Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić: Naša Vlada, i predsjednik i članovi, svojim prihvaćanjem IK pljunuli su nama katolicima u lice

Objavljeno

na

Foto: Sisačka biskupija

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Nedjelju muke Gospodnje, Cvjetnicu, 25. ožujka u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečano misno slavlje kojem je prethodio blagoslov maslinovih grančica i procesija kroz Gradski park, kao spomen Isusova ulaska u Jeruzalem.

U koncelebraciji bili su generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, supsidijar preč. Milan Begić i vikar katedralne župe vlč. Vedran Pejak-Pašić.

Na početku pjevanu Muku Gospodina našega Isusa Krista po Marku izveli su preč. Begić i bogoslovi Valentino Ljevar i Fran Bijelić uz podršku Katedralnog zbora pod ravnanjem prof. Jelene Blašković.

U homiliji govoreći o pročitanom Evanđelju i Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem biskup je rekao kako je to bio kraljevski ulazak u grad u kojem će on za nekoliko dana doživjeti najveća poniženja, odbacivanje, lažne optužbe i samu smrtnu osudu. „Ipak, trebalo je da on uđe u Jeruzalem kao onaj koji dolazi u ime Gospodnje, kao Mesija koji donosi mir – jer je magarac simbol mira, za razliku od konja koji je bio ratni simbol.

Trebalo je to upravo zato jer je slijedila – muka, raspeće i smrt. To što smo i mi, poput židovskih suvremenika Isusovih, ponijeli grane maslina i palmi, što smo pošli u povorci pjevajući pjesme Kristu Kralju, znači da i mi sudjelujemo u Isusovoj muci.

Premda toga nismo uvijek svjesni, željeli bismo si posvijestiti tu činjenicu. I naš je životni put hod s Kristom poniženim, klicanje i veličanje ali i nošenje križa“.

Homilija na Cvjetnicu

Mk 11,1-10; u misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Mk 14,1 – 15,47/

Dragi vjernici,

Danas smo ušli u Tjedan muke Gospodnje, dapače i današnja se nedjelja naziva nedjeljom muke Gospodnje. Ona ima dva dijela: prvi je bio čitanje Evanđelja o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem, te drugi dio s čitanjima iz SZ i NZ te muke Gospodina našega Isusa Krista po Marku.

Isusa su, čuli smo u izvješću, pozdravljali građani Jeruzalema kad je on jahao na magarcu tako što su mu klicali: „Hosana!“ i „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“ Bio je to kraljevski ulazak u grad u kojem će međutim Isus za par dana doživjeti najveća poniženja, odbacivanje, lažne optužbe i samu smrtnu osudu. Ipak, trebalo je da on uđe u Jeruzalem kao onaj koji dolazi u ime Gospodnje, kao Mesija koji donosi mir – jer je magarac simbol mira, za razliku od konja koji je bio ratni simbol. Trebalo je to upravo zato jer je slijedila – muka, raspeće i smrt.

To što smo i mi, poput židovskih suvremenika Isusovih, ponijeli grane maslina i palmi, što smo pošli u povorci pjevajući pjesme Kristu Kralju, znači da i mi sudjelujemo u Isusovoj muci. Premda toga nismo uvijek svjesni, željeli bismo si posvijestiti tu činjenicu. I naš je životni put hod s Kristom poniženim, klicanje i veličanje ali i nošenje križa.

Uvod u muku Kristovu bilo je čitanje knjige proroka Izaije (Iz 50, 4-7). Kao da sam Krist govori po proroku o svojoj patnji, o tome kako je odbačen i popljuvan, kako je predan na volju mučiteljima: „Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.“ – kaže Mesija koji trpi, ali koji zna zašto je to trpljenje dragovoljno preuzeo.

Psalam 22. je molitva pravednika koji nevin trpi. Najteže mu je što osjeća da ga je i Bog napustio, no na kraju svoje molitve iznosi Bogu svoju nadu da će mu Bog pohititi u susret.

Pavlova poslanica Filipljanima (Fil 2, 6-11) je pjesma o Kristu poniženom i uzvišenom: Apostol kaže da on „ponizi sam sebe poslušan do smrti, smrti na križu… zato ga Bog preuzvisi.“

Muka Kristova kako ju opisuje sveti Marko (Mk 14, 1 – 15, 47) koju smo danas slušali je puna dramatike, puna teških momenata ali i poučnih i simboličkih elemenata koji daju nazrijeti tko je Isus i zašto je trpio. Dapače, iz Markova se opisa jasno vidi i to da on zna kako je Krist po svojoj muci pobijedio đavla i svako zlo i grijeh, te da je ta njegova muka – slavna!

Upravo o takvom muci Kristovoj govori i čitava današnja liturgija. Jer nije Krist trpio da bismo ga mi sažalijevali, nije on podnosio nepravdu jer je bio slab i nemoćan, nego baš stoga što je Sin Božji, što je moćan vladar i kralj svega svijeta on je muku svijeta i svakog čovjeka ponio na svojim leđima da bi ju pobijedio i svemu svijetu donio novi život, pun radosti i smisla.

Pred našim se očima redaju slike: glavari svećenički i pismoznanci kuju zavjeru; Isusa u Betaniji pomazuje jedna žena skupocjenom pomašću – on kaže da je to njemu učinila za ukop; Juda, jedan od apostola, izdaje Isusa; na pashalnoj večeri Isus blaguje s učenicima i razgovara s njima o izdaji; daje im euharistiju – svoje tijelo i krv u kruhu i vinu; nakon večere Isus moli u Getsemanskom vrtu, a učenici spavaju; Isusa su uhvatili stražari velikog svećenika nakon što ga je Juda izdao svojim poljupcem; Isus je doveden pred Veliko vijeće koje ga ispituje, a on ne odgovara; Petar je Isusa triput zatajio; carski namjesnik Pilat ispituje Isusa i želi ga pustiti ali narod traži Isusovu smrt te im on popušta i osuđuje ga, a pušta na slobodu razbojnika Barabu; Isusa izruguju Pilatovi vojnici; Isus nosi svoj križ na Golgotu gdje ga rimski vojnici razapinju među dva razbojnika; Isus visi na križu do devete ure i tada umire; izdaleka ga slijede žene; pokapa ga Josip iz Arimateje u novi grob.

Svi su nam ti podaci poznati, no Evanđelista je želio iznijeti opis Kristove muke da bi u nama probudio svijest koliko je Bog nas volio, koliko je bio spreman dati za nas, koliko je velika Božja ljubav. S druge strane: koliko je slab čovjek – jedan Isusov apostol ga izdaje, drugi ga zatajuje; Pilat ga nevina osuđuje, vojnici i svjetina mu se podruguju. Ipak ima tu i ljudi koji su sućutni, koji ga prate s ljubavlju: Petar plače kad spoznaje svoju slabost, Šimun Cirenac mu pomaže nositi križ, žene ga prate i plaču nad njim, a Josip iz Arimateje ga pokapa u svoj grob. Na kraju, nakon što Isus umire na križu, rimski satnik zaključuje: „Doista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ I mi bismo trebali doći do tog zaključka i zahvalno se pokloniti Gospodinu koji je za nas, premda Bog, trpio i umro.

Gdje smo tu mi? Zna Gospodin da smo slabi, zato je i ponio križ za sve nas. Koliko je strašan Judin poljubac! Da ga je bar ošamario, ne, Juda je Isusa poljubio. Ono što bi trebao biti znak ljubavi i nježnosti, on je pretvorio u znak prijevare i izdaje. Koliko prijetvornosti često ima u svima nama ljudima!

Kada bismo trebali biti blizu onima koji trpe, mi okrećemo oči od njih; kada bismo trebali priskočiti u pomoć, mi radije ostajemo u svojoj komotnosti; kada bismo trebali dići svoj glas protiv nepravde i protiv zala ovog svijeta, mi radije šutimo… Judin poljubac! Koliko je to strašna pouka – za sve ljude, za sva vremena. A jesmo li što naučili, jesmo li spremni priznati svoje nedosljednosti i ispraviti ih, poći za Isusom i nositi svoj križ s vjerom da je to put spasenja?

Molimo danas, braćo i sestre, Gospodina koji je za nas trpio, koji je za nas bio nepravedno osuđen, koji je bio izrugivan, nosio svoj križ i bio raspet, da i mi ne jadikujemo i ne izmičemo kada nas drugi ne razumiju, kada nam podmeću i žele ukloniti s lica zemlje…

I danas se Krista razapinje kada se ponižava, vrijeđa i progoni Crkvu. Naša Vlada, i predsjednik i članovi, svojim prihvaćanjem Istambulske konvencije pljunuli su nama katolicima u lice, ali još postoje i naši narodni zastupnici u Hrvatskom saboru koji ne smiju, ako su vjernici, dati svoj glas za tu ratifikaciju. Ne smiju to ni oni koji su nevjernici, zbog pravnih i moralnih razloga i zato što bi se time prihvatio nadzakon koji bi nadzirao domaće zakone. A radi se o duboko nekršćanskom zakonu i, kako je rekao predsjednik HBK, oni koji to zlo podupiru sami sebe ekskomuniciraju iz Katoličke Crkve. Molimo se, braćo i sestre, i dalje da to zlo ne prevlada.

Krist je pobijedio. On će dati da i mi s njime pobijedimo. No, kroz mnoge nam je nevolje proći… ali s vjerom, uzdignute glave, svjesni da nismo sami i da je to put spasenja.

Zato: „Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te jer si po svojem svetom Križu pobijedio svijet!“ Amen.

 

Biskup Košić poručio zastupnicima: Ako ste vjernici, katolici: NE SMIJETE DATI SVOJ GLAS ZA IK!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Kardinal Puljić: I Hitler je došao zakonom na vlast, no pitanje je kakav je to zakon pod kojim se oduzimaju prava Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić ocijenio je u nedjelju kako se Hrvatima u toj zemlji oduzimaju prava te se to predstavlja zakonitim, na što je poručio kako je i Hitler na zakonit način stigao na vlast.

“U vrijeme 1945. zakon nam je oteo imovinu i uništio sve što je hrvatsko i inteligentno. Po zakonu smo bili protjerivani i po zakonu je i Hitler došao na vlast. No pitanje je kakav je taj zakon pod kojim se oduzimaju prava jednom narodu i želi ga se izbrisati da je tu živio, kao što se to želi Hrvatima u Bosni i Hercegovini”, rekao je kardinal Puljić u propovijedi na misi u povodu 560. obljetnice prvoga spomena općine Žepče.

Puljić je aludirao na najnoviji znak nejednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini nakon što je prema izbornom zakonu proglašenim protuustavnim u Predsjedništvo BiH za hrvatskog člana glasovima Bošnjaka izabran Željko Komšić, probošnjački političar hrvatskih korijena.

Nakon izbora 7. listopada američka veleposlanica u BiH Maureen Cormack konstatirala kako je izbor Komšića u Predsjedništvo BiH zakonit i sukladan ustavu.

Kardinal Puljić je dodao kako Hrvati i katolička vjera nisu bili uništeni ni u vrijeme turske vladavine ni komunističkog režima, pa “neće ni danas u prljavim političkim igrama i stranačkim prepucavanjima u BiH”.

“Ni jedan narod neće imati sreće ako uništi drugi narod, a to se događa u BiH. Puno toga moramo ispraviti, ali naša katolička vjera je naš put za budućnost Hrvata u BiH”, poručio je u propovijedi sarajevski nadbiskup.

“Teška su vremena i pitate se što će biti s nama Hrvatima u BiH. To je vrlo prljava politička igra, ne samo domaćih politika nego i svjetskih moćnika koji žele hrvatskome narodu ogaditi Bosnu i Hercegovinu, ogaditi naše korijene i ognjišta, našu vjeru i identitet, i to sve pod okriljem zakona”, dodao je.

Pozvao je vjernike da se snažnije vezuju uz katoličku vjeru i korijene.
“Neće nas Hrvate u BiH spasiti nikakva politika, nego naša katolička vjera i naša hrabrost, vjernost i vjerodostojnost”, poručio je Puljić. Pozvao je vjernike na ustrajnost i zajedništvo u turbulentnim vremenima kada je ‘pred ispitom sve hrvatsko’.

(Hina)

Međunarodni je plan iskorjenjivanje Hrvata-katolika iz BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Kardinal Puljić o izborima u BiH: Tužan sam, Međunarodna zajednica učini krive poteze pa ostavi domaćina

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u izjavi za Hrvatski katolički radio osvrnuo se na nedjeljne izbore u BiH.

Izbori su plod Izbornog zakona. To je najveći problem, što je taj zakon takav da se drugome narodu može izabrati predstavnika. Jasno da će to stvoriti nezadovoljstvo kod ljudi. Međutim, dok se Izborni zakon ne promijeni, stvorena je takva situacija kakva jest. Očekujemo da će i međunarodni čelnici i domaći ljudi shvatiti da se ne može ovakvim putem stvarati zadovoljstvo suživota i suradnje.

Očekujem da se to što prije riješi, a meni je prihvatiti zakone i živjeti po njima, osim ondje gdje su protiv morala, savjesti i Božjega zakona. U tom duhu se moram postaviti.

Međutim, očekujem odgovornost i Međunarodne zajednice i domaćih političara. Tužan sam, jer Međunarodna zajednica učini mnoge krive poteze, pa ostavi domaćima da rješavaju. A da su domaći to mogli riješiti, ne bi trebali Međunarodnu zajednicu, kazao je vrhbosanski nadbiskup i kardinal Vinko Puljić nakon svete mise koju je sinoć predvodio u Župi i svetištu Gospe brze pomoći u Slavonskom Brodu.

Povod njegovom dolasku je proslava 8.dana u mjesecu kao dana čašćenja Gospe od brze pomoći.

 

PETROV OŠTRO PORUČIO: ‘Komšić ne smije biti primljen u Zagreb!’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari