Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Govore da rehabilitiram neke fašiste, a samo molim za pokojne, koji su poginuli u strašnoj osveti

Objavljeno

na

Foto: Sisačka biskupija

U Glini blagoslovljen bijeli križ istine

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u nedjelju 8. srpnja na Trgu Hrvatskih branitelja u Glini spomen-ploču i “bijeli križ istine” u spomen na tisuće pripadnika hrvatskoga domobranstva ubijenih na deset stratišta u srcu Banovine.

Bez sudski dokazane krivnje 1945. hrvatski domoljubi ubijani su na Poglediću, u Šibinama, Šaševoj, Majskim Poljanama, Stankovcu i Brnjeuški, a najviše ratnih gubitnika, oko 30.000 iz postrojbi njemačkoga Wehrmachta, nestalo je s livada i stadiona na desnoj obali rijeke Gline.

Blagoslovu su uz domaće župljane i predstavnike lokalne vlasti, nazočili i članovi Udruge „Hrvatski domobran“ te Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije predvođeni predsjednikom Josipom Frkovićem i članom Zvonkom Sokolovićem koji je na početku i pozdravio okupljene.

Nakon blagoslova biskup je u župnoj crkvi Sv. Ivana Nepomuka predvodio misu zadušnicu za ubijene. U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Ivica Mađer i župnik iz Gornjeg Viduševca vlč. Marijan Štingl.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi za poginule u Drugom svjetskom ratu i poraću

Glina, 8. srpnja 2018.

Draga braćo i sestre,

Danas je 14.nedjelja kroz godinu, no mi ovu svetu misu slavimo s posebnim mislima i molitvama za poginule u Glini i okolici u Drugom svjetskom ratu i poraću. Za njih smo postavili i posvetili križ u gradu, tzv. “bijeli križ istine” s natpisom da je postavljan u spomen na tisuće pripadnika hrvatskoga domobranstva ubijenih na deset stratišta u srcu Banovine. Bez sudski dokazane krivnje 1945. hrvatski domoljubi ubijani su na Poglediću, u Šibinama, Šaševoj, Majskim Poljanama, Stankovcu i Brnjeuški, a najviše ratnih zarobljenika, oko 30.000 iz postrojbi njemačkoga Wehrmachta, nestalo je s livada i stadiona na desnoj obali rijeke Gline, upravo ovdje u blizini sadašnje crkve.

Zašto smo podigli ovaj križ i zašto se molimo za poginule zarobljene hrvatske i njemačke vojnike i civile koji su pobijeni u Glini i okolici te im se ne zna ni za grob? I danas na žalost, tolike godine poslije tih događaja – preko 70 godina je već prošlo otada – postoje oni koji ne haju za te ljude, za njihove grobove i njihov spomen.

I mene nazivaju da rehabilitiram neke fašiste, a ja se sa svima vama, dragi vjernici, samo molim za pokojne, koji su poginuli u strašnoj osveti – samo zato što su bili „na drugoj strani“. Je li to dostatan razlog da se nekoga liši ljudskog dostojanstva i da mu se uskrati osnovno ljudsko pravo koje uključuje i dostojan pokop i grob? Mi znamo da su totalitarni režimi posijali puno žrtava i nemilosrdno se obračunavali sa svojim protivnicima.

No, mi kršćani mislimo da su i protivnici, pogotovo kad su zarobljeni i više nisu naoružana prijetnja, ljudi koji zaslužuju postupak koji im jamče tolike međunarodne konvencije, npr. Ženevska i druge, prema kojima se sa zarobljenicima treba postupati humano , ne mučiti ih nego ih ljudski tretirati… To sve nisu imali oni koje kao žrtve danas prinosimo pred Božje lice moleći za njih vječni mir, Božje oproštenje i ljudski pijetet.

Naime, i oni su bili nečiji očevi i sinovi, nečiji supruzi i djeca, i za njima su plakale njihove žene, majke, djeca… Borili su se, možda i na silu unovačeni, bio je rat, i njihova je strana izgubila bitku, rat… zar zato oni više nisu bili ljudi?

Baš najgori odnos prema zarobljenicima pokazivali su partizani poticani komunističkom totalitarnom ideologijom. Sjetimo se samo Bleiburga i Križnog puta na kojem je svoj život skončalo oko pola milijuna Hrvata. A zašto? Najprije jer su Englezi protivno Ženevskoj konvenciji, koja naređuje da se ne smiju zarobljenici predati vojsci koja ih goni – a oni su predali zarobljene Hrvate partizanima – a ovi su bili tako okrutni da to ne bi bile ni zvijeri!

I onda nam – i to još danas, 2018.! – daju pouke mentalni nasljednici totalitarizma koji je počinio te stravične neljudske zločine pobivši naše sunarodnjake i tolike druge da mi revizioniramo povijest! Doista, mi katolici se u ovoj zemlji – za razliku od vladajućih, koji se bilo koje boje bili, nisu do danas usudili reći istinu o ogromnim žrtvama koje je našem narodu i drugim narodima nanio komunistički režim, njegova revolucija i njegov vođa: bio je zvjerski progon svega ljudskoga, zatiranje čovjekova dostojanstva i genocid nad našim narodom, ne bojimo tražiti i reći istinu.

Govore nam slično i oni koji lažima i danas vladaju javnim prostorom u Hrvatskoj, ističući upravo Glinu kao primjer hrvatskim zločina nad srpskim stanovništvom i na tome grade svoje neprestane neistinite optužbe nad čitavim našim narodom. A istina o njihovih preko 5 tisuća žrtava je da je doista režim NDH 1941. počinio zločin nad 260 Srba. Odakle to znamo?

Iz pera jednog katoličkog biskupa koji je prvi to zlodjelo osudio, naime iz pisma nadbiskupa Alojzija Stepinca poglavniku Paveliću u kojem je oštro naš Blaženik napisao: „Poglavniče! Ovaj čas primio sam vijest da su ustaše u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba.

Ja znam da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću da podignem svoj glas i kažem da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa vas molim da poduzmete najhitnije mjere na cijelom teritoriju NDH da se ne ubije ni jedan Srbin ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt.

Inače ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti…“ Te riječi je nadbiskup napisao 14.svibnja 1941. Tu on nigdje ne spominje tisuće pobijenih, niti spominje pravoslavnu crkvu u kojoj je navodno bio izvršen zločin. Ali oštro osuđuje kažnjavanje smrću onih kojima se nije dala nikakva prilika da se pravno odnosno sudski brane i spominje propast a on želi blagoslov domovini.

Dakle, zalažemo li se mi za reviziju povijesti? Dakako! Pa mi ne samo da smo u bivšoj komunističkoj državi 45 godina živjeli u laži, nego već 27 godina u tzv. slobodnoj Hrvatskoj mi i dalje slušamo laži koje veličaju partizane i komunističke zločince, a istina se ne smije pojaviti ni na Hrvatskoj radio televiziji, ni u školskim udžbenicima… Još se uvijek klanjamo zlatnom teletu laži i podjela koje su nam podmetnuli i kojima su nas učili – kako bi rekao jedan narodni zastupnik ovih dana – „šumski razbojnici“!

A što su to drugo negoli oni koji pljačkaju zlatne zube žrtvama i daju ih svojim tzv. suborcima. A danas takvi još uvijek vladaju Hrvatskom i zato je toliko otpora u javnom prostoru prema nama koji promičemo istinu. No, istina će izići na vidjelo, to je samo stvar vremena, no najgore je što laži truju dušu mnogim ljudima i trebat će više naraštaja da se dušu našega naroda očisti od toga zla.

Zamislite samo ovo: svi dokumenti i istraživanja ozbiljnih povjesničara i objektivnih istraživača govore da je npr. u Logoru u Jasenovcu ubijeno gotovo tisuću puta manje ljudi negoli je to bila službena brojka kojom se manipuliralo toliko desetljeća, a i danas se ne prihvaćaju od službenih jugo-povjesničara istine o tome nego se stalno podgrijavaju ti lažni mitovi i opterećuju naš narod.

Očito namjerno! A kakav to pokvareni um mora biti da tisuću puta preuveličava neki događaj, koji jest strašan ali koji je bio ograničenog razmjera, no ovako se očito želi i dalje vladati ljudima i savjestima koje ne mogu doći do slobode bez istine! A oni koji govore istinu su progonjeni i sprječava im se pristup u medije, dok oni koji govore laži i dalje mogu mirno nastupati i zavoditi narod…

Riječ Božja koju smo danas čuli govori o pokvarenosti izraelskog naroda. On je doduše bio Božji izabrani narod, ali se odmetnuo od Boga i često ga nije slušao niti vršio njegove zapovijedi pa su proroci u SZ opominjali narod i narodne vođe da se vrate na pravi put.

Tako i prorok Ezekiel. Njega Bog šalje izraelskom narodu i kaže mu: „šaljem te narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi bunili su se protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: ’Ovo govori Gospodin Bog!’ I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.“ (Ez 2, 2-5)

I dok u SZ Ezekiel, premda ne postiže svrhe kada navješćuje Božju volju svome narodu, on je prepoznat kao Božji prorok, u NZ Isus u rodnom Nazaretu nije prihvaćen kao prorok, dapače njegovi ga sunarodnjaci odbacuju. Zato Isus kaže: „nitko nije prorok u svom domu i zavičaju – nemo propheta in patria sua“ (Mk 6,1-6). Prevelika blizina s Isusom čovjekom zamračuje oči onima koji i tako ne žele čuti njegove riječi i vidjeti istinu koju im on naviješta. Kada se o nekom ili nečemu „sve zna“, tada je teško doći do istine koja je objektivna i realna, jer ju ta takozvana istina koja se već proširila i koja je opće prihvaćena ne želi prihvatiti.

I to je upravo naš hrvatski problem. I tko će drugi podmetnuti leđa nego mi kršćani, katolici koji se ne bojimo za sebe niti imamo ikoje druge interese negoli koji želimo Isusu služiti u ljubavi i istini, te smo spremni i na žrtvu poput njega koji se iz ljubavi za sve nas žrtvovao?

Zanimljiv je i tekst svetog apostola Pavla u kojem on kaže da će se još više hvaliti svojim slabostima, dapače, kaže: „uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak“ (2 Kor 12,7-10). Naime, i u Rusiji sinoć bilo je kažu preko 40 tisuća onih koji su bili protiv Hrvatske, navijali su protiv nas, a ipak je Hrvatska pobijedila! Tako i mi… premda nam mnogi podmeću i krivo prikazuju, premda se bore protiv istine i čini se da prevladavaju… optužuju nas i progone, no – pobijedit ćemo mi ako smo s Kristom Isusom koji je jedini „put, istina i život“ (Iv 14,6) i kojega jedinog treba slijediti.

Samo nas Krist može humanizirati, da ne okrećemo glavu ni od kojeg čovjeka, da se s poštovanjem odnosimo i prema žrtvama komunizma i žrtvama fašizma, da u čovjeku vidimo dijete Božje pa ma kakav on bio, da se ne bojimo moliti i za neprijatelje… Samo nas Krist može učiniti ljudima dostojnima toga imena… neki na žalost ne zaslužuju to ime, a ipak naše nije suditi im nego im pomagati, prosvjetljivati one koji ne vide, slijepe izvoditi na svjetlo i zarobljene na slobodu.

Gospodin koji je jedini sudac svakog čovjeka i čitavoga svijeta neka svu našu poginulu braću i sestre, sve žrtve ali i sve počinitelje zločina takne svojom milošću, prigrli svojom ljubavlju i uvede u kraljevstvo ljubavi i mira. Amen.

 

Foto: Sisačka biskupija

Foto: Sisačka biskupija

 

Biskup Košić: Danas nažalost živimo u takvom vremenu gdje se kršćani ismijavaju, podmeću im se laži, a Crkvu se napada

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić predvodio euharistijsko slavlje proslave 25. obljetnice Caritasove Kuće ‘Bl. Alojzije Stepinac’ u Brezovici

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u utorak 15. listopada 2019., u zajedništvu s korisnicima, djelatnicima, gostima i svećenicima, predvodio je u Kući „Bl. Alojzija Stepinca“ u Brezovici, u kojoj se skrbi za djecu i odrasle osobe s tjelesnim i mentalnim teškoćama, euharistijsko slavlje povodom proslave 25. obljetnice njezina osnivanja i rada.

„Ovo Jubilarno slavlje 25. godina Caritasa u Brezovici svjedočanstvo je susreta Boga i čovjeka u djelotvornoj ljubavi“, rekao je na početku slavlja u pozdravnome govoru dobrodošlice vlč. Zvonko Vuković, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brezovici, osobito pozdravljajući Kardinala uime ravnateljice Doma s. Jelene Lončar, djelatnika i štićenika Kuće, odgajatelja, braće svećenika, svih gostiju te svih nazočnih. Zahvaljujući se na pozdravima, Kardinal je u uvodu u misno slavlje, također pozdravio djecu i mlade te prijatelje Doma. „Ovdje smo zajedno, draga djeco, dragi mladi, draga braćo i sestre, da zahvalimo Bogu. Svaka je misa hvala Bogu. Zahvalimo Bogu zato što postojimo, zahvalimo Bogu zato što nas On ljubi”, rekao je.

U homiliji Kardinal je istaknuo tri ključne poruke proizašle iz pročitane Riječi Božje (Lk 11, 37-41). Kao prvu je poruku izdvojio crkvenu naučiteljicu svetu Tereziju Avilsku koje se Crkva danas spominje, a koja se je Bogu na poseban način približila, pokazujući svima nama danas, i djeci i mladima i starijima i zdravima i bolesnima i oni koji imaju previše i onima koji su u potrebi, kako doći do Boga. „Svi mi imamo put kako doći do Boga“, nastavio je Kardinal, istaknuvši važnost molitve kao puta do Boga koji nam je u svjedočanstvo ostavila sveta Terezija. „Na ovoj zemlji može moliti samo čovjek. Samo je čovjeku dano da se po molitvi približi Bogu. I to svatko od nas: i malo dijete, i mladi i odrasli”, kazao je Kardinal, podsjećajući kako svako od nas može Boga moliti, a ono najljepše što Bogu u molitvi možemo učiniti jest zahvala: „Bože, hvala ti što me ti ljubiš“. „Svatko od nas ovdje u ovoj dvorani je ljubljen od Boga. Svakoga od nas ljubi Bog. I, evo, ono što Vam kao nadbiskup, osobito, vama djeco i mladi, želim reći, nemojte zaboraviti put do Boga. Nemojte zaboraviti moliti. Molite svaki dan. Onako kako znaš jer je Bog tebi blizu i Bog tebe ljubi“, rekao je Kardinal.

Kardinalova druga poruka bila je „Ne stidi se Evanđelja”, rečenica apostola sv. Pavla iz Prve poslanice Rimljanima (Rim 1, 16-25). „Sveti Pavao je imao hrabrosti reći: ‘Ne stidim se Evanđelja’. Evanđelje je ono što nam je donio Isus Krist, a on nam je na osobiti način približio Boga. I kada u Svetom pismu tražimo tko je to Bog, kakav je Bog, što je Bog, onda nalazimo najljepšu definiciju Boga: ‘Bog je ljubav’ (1 Iv 4,8.16). Stoga bismo mogli reći ‘Ne stidim se ljubavi'”, istaknuo je Kardinal te nastavio: „Na ljubav smo svi pozvani i svatko može ljubiti i iskazati ljubav što se konkretno očituje prema onima koji su nam blizu. Jer je Isus rekao da je on pristupan u onome koji je potreban naše ljubavi.“

Posljednja misao koju je Kardinal podijelio bila je posljednja rečenica iz današnjega Evanđelja: „Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.“ Govoreći o osnutku Doma u vrijeme Domovinskoga rata kada je trebalo zbrinuti osobito djecu koja su ostala sama, stradala u ratu, Kardinal je odao priznanje svima koji su zaslužni za rad Doma u kojem ima puno ljubavi te koji je i sam plod ljubavi. „Neka to bude poruka i ovoga današnjega dana i ovoga slavlja; ne samo da budemo nositelji ljubavi, nego i navjestitelji“, kazao je Kardinal, naglasivši da je Dom utemeljen 22. listopada 1994. što je znakovit dan jer se Crkva 22. listopada spominje svetoga pape Ivana Pavla II. koji je upravo te godine prvi put pohodio Hrvatsku. „Ljubav je ono što spašava čovjeka. (…) A Isus je došao da nam objavi Boga koji je ljubav i da mi u toj ljubavi život imamo“, zaključio je Kardinal.

Nakon popričesne molitve zahvalila je i Kardinalu uručila zahvalni dar ravnateljica Doma s. Jelena Lončar, rekavši: „Uzoriti, na kraju ovoga euharistijskoga slavlja želim vam reći hvala uime Caritasa, uime svih korisnika i zaposlenika ove Kuće, kao i u svoje osobno ime. U svojoj propovijedi govorili ste nam o važnosti ljubavi, a ljubavi nema bez srca. Stoga, u znak zahvalnosti i sjećanja na ovaj lijepi jubilej darujemo Vam ovo srce koje su izgradili naši korisnici da Vas uvijek podsjeća na ovaj lijepi dan i na ovo zajedništvo“. Zahvalivši se na daru, Kardinal je rekao: „Kad god ulazite ovamo, sjetite se onih Isusovih riječi ‘Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni to činite’.” Misno slavlje pjevanjem je animirao Oktet bogoslova Zagrebačke nadbiskupije. Nakon slavlja uslijedio je prigodni program štićenika Doma u kojem su, između ostaloga, izveli scensko-igrani prikaz „Isus u našem selu“.

Na početku programa, koji je moderirala Tanja Baran, ravnateljica Doma s. Jelena Lončar podsjetila je sve prisutne na riječi svete Majke Terezije: „Nismo svi pozvani činiti velika djela, ali smo svi pozvani činiti male stvari s puno ljubavi“, istaknuvši da se u 25. godina u domu u Brezovici dogodilo bezbroj malih stvari učinjenih s puno srca i s puno ljubavi. „Sa srcem koje zna i hoće ljubiti. (…) Ljubav je uzvraćena. Daje snagu za ove teške korake suživota pod ovim krovom i zalog je nade da snaga ljubavi nadilazi sva naša umovanja, postignuća i uspjehe“, rekla je s. Jelena te osobito zahvalila svim zaposlenicima koji u Domu rade ili su kroz proteklih četvrt stoljeća radili. Svakome ponaosob na kraju programa bilo je dodijeljeno priznanje. Svoj govor s. Jelena je završila riječima: „Ponesite poticaj za srce, ali i dio srca ostavite u ovom domu i ovim korisnicima, bit će vam uzvraćeno.“

Budući da se obljetnica 25 godina Kuće „Bl. Alojzije Stepinac“, koju je otvorio i blagoslovio sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, obilježava pod pokroviteljstvom Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Gradske skupštine Grada Zagreba, proslavi je prisustvovala pravobraniteljica Anka Slonjšak te Ivan Kujundžić kao predstavnik Grada Zagreba. Kao predstavnik Hrvatskoga sabora na proslavio je sudjelovao saborski zaspunpik Ivan Ćelić, prelata Wolfgang Tripp, izaslanika direktora Caritasa Rottenburg – Stuttgart, te ostali ravnatelji i predstavnici socijalnih, obrazovnih, zdravstvenih i drugih ustanova.
Na kraju programa, Kardinal je još jednom uputio čestitke štićenicima koji su nas, rekao je, danas ovdje okupili i obradovali. Uslijedio je domjenak te prigodno druženje prilikom kojega je kardinal Bozanić obišao prostorije Kuće, štićenike i roditelje te odgajatelje Doma, priopćeno je iz tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Papa proglasio pet svetaca, uključujući i britanskog katolika Newmana

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo je u nedjelju pet osoba proglasio svecima, uključujući i kardinala Johna Henryja Newmana, istaknutog anglikanca iz 19. stoljeća koji se preobratio na katoličanstvo i postao jedan od najutjecajnijih kršćanskih figura modernog doba.

Ističući ugled Newmana u kršćanstvu, princ Charles, koji će stati na čelo Engleske Crkve kada postane kralj, nazočio je kanonizacijskoj misi na Trgu sv. Petra i kazao da je proglašenje Newmana svecem razlog za slavlje svih Britanaca.

“Koja god uvjerenja gajili i bez obzira koje tradicije slijedimo, možemo samo biti zahvalni Newmanu na darovima ukorijenjenim u njegovoj katoličkoj vjeri, a koje je dijelio s velikim dijelom društva”, kazao je princ Charles u članku za vatikanske novine.

Charles je imao samo riječi hvale za Newmana, prvog britanskog sveca u više od 40 godina i prvog Engleza rođenog nakon 1600. koji je kanoniziran, opisujući ga kao “velikog Britanca, velikog svećenika i, sada to možemo reći, velikog sveca”.

Newman je bio čovjek velikog intelekta koji je pisao o teologiji, filozofiji i povijesti, a pisao je također romane i poeziju. Na katoličanstvo se preobratio 1845., zaređen je za katoličkog svećenika 1847., a u rang kardinala je ušao 1879.

Njegova autobiografija “Apologia Pro Vita Sua”, napisana 1864., u kojoj opisuje evoluciju svojeg vjerskog razmišljanja, i dalje se uvelike čita i štampaju se nova izdanja.

Papa je također kanonizirao tri časne sestre: Giuseppinu Vannini (1859-1911), Talijanku i osnivačicu vjerskog reda, Mariam Thresiz Chiramelu Mandikiyn (1876-1926), Indisku koja je pomagala sirotinji, i Dulcu Lopes Pontes (1914-1992), Brazilku koja je bila posvećena obrazovanju radnika.

Među sveticama je završila i Marguerite Bays (1815-1879) iz Švicarske, laikinja i mističarka za koju tvrde da je imala stigme, pet rana razapetog Krista.

Svim novoproglašenim svecima se pripisuje da su posredovali kod Boga kako bi izvodili čuda. Crkva naučava da samo Bog izvodi čuda, ali da se sveci, za koje se vjeruje da su s Bogom, zauzimaju u ime ljude koji se njima obraćaju. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari