Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Nakon odluke o suverenosti počela je agresija na Hrvatsku

Objavljeno

na

„Danas naša Domovina slavi Dan državnosti. Naime, na današnji je dan, 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor donio Odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kao neovisne države. Usput budi rečeno da su iz sabornice izišli oni zastupnici koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku.

Prije je toga na referendumu koji je održan 19. svibnja te 1991. godine glasovala ogromna većina naroda – preko 93%. No, premda je narod slavio i očekivao da će samostalna država Hrvatska, po demokratski iskazanoj volji naroda, započeti mirno svoj samostalni život, već sljedeći dan, 26. lipnja u našoj Glini je započeo nametnuti rat, brutalna agresija Srbije na Hrvatsku, u kojoj je stradalo silno mnogo naših ljudi, prema Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”, bilo je 15.970 žrtava rata na hrvatskoj strani, od toga 8.147 palih branitelja, 6.605 ubijenih civila te 1.218 nestalih osoba, od toga preko 600 civila. Svi znamo što se i zašto to sve događalo, pa ipak još postoje neki koji to niječu i izvrću činjenice “, podsjetio je na početku svoje homilije sisački biskup Vlado Košić predvodeći na Dan državnosti, u nedjelju 25. lipnja svečano misno slavlje za Domovinu.

U koncelebraciji bili su kancelar mons. Marko Cvitkušić i katedralni župnik preč. Marko Karača, a misi su uz vjernike nazočili i predstavnici državne, županijske i gradske vlasti.

U nastavku biskup je upozorio kako bi i za Drugi svjetski rat i poraće i za Domovinski rat trebalo konačno napraviti službenu istinitu reviziju povijesti. „Neki se groze riječi ‘revizija povijesti’, što i ne bi bilo dobro kada bi se izvrtala istina koja se dogodila. Međutim, nama se još uvijek nameće neistinita povijest koju u svakom slučaju treba revidirati jer je samo istina temelj svakog razvoja i napretka. Dobro znamo da su nam o Drugom svjetskom ratu i poraću lažnu povijest nametnuli u Jugoslaviji komunisti, a na žalost i događaje iz nedavnog Domovinskog rata iskrivljuju oni koji ne vole samostalnu hrvatsku državu. To bi trebalo promijeniti, po uzoru na Poljsku koja je 2016. godine donijela tzv. antikomunistički zakon koji zabranjuje veličanje osoba, događaja, simbola iz komunističkog razdoblja. Jedino u tom slučaju, naime kada bi i Hrvatska to učinila, bi i oni koji ne vole današnju samostalnu Hrvatsku trebali prestati s lažima. To je dakle nužno, samo se pitamo, imamo li mi takvu vlast koja će to učiniti, kao što je to učinila Poljska“.

Biskupova homilija

Biskup je rekao kako se danas moli i za domovinu Hrvatsku, njezine državljane, za sve seljake i građane, za djecu i mlade, za roditelje i starce. „Molimo se osobito da u našoj Domovini bude djece, da mladi ljudi ostanu u Hrvatskoj i ne odlaze u tuđinu, molimo se za ljude na vlasti, da osiguraju uvjete za sve koji žive u Hrvatskoj da mogu raditi i živjeti od svoga rada, da mogu uzdržavati obitelj i svoju djecu, da ih mogu školovati i da čitav naš narod napreduje u miru i slozi, u domoljublju i čovjekoljublju. Da bi pak moglo biti domoljublja i čovjekoljublja, potrebno nam je na prvom mjestu Bogoljublje jer čovjek koji Boga ne priznaje niti voli, ne može poštovati ni voljeti druge ljude, pa ni sebe samoga, a kamoli svoju domovinu.

Stoga danas i ima javnih osoba koji bez srama ističu da ne vole domovinu – čak govore kako je to neki relikt prošlosti, da je to nazadno i u suvremenom životu nepotrebno, ima na žalost i mnogo medijskih djelatnika koji bez imalo nacionalnog osjećaja svojim djelovanjem zagađuju prostor domovinskog života, tako da bismo željeli da se već jednom omogući onima, kojih je sigurno većina, da oni govore o ljubavi prema Domovini, o ljubavi prema svakom čovjeku, o obitelji i roditeljima koji vole djecu i koji imaju brojnu djecu, o djeci i mladima koji vole svoje roditelje, da ukupno ozračje u našoj Domovini bude pozitivnije“, ustvrdio je biskup.

Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi biskup je rekao kako se pročitano može primijeniti i na našu Domovinu i ispravan odnos prema našem narodu. „Prorok Jeremija (Jr 20,10-13) govori o negativnom govoru u svome židovskom narodu: ‘Čuh klevete mnogih: ‘Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.’ Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. ‘Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!’ Nije li to posve nevjernički stav? Proroka žele ušutkati tako da ga kleveću, da šire dezinformacije, negativno raspoloženje – kako je oko nas posvuda samo užas, da nema ništa dobra (!), te čak i bivši prijatelji čekaju njegov pad i žele ga zavesti. Naš papa Franjo često govori kako je razorno ogovaranje i kako je otrovno međusobno klevetanje. A danas je to gotovo normalno.

Posvuda se ljude osuđuje, izriču se teške optužbe a bez argumenta, te samo zato što se netko ne slaže s drugim, ovaj mu radi o glavi i želi njegov pad. Pitamo se zašto bi netko želio zavesti bližnjega? Uvesti ga u zlo i propast. To svakako nije ni ljudski ni kršćanski. Isus nam je dao zapovijed ljubavi prema bližnjemu koju je proglasio čak jednakom kao i zapovijed ljubavi prema Bogu. Mogli bismo reći: bez ljubavi prema čovjeku, ljubav prema Bogu je laž. To možemo primijeniti i na Domovinu. Ako ne ljubimo sami sebe i svoju Domovinu, ne možemo ljubiti ni druge ljude i narode pa to znači da ne možemo ljubiti ni Boga.

Blaženi naš kardinal Alojzije Stepinac rekao je jednom akademičarima kako ljubav prema domovini nije samo dopuštena, nego ona je zapovjeđena! Jer kako će Bog dati svoju milost nekome koji prezire narav, a koja je pretpostavka milosti. Tako da su naravne stvari nužni preduvjet svakom nadnaravnom poretku i daru“, poručio je biskup te dodao kako se mi danas ponovno nalazimo u borbi za obranu naše Domovine. „Većina naših hrvatskih branitelja nosila je krunicu oko vrata i bila za dom spremna umrijeti.

Tada Crkva nije bila ni nepoželjna ni nazadna jer smo zajedno ginuli, bili u progonstvu, brinuli se za prognanike i izbjeglice, hrabrili i pridizali ljude i borili se za slobodu. To nam danas oni koji nikada nisu ništa žrtvovali za Domovinu ne priznaju niti ih to zanima. Mnoge danas zanima samo vlastiti interes, a briga za narod i Domovinu uglavnom je u srcu branitelja i malih ljudi koji njeguju u duši vjernost i čestitost.

Molimo danas Gospodina da takvi prevladaju, da nam Domovina opet bude ponosna, da se više i mi sami ponosimo djelima koja nam je Gospodin učinio i čini. Molimo Gospodina za sve poginule za Domovinu, molimo im mir i vječnu nagradu, a nama da ih ne zaboravimo niti njihove ideale te i mi svojim zalaganjem učvrstimo samopouzdanje i napredak svojoj domovini Hrvatskoj“.

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe uz orguljašku pratnju i vodstvo prof. Jelene Blašković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Nikola – Zaštitnik djece i mornara

Objavljeno

na

Objavio

Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – nazivamo ga zaštitnikom djece

Sv. Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri.

Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite.

Sveti Nikola daruje susjeda

Sveti Nikola uvijek je vodio brigu o ljudima, pa je tako pomagao siromašnom susjedu, ubacujući mu novce kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je nekad bogat čovjek, koji je izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su bile lijepe, ali ih nije mogao udati, te je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi.

One su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca, pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi, pa i treći put.

Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio u čitavom mjestu tu priču. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula.

Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Na ulazu u uvalu Mrtinovik od hvarskog kamena je zavjetno sagrađena 1922. god. kapela posvećena Gospi od Zdravlja i sv. Nikoli, koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. Noć uoči Sv. Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.

Sveti Nikola – omiljeni svetac djece

Sv. Nikola živio je u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka, a ni obuće.

Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio.

sveti-nikolaAli, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu.

I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.

Sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upućuje na svetost i pobožnost.

Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom.

Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Sveti Nikola – zaštitnik pomoraca

Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – nazivamo ga zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. god. i bude pokopan. Svečano je sahranjen u crkvi mirske metropolije.

Mnogi ljudi su dolazili i molili se, a ostalo je zabilježeno da su grob svetog Nikole pohodili i mnogi Slaveni, vjerojatno je zato poštovanje svetog Nikole kod nas toliko rasprostranjeno.

Kad su zavičaj svetog Nikole osvojili Turci, on se u snu javio jednom svećeniku iz Barija u Italiji i rekao da želi da njegovo tijelo bude preneseno u Bari. Bilo je to 1096. god. U Bariju je podignuta velebna crkva posvećena sv. Nikoli, gdje su njegovi posmrtni ostaci.

Sv. Nikola cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čudesa i zbog nje je proglašen svetim. Od našeg sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Hvarski biskup Petar Palić: Hrvati u Australiji našu Domovinu generacijama nose u srcima

Objavljeno

na

Objavio

BISKUP PALIĆ I DIANA TIKVIĆ / FOTO: HKM

Hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. dr. Petar Palić gostovao je 5. prosinca u HKR-ovom “Aktualnom” te govorio o svom pastoralnom pohodu hrvatskim katoličkim centrima u Oceaniji.

Biskup Palić izrazio je radost što je doživio ljepotu Australije, Novog Zelanda i Tasmanije i što se susreo s hrvatskim katoličkim misijama i centrima koji djeluju u Oceaniji. Istaknuo je da naši ljudi, iako su morali napustiti Hrvatsku, svi nose domovinu Hrvatsku u svojim srcima, a prenijeli su tu ljubav i na svoje potomke.

Hrvati su svakako zahvalni australskom društvu što im je omogućilo da se ostvare i steknu dobre uvjete za život, kako navodi biskup, ali u srcu im je ipak Hrvatska: “Naši ljudi su tamo stvorili dom, odgovorni su građani i odgovorno rade za društvo te ga izgrađuju. U srcu pak nose Boga, Domovinu i Crkvu. Naše katoličke misije i centri središta su oko kojih se naši vjernici okupljaju .”

Napomenuo je zanimljivost da se emisije s Hrvatskoga katoličkog radija tamo slušaju i informiraju građane. “Vlč. Nikola Čabraja u Perthu uređuje emisiju na lokalnom radiju te koristi naše Vijesti iz života Crkve. Tamo se radio također zove Hrvatski katolički radio”, rekao je biskup Palić.

Iako je proputovao cijelu Oceaniju zbog čega je bio na 12 letova u samo mjesec dana, biskup Palić navodi kako se sve to isplatilo zbog zajedništva koje je osjetio jer su ga na lijep način dočekali i vjernici i svećenici te se u Hrvatsku vratio obogaćen.

Njihova povezanost s Domovinom je jaka, navodi biskup, a ovim susretom je također pokazano koliko Hrvatska biskupska konferencija te Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine vodi brigu o svima njima i da nisu zaboravljeni bez obzira na udaljenost.

Osim toga biskup navodi posebnost kojom se Hrvati u Australiji i na cijelom tom području mogu pohvaliti. Naši ljudi, rekao je biskup, dali su velik doprinos izgradnji australskoga društva. Hrvati iznose oko 0,7 posto od cjelokupnog stanovništva, a vrlo su uspješni te prepoznatljivi u svome radu.

Biskup je istaknuo kako mu je vrlo drago da lokalno stanovništvo pozitivno komentira Hrvate te navode da, kroz svoj doprinos u pastoralu, hrvatske zajednice, sve redovnice, svećenici i vjernici obogaćuju i unose život u biskupije Australije.

Za kraj je biskup Palić pozdravio povezanost Hrvata u Australiji s Domovinom: “Oni prvenstveno svjedoče pripadnost Katoličkoj Crkvi te identitet hrvatskoga naroda (…) Duboko osjećaju povezanost s Republikom Hrvatskom.” (IKA)

 

Povratnik iz Australije: U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari