Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić i Marijini legionari svjedočili na Mladifestu u Međugorju

Objavljeno

na

U petak, 2. kolovoza na 30 .Mladifestu u Međugorju tijekom popodnevnog programa svjedočanstvo je dala zajednica Marijine legije iz Petrinje zajedno sa Sisačkim biskupom Vladom Košićem.

Tema svjedočanstva bio je 1. Mladifest Hrvatska koji je održan u Sisačkoj biskupiji od 21.- 23. lipnja 2019. godine.

Međugorski župnik fra Marinko Šakota je najavio svjedočanstvo. Prvo je pozvao b. Vladu Sučeca predsjednika Komicija Gospa Snježna Petrinja koji je govorio o tome kako mu je došla ideja za organizacijom Mladifesta u Hrvatskoj po uzoru na onaj u Međugorju.

Brat Vlado je ukratko predstavio Marijinu legiju, njezin postanak, djelovanje u Hrvatskoj te nastavio:„Kad vas gledam ne mogu ne reći kakva me radost obuzima i kakva se meni radost dogodila kada sam čitao jednog velikog pisca Pascala kad je rekao: ‘Radost, radost, izvjesnost, osjećanje, mir.’ Radost je velika u mome srcu. Kaže jedan pisac, kad su Adam i Eva prestali razmatrati da se dogodio grijeh. Kako ne razmatrati ovaj događaj koji traje već skoro četrdeset godina? I trideset je godina Mladifesta, a prva godina Mladifesta u Hrvatskoj. Jednog dana kada sam bio na sv. misi, bio sam mlad kao i vi, bilo mi je neizdrživo teško. I onda sam na toj misi čuo uvodnu pjesmu. ‘Dajmo hvalu Gospodu.’ I to me umirilo. Kako danas ne dati hvalu Majci Božjoj koja je s nama 38 godina, kako ne dati hvalu Bogu što je to dopustio? Kako ne dati hvalu Bogu što je nas izabrao da održimo taj Mladifest?“

U nastavku je b. Vlado ispričao kako je došlo do realizacije početne ideje o Mladifestu u Hrvatskoj. Kada se krenulo u realizaciju početne ideje, prvi razgovor je bio s međugorskim župnikom fra Marinkom Šakotom, kaže b. Vlado te dodaje:

„Usred razgovora je fra Šakota počeo razmatrati. ‘Što to Gospa hoće preko tog Mladifesta? Sigurno je da hoće obnovu svijeta.’ I to nas je nekako učvrstilo u tome da u to idemo. Usudili smo se u to upustiti, blagoslov je bio od biskupa, i to je to. Vidite, možda ovdje, a sigurno je da da, Gospa želi preko nekog od vas iz Italije, Rumunjske, Njemačke, možda s drugih kontinenata, možda ima netko, a ima sigurno, od koga Gospa želi da pokrene taj Mladifest.

Nama se to dogodilo na prošlom Mladifestu, prekrasno je bilo kao i sada. Ovdje dolazim već 24 godine i svaki put mi je sve bolje. Najljepših tjedan dana u životu mi je ovdje.

Nakon tog prvog jutarnjeg programa prošle godine sjeo sam u jedan u kafić i pomislio, kako bi to bilo lijepo, kako bi bilo dobro da to ima u našoj Domovini. I kasnije otvorim novine i pročitam da se Mladifest već održava u drugim zemljama. Nisam mogao doći sebi. Obratio sam se župniku Marijanu.

„Marijane, mogli bi napraviti Mladifest.“

„Ma daj, kako to?“, kaže on. I tu je stalo.

Sljedeći dan su na Mladifestu bila svjedočanstva mladih iz Francuske, o njihovom Mladifestu. I to je to. Samo smo se pogledali Marijan i ja, znali smo, to je to.

„Bogu hvala što smo uspjeli, a ovim putem zahvaljujem svima koji su nam pomogli da se Mladifest održi.“ , poručio je b. Vlado.

Potom je govorio župnik župe sv.Franjo Ksaverski iz Viduševca velečasni Marijan Štingl, domaćin prvog Mladifesta u Hrvatskoj. Prvo je progovorio o tome kako je njegov svećenički poziv plod Međugorja te pozvao druge mlade da ostvare Mladifest u zemljama iz kojih dolaze.

Ponovio je svoje početne sumnje u pokretanje Mladifesta u Hrvatskoj kada je čuo prijedlog b. Vlade. No, kada je međugorski župnik dao svoju potporu riječima:

„Ne brinite se za to je potrebno samo malo ljubavi.“, osjećao se ohrabrenim za taj pothvat.

“Dragi mladi, Gospa želi da budemo njezini apostoli, upravo možda preko Mladifesta kojeg će te možda i vi na naš poticaj već iduće godine započeti. Mi smo kroz tri dana tog susreta imali brojna svjedočanstva. Drago nam je da je s nama bio naš biskup i da je festival otvorio upravo fra Marinko koji je u našu župu došao s grupom mladih. Imali smo snažna svjedočanstva, kateheze i scenski prikaz Isusove muke, smrti i uskrsnuća koju ovi naši mladi u korizmi izvode u našim župama. Kao što je fra Marinko rekao, dragi mladi, potrebno je samo malo ljubavi. Otvorite se toj ljubavi koju nam Gospa ovdje daruje i da čujemo već iduće godine da je netko od vas u vašim zemljama pokrenuo još jedan festival mladih u svojoj zemlji.“

Na kraju je govorio Sisački biskup Vlado Košić. Inače, u Sisačkoj biskupiji je upravo ovogodišnjim hodočašćem 300-injak mladih na Mladifest u Međugorje okončana Godina mladih Sisačke biskupije proglašenja u kolovozu 2018.godine tijekom biskupijskog hodočašća u Mariju Bistricu.

Na početku se biskup zahvalio zajednici Marijine legije na organizaciji 1.Mladifesta Hrvatska te predsjedniku Komicija Gospa Snježna Petrinja b. Vladi Sučecu. Rekao je da je u Međugorju danas ponosan na Marijine legionare, na mlade i na svećenike Sisačke biskupije. Mlade je iz biskupije u Mladifest vodio vlč. Ivan Grbešić.

„Želim reći da sam ponosan kao biskup katoličke crkve na vas mlade koji ovdje dolazite po ovoj vrućini, koji ste sabrani, spremni na meditaciju, molitvu, pjesmu, ples i time izražavate svoju vjeru i svoje traženje. Potresna su svjedočanstva koja se ovdje čuju, kako mladi ljudi traže Boga. Nemojte odustati od tog traženja, budite vedri, budite uvijek sposobni gledati preko problema. Kada se dogode neke teškoće, one nisu za to da nas zadrže, da nas unište. One nam mogu pomoći. Moramo se u molitvi pouzdati u Boga i on će nam dati snage da ih nadvladamo. Evo čuli smo kako je nadbiskup Karvaljo rekao kako je papa izjavio kako mnogi kršćani izgledaju kao da su na sprovodu. Ja sam mons. Hoseru rekao da ovi ovdje ne izgledaju tako. Ovi naši pjevačice i pjevači u međunarodnom zboru iz 25 zemalja s mojim siščanima, to su veseli ljudi. Mi smo na Mladifestu u Hrvatskoj imali temu „Pustite dječicu k meni.“

Drago mi je da tu ima puno male djece. Vidite, ovi mali tu šeću, neke nose njihove mame, čuvaju. To je naša budućnost. Vjerujmo u budućnost, vjerujmo dragi mladi da je pred nama nešto lijepo i veliko, da nam je Bog stvarno darovao svoju ljubav i milosrđe i da nas vodi putem koji nam pokazuje Blažena Djevica Marija, naš Blaženi Alojzije Stepinac i toliki sveci. Vjerujmo u to i ostanimo uvijek optimisti. Naš blaženi Alojzije je rekao da kršćanstvo i pesimizam ne mogu ići zajedno. Ako smo kršćani, onda uvijek moramo biti optimisti. Evo, ja u vas vjerujem, vama se radujem, zahvaljujem vam na vašem sudjelovanju. Ponosan sam na sve vas dragi mladi kršćani iz koje god zemlje došli, iz osamdeset zemalja, koji ste prisutni na ovom festivalu mladih. Ponosan sam dakako i na svoje siščane, na svoje Hrvate, na naš prvi festival mladih koji je bio u Viduševcu i na ovaj trideseti festival. Neka vas Bog dalje vodi i Blažena Djevica Marija i svi sveci štite. Živjeli!“

Tijekom svjedočanstva Zbor mladih Marijine legije i band Kraljica od Sabe izveo je pjesmu „Vodi nas Majko na prave izvore“ koja je bila himna 1.Mladifesta Hrvatska.

Tekst: Marin Fran/Sisačka Biskupija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Nikola – Zaštitnik djece i mornara

Objavljeno

na

Objavio

Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – nazivamo ga zaštitnikom djece

Sv. Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri.

Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite.

Sveti Nikola daruje susjeda

Sveti Nikola uvijek je vodio brigu o ljudima, pa je tako pomagao siromašnom susjedu, ubacujući mu novce kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je nekad bogat čovjek, koji je izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su bile lijepe, ali ih nije mogao udati, te je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi.

One su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca, pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi, pa i treći put.

Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio u čitavom mjestu tu priču. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula.

Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Na ulazu u uvalu Mrtinovik od hvarskog kamena je zavjetno sagrađena 1922. god. kapela posvećena Gospi od Zdravlja i sv. Nikoli, koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. Noć uoči Sv. Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.

Sveti Nikola – omiljeni svetac djece

Sv. Nikola živio je u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka, a ni obuće.

Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio.

sveti-nikolaAli, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu.

I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.

Sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upućuje na svetost i pobožnost.

Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom.

Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Sveti Nikola – zaštitnik pomoraca

Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – nazivamo ga zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. god. i bude pokopan. Svečano je sahranjen u crkvi mirske metropolije.

Mnogi ljudi su dolazili i molili se, a ostalo je zabilježeno da su grob svetog Nikole pohodili i mnogi Slaveni, vjerojatno je zato poštovanje svetog Nikole kod nas toliko rasprostranjeno.

Kad su zavičaj svetog Nikole osvojili Turci, on se u snu javio jednom svećeniku iz Barija u Italiji i rekao da želi da njegovo tijelo bude preneseno u Bari. Bilo je to 1096. god. U Bariju je podignuta velebna crkva posvećena sv. Nikoli, gdje su njegovi posmrtni ostaci.

Sv. Nikola cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čudesa i zbog nje je proglašen svetim. Od našeg sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Hvarski biskup Petar Palić: Hrvati u Australiji našu Domovinu generacijama nose u srcima

Objavljeno

na

Objavio

BISKUP PALIĆ I DIANA TIKVIĆ / FOTO: HKM

Hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. dr. Petar Palić gostovao je 5. prosinca u HKR-ovom “Aktualnom” te govorio o svom pastoralnom pohodu hrvatskim katoličkim centrima u Oceaniji.

Biskup Palić izrazio je radost što je doživio ljepotu Australije, Novog Zelanda i Tasmanije i što se susreo s hrvatskim katoličkim misijama i centrima koji djeluju u Oceaniji. Istaknuo je da naši ljudi, iako su morali napustiti Hrvatsku, svi nose domovinu Hrvatsku u svojim srcima, a prenijeli su tu ljubav i na svoje potomke.

Hrvati su svakako zahvalni australskom društvu što im je omogućilo da se ostvare i steknu dobre uvjete za život, kako navodi biskup, ali u srcu im je ipak Hrvatska: “Naši ljudi su tamo stvorili dom, odgovorni su građani i odgovorno rade za društvo te ga izgrađuju. U srcu pak nose Boga, Domovinu i Crkvu. Naše katoličke misije i centri središta su oko kojih se naši vjernici okupljaju .”

Napomenuo je zanimljivost da se emisije s Hrvatskoga katoličkog radija tamo slušaju i informiraju građane. “Vlč. Nikola Čabraja u Perthu uređuje emisiju na lokalnom radiju te koristi naše Vijesti iz života Crkve. Tamo se radio također zove Hrvatski katolički radio”, rekao je biskup Palić.

Iako je proputovao cijelu Oceaniju zbog čega je bio na 12 letova u samo mjesec dana, biskup Palić navodi kako se sve to isplatilo zbog zajedništva koje je osjetio jer su ga na lijep način dočekali i vjernici i svećenici te se u Hrvatsku vratio obogaćen.

Njihova povezanost s Domovinom je jaka, navodi biskup, a ovim susretom je također pokazano koliko Hrvatska biskupska konferencija te Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine vodi brigu o svima njima i da nisu zaboravljeni bez obzira na udaljenost.

Osim toga biskup navodi posebnost kojom se Hrvati u Australiji i na cijelom tom području mogu pohvaliti. Naši ljudi, rekao je biskup, dali su velik doprinos izgradnji australskoga društva. Hrvati iznose oko 0,7 posto od cjelokupnog stanovništva, a vrlo su uspješni te prepoznatljivi u svome radu.

Biskup je istaknuo kako mu je vrlo drago da lokalno stanovništvo pozitivno komentira Hrvate te navode da, kroz svoj doprinos u pastoralu, hrvatske zajednice, sve redovnice, svećenici i vjernici obogaćuju i unose život u biskupije Australije.

Za kraj je biskup Palić pozdravio povezanost Hrvata u Australiji s Domovinom: “Oni prvenstveno svjedoče pripadnost Katoličkoj Crkvi te identitet hrvatskoga naroda (…) Duboko osjećaju povezanost s Republikom Hrvatskom.” (IKA)

 

Povratnik iz Australije: U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari