Pratite nas

Kultura

Biskup Košić: ‘Dario Kordić je zaslužio visoko mjesto u svijesti svih hrvatskih ljudi, ali i društvu’

Objavljeno

na

Foto: Branko Hrkač

“Dario je moj prijatelj, ja to ne krijem i nikada neću. Njegova žrtva, njegova vjera i njegova vedrina u trpljenju i meni je veliko nadahnuće. Potpora njegove obitelji u teškim danima i godinama za Daria njemu je bila velika utjeha i zato su svi oni za me primjer obitelji koja ostaje zajedno u dobru i zlu jer ih povezuje ljubav i molitva, pouzdanje u Boga. Nadam se da će Dario jednog dana dobiti visoko mjesto koje mu pripada u svijesti svih hrvatskih ljudi ali i u društvu jer on je to zaslužio.”, rekao je sisački biskup msgr. dr. Vlado Košić na predstavljanju knjige akademika Josipa Pečarića “Dario Kordić”.

Uz biskupa Košića knjigu su još predstavili i  autor akademik Pečarić te Zvonimir Hodak, odvjetnik i kolumnist i prof. dr. sc. Marko Tokić.

Govor biskupa Košića s predstavljanja knjige pročitajte u cijelosti:

“Daria Kordića nisam poznavao prije 2000. godine, dakle, nisam bio ni u Bosni i Hercegovini kad je tamo bjesnio rat niti u Haagu dok je on bi suđen. Upoznao sam ga zatvoru u Grazu, kada je tamo služio svoju kaznu. Pozvali su me dvojica svećenika (David Sluganović i fra Sebastijan Golenić) koji su ga išli posjetiti i pitali me, bih li ja pošao s njima. Rado sam se pridružio jer sam želio upoznati tog čovjeka o kojem sam čuo proturječne stvari. Naime, novine su pisale da je ratni zločinac, a neki su mi prijatelji govorili da on nije ništa skrivio, da je žrtva nehumanog Haaškog suda.

U nehumanost suda u Haagu nisam dvojio znajući da je on političko sredstvo moćnih koji su željeli na principu podjele krivnje pacificirati područje na kojem se prije vodio rat. Na primjer obrat u slučaju generala Gotovine i Markača pokazuje zorno kako je moguće da jedan pravorijek bude potpuno negativan, a drugi potpuno pozitivan.

Kada sam dakle prvi puta posjetio Daria Kordića – a poslije sam to učinio još šest puta – mojem iznenađenju nije bilo kraja. On je umjesto čovjeka shrvana nepravdom i teškom višegodišnjom kaznom, zračio optimizmom i neobičnom vedrinom. Umjesto da mi tješimo njega, on je tješio nas. I bio je veoma pobožan, neprestano smo govorili o Bogu, o tome kako on čini čudesa.

Jednom mi je rekao kako je ovo vrijeme u zatvoru za njega milost Božja. Ja sam prosvjedovao rekavši mu da je to ipak teška kušnja i da tu nepravdu nije Bog želio, no on me demantirao izjavom kako on ne bi bio Boga sreo da nije došao u zatvor. Tu nisam mogao ništa proturječiti, ako je on bio u to uvjeren. Sjećam se i da nam je govorio kako je on slobodniji nego mnogi ljudi koji nisu u zatvoru, jer je sloboda nutarnja, duhovna kategorija a ne fizička i tjelesna. Opet nisam mogao ništa reći protiv toga. Pomolili smo se na njegovu želju, svaki puta. On je tražio moj blagoslov i ja sam mu ga svaki put udijelio.

Znao sam koliko pati njegova supruga Venera premda ona to nije pokazivala. I njihova su djeca patila, bez oca su rasli gotovo 18 godina.

Jednom sam rekao muftiji Hasanoviću, koji me prozvao u novinama i tražio kaznu za mene što sam bio na dočeku Daria pri povratku iz zatvora, da bi se vjerojatno i on radovao kada bi neki njegov vjernik u zatvoru postao bolji vjernik. Tako sam se i ja radovao.

Tada, kada sam posjećivao Daria u zatvoru, slutio sam da on nije kriv za kaznu koju je dobio. Poslije, kad je izišao iz zatvora, ja sam sad i uvjeren da on nije kriv, da njemu kazna nije bila pravedno dana jer on nije bio ni vojnik, niti je bio na tom mjestu gdje se odlučivalo o napadu na Ahmiće, niti je bio tamo gdje se to dogodilo tako da nije mogao ni fizički počiniti nikakvo djelo. Znakovito je bilo da se ogromna kazna Blaškiću drastično smanjila u drugostupanjskoj sudskoj presudi, a Kordiću je ostala u konačnoj presudi ista, drastično velika kazna, usprkos tome što tužitelj nije imao ni jedan valjani dokaz i nakon što su oborene mnoge točke optužnice.

Od jednog sam visoko pozicioniranog muslimana /Z. Hasanbegovića/ čuo kako oni znaju da je Dario nevin ponio tuđu kaznu. Također razgovarao sam dugo jednom s Dariem i jednim uglednim odvjetnikom /Lukom Mišetićem/ koji je uvjeren da bi Dario trebao pokrenuti reviziju postupka, ali čuo sam i Daria koji ne želi da se ikoga drugog osudi, kad je već on morao ponijeti tako veliku kaznu.

Dario sada studira teologiju, želi se u svojoj vjeri utvrditi i rasti. To je bio njegov izbor koji ja poštujem. Poštujem i njegovu obitelj koja mu je uvijek davala i predstavljala veliku potporu. Oni su svi za mene veliki mučenici, žrtve političkih igara i stava da je potrebno svima koji su bili uključeni u rat u Bosni i Hercegovini presudi krivnju, misleći da se tako mogu neutralizirati mržnje. Međutim, ako se nepravde žele ispraviti novim nepravdama, mislim da se tako samo sije sjeme novih sukoba, što nije dobro niti pošteno. A to je učinio u slučaju Daria Kordića Haaški sud.

Dario je moj prijatelj, ja to ne krijem i nikada neću. Njegova žrtva, njegova vjera i njegova vedrina u trpljenju i meni je veliko nadahnuće. Potpora njegove obitelji u teškim danima i godinama za Daria njemu je bila velika utjeha i zato su svi oni za me primjer obitelji koja ostaje zajedno u dobru i zlu jer ih povezuje ljubav i molitva, pouzdanje u Boga.

Nadam se da će Dario jednog dana dobiti visoko mjesto koje mu pripada u svijesti svih hrvatskih ljudi ali i u društvu jer on je to zaslužio.”

Predstavljena knjiga akademika Josipa Pečarića: ‘DARIO KORDIĆ’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Vukovar se zovem i hrvatskog sam roda

Objavljeno

na

Objavio

Neće te nikad prekrit zaborav!
25/08/1991
22/11/1991

ZOVEM SE
VUKOVAR

Vukovar se zovem
i hrvatskog sam roda,
u meni je krvlju
pisana sloboda!
Zovem se Vukovar,
možda nisi znao,
rušili su mene,
al se nisam dao!

Rušili su mene
ti ljudi bez duše,
a znali su oni
da svetinju ruše.
Tamo gdje su pošli
na put sam im stao!
Kidali su dušu,
al se nisam dao!

Srce sam Slavonije,
ponos sam i dika,
križ i patnja
hrvatskog vojnika!
Vukovar se zovem,
to zna majka svaka,
kolijevka ja sam
hrvatskog junaka.

Zovem se Vukovar
i hrvatskog sam roda,
u meni je krvlju
pisana sloboda,
u meni su padali
sinovi Hrvata,
ja sam početak i kraj
Domovinskog rata.

Vukovar se zovem,
vrijedniji od zlata,
simbol prkosa
i hrvatskog inata,
Bog me dade
Hrvatskoj na dar
i nikad se neću zvati
Вуковар!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

25. kolovoza 1991. – Početak bitke za Vukovar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Dva desetljeća ‘Posavskog kola’ u Odžaku

Objavljeno

na

Objavio

Nizom kulturno-zabavnih manifestacija i sportskim aktivnostima općina Odžak obilježava ove godine dva desetljeća tradicionalne manifestacije “Posavsko kolo”. Sadržaji su započeli sportskim susretima 21. srpnja, a prema programu “Posavsko kolo” potrajat će do 16. kolovoza 2019. godine.
U tome nizu odvijaju se promocije, izložbe, susreti, sajmovi, koncerti, sportski turniri.

U organizaciji HKD Napredak Podružnica Odžak, a u sklopu manifestacije “Posavsko kolo”, u srijedu 14. kolovoza bit će održan koncert hrvatske pjevačke zvijezde Miroslava Škore dok će tradicionalna smotra folklornih skupina iz BiH, Hrvatske, Vojvodine i Austrije na kojoj će sudjelovati više od 20 KUD-ova s oko tisuću folkloraša bit održana u četvrtak 15. kolovoza.

Odžački Napredak svake godine  okuplja Posavljake u tradcionalno Posavsko kolo

Napredak svake godine organizira   tri glavne  manifestacije. Posavsko kolo je na županijskoj razini najveća manifestacija. Tu su i Dani sjećanja u Posavskoj Mahali. Sad smo napravili i lijepi spomenik poginulima. Tamo su nam gotovo svi naši mrtvi. Organiziramo misu kod Burića štale. Između Božića i Nove godine organiziramo  Posavsko sijelo na kojem se pjevaju izvorne pjesme. Bude dosta grupa iz Hrvatske i BiH. Tada malo i zaradimo, tako da možemo srediti i organizirati i realizirati i  druge naše projekte. Kod nas je uvijek veselo i lijepo, kaže gospođa Marica Hrnkaš, predsjdnica Napretkove Podružnice u Odžaku

Piše: Anto PRANJKIĆ

Hrvatsko kulturno društvo Napredak, koje na prostorima Republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine djeluje  skoro 12 desetljeća, u svom djelovanju iznjedrilo je niz projekata, koji su kasnije donijeli vrlo velike društvene, kulturne i humanitarne, pa i gospodarske rezultate. Jedan od najplodnijih sgemenata Napretkova rada jeste stvaranje podružnica i uključivanje ljudi u kulturno-društveni rad na mikroplanu.  U sredinama u kojima žive i rade, tako da je Napredak postajao sastavni dio cjelokupne društvene  zajednice. Svojim dostignućima Napretkovci su kulturno izgrađivali svoje zajednice, ali istovremeno čuvali  tradiciju, kulturu, povijest a posebno identitet hrvatskoga čovjeka.

Podružnica HKD Napredak u Odžaku već 20 godina organizira manifestaciju Posavsko kolo. Prema riječima predsjednice Podružnice gospođe Marice Hrnkaš radi se o manifestaciji koja je ove godine na svoje događaje i sadržaje privukla preko 18 tisuća odžačkih  i posavskih Hrvata.

Marica Hrnkaš

Marica Hrnkaš

– To je jedna od niza manifestacija koje HKD Napredak  organizira u sklopu svojega djelovanja. Suorganizator  ove manifestacije je općina Odžak. Posavsko kolo traje od 4. do 16. kolovoza i sastoji se od niza sportskih, kulturnih, gospodarskih i gastronomskih događaja. Najveći akcent uvijek bacamo na  14. kolovoza kad se organizira Večer duhovne glazbe te 15. kad se organizira Međunarodna smotra folklora. Ove je godine na Večeri duhovne glazbe  bilo niz  izvođača iz Hrvatske a nastupio je i naš Župni zbor. Dan poslije, 15. kolovoza upriličili smo   Međunarodnu smotru folklora. Svake godine okupimo oko 20 kulturno- umjetničkih društava iz BiH i okruženja. Ove godine smo imali goste iz Beča, Vojvodine, Hrvatske, Italije… Nastupila su  ukupno 24 društva. Bilo je oko 800 izvođača, a gledatelja, slušatelja, posjetitelja, prema realnim procjenama, oko 18.000. Ove smo godine ranije dogovorili koncert s Miroslavom Škorom uoči Velike Gospe. Nekima nije bilo po volji. No, mi smo to dogovorili mnogo ranije  i sve je bilo fantastično. Ljudi su uživali. Bio je pravi štimung. Sva su događanja inače bila na razini. Organizirali smo   i Večer izvorne glazbe, a 13. kolovoza bila je i kulenijada u Hotelu Euro. Bilo je oko 300 posjetitelja. Bilo je 18 izlagača. 18 se njih natjecalo oko toga čiji će kulen biti najbolji. Tako da je to i jedna od ljepših večeri.  U osmom mjesecu to radimo zato što najviše naših ljudi bude u našem  kraju.  Naš kraj je poznat po dijaspori. Odžak je poznat po svojoj dijaspori koja je jaka bila i prije Domovinskoga rata. Svi dođu na taj događaj i svi se raduju našem Posavskom kolu. U 22.00 sata na dan Velike Gospe organizirali smo i  vatromet. O tome pričaju svi. Mi se potrudimo se da sve bude na razini. Ima mnogo posla, ali kad vidite veliku kolonu kulturno-umjetničkih društava kako u povorci idu prema crkvi, to je neopisivo veličanstven ugođaj za oko i ne može se ničim platiti, kaže nam gospođa Marica i ističe da nije lako u jednoj sredini kao što je Odžak kulturno djelovati, ali i ističe kako ljubav može sve, pa i u sredinama poput povratničkoga Odžaka, veselja je na svakom koraku.

– Nije lako, ali tu je jedna velika ljubav. Ja volim prije svega  družiti se. Volim pjesmu, igru, ples i okupila sam oko sebe par osoba koje vole to isto kao i ja. Mi se trudimo da to održimo. Svake srijede  imamo probe folklora i mnogo djece. Uvijek se uključuju nova djeca. Učimo ih našoj tradiciji, kulturi, pjesmi, plesu. Organiziramo razne događaje. Za Uskrs, na primjer,  s djecom bojimo jaja. Održavamo i  naše Božićne  običaje. Djecu učimo kako je nekad bilo. Bavimo se i humanitarnim radom. Ima kod nas puno osoba s posebnim potrebama. Ponekad odemo u Kuću nade. Malo ih uveseljavamo, igramo, zapjevamo. Kod nas su u tradiciji poseban trag ostavili  šargija i violina. Imamo četiri doma za stare i bolesne. Naši stari se nama raduju. Žene naprave kolače i obiđemo dom po dom. Kad je zatišje kad nema dijaspore  tada posebno. Pravimo ručne radove. Ima ljudi koji to vole. Pravimo nošnje. Uglavnom, rad u Napretku  je velika ljubav. Posao je veliki. Ja sam se malo i premorila. Tražim zamjenu na mjestu predsjednika Podružnice, ali ostajem tu. Najbolji posao koji sam radila nakon povratka iz izbjeglištva je što sam se vratila u Napredak i što sam u Napretku. To mi je druga kuća. Mi nemamo svoj prostor, ali koristimo prostorije Centra za kulturu i još jednu pomoćnu prostoriju. Tu su nam probe. Mi putujemo puno. Napišemo neke projekte, dobijemo malo novca pa radimo, govori predsjednica Napretkove Podružnice u Napretku i ističe vrlo dobru suradnju ovog društva s lokalnim vlastima.

– Ja se uvijek dobro slažem s lokalnom upravom. Evo, kod nas je u prošlom mandatu načelnik bio Musliman, ali meni ništa nije smetalo. Mi smo se slagali.  Kad god je nešto trebalo on je meni pomagao, a tako i ostali. I sad ovaj mladi, novi. Ja poštujem vlast i oni nama pomažu koliko mogu. Tako isto i županijske.  Napišemo  neke projektiće i Federecaciji …

Surađujemo dobro sa Središnjom upravom i Otvorenom kućom u Garevcu.  Dobro bi bilo aktivirati Otvorenu kuću u Garevcu. Najbolje bi bilo da tamo netko stalno boravi, kako bi ona bila  kuća koja će otvoriti vrata svim udrugama. Već je bilo  sličnih projekata. Također, bilo bi lijepo djecu s posebnim potrebama odvesti na dan tamo baš u one dane kad se beru jabuke ili peče rakija, kako bi osjetili i taj dio naše povjesne baštine i tradicije. Postoje kapaciteti, samo treba još ljudi.

Gospođa Hrnkaš kaže kako ju veseli činjenica da je u Odžaku svakim danom više mladih obitelji s malom djecom. Razlog tomu je, ističe, povratak mladih koji su završili fakultete i vratili se kući. Tu su osnovali obitelj, dobili posao i ostali.

– Nadam se da će Odžak još više oživiti, ali se svi trebamo aktivirati. Ima dosta onoga što se dade uraditi. Imamo mnogo zemljišta koje je neobrađeno. Pogotovo u selima. Plodna je zemlja i sve može roditi. Samo trebaju ljudi da je obrađuju. Treba samo malo poticaja da se mladima malo otvore oči. Ima budućnosti, ima života. Da sam malo mlađa još bih nešto pokrenula. Ja sam stvarno optimist i znam da je u Oodžaku i Posavini jako lijepo živjeti.

Predsjednica Napretkove Podružnice u Odžaku kaže da je sve bio poremetio taj nesretni rat, ali da se on polako zaboravlja i da ljudi polako vraćaju svoje svakodnevne živote. Žive normalno i jedni drugima pomažu. Neki su ogorčeni onim što je prije bilo, ali se stvari normaliziraju. A u tomu im mnogo pomaže HKD Napredak, koji svojim aktivnostima budi nadu da se može živjeti i raditi i u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

– Napredak svake godine organizira   tri glavne  manifestacije. Posavsko kolo je na županijskoj razini najveća manifestacija. Tu su i Dani sjećanja u Posavskoj Mahali. Sad smo napravili i lijepi spomenik poginulima. Tamo su nam gotovo svi naši mrtvi. Organiziramo Misu kod Burića štale. Između Božića i Nove godine organiziramo  Posavsko sijelo na kojem se pjevaju izvorne pjesme. Bude dosta grupa iz Hrvatske i BiH. Tada malo i zaradimo, tako da možemo srediti i organizirati i realizirati i  druge naše projekte. Kod nas je uvijek veselo i lijepo, kaže gospođa Hrnkaš, predsjednica odžačke Podružnice HKD Napredak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari