Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Mnogi se političari deklariraju kao vjernici, a ponašaju se potpuno drugačije

Objavljeno

na

Tradicionalni “Molitveni doručak” u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve, održan je u četvrtak 6. veljače u Dvorani Benedikta XVI. sisačkog Velikog Kaptola povodom desete obljetnice proslave ponovne uspostave Sisačke biskupije. Po sedmi puta okupio je osamdesetak osoba iz vjerskog, kulturnog, gospodarskog i političkog života, predstavnike županija, gradova općina i župa s područja Biskupije.

Ovogodišnji glavni govornik bio je karlovački župan Damir Jelić, a okupljenima je govorio o odnosu vjere i politike. Prošlih godina gosti Molitvenog doručka bili su i Kolinda Grabar-Kitarović, Ivana Maletić, Marijana Petir, Davor Ivo Stier i brojni drugi.

Nakon pročitane Božje Riječi doručak je molitvom otvorio biskup Košić koji je pozdravivši sve okupljene zahvalio gostu na dolasku te voditeljici Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Korneliji Marović na organizaciji. Biskup je rekao i da je promišljati o tome kako kao vjernik netko može djelovati u politici je vrlo interesantno i potrebno.

„Doista je to čudno kada se čuje da neki političar ili neka politika može bez morala, a to se često događa i to su često vijesti u medijima. Posebno je čudno kad se neki političar deklarira da je vjernik, a ponaša se potpuno drugačije. Zato je dobro da se okupljamo i razmišljamo o tim temeljima vjere iz kojih bi svaki vjernik trebao djelovati bez obzira u kojoj je javnoj službi, a posebno oni koji su u politici. Mislim da ovim okupljanjem javnih djelatnika doprinosimo jednom ozračju povjerenja i zajedništva, ali onda i poboljšanja ukupnog društvenog života“, poručio je biskup.

Obraćajući se okupljenima župan Jelić istaknuo je zadovoljstvo što sudjeluje na „Molitvenom doručku“ podsjetivši kako je svoje predavanje na Molitvenom doručku prošle godine sa zadovoljstvom prepustio predsjednici Republike Hrvatske. U svom izlaganju Jelić se oslonio na vlastito iskustvo i ulogu vjernika u politici, budući da mu je vjera osobno važna komponenta života i svojevrsni moralni kompas, što nikako ne skriva i zbog čega ga mnogi pokušavaju prikazati nazadnim. „Ova tema o kojoj danas govorimo je preznačajna i nemoguće je u pola sata izlaganja sve zaokružiti, ali je moguće izreći neke naznake gdje smo mi kao nacija u odnosu s politikom.

Posebno bi trebalo iščitati jedan paradoks kod nas Hrvata, a to je da se ne držimo nekih zasada koje nam je Katolička Crkva ukorijenila. Pri tome osobito mislim na Drugi vatikanski koncil koji jasno poziva laike na djelovanje u politici, a mi kao većinski katolici imamo ogroman otklon od političke djelatnosti… Prva teza koncila je da je politika afirmativna i pozitivna, druga teza je ta da je politika služenje ljudima i zajednici, a treća teza kaže da je politika relativna.

Mi smo po zadnjim mjerenjima pretekli Poljake i najjači smo vjernički narod, a nitko od nas ne zna za Drugi vatikanski koncil i što je on donio, te smatramo politiku i političko djelovanje isključivo kao nešto loše. Politika je služenje i to moramo biti svjesni svi mi koji se time bavimo, to je rad za opće dobro, a ne za vlastiti dobitak“, rekao je Jelić te dodao kako je političarima potrebno čvrsto uporište, vjera i molitva kako bi što bolje i ispravnije djelovali.

Župan je istaknuo i kako je neophodno afirmirati i podržati vjernike u politici. „Mi koji smo ušli u politiku tamo smo da napravimo barem jedan korak u pozitivnom smjeru. Politika ima svoja pravila, a unutar tih pravila politike ne smije se izgubiti svijest i savjest. Mi smo kao narod bili tisuću godina bez države, naučili smo služiti, a ne voditi i uopće ne razumijemo političku djelatnost, imamo dubok otklon od nje te je stigmatiziramo izravno i negativno…

Doista, potrebna je promjena svijesti u našem narodu, a toga nema bez Duha Svetog koji mora ući u nas. Samo jedna mala molitvena zajednica može napraviti potpuni obrat čitave naše priče“, rekao je Jelić zaključivši kako je apsolutno optimističan u svakom pogledu jer vidi u brojnim mladim aktivnim vjernicima buđenje i želju za pozitivnim djelovanjem u svim sferama društva.

U raspravi koja je slijedila dotaknuta su i brojna aktualna pitanja koja se odnose na načine političkog djelovanja, a doručak je zahvalom i molitvom zaključio biskup Košić.

Povodom tradicionalnog “Molitvenog doručka”  sa sisačkim biskupom Vladom Košićem o aktualnim temama u Crkvi razgovarala je novinarka Hrvatske katoličke mreže Marija Pandžić.

Kada i zašto je pokrenut “Molitveni doručak” u Sisku? Koji je cilj “Molitvenoga doručka”?

“Molitveni doručak” pokrenuli smo 2014. godine, a to znači da ove godine sedmi put organiziramo to okupljanje, prije svega, političara koji imaju službu u Sisačkoj biskupiji, ali to je prvenstveno susret s biskupom. To je jedan crkveno-politički događaj pokrenut na inicijativu Marijane Petir koja je tada vodila Ured za promicanje socijalnog nauka Katoličke crkve Sisačke biskupije. Cilj je da se okupe vjernici i koji to nisu, a žele promišljati o odnosu Crkve i javnog života i djelovanja. Često katolici ne djeluju u političkom životu iz svojih vjerskih uvjerenja. Želja nam je povezati djelovanje tih vjernika s političkom arenom. Naime, osoba koja je vjernik istodobno je i javna osoba koja je povezana s djelovanjem svoje stranke koja ima svoje interese. Ako su vjernici i u javnom životu trebaju djelovati prema kršćanskim načelima.

Vjernici laici koji obnašaju političke i javne dužnosti pozvani su svjedočiti svoju vjeru. Oni ipak djeluju drukčije od onih kojima sustav vrijednosti diktiraju neka druga uvjerenja. Želimo probuditi tu svijest kod onih koji su vjernici i političari da su nespojivi politika i nemoral, korupcija i klijentelizam. To su pojave koje još uvijek opterećuje naše društvo, a gdje se većina deklarira kao katolik. Međutim, oni ili ne poznaju svoju vjeru ili je slabo poznaju ili se pak ne ravnaju prema kršćanskim načelima. Želimo pokazati kako je moguće uskladiti kršćanska načela i političko djelovanje.

Kako birate predavače, zašto je na ovogodišnjem “Molitvenom doručku” bio župan Jelić?

Pokušavamo doći do nekih ljudi koji bi nam mogli biti zanimljivi, koji su vjernici i koji tu svoju vjeru ne skrivaju u svom javnom djelovanju. Tako je prošle godine bila s nama predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović koja je govorila o svojoj vjeri. Na “Molitvenom doručku” prošlih godina sudjelovali su, među ostalim, europarlamentarci poput Bernda Posselta te Ivana Maletić, Marijana Petir i Davor Ivo Stier. Ove godine gostovao je karlovački župan Damir Jelić. Naime, on je već prošle godine bio najavljen, ali budući da se predsjednica Republike Hrvatske odlučila odazvati, Jelić je prepustio svoje mjesto. On piše pjesme i knjige duhovnog sadržaja te svoju vjeru ne skriva.

U prosincu prošle godine proslavljena je 10. obljetnica ponovne uspostave Sisačke biskupije. Što biste istaknuli kao glavne aktivnosti Vaše biskupije tijekom tih deset godina?

Na ovaj dan, prije deset godina, nakon što je u prosincu proglašena ponovna uspostava Sisačke biskupije, održano je uvođenje u službu i proslavljena je uspostava biskupije. Bilo je tu puno aktivnosti. Imali smo puno zanimljivih događaja u Sisačkoj biskupiji kao primjerice Susret hrvatske katoličke mladeži 2012., imali smo nekoliko marijanskih simpozija o mariološkoj pobožnosti, podizanje spomenika našem blaženiku kardinalu Alojziju Stepincu povodom 120. obljetnice njegovog rođenja. Biskup redovito obilazi župe, ima svoje redovite pastoralne aktivnosti te sudjeluje u različitim slavljima. Okupljamo vjernike na čitavom nizu zanimljivih tribina. Imamo i zakladu “Fra Bonifacije Ivan Pavletić” kojom sufinanciramo studente za koju je bilo organizirano više koncerata. Postoji i Zaklada za gradnju crkve Našašća sv. Križa na Zrinu. Uspjeli smo i sagraditi crkvu u kojoj smo istaknuli imena 291 Zrinjana koji su 1943. bili ubijeni. Objavili smo u sklopu Šematizma Sisačke biskupije prilog “Naša ranjena biskupija” gdje stoji podatak kako je od 63 crkve srušene njih 24. Tu nije riječ o malom broju crkvi jer je to je gotovo pola ukupnog broja naših crkvi. Još uvijek smo u stanju oporavka od Domovinskog rata. Vjerujemo da su najvažniji ljudi i sretni smo što ove godine imamo tri mlade mise. Smatramo da je dobro da je ustanovljena Sisačka biskupija kako bi Crkva bila bliža svojim ljudima i njihovim teškoćama.

Poznata je Vaša privrženost prema liku i djelu blaženog kardinala Alojzija Stepinca. U ponedjeljak slavimo 60. obljetnicu blaženikove smrti. Zašto je još uvijek nedovoljno istaknuta blaženikova uloga u Hrvatskoj?

Ne znam je li nedovoljno jer neki će zauvijek nedovoljno poznavati lik i djelo hrvatskog blaženika. Na nama je, crkvenim ljudima, da širimo kult svakog sveca. S pravom ćemo reći da je kardinal Stepinac najveći lik Crkve u Hrvatskoj u prošlom stoljeću. Još uvijek je ostao trag njegove patnje i herojske svetosti. Zato je to nešto što obvezuje sve nas da što više govorimo istinu jer je još uvijek isprepletena mreža laži nad njegovim likom i djelom. Još uvijek se ustraje u tim neistinama. Ne moramo mi govoriti o njemu jer će njegova djela razotkriti istinu koja su još uvijek nedovoljno poznata javnosti.

Pred nama je Susret hrvatske katoličke mladeži koji će e održati u Zagrebu 9. i 10. svibnja. Trebamo podsjetiti kako je upravo Sisačka biskupija bila domaćin Susreta 2012. godine. Koji su bili dojmovi mladih s toga Susreta i hoće li mladi iz Siska sudjelovati na predstojećem Susretu?

Svakako će mladi iz Sisačke biskupije sudjelovati na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu. Već se oni i pripremaju. Zagreb je nama vrlo blizu. Veselimo se. Još uvijek slušam pozitivne odjeke s našeg Susreta koji se održao u Sisku 2012. godine. Mladi vole zajedništvo i druženja, ali i sudjelovanje na misi i u molitvi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Riječ u vremenu neriječi

Riječ u vremenu neriječi

Objavljeno

na

Objavio

Objavljivat ćemo do daljnjega svako jutro razmišljanje na temelju misnih čitanja od dana. Razmišljanje piše fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca

SAMO SVOJIM PUTEM

5. KORIZMENA (A), petak, 3. travnja

Jr 20, 10-13
Ps 18, 2-7
Iv 10, 31-42

Negdje tamo u VII. st. pr. Krista, živio je i prorokovao Jeremija, čovjek koji je odgovorio Božjem pozivu pa ma što ga to stajalo. Vrijeme mu nije bilo naklonjeno. Sunarodnjaci mu zastranili u grijehu. Opominje ih s bolju u srcu za voljenom domovinom i voljenim Bogom. I zbog toga su ga progonili.

U svim nesrećama i nevoljama Jeremija ostaje prijatelj sa svojim Bogom. Pojavljuju se i lažni proroci koji govore protiv Jeremije, koji ugađaju kraljevim ušima. Zbog toga je Jeremija dvaput bio osuđen na smrt, kao što je dvaput Izrael bio osvojen, a Jeruzalem i hram razoreni. Babilonski kralj Nabukodonozor, koji je znao za njega, pita ga na početku novoga ropstva hoće li zajedno s drugima u Babilon ili će ostati? Izabire ostajanje. Tješi preostalu sirotinju govoreći im da će doći kraj zatočeništvu, da će se Izrael ponovno obnoviti i uzdići, samo se treba vratiti svome Bogu. Hrabrio ih je da grade kuće, da rađaju djecu, iako je i sam bio neženja, ako ne misle izumrijeti. No, nije sve to išlo lako. Na kraju svega sunarodnjaci su ga kamenovali.

Nema nam druge nego zamisliti se nad svime ovim. Odavno su nas napali raznorazni virusi. Jedan je od njih svakako jugokomunistički. Tko mu je otvorio svoja vrata pogriješio je i protiv Boga i protiv svoje domovine ili brata do sebe. Nikakva isprika tu ne važi, samo pokajanje i ništa više. Drugi virus je naoko bezazleniji. Otvorili smo se tzv. suvremenom vremenu. Umjesto da se služimo tehničkim dostignućima, mi služimo njima pa zato neki vele da je od Korona virusa opasniji Smart virus sa svim svojim Facebookima, Instagramima, Whatsappima… Nerazumnom njihovom uporabom počeli smo se udaljavati jedni od drugih, zaboravljati na događanja oko nas, živjeti u nestvarnom svijetu. I tako smo postali porobljeni, razoreni. Da nismo, ne bismo se, između ostaloga, uklanjali onima koji su prije vikali da smo kao društvo podijeljeni, kao država propali, da su naši junaci i naša povijest za osudu. Trenutno istina šute, čekajući da sve ovo prođe. Ne možemo reći sredit će to Bog. Hoće, ako mu pružimo ruku, inače bi sve bilo samo iskušavanje Boga.

Ta zar nam Jeremija nije pokazao kako treba postupati!? Naravno, i Isus iz evanđelja. I hoće ga kamenovati jer je govorio istinu. Otišao je od njih i time k sebi privukao one kojima je do Riječi Božje. Učinimo i mi tako. Odbacimo sve lažne riječi i stavove, a priklonimo se samo Božjoj riječi. Tada ćemo znati obnoviti svoju domovinu te je učiniti jakom i uzornom.

Psalam nam kaže da nas Gospodin uslišava kad mu se obratimo. Sjetimo se takvih trenutaka u svome životu. Zahvalimo mu na njima i odredimo što ćemo svaki dan moliti kao znak i kao način svoje povezanosti s Njim. To će nas preobraziti i izvesti na pravi put. Pokušajmo!

UZ BOK BOŽJI

5. KORIZMENA (A), četvrtak, 2. travnja

Post 17, 3-9

Ps 105, 4-9

Iv 8, 51-59

Dok traje ovaj prigušeni život, neki nam obećavaju brda i doline. Tu su filmovi koje, navodno, nismo gledali, puno manje knjige koje nismo čitali, a ponajviše ponavljanje zabave i utakmica koje smo već prije gledali. Da nam olakšaju ove dane. Pa da im povjerujemo!

Abram, kasnije prozvanim Abraham, nije vjerovao takvima u svoje vrijeme, tamo negdje pred 4.000 godina. A bilo ih je, samo su rabili druge oblike. On vjeruje Bogu, na njega se oslanja u svim životnim okolnostima i tako korak po korak izgrađuje sebe. Itekako je u tomu uspio. Zbog toga mu Bog dolazi i kaže mu da će od njega poteći veliko potomstvo. A ne zaboravimo da su i on i žena mu Sara već bili u poodmaklim godinama. Jedini uvjet da se sve to zbude jest da bude vjeran Savezu koji Bog sklapa s njim.

Oni naprijed spomenuti očito nisu vjerni Božjem Savezu. Zapravo, on njih uopće ne zanima. Da jest, onda bi progovorili u ovo vrijeme o Bogu, u najmanju ruku o ozbiljnim temama, a ne bi se ponašali po uzorku »pusti brigu na veselje«. Neke čak plaćaju i porezni obveznici zbog čega bi se oni prema njima trebali drukčije odnositi.

Ali njima je se lakše ponašati poput Isusovih sugovornika u evanđelju. Umislili sebi da sve znaju i mogu. I tko je onda taj Isus da im »soli pamet«. Treba mu začepiti usta. Nisu uspjeli. On je otišao propovijedati Živu Riječ, a oni su ostali u svome jadu.

Gospodin nikada ne će zaboraviti svoje obećanje, ne će razvrgnuti Savez. On hoda s nama, oslobađa nas, pokazuje nam put. Ako smo se ikada prepustili njegovoj ruci, onda znamo što to znači. Ako nismo, vrijeme je da to učinimo. Bit ćemo tada i duhovno i tjelesno zdravi, što će nam pomoći da pobjedonosno istrčimo ovu trku, kako kaže Sv. Pavao, i da se jednoga dana pred Bogom pojavimo kao pobjednici.

Sve možemo vidjeti i na primjeru ponašanja našega hrvatskog naroda ovih dana. Oni koji su se trpali u prve redove i koji su nas nastojali podučavati u svakoj prilici, sada su odjedanput ustuknuli. Te prve redove prepustili su drugima. I unatoč svoj strci stvari krenuše na bolje. Pa se čudimo kako nije moglo tako biti i prije. Već smo na to odgovorili. Jedino bismo trebali pripaziti da se nakon svega ovoga stvari ne vrate na prijašnje stanje.

Do nas je, dakle, kakvi će nam dani izgledati. Možemo se tužiti na Boga i druge, možemo se prepustiti nepotrebnoj zabavi, a možemo i zaroniti u dubinu svoje duše, stati pred svoga Boga i s njim sklopiti savez poput Abrahama. Nešto ćemo od toga zacijelo morati učiniti.

SLOBODOM OKOVANI

5. KORIZMENA (A), srijeda, 1. travnja

Dn 3, 14-20.24-25.28

Otpj. pj.: Dn 3, 52-56

Iv 8, 31-42

Negdje na nekom novinskom portalu pročitah da jedna tv kuća u našoj sredini pod plaštem brige za djecu naloži im da crtaju dugu, ne sunce nego baš dugu. Ne da mi se tražiti joj ime, ali joj svejedno hvala na tomu. Neka to više ne čini, bolje da se prihvati nekih drugih, ozbiljnijih tema.

Poručili bi im to i Sadrak, Mešak i Abed Nego iz današnjeg čitanja iz Knjige proroka Daniela. Nisu se htjeli pokloniti kralju Nabukodonozoru, voljeli su slobodu i svoga Boga. Zbog toga su dospjeli u ognjenu peć, ali uzalud.

I mi smo ovih dana u jednoj vrsti ognjene peći koja i dalje riga svoju vatru. Uskrs se približava, naše su crkve zatvorene. Tako odredili zdravstveni stručnjaci i drugi s njima povezani. Ponetko se toga ne pridržava govoreći da je Bog s njim i da se on ne boji ove pošasti. Ne znam, vremena su zgusnuta i teško je ulaziti u nečiju savjest, ali da u Svetom pismu ima da ne iskušavamo Boga, ima. S druge strane, ako želimo možemo se mi snaći i u gorim vremenima od ovih. Poručuje to jedna poruka koja ovih dana kruži društvenim mrežama. Tamo u 11. st. naše crkve također su bile zatvorene. Kalif Al-Hakim naredio je da tako bude za 9 godina. Ne treba objašnjavati da se naredba morala poštivati. Nakon nekog vremena htio je pogledati plodove pa je prošetao četvrti gdje su živjeli kršćani. Zaprepastio se onim što je doživio. Iz svake kuće odjekivale su molitve i hvalospjevi Bogu. Odmah je naredio otvaranje crkvi uz zaključak da je u svakoj ulici želio zatvoriti po jednu crkvu, a umjesto toga otvorio je po jednu crkvu u svakoj obitelji. Odgovoriti nam je na pitanje što bi zaključio da ovih dana prođe našom ulicom.

Pitaju nas to Isusove riječi iz današnjeg evanđelja. Pred njim je skupina njegovih sunarodnjaka koji su očito držali da slijede svoju vjeru. Ali on je prepoznao da ih je grijeh okovao, da su se dragovoljno odrekli svoje slobode iako se ljute kada im se to spomene. A jedini okovi koje možemo nositi jesu okovi slobode koja nas otvara za sve ono što je dobro i lijepo. Ti nas okovi zaštićuju od utjecaja zla i zato prelaze u niti ljubavi, srž božanskog bića.

Možemo sve ovo izreći i suvremenim rječnikom. On bi nam poručio da se trebamo resetirati ili, po hrvatski, vratiti na tvorničke postavke. A one jamačno nisu plod slučajnosti kao što bi to, po samoproglašenim suvremenicima i naprednjacima, trebao biti ovaj svijet i mi u njemu. Kažu da je odjedanput ničim izazvan nastao neki prasak i eto mi se pojavismo. Sveto pismo, pak, ozbiljnije sve to tumači. Stvorio nas je Bog na svoju sliku i priliku. Kao čovječanstvo sve smo uprskali prvim grijehom, ali to nije kraj. Govorit će se o tomu i ovih korizmenih i uskrsnih dana, makar crkve bile zatvorene. Isus Krist nam je došao otvoriti oči. Imamo priliku biti ono što jesmo, čisteći onu Božju sliku u sebi. Ne bilo kakvim sredstvom, nego svojim ispravnim životom. Ako ga već ne vodimo, vrijeme je početi ga voditi u ova vremena pošasti koja dolazi iznebuha i škodi našemu zdravlju. Samo gdje se namjeri »na tvrdo«, na zdrav život, odstupa. Učinimo zaista tako s grijehom koji neprestano šetucka oko nas.

PRAVI SIMBOLI

5. KORIZMENA (A), utorak, 31. ožujka

Br 21, 4-9

Ps 102, 2-3.16-21

Iv 8, 21-30

Kako nam kaže Sv. pismo Židovi su 40 godina išli kroz pustinju dok nisu stigli do Obećane zemlje. Trajalo bi to manje da su unatoč svemu slijedili svoga Boga. Ali nisu. Govori nam o tomu današnje prvo čitanje iz Knjige brojeva. I onda su kažnjeni. Kad su se dozvali pameti, sve se mijenja. Mojsije kroz molitvu spoznaje da treba podići zmiju u obliku tau kako bi se zaufanim pogledom u nju spasili ujedeni. Ne radi se tu o poganstvu. Ovo je prikrivena naznaka Isusova križa. Židovi još nisu došli dotle da to mogu shvatiti pa im je trebalo ovim načinom, kojim su se služili okolni narodi, dozvati u pamet da nisu svemoćni na ovoj zemlji. A i mnogo toga drugoga u Starom zavjetu izrečeno je po istoj matrici. Bog Židove polako odgaja da preko njih svim ostalim narodima navijesti svoju Riječ.

U ovo suvremeno vrijeme naš je hrvatski narod u ulozi tih starih Židova. Kako kažu vidioci, Kraljica mira došla je u naše krajeve, počela nas odgajati da bismo Božju riječ kasnije prenijeli svim drugim narodima. Ona nas ni na što ne sili, ali ako ne ćemo moramo biti spremni podnijeti i posljedice. Prisjetimo se samo jedne očite. Puno prije Domovinskog rata vidioci su rekli da je Gospa poručila da se molimo, jer se molitvom i ratovi mogu zaustaviti. Koliko nas je to shvatilo? Ta komunizam je izgledao tako stamen, nepobjediv po čitavom svijetu. Ako ništa drugo, posjedovao je atomske bombe i tko mu je što mogao. No, kada je sve počelo, shvatili smo što nam je bilo poručivano. Budući da smo se obratili, na kraju smo postigli pobjedu. Ali jesmo li ostali u duhu današnjega psalma koji govori: »Neka se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Gospodina«. Bojim se da smo mnogo toga zaboravili te naš put kroz pustinju traje i traje.

Vratimo se još mrvicu Mojsijevoj mjedenoj zmiji. Simbol je liječničke struke još od antičkih vremena, jer svlačenjem svoje kože predstavlja ponovno rođenje i plodnost, a štap oko kojega se omotala predstavlja autoritet. Ne govori li nam ovaj Mojsijev potez da bismo danas trebali poslušati liječnike koji nam razumno govore? Ne da se podložimo, ne da prestanemo razmišljati, već da se počnemo odgovorno ponašati. Ovo nije vrijeme kada se trebamo praviti junacima i izazivati sudbinu kao pri ruskom ruletu. Ovo je vrijeme kada trebamo biti odgovorni prema sebi da bismo na taj način tu odgovornost proširili i na druge. Nije važno koliko nam se čini da je sve prenapuhano, ili ono to možda zaista jest. Važno je da nam savjest ostane čista i da još više nego prije nastojimo prodrijeti u događanja oko nas. Jer, pokušat će neki neodgovorni sve ovo iskoristiti i zarobiti nas. Bit će tu i nametanja obvezne vakcinacije, ovoga i onoga, ali nije to trenutno važno, važno je da ova vremena završe.

Dok čitamo današnje evanđelje, pogledajmo kakve simbole nosimo oko vrata, kakve simbole držimo u svojoj sobi i u obiteljskom domu, u svome vozilu. Kazat će nam to jesmo li na pravom putu ili ne, lutamo li još pustinjom ili uživamo s Bogom negdje u oazi.

NAŠA LICA

5. KORIZMENA (A), ponedjeljak, 30. ožujka
Dn 13, 1-9.15-17.19-30.33-62
Ps 23, 1-6
Iv 8, 1-11

Bitka protiv koronavirusa bije se na sve strane. Jedni čuvaju zdravlje, drugi gospodarstvo, treći vjeru… Svi imamo nešto zbog čega nam je stalo da se stvari promijene na bolje.

Potiču nas na to i današnja čitanja. U središtu su dvije žene, a mogli su jamačno biti i muškarci, nisu oni nimalo bolji. Jedna žena je nevina, druga kriva. Jedni suci su nepravedni, drugi sudac je pravedan. Točka prijepora je 6. Božja zapovijed, blud. Kako tada, tako danas.

Dok ovo pišem, čitam o jednom noćnom klubu na portalu s vijestima. Hvale se ti klubaši da su istina zatvorili vrata, ali ih se može pratiti preko interneta. Poručuju nam da ni u izolaciji ne smijemo biti sami, tu je najbolja glazba u »regiji«. A koronavirus vani, a korizma u punom jeku! U ovim našim hrvatskim, katoličkim krajevima!

Stvarno, što nam je važno u životu? Raspojasanost ili život po Božjim zakonima? Skrušenost ili uvjerenost u svoju nepogrješivost? Odgovorit nam na to može naš stav ovih dana. Da pustimo one raspojasane po strani, ta valjda su nam takvi svima jasni. Uzmimo ove nas druge koji se molimo. Kakva je to molitva? Tražimo li od Boga samo ovo i ono ili se znamo i zahvaliti te zamoliti Boga da obrati i nas i druge oko nas? Zar molitva uopće može biti uspješna ako nije u duhu obraćenja? Razmislimo malo o svemu tomu u ove prisilno mirne koronaste i korizmene dane.

Obraćeni zacijelo nisu oni koji unatoč svemu i dalje psuju. U hercegovačkim biskupijama ovaj 5. korizmeni tjedan posvećen je molitvi protiv psovke. Psuju najprije stariji, pa onda mladež i djeca jer su vidjeli od njih. Na taj način uništavaju i svoju i budućnost svoje djece, budućnost svoga naroda, ljuteći se još usput na Boga što ih ne čuje. Pa kako će ih čuti kad su prilaz k sebi zapriječili zlom! Psovači sliče na ona dva starca iz prvog današnjeg čitanja. Jamačno su išli u hram i sinagogu, jamačno su bili poznati kao pobožni i pravedni ljudi. Ali stvarnost je bila drukčija. Bog je progovorio preko nevine duše i spasio jednu drugu nevinu dušu. Ne može se, dakle, biti pravedan i psovati. Mreža je to zla oko našega tijela.

I u evanđelju zlo želi pobijediti. Naizgled je imalo pravo. Žena je sagriješila te po tadašnjem društvenom i vjerskom zakonu trebala je biti kažnjena. Ali Isus misli drukčije. Okupljeni, pak, nisu gledali u raskajano ženino srce, oni su gledali u svoje srce koje je išlo istim i sličnim putem. Zbog toga im je trebala kazna za ženu, da se sami skriju. No, Isus, pravedan, to nije dopustio.

Bez obzira što smo učinili u životu, zaključimo polako, Bog je spreman to nam oprostiti. Jedino se trebamo pokajati kao ona žena iz evanđelja, makar i podnijeli ovozemaljsku kaznu za ono što smo učinili. Zemlja je, naime, prolazna. Važno je što će biti gore na nebesima. Tamo će se otkriti naše pravo lice. Umijmo ga dok nije posve kasno.

Samo smo prolaznici

5. korizmena, nedjelja, 29. ožujka

Misna čitanja
Ez 37, 12-14
Ps 130 (129)
Rim 8, 8-11
Iv 11, 1-45 ili 11, 3-7.17.20-27.33b-45

Ovu 5. korizmenu nedjelju nazivamo još i Gluhom ili Nedjeljom prve muke. U Crkvi se, ne toliko u našim krajevima, ovoga dana pokrivaju sve oltarne slike, križevi i kipovi, prestaje se pjevati. Na taj način iskazujemo poštovanje svome Spasitelju Isusu Kristu koji je za nas otišao u smrt.

Ima već neko vrijeme da su nam dani na jedan način gluhi. Ne samo nama kršćanima. Crkve su ili zatvorene ili samo pojedini mogu nazočiti sv. misi, nema pružanja mira, jedni smo od drugih razmaknuti oko 2 metra, ne dijeli se uvijek pričest, ne možemo nekome otići u posjet, nema dokolice, sve kao da je stalo. Nad našim glavama nadvila se neka pošast. Čak nije niti živa, tek je samo bjelančevina. Ali prijeti čitavom čovječanstvu.

Ovako bi mogla ukratko izgledati slika našega sadašnjega života. Ali gledana Božjim očima, ta slika je jamačno drukčija. Konačno imamo priliku doživjeti korizmu kao korizmu, doživjeti svijet oko sebe kao taj svijet. U vremenu prije ovoga nismo imali vremena ni za što. Žurili smo, morali smo ovo i ono. Sada odjedanput imamo vremena za sve. Kako kršćani tako i oni koji ne vjeruju. Otkrili smo da postoji život i mimo onoga što smo si pod raznoraznim utjecajima zacrtali da moramo postići. Ne moramo. Kao kršćani shvaćamo da smo samo prolaznici na ovoj zemlji, kao nevjernici manje smo uvjereni da sve završava ovdje gdje jesmo; ma moramo nešto biti i iza ovoga svega, ta nije moguće da ova ljepota koju osjećamo u našoj nutrini odjedanput bude pretvorena u ništa.

Isus Krist nam to govori oživljujući u današnjem evanđelju prijatelja Lazara. No, nije Lazar njegov jedini prijatelj. Proteže se Isusova ruka na svakoga od nas. Pokazao nam je to nebrojeno puta, samo mi nismo uvijek shvaćali. Znalo se dogoditi da je mrtvac počeo živjeti u nama. Dopustili smo grijehu da nas obuzme, da nas prevari, da ubija onaj vječni životni plam duboko u našoj nutrini. Počeli smo se nerazumno brinuti za ovo vidljivo koje ima svoj ograničeni vijek trajanja. Zbog toga Krist dolazi, pruža nam ruku i želi proći s nama naš dio puta na ovoj zemlji. Kad on stigne svome kraju, s njim ćemo opet proći onaj most koji nas vodi u vječni život. Kako lijepo, kakva sigurnost u ovoj nemiloj nesigurnosti!

Tu su i odgovarajući lijekovi koji mogu izbrisati sve životne pošasti. Još prije 3.000 godina Bog Otac nam je dao 10 zapovijedi, prije 2.000 godina Isus Krist nam je upravio svoju Riječ u duhu tih zapovijedi, nakon toga došao je Duh Sveti koji do dana današnjega djeluje u Katoličkoj Crkvi. Samo trebamo uzeti ponuđeno te se razumski brinuti za ovo vidljivo, a žarkom zauzetošću za ono duhovno. I tada smo zacijelo pobjednici.

Dok se ovih dana budemo molili za sebe i svoje bližnje, pomolimo se i za katekumene, one koji se namjeravaju krstiti u predstojeće uskrsno vrijeme. Svaki katolik naš je brat, svi smo mi jedna Crkva. Rekao nam je to jučer i Papa dok se molio pred čudotvornim križem da nas mine ova pošast. Kad se to zbude, pitat ćemo se zacijelo gdje smo bili u ta vremena.

fra Miljenko Stojić,
vicepostulator postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Danas na 15. obljetnicu smrti Ivana Pavla II., vjernici će moliti za prestanak epidemije koronavirusa

Objavljeno

na

Objavio

Povodom 15. obljetnice smrti Ivana Pavla II., kardinal Stanisław Dziwisz poziva na zajedničku molitvu za prestanak epidemije koronovirusa. „Usrdno vas sve molim, neka nitko ne izostane iz ovog duhovnog zajedništva 2. travnja u 21.37 sati“, poziva Kardinal.

U prigodnoj riječi upućenoj vjernicima, kardinal Dziwisz, dugogodišnji osobni tajnik sv. pape Ivana Pavla II., prisjeća se trenutaka od prije petnaest godina kada se u času odlaska pape Ivana Pavla II. u Očev Dom „na trgu sv. Petra u Vatikanu, u crkvama i kapelicama čitavoga svijeta, na gradskim trgovima i uz raspela na raskrižjima održalo veliko molitveno bdjenje milijuna ljudskih srdaca“, svih onih koji su željeli biti sjedinjeni u molitvi uz umirućega Papu.

„Mislim na te trenutke zajedništva danas dok gledam opustjeli Trg sv. Petra, prazne crkve i opustjele ulice. Svijet je stao kao što je stao i prije petnaest godina. Osjetili smo se u tom trenutku poput sirota, ali smo se međusobno hrabrili i tražili utjehu u Bogu koji je Izvor Života. Znamo li i danas – kao tada – ustrajati u uzajamnoj ljubavi, biti postojani u trenutcima boli i čežnje koja nam je svima zajednička? Premda se ne možemo osobno susresti, uspijevamo li nadati se i crpsti snagu iz istine da je naše zajedništvo stvarno i da ono postoji usprkos zatvorenih vrata naših domova?“, piše dalje kardinal Dziwisz.

Ujedno potiče i poziva vjernike i sve ljude dobre volje diljem svijeta da se 2. travnja u 21.37 sati – čas preminuća pape Ivana Pavla II. – ujedinimo u molitvi za prestanak pandemije koronavirusa po zagovoru sv. Ivana Pavla II. te Bogu povjerimo „sudbine svijeta i svakoga čovjeka“.

Moliti se može bilo koja molitva po vlastitom izboru, a preporučuje dodati i molitvu Čin posvete svijeta Božjemu milosrđu koju je izrekao sv. Ivan Pavao II. u krakovskom Svetištu Božjega milosrđa 17. kolovoza 2002. godine prigodom posvete svijeta Božjemu milosrđu.

ČIN POSVETE SVIJETA BOŽJEMU MILOSRĐU

Bože, Milosrdni Oče, koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu, a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju, danas ti povjeravamo sudbine svijeta i svakoga čovjeka. Sagni se nad nas grešnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo, učini da svi stanovnici zemlje dožive tvoje milosrđe da bi u tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom, uvijek nalazili izvor nade. Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Amen. (sv. Ivan Pavao II.)

(bozjemilosrdje.net)

Pater Ike Mandurić: Istovremena krunica Hrvata svega svijeta

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari