Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Bez našeg života i primjera riječi koje govorimo mogu biti prazne i bez značenja

Objavljeno

na

Foto: Sisačka biskupija

Antunovo u Voloderu

Župa sv. Antuna Padovanskog u Voloderu svečano je u srijedu, 13. lipnja proslavila blagdan svog zaštitnika.

Svečano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s desetak svećenika, dekanom Kutinskog dekanata vlč. Ivanom Benkovićem i domaćim župnikom vlč. Nikolom Majcenom, a služio je đakon Hrvoje Zovko.

Prije mise biskup je blagoslovio je novouređenu župnu dvoranu čije je uređenje vlastitom ušteđevinom financirao dugogodišnji orguljaš ove župe g. Ivan Matijaš.

U prepunoj voloderskoj crkvi okupili su se brojni župljani, kao i štovatelji sv. Antuna iz Moslavačkog kraja. Na početku slavlja biskupa i sve okupljene vjernike, među kojima i gradonačelnika Grada Popovače Josipa Miškovića pozdravio je župnik Majcen.

U homiliji biskup je istaknuo više značajki ovog velikog „sveca svega svijeta“ Antuna Padovanskoga: bio je glasoviti propovjednik i zato je proglašen naučiteljem Crkve, poznat je po mnogim čudesima koja je Bog činio po njemu, a zbog uvjerljivosti i uspjeha u propovijedanju, osobito poganima koji su se na njegovu riječ obraćali, zvali su ga maljem heretika. „Svetac je poznavao Sveto Pismo, Riječ Božju koju je tumačio i propovijedao, no njegove su riječi kako je ‘riječ živa samo kad život govori’.

Bez našeg života i primjera riječi koje govorimo mogu biti prazne i bez značenja. To promatraju djeca i ona ne uče od roditelja i učitelja samo znanje koje se prenosi riječima, već više od toga oni promatraju njihovo ponašanje i ako život ne svjedoči, riječi nisu dovoljne.

Tako smo i mi pozvani da naš život govori“, istaknuo je biskup te se spomenuo svojih dvadeset godina kako podjeljuje sakrament sv. Potvrde, što je upravo završio ove godine. On često, rekao je, kaže roditeljima i kumovima, koji žele darivati svoju djecu tom prigodom, kako je najveći dar koji im mogu dati – njihov primjer kršćanskog života. „Jer djeca su slaba, premda obećavaju živjeti po vjeri, ona to ne mogu bez pomoći starijih. I mi smo svi zato odgovorni da ih vodimo, da im pokažemo svojim primjerom i životom da je vjera nešto lijepo, da smo mi Bogu vjerni, da volimo Crkvu, pa će i oni slijediti naš primjer“.

U nastavku govoreći o čudima sv. Antuna biskup biskup je podsjetio kako je jednom prilikom htio u Riminiju propovijedati na trgu, ali ga slušatelji nisu željeli slušati pa je otišao na obalu mora i propovijedao ribama. „Ribe su se okupile u velikom broju i digle glave iz vode i slušale ga.

Kad su to vidjeli stanovnici toga grada, obratili su se i slušali su sveca. Drugom jednom zgodom počela je na trgu gdje je govorio padati jaka kiša. On je obećao da neće pokisnuti oni koji ostanu uz njega i doista je kiša pljuštala sve oko njih, a oni su ostali suhi. Slično smo i mi, rekao je biskup, danas doživjeli.

Ušli smo u dvoranu koju je trebalo blagosloviti po jakoj kiši. A on je ispripovjedio svećenicima baš to čudo i kako će on zamoliti svetog Antuna da zapovjedi kiši da stane. I stvarno je kiša prestala te su u procesiji mogli, bez kišobrana doći do crkve, dapače i sunce je svanulo.

Netko će reći da je to slučajno, no pitanje je kako gledamo na stvari i događaje. Ništa nije slučajno, sve oko nas je veliko čudo Božje za koje neprestano trebamo zahvaljivati Bogu: i vrijeme, i naši bližnji, i događaji kojima nas Bog uči i dobru i zlu, ali uvijek se brine za nas kao dobri Otac“, ustvrdio je biskup.

Govoreći o sv. Antunu kao „malju heretika“ biskup je pojasnio kako to znači da je obraćao svojim propovijedima i životom mnoge krivovjerce i pogane. „Ne samo da ih razuvjerio u njihovim krivim vjerovanjima nego je i ‘satro’ njihova zastranjenja. To danas ne zvuči lijepo, ali je potrebno. I mi živimo danas u ‘vremenu pogana’, kako je u Starom zavjetu često vidljivo kad proroci navješćuju da će proći ‘vremena pogana’ i nadvladati oni koji vjeruju u jedinoga Boga i koji su mu vjerni.

Na žalost kad gledamo kakvih sve ima političara u našem narodu, koji žele narodu koji je 87% katolički, nametati nevjeru i razne tobožnje eksperimentalne odgoje, a da bi zapravo preodgajali našu djecu i mlade i odvodili ih od Krista i Crkve, tada se i mi molimo da već jednom prođu ta vremena pogana.

Zagovor svetog Antuna neka nam u tome pomogne, neka on svojim primjerom i svojom molitvom pomogne da i sami budemo hrabri navjestitelji Krista, riječima i još više životom, da vjerujemo u čudesa Božje ljubavi i da i po nama Bog prema našim bližnjima pokaže čudesa svoje ljubavi, da razbijamo zablude i hodimo u istini, boreći se osobito za mlade da ne zastrane, da se ne izgube, da ne odu iz Domovine, da budu nositelji budućnosti Crkve i naroda“, zaključio je biskup.

Na misi je sudjelovao velik broj djece iz osnovne škole, zajedno sa svojim učiteljima, a pjevao je župni zbor uz orguljašku pratnju mo. vlč. Roberta Jakice.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

22. kolovoza – Blažena Djevica Marija Kraljica

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakog mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe.

U nizu velikih i vjernicima dragih ljetnih marijanskih blagdana danas slavimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu. Blagdan je uveo papa Pio XII. godine 1954. kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa. Po svome uznesenju Marija je postala i Kraljica neba i zemlje, a nauk o njezinom dostojanstvu kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.

Blagdan je najprije slavljen 31. svibnja, a nakon Drugog vatikanskoga sabora premješten je tjedan dana nakon Velike Gospe, zbog toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na Nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium: „Bezgrešna Djevica (…) ispunivši tijek zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.“

Naslov „kraljice“ ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo „kraljica“, već i „gospodarica“, „vojvotkinja“, pa čak i „carica“, u našem starom jeziku „cesarica“. Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? – Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina Bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže „da Bogu služiti znači kraljevati“, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je kako je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva „Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa“! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe nam u pomoć.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Dosta je mlakosti, treba nam oganj i sila Duha Svetoga

Objavljeno

na

Objavio

Proprok Jeremija je otvoreno prozivao bezvlađe, pljačku, nemoral svoga naroda. Ti prozvani su se žalili vladaru Sidkiji kako tako buni narod i slabi snagu vojske. Kriv prorok što govori istinu.

Sidkija im je odgovorio da mu oni presude jer, reče, da i on više ne vlada tim paralelnim sustavom kriminala i umreženoga zla. Možemo li u toj slici prepoznati naše vrijeme i načine života?

Često čujemo, što je najgore čak od klera, kako treba tražiti pogodno vrijeme za navještaj i govor istine? Zar nije uvijek vrijeme reći istinu i navijestiti Krista?

Što bi to Crkvu brigali politički procesi, izborne kampanje, geostrateška gibanja, ako je u pitanju nauk Isusa Krista i iznošenje poslanja Crkve? O tim dilemama na temelju Božje riječi razmatra fra Mario Knezović.

On nastavlja kako je Isus došao oganj baciti na zemlju. Taj oganj je sila Duha Svetoga. Taj oganj treba spržiti i spaliti svaki grijeh.

Taj oganj treba spaliti modele života u kojima se zlo razmahalo, a kreposti su ugušene. Taj oganj mora spaliti licemjerstvo i snagu moćnijih koji ugnjetavaju slabije.

Hoće nas se, što je strašno, kaže fra Mario, učiti korektnosti navještaja koji je bezličan i mlak. Progovorio je i o mladima koji tako olako u razvratu bace dobivene milosti kao bisere pred svinje. Vrlo poticajnu i otvorenu propovijed možete poslušati ovdje.

Fra Mario Knezović/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari