Biskup Košić: Do koje granice može ići ‘sloboda govora’ koji ne samo druge vrijeđa, već koji druge likvidira?

Zanimljiv mi je izvještaj evanđelja ove nedjelje: Isus uči u Kafarnaumu i slušatelji mu se dive, no jedan ga ne voli i želi ga otjerati. Međutim Isus će istjerati to zlo iz njega, đavla koji se opire Isusu. Isusova riječ sadrži vlast nad zlom, on mu zapovijeda: Umukni i iziđi!

I ovaj, premda s bukom, odlazi, pokorava mu se, piše biskup sisački mons. Vlado Košić.

Tako je i danas. Oni koji Krista slijede i propovijedaju imaju moć otjerati zlo. A zlo je od đavla koji mrzi dobro, koji je i protiv Boga i protiv čovjeka.

Izgleda kao da đavao može ušutkati Isusa, on mu se protivi, galami, ali nema vlast koju ima Bog i mora odustati jer je pobijeđen. Neki se pitaju kako to da je nadbiskup Puljić nazvao blasfemijom jedno kazališno djelo, zar je Crkva protiv umjetnosti i slobode govora? Neki čak govore kako Crkva želi hrvatsko društvo odvesti u “mračni srednji vijek”… Zar je to lizentia poetica kad protivnike s kojima se ne slažeš proglasiš svinjama i sve ih postrijeljaš?

Do koje granice može ići sloboda takvog govora koji ne samo druge vrijeđa, već koji druge likvidira? A svetogrđe odnosno blasfemija je rugati se s nečijim svetinjama. Kršćanska svetinja je čovjek jer on ima Božje dostojanstvo. Kršćanske su svetinje i sakramenti.

Ako Sveta Pričest ništa ne znači slobodoumnom autoru, zašto on uzima baš tu vjersku svetinju da ju obezvrijedi i učini sredstvom svojeg ruganja? Može on to činiti, nabacivati se svojim poetskim blatom na kršćanske svetinje, ali zlato i u blatu ostaje zlato, a duhovnu vrhovnu vlast nad životom i istinom nema đavao, pa ma koliko bjesnio, nego Krist Isus koji jest naš Bog i Gospodin i za kojeg smo mi spremni ne samo podnijeti blasfemna vrijeđanja i ponižavanja nego i dati svoj život. Christus vincit, Christus regnat et imperat! Apage satana! Napisao je  mons. Vlado Košić, biskup sisački.

Što vi mislite o ovoj temi?