Pratite nas

Kultura

Biskup Košić: ‘Dario Kordić je zaslužio visoko mjesto u svijesti svih hrvatskih ljudi, ali i društvu’

Objavljeno

na

Foto: Branko Hrkač

“Dario je moj prijatelj, ja to ne krijem i nikada neću. Njegova žrtva, njegova vjera i njegova vedrina u trpljenju i meni je veliko nadahnuće. Potpora njegove obitelji u teškim danima i godinama za Daria njemu je bila velika utjeha i zato su svi oni za me primjer obitelji koja ostaje zajedno u dobru i zlu jer ih povezuje ljubav i molitva, pouzdanje u Boga. Nadam se da će Dario jednog dana dobiti visoko mjesto koje mu pripada u svijesti svih hrvatskih ljudi ali i u društvu jer on je to zaslužio.”, rekao je sisački biskup msgr. dr. Vlado Košić na predstavljanju knjige akademika Josipa Pečarića “Dario Kordić”.

Uz biskupa Košića knjigu su još predstavili i  autor akademik Pečarić te Zvonimir Hodak, odvjetnik i kolumnist i prof. dr. sc. Marko Tokić.

Govor biskupa Košića s predstavljanja knjige pročitajte u cijelosti:

“Daria Kordića nisam poznavao prije 2000. godine, dakle, nisam bio ni u Bosni i Hercegovini kad je tamo bjesnio rat niti u Haagu dok je on bi suđen. Upoznao sam ga zatvoru u Grazu, kada je tamo služio svoju kaznu. Pozvali su me dvojica svećenika (David Sluganović i fra Sebastijan Golenić) koji su ga išli posjetiti i pitali me, bih li ja pošao s njima. Rado sam se pridružio jer sam želio upoznati tog čovjeka o kojem sam čuo proturječne stvari. Naime, novine su pisale da je ratni zločinac, a neki su mi prijatelji govorili da on nije ništa skrivio, da je žrtva nehumanog Haaškog suda.

U nehumanost suda u Haagu nisam dvojio znajući da je on političko sredstvo moćnih koji su željeli na principu podjele krivnje pacificirati područje na kojem se prije vodio rat. Na primjer obrat u slučaju generala Gotovine i Markača pokazuje zorno kako je moguće da jedan pravorijek bude potpuno negativan, a drugi potpuno pozitivan.

Kada sam dakle prvi puta posjetio Daria Kordića – a poslije sam to učinio još šest puta – mojem iznenađenju nije bilo kraja. On je umjesto čovjeka shrvana nepravdom i teškom višegodišnjom kaznom, zračio optimizmom i neobičnom vedrinom. Umjesto da mi tješimo njega, on je tješio nas. I bio je veoma pobožan, neprestano smo govorili o Bogu, o tome kako on čini čudesa.

Jednom mi je rekao kako je ovo vrijeme u zatvoru za njega milost Božja. Ja sam prosvjedovao rekavši mu da je to ipak teška kušnja i da tu nepravdu nije Bog želio, no on me demantirao izjavom kako on ne bi bio Boga sreo da nije došao u zatvor. Tu nisam mogao ništa proturječiti, ako je on bio u to uvjeren. Sjećam se i da nam je govorio kako je on slobodniji nego mnogi ljudi koji nisu u zatvoru, jer je sloboda nutarnja, duhovna kategorija a ne fizička i tjelesna. Opet nisam mogao ništa reći protiv toga. Pomolili smo se na njegovu želju, svaki puta. On je tražio moj blagoslov i ja sam mu ga svaki put udijelio.

Znao sam koliko pati njegova supruga Venera premda ona to nije pokazivala. I njihova su djeca patila, bez oca su rasli gotovo 18 godina.

Jednom sam rekao muftiji Hasanoviću, koji me prozvao u novinama i tražio kaznu za mene što sam bio na dočeku Daria pri povratku iz zatvora, da bi se vjerojatno i on radovao kada bi neki njegov vjernik u zatvoru postao bolji vjernik. Tako sam se i ja radovao.

Tada, kada sam posjećivao Daria u zatvoru, slutio sam da on nije kriv za kaznu koju je dobio. Poslije, kad je izišao iz zatvora, ja sam sad i uvjeren da on nije kriv, da njemu kazna nije bila pravedno dana jer on nije bio ni vojnik, niti je bio na tom mjestu gdje se odlučivalo o napadu na Ahmiće, niti je bio tamo gdje se to dogodilo tako da nije mogao ni fizički počiniti nikakvo djelo. Znakovito je bilo da se ogromna kazna Blaškiću drastično smanjila u drugostupanjskoj sudskoj presudi, a Kordiću je ostala u konačnoj presudi ista, drastično velika kazna, usprkos tome što tužitelj nije imao ni jedan valjani dokaz i nakon što su oborene mnoge točke optužnice.

Od jednog sam visoko pozicioniranog muslimana /Z. Hasanbegovića/ čuo kako oni znaju da je Dario nevin ponio tuđu kaznu. Također razgovarao sam dugo jednom s Dariem i jednim uglednim odvjetnikom /Lukom Mišetićem/ koji je uvjeren da bi Dario trebao pokrenuti reviziju postupka, ali čuo sam i Daria koji ne želi da se ikoga drugog osudi, kad je već on morao ponijeti tako veliku kaznu.

Dario sada studira teologiju, želi se u svojoj vjeri utvrditi i rasti. To je bio njegov izbor koji ja poštujem. Poštujem i njegovu obitelj koja mu je uvijek davala i predstavljala veliku potporu. Oni su svi za mene veliki mučenici, žrtve političkih igara i stava da je potrebno svima koji su bili uključeni u rat u Bosni i Hercegovini presudi krivnju, misleći da se tako mogu neutralizirati mržnje. Međutim, ako se nepravde žele ispraviti novim nepravdama, mislim da se tako samo sije sjeme novih sukoba, što nije dobro niti pošteno. A to je učinio u slučaju Daria Kordića Haaški sud.

Dario je moj prijatelj, ja to ne krijem i nikada neću. Njegova žrtva, njegova vjera i njegova vedrina u trpljenju i meni je veliko nadahnuće. Potpora njegove obitelji u teškim danima i godinama za Daria njemu je bila velika utjeha i zato su svi oni za me primjer obitelji koja ostaje zajedno u dobru i zlu jer ih povezuje ljubav i molitva, pouzdanje u Boga.

Nadam se da će Dario jednog dana dobiti visoko mjesto koje mu pripada u svijesti svih hrvatskih ljudi ali i u društvu jer on je to zaslužio.”

Predstavljena knjiga akademika Josipa Pečarića: ‘DARIO KORDIĆ’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Izišao je 25. broj glasila ‘Stopama pobijenih’

Objavljeno

na

Objavio

Stopama pobijenih

U izdanju Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« izišao je 24. broj glasila Stopama pobijenih koje donosi mnoštvo podataka o ubijenim hercegovačkim franjevcima i okolnostima u kojima se to dogodilo za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Može ga se nabaviti u župnim uredima, narudžbom od Vicepostulature, kao i na kioscima diljem Herceg Bosne. Glavni urednik je vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Na prvim stranicama glasila nalaze se vijesti o radu Vicepostulature u proteklih pola godine. Kao i obično, taj je rad bio plodonosan.

U rubrici Stratišta doneseno je izvješće fra Darinka Brkića, gvardijana na Humcu. On Provincijalatu u Mostaru piše o napadima angloameričkih zrakoplova na crkvu i samostan koji su teško oštećeni tom prilikom. Zahvaljuje Bogu da je sačuvao samostansku zajednicu od pogibije.

Fra Hadrijan Sivrić govori o svojemu »Križnom putu« i kako je izbjegao smrt zahvaljujući najvjerojatnije Moši Pijadi, uglednom jugokomunistu, koji se protivio da se ubije velika skupina svećenika u Mariboru jer bi to naštetilo ugledu samih jugokomunista. Nakon toga bili su zatvoreni u Savskoj u Zagrebu.

U četvrtom dijelu Krvavih godina, što potpisuje fra Ivo Sivrić, govori se o stanju u Hercegovini i o franjevcima za vrijeme Drugog svjetskog rata te kako su franjevci spašavali Srbe. Događalo se to u širokobriješkom kraju.

Rubrika Glas o mučeništvu navodi pismo biskupa don Petra Čule koje je pronađeno u pismohrani franjevačkog samostana na Humcu. Prosvjed je to na članak lista Sloboda pod naslovom »Još o svećenicima ustašama«.

Glas o znakovima sljedeća je rubrika koja donosi dva svjedočanstva o zadobivanju milosti po zagovoru »Širokobriških mučenika«. Ovaj put radi se o djeci.

»Pasići«, naslov je članka u rubrici Odjek u puku. Ante Kraljević ikavicom piše neka zapamćenja iz svoje mladosti.

Novi broj glasila stavlja nam pred oči i nagrađene radove na Nagradnom natječaju iz 2019. za uzrast odrasli. Na umjetnički i svjedočki način govore o pobijenim hercegovačkim franjevcima.

Fra Stanko Mabić piše o franjevcima i glazbenoj baštini crkve i samostana na Širokom Brijegu. Franjevce prikazuje kao glavne nositelje i predvoditelje glazbenih događanja od samog nastanka Širokog Brijega pa do 1945. i dalje.

Rubrika Povijesne okolnosti sastavljena je od svjedočenja jugokomuniste Bože Dubljevića pod naslovom Polog u pokretu. Između uobičajenog govora o ustrojavanju djelovanja tzv. narodnooslobodilačkog pokreta u Pologu spominje i neke franjevce.

Prijašnje brojeve glasila, u pdf obliku, moguće je pronaći na stranicama portala pobijeni.info, u poglavlju »Izdavaštvo«.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Idemo uzdignute glave, tek sad pravi boj se bije

Objavljeno

na

Objavio

Foto: fah

Mnogo je lakše pisati
kad se pobjeđuje,ali
tek sad počinje boj!
I zato:💪

IDEMO
🇭🇷🇭🇷
Idemo uzdignute glave,
tek sad pravi boj se bije,
dolaze nam one bitke prave
još hrvatski barjak se vije!

Idemo sa vjerom u Boga,
kao jedan u tom boju biti,
nema ništa svetije od toga
i sreća će nas tada zagrliti!

Idemo po naslov prvaka,
ostaviti dušu na terenu,
kad boj bije srce u junaka
i pobjede tada će da krenu.

Idemo sad u bitke nove,
oni hrabri svoju krv su lili,
da bi nama ostvarili snove,
da bi mi ovakve bitke bili!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari