Pratite nas

Kultura

Biskup Košić: ‘Dario Kordić je zaslužio visoko mjesto u svijesti svih hrvatskih ljudi, ali i društvu’

Objavljeno

na

Foto: Branko Hrkač

“Dario je moj prijatelj, ja to ne krijem i nikada neću. Njegova žrtva, njegova vjera i njegova vedrina u trpljenju i meni je veliko nadahnuće. Potpora njegove obitelji u teškim danima i godinama za Daria njemu je bila velika utjeha i zato su svi oni za me primjer obitelji koja ostaje zajedno u dobru i zlu jer ih povezuje ljubav i molitva, pouzdanje u Boga. Nadam se da će Dario jednog dana dobiti visoko mjesto koje mu pripada u svijesti svih hrvatskih ljudi ali i u društvu jer on je to zaslužio.”, rekao je sisački biskup msgr. dr. Vlado Košić na predstavljanju knjige akademika Josipa Pečarića “Dario Kordić”.

Uz biskupa Košića knjigu su još predstavili i  autor akademik Pečarić te Zvonimir Hodak, odvjetnik i kolumnist i prof. dr. sc. Marko Tokić.

Govor biskupa Košića s predstavljanja knjige pročitajte u cijelosti:

“Daria Kordića nisam poznavao prije 2000. godine, dakle, nisam bio ni u Bosni i Hercegovini kad je tamo bjesnio rat niti u Haagu dok je on bi suđen. Upoznao sam ga zatvoru u Grazu, kada je tamo služio svoju kaznu. Pozvali su me dvojica svećenika (David Sluganović i fra Sebastijan Golenić) koji su ga išli posjetiti i pitali me, bih li ja pošao s njima. Rado sam se pridružio jer sam želio upoznati tog čovjeka o kojem sam čuo proturječne stvari. Naime, novine su pisale da je ratni zločinac, a neki su mi prijatelji govorili da on nije ništa skrivio, da je žrtva nehumanog Haaškog suda.

U nehumanost suda u Haagu nisam dvojio znajući da je on političko sredstvo moćnih koji su željeli na principu podjele krivnje pacificirati područje na kojem se prije vodio rat. Na primjer obrat u slučaju generala Gotovine i Markača pokazuje zorno kako je moguće da jedan pravorijek bude potpuno negativan, a drugi potpuno pozitivan.

Kada sam dakle prvi puta posjetio Daria Kordića – a poslije sam to učinio još šest puta – mojem iznenađenju nije bilo kraja. On je umjesto čovjeka shrvana nepravdom i teškom višegodišnjom kaznom, zračio optimizmom i neobičnom vedrinom. Umjesto da mi tješimo njega, on je tješio nas. I bio je veoma pobožan, neprestano smo govorili o Bogu, o tome kako on čini čudesa.

Jednom mi je rekao kako je ovo vrijeme u zatvoru za njega milost Božja. Ja sam prosvjedovao rekavši mu da je to ipak teška kušnja i da tu nepravdu nije Bog želio, no on me demantirao izjavom kako on ne bi bio Boga sreo da nije došao u zatvor. Tu nisam mogao ništa proturječiti, ako je on bio u to uvjeren. Sjećam se i da nam je govorio kako je on slobodniji nego mnogi ljudi koji nisu u zatvoru, jer je sloboda nutarnja, duhovna kategorija a ne fizička i tjelesna. Opet nisam mogao ništa reći protiv toga. Pomolili smo se na njegovu želju, svaki puta. On je tražio moj blagoslov i ja sam mu ga svaki put udijelio.

Znao sam koliko pati njegova supruga Venera premda ona to nije pokazivala. I njihova su djeca patila, bez oca su rasli gotovo 18 godina.

Jednom sam rekao muftiji Hasanoviću, koji me prozvao u novinama i tražio kaznu za mene što sam bio na dočeku Daria pri povratku iz zatvora, da bi se vjerojatno i on radovao kada bi neki njegov vjernik u zatvoru postao bolji vjernik. Tako sam se i ja radovao.

Tada, kada sam posjećivao Daria u zatvoru, slutio sam da on nije kriv za kaznu koju je dobio. Poslije, kad je izišao iz zatvora, ja sam sad i uvjeren da on nije kriv, da njemu kazna nije bila pravedno dana jer on nije bio ni vojnik, niti je bio na tom mjestu gdje se odlučivalo o napadu na Ahmiće, niti je bio tamo gdje se to dogodilo tako da nije mogao ni fizički počiniti nikakvo djelo. Znakovito je bilo da se ogromna kazna Blaškiću drastično smanjila u drugostupanjskoj sudskoj presudi, a Kordiću je ostala u konačnoj presudi ista, drastično velika kazna, usprkos tome što tužitelj nije imao ni jedan valjani dokaz i nakon što su oborene mnoge točke optužnice.

Od jednog sam visoko pozicioniranog muslimana /Z. Hasanbegovića/ čuo kako oni znaju da je Dario nevin ponio tuđu kaznu. Također razgovarao sam dugo jednom s Dariem i jednim uglednim odvjetnikom /Lukom Mišetićem/ koji je uvjeren da bi Dario trebao pokrenuti reviziju postupka, ali čuo sam i Daria koji ne želi da se ikoga drugog osudi, kad je već on morao ponijeti tako veliku kaznu.

Dario sada studira teologiju, želi se u svojoj vjeri utvrditi i rasti. To je bio njegov izbor koji ja poštujem. Poštujem i njegovu obitelj koja mu je uvijek davala i predstavljala veliku potporu. Oni su svi za mene veliki mučenici, žrtve političkih igara i stava da je potrebno svima koji su bili uključeni u rat u Bosni i Hercegovini presudi krivnju, misleći da se tako mogu neutralizirati mržnje. Međutim, ako se nepravde žele ispraviti novim nepravdama, mislim da se tako samo sije sjeme novih sukoba, što nije dobro niti pošteno. A to je učinio u slučaju Daria Kordića Haaški sud.

Dario je moj prijatelj, ja to ne krijem i nikada neću. Njegova žrtva, njegova vjera i njegova vedrina u trpljenju i meni je veliko nadahnuće. Potpora njegove obitelji u teškim danima i godinama za Daria njemu je bila velika utjeha i zato su svi oni za me primjer obitelji koja ostaje zajedno u dobru i zlu jer ih povezuje ljubav i molitva, pouzdanje u Boga.

Nadam se da će Dario jednog dana dobiti visoko mjesto koje mu pripada u svijesti svih hrvatskih ljudi ali i u društvu jer on je to zaslužio.”

Predstavljena knjiga akademika Josipa Pečarića: ‘DARIO KORDIĆ’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

IX. Nagradni natječaj na temu ‘Pobijeni hercegovački franjevci’

Objavljeno

na

Objavio

Želeći njegovati spomen na 66 hercegovačkih franjevaca koje su kao nevine tijekom i u poraću Drugoga svjetskog rata pobili jugokomunisti, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« na čelu s fra Miljenkom Stojićem, u suradnji s Društvom hrvatskih književnika Herceg Bosne na čelu s Ivanom Sivrićem, raspisuje Nagradni natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata za uratke iz: književnosti, glazbe, likovne kulture, povijesti, računalstva, umjetničke fotografije, videa.

Natječaj je otvoren za: djecu (pučka škola), mladež (srednja škola), odrasle (studenti i punoljetni).

Radovi (ako su tekstualni, trebaju biti napisani na računalu) neka se pošalju najkasnije do 15. prosinca 2019. na adresu: Vicepostulatura, Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg. Mogu to biti i objavljeni radovi u vremenu od zadnjih Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca. Obavezno čitko naznačiti ime i prezime, adresu, broj telefona, nadnevak rođenja te ako dotični ide u školu koju školu i koji razred, odnosno godinu, pohađa. Radovi se ne vraćaju.

Dodjeljuju se 3 nagrade za najbolje radove u kategoriji uzrasta iz nabrojenih područja koje će biti uručene na »X. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca« 4. – 7. veljače 2020. Nagrađenima se uručuju prigodna nagrada i plaketa te im se rad postavlja na portal Vicepostulature pobijeni.info (Odjek u puku – Glas o mučeništvu – Natječaj) i objavljuje u glasilu Stopama pobijenih.

Mole se sve pučke i srednje škole s hrvatskim nastavnim programom te Sveučilište u Mostaru da u nastavi povijesti spomenutih dana održe prigodno predavanje o pobijenim hercegovačkim franjevcima i povijesnom okviru u kojem se to dogodilo. Historiografija nas uči da samo na činjenicama treba graditi istinu o prošlim događajima! A Sveto pismo, pak, davno je to reklo.

Natječaj je otvoren za:

djecu (pučka škola); mladež (srednja škola); odrasle

Radovi (ako su tekstualni, trebaju biti napisani na računalu) neka se pošalju najkasnije do 15. prosinca 2019. na e-adresu [email protected] ili na poštansku adresu:

Vicepostulatura, Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg.

Mogu to biti i objavljeni radovi u vremenu od zadnjih

»Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca«.

Obavezno čitko dostaviti kratki životopis u kojemu je između ostaloga ime i prezime, adresa, broj telefona, nadnevak rođenja te ako dotični ide u školu koju školu i koji razred, odnosno godinu, pohađa.

Radovi se ne vraćaju.

Dodjeljuju se 3 nagrade za najbolje radove u kategoriji uzrasta iz nabrojenih područja koje će biti uručene na

»X. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca« 4. – 7. veljače 2020.

Nagrađenima se uručuju prigodna nagrada i plaketa te im se rad postavlja na portal Vicepostulature pobijeni.info (Odjek u puku – Glas o mučeništvu – Natječaj) i objavljuje u glasilu Stopama pobijenih.

Molimo sve pučke i srednje škole s hrvatskim nastavnim programom te Sveučilište u Mostaru da u nastavi povijesti spomenutih dana održe prigodno predavanje o pobijenim hercegovačkim franjevcima i povijesnom okviru u kojem se to dogodilo. Unaprijed hvala!

Široki Brijeg, 18. rujna 2019.

fra Miljenko Stojić, vicepostulator

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljen film Jakova Sedlara ‘3069’

Objavljeno

na

Objavio

U Domu specijalne policije u Zagrebu predstavljen je dokumentarni film Jakova Sedlara „3069“ koji se bavi suicidom među populacijom hrvatskih branitelja ratnika. Film će u sklopu Festivala domoljubnog filma „Gordan Lederer“ biti pretpremijerno prikazan u Vukovaru u sklopu svečane akademije povodom obljetnice ustrojavanja 204. vukovarske brigade 23. rujna 2019. godine.

Direktor Festivala domoljubnog filma „Gordan Lederer“ je g. Dragutin Poturica, a autor gospodin Marijan Capek koji je zahvalio redatelju Jakovu Sedlaru na odabiru FDF „Gordan Lederer“ za prezentera filma „3069“ „Izuzetna nam je čast jer ste među rijetkim hrvatskim redateljima koji iznosi istinu i samo istinu o Domovinskom ratu“ rekao je g. Capek te dodao kako je Festival domoljubnog filma nastao upravo zbog tema koje obrađuje Jakov Sedlar, i nastavio: „Previše je samoubojstava, previše nesreće i nepravde prema hrvatskim braniteljima stoga smo imali potrebu napraviti ovakav festival kako bi s istinom kroz dokumentarne i igrane filmove dali doprinos u objavljivanju istine o onom što se događalo 90-tih godina.

Nama suborcima teško pada kada jedan od nas i pomisli, a kamoli kad digne ruku na sebe. Nažalost među nama hrvatskim ratnicima nema onog tko ne poznaje nekog od suboraca koji je izvršio suicid.“ Uz zahvalu redatelju Jakovu Sedlaru g. Capek je dodao kako se nada da će Festival i dalje u Ministarstvu hrvatskih branitelja imati partnera koji će podržavati snimanje filmova s temom Domovinskog rata te najavio slijedeći film koji je u pripremi.

Redatelj Jakov Sedlar je zahvalio jer je film „3069“ prvi film koji će se prikazivati u drugoj sezoni Festivala domoljubnog filma „Gordan Lederer“. Također je zahvalio Ministarstvu hrvatskih branitelja na značajnoj pomoći projektu i ministru Medvedu koji doista puno čini za hrvatske branitelje. „Bio sam osobno prisutan kada su ga zvali oni koji su htjeli napraviti suicid i vidio sam što je taj čovjek učinio da ne dignu ruku na sebe“ rekao je g. Sedlar. Također je zahvalio svima koji su pomogli snimanje ovog te najavio novi igrani film na istu temu.

„Unatoč velikom iskustvu, a snimio sam do sada preko 80 filmova, nikada mi nije bilo toliko teško snimiti neki film kao ovaj. Naime bilo je lakše doći do ljudi no teško do njihovih priča. Kada govori brat o tome kako se ubio njegov brat, kada govori kćer ili supruga o tome kako se ubio otac ili suprug ili kada govori majka kojoj su se dva sina ubila, vjerujte koliko je njima bilo teško pričati toliko je i nama bilo teže slušati i snimati. Osam sudbina snimljenih u ovom film prikazat će dovoljno jasno o čemu se radi. Žao mi što se u Hrvatskoj o ovome ne govori dovoljno, a mišljenja sam kako društvo nije napravilo dovoljno za ovu skupinu koja je izlaz potražila dižući ruku na sebe.“ istaknuo je govoreći o samom filmu te nastavio: „Film traje 60 minuta, dvije godine se bavim ovom temom. Zahvaljujem svima onima koji svjedoče u filmu o svojim osobnim i tragedijama u obitelji.

Trebalo je puno hrabrosti za to i na svakoj premijeri pa tako i ovoj u Vukovaru zahvalit ću im. Također zahvaljujem gospođi Zorici Gregurić koja je prva podržala ovaj projekt osobno i kao predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara jer je razumjela važnost teme te da ne smijemo zaboraviti one koji su najbolji dio sebe dali za Hrvatsku“ .

Najavljene premijere filma „3069“ u nekoliko hrvatskih gradova te Kanadi i Americi donosimo redom. U Vukovaru 23. rujna u Hrvatskom domu (početak u 12:15 sati) te u Zagrebu 25. rujna u Studentskom centru (početak u 19 sati). U Rijeci film će se prikazivati 24. rujna u Dvorani Euroherc (početak u 20 sati), a u Splitu 26. rujna u Dvorani nadbiskupskog sjemeništa (početak u 19 sati). U listopadu film gostuje u Kanadi (3.10. Vancouver, Hrvatski dom) te u dva grada američke savezne države Kalifornije (5.10. San Jose, Croatian Chatolic Mission Hall i 6.10. Los Angeles).

Za grafičko oblikovanje naslovnice filma i pratećih plakata, zaslužan je mladi dizajner Max Križanić. Pozadina naslovnice su stilizirani vukovarski bijeli križevi koji simboliziraju stradanje hrvatskog naroda, koji donose kontrast tamnoj podlozi kao simbol konačnog oslobođenja u Domovinskom ratu.
Film „3069“ osim što otvara javnosti tabu temu suicida, nosi poruku i apel hrvatskim braniteljima: “Ne dižite ruku na sebe, živite unatoč tomu koliko je izabrani put težak, jer niste sami.”

Zagreb, 16. rujna 2019. godine
Zorica Gregurić, promotorica Festivala domoljubnog filma „Gordan Lederer“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari