i tako sakrivena u svome svijetu, u božanskoj Mariji, danju i noću kliču: Svet, Svet, Svet!“

Uočnica u Širokom Brijegu
Uočnica u Širokom Brijegu

Hrvatska – marijanska zemlja

Među brojnim zemljama u svijetu naša domovina Hrvatska poznata je po nesebičnom predanju i zagovoru katoličkih Hrvata blaženoj djevici Mariji.

Vjerni hrvatski puk se stoljećima od Konavala preko Istre, sjevera Hrvatske do Srijema, od Bosne i Hercegovine i svakog mjesta gdje su živjeli i žive Hrvati katolici sa predanom pobožnošću utjecao blaženoj djevici Mariji.

Zbog toga je Marija i dobila u narodu ime „najvjernija odvjetnica Hrvata“.

svetista-gospa-562x500_F
Neka od svetišta Velike Gospe u BiH

Hrvati vjeruju u veliku pomoć nebeske Majke tijekom svih stoljeća boravka na ovim prostorima i uvjereni su u njezinu pomoć i zagovor u mnogim teškom trenucima njihove povijesti od bitaka sa Turcima (Sinj, Sisak) do novijih vremena i pobjedničkog Domovinskog rata.

Zbog toga hrvatski narod sa ljubavlju i pobožnošću slavi marijanske blagdane, a posebno ovaj današnji – Uznesenje blažene Djevice Marije.
S tom nadom hrvatski katolici se danas uzdaju u Marijin majčinski zagovor ljubavi i vjeru ne samo u bolju ovozemaljsku budućnost, već da će nakon ovog prolaznog života biti na istom mjestu gdje je njihova „najvjernija odvjetnica“.

Hrvatska marijanska prošteništa danas su puna hodočasnika i vjernika, raspjevana i u molitvi. Njihov broj je toliki da bi nedostajalo papira nabrojiti ih, ali evo nekih najpoznatijih: Zagreb-Remete, Marija Bistrica, Sinj, Trsat, Banja Luka – Marija Zvijezda, Komušina (BiH), Olovo (BiH), Zemun (Srbija), Perast (Crna Gora) i brojna druga.

Himna Širokobriješkoj Gospi “Blagoslovi sive krše” koju je napisao fra Lucijan Kordić izvodi župni zbor župe Široki Brijeg srpanj 1990.g:

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Zavjetna molitva Širokobriješkoj Gospi

Objavljeno

na

Objavio

Zaštitnice naša, Kraljice mira, Majko Božja Marijo!

Evo nas pred tobom u tvome svetištu da tebi posvetimo sebe i svoje obitelji; da te zamolimo za pomoć i zaštitu, za naš život i rad.

Molimo te, Majko Božja, da budeš majka naša i naša zaštitnica, da nam isprosiš čvrstoću u vjeri i ustrajnost u dobru.

Čuvaj vjeru našeg naroda i njegovu odanost svetoj Crkvi, nauči nas ljubiti tvoga sina Isusa.

Pruži nam ruku pomoćnicu. Daruj nam mladih i svetih svećenika da čuvaju ovo svetište.

Daj nam snage da nastavimo put naših starih: put vjere u Boga, put čovjekoljublja, put mira, put tvoj i tvoga Sina.
Amen!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari